5728. POGLAVLJE ČETRDESET I ČETVRTO

1. I zapovjedi Josip čovjeku koji upravljaše kućom njegovom govoreći: naspi ovijem ljudima u vreće žita koliko mogu ponijeti, i svakome u vreću metni ozgo novce njegove.

2. I čašu moju, čašu srebrenu, metni najmlađemu u vreću ozgo i novce za njegovo žito: I učini kako mu Josip reče.

3. A u jutro kad svanu, otputsiše ljude s magarcima njihovijem.

4. A kad izađoše iz mjesta i još ne bjehu daleko, reče Josip čovjeku što upravljaše kućom njegovom: ustani i idi brže za onijem ljudima, i kad ih stigneš, reci im: za što vraćate zlo za dobro?

5. Nije li to čaša iz koje pije moj gospodar? i ne će li po njoj zacijelo poznati kakvi se? što ste uradili, što ste učinili?

6. I on ih stiže, i reče im tako.

7. A oni mu rekoše: za što govoriš, gospodaru, take riječi? Sačuvaj Bože, da tvoje sluge učine tako što!

8. Eno smo ti donijeli iz zemlje Hananske novce što ih nađosmo ozgo u vrećama svojim, pa kako bismo ukrali iz kuće gospodara tvojega srebro i zlato?

9. U kojega se između sluga tvojih nađe, onaj neka pogine, i svrh toga mi ćemo biti robovi gospodaru mojemu.

10. A on reče: neka bude kako rekoste; ali u koga se nađe, onaj da mi bude rob, a vi ostali ne ćete biti krivi.

11. I brže poskidaše svi na zemlju vreće svoje, i razdriješiše svaki svoju vreću.

12. A on stade tražiti počev od najstarijega, i kad dođe do najmlađega, nađe se čaša u vreći Benjminovoj.

13. Tada razdriješe haljine svoje, i natovarivši svaki svoj tovar na svojega magarca, vratiše se u grad.

14. I dođe Juda s braćom svojom u Josipovu kuću, dok on još bijaše kod kuće, i padoše pred njim na zemlju.

15. A Josip im reče: šta ste to učinili? zar nijeste znali da će čovjek kao što sam ja, zacijelo doznati?

16. Tada reče Juda: šta da ti rečemo, gospodaru? šta da govorimo? kako li da se pravdamo? Bog je otkrio zločinstvo sluga tvojih. Evo, mi smo svi robovi tvoji, gospodaru, i mi i ovaj u koga se našla čaša.

17. A Josip reče: Bože sačuvaj! ne ću ja to; u koga se našla čaša, on neka bude rob, a vi idite s mirom ocu svojemu.

18. Ali Juda pristupiv njemu reče: gospodaru, dopusti da progovori sluga tvoj gospodaru svojemu i neka se gnjev tvoj ne raspali na slugu svojega, jer si ti kao sam Faraon.

19. Gospodar zapita sluge svoje govoreći: imate li oca ili brata?

20. A mi rekosmo gospodaru svojemu: imamo stara oca i brata najmlađega, koji mu se rodi u starosti; a njegov je brat umro, i osta sam bez matere svoje, i otac ga pazi.

21. A ti reče slugama svojim: dovedite ga da ga vidim očima svojim.

22. I rekosmo gospodaru svojemu: ne će moći dijete ostaviti oca svojega; da ostavi oca svojega odmah će umrijeti.

23. A ti reče slugama svojim: ako ne dođe s vama brat vaš najmlađi, ne ćete više vidjeti lica mojega.

24. A kad se vratismo sluzi tojemu a ocu mojemu, kazasmo mu riječi gospodara mojega.

25. Poslije reče nam otac: idite opet, kupite nam hrane.

26. A mi rekosmo: ne možemo ići, osim ako bude naš brat najmlađi s nama; onda ćemo ići; jer ne možemo vidjeti lica čovjeka onoga, ako ne bude s nama brat naš najmlađi.

27. A sluga tvoj, otac moj, reče nam: znate da mi je žena moja rodila dva sina.

28. I jedan od njih otide od mene, i rekoh: za cijelo ga je raskinula zvjerka; i do sada ga ne vidjeh.

29. Ako i ovoga odvedete od mene, i zadesi ga kako zlo, svalićete me stara u grob s tugom.

30. Pa sada da odem sluzi tvojemu ocu svojemu, a ovo dijete da ne bude s nama, kako je duša onoga vezana za dušu ovoga,

31. Umrijeće kad vidi da nema djeteta, te će sluge tvoje svaliti slugu tvojega a oca svojega s tugom u grob.

32. A tvoj se sluga podjemčio za dijete ocu svojemu rekav: ako ti ga ne dovedem natrag, da sam kriv ocu svojemu do vijeka.

33. Za to neka sluga tvoj ostane mjesto djeteta da bude rob gospodaru mojemu, a dijete neka ide s braćom svojom.

34. Jer kako bih se vratio k ocu svojemu bez djeteta, da gledam jade koji bi mi oca zadesili.

SADRŽAJ.

Predmet o kome se govori u ovome poglavlju u unutranjem smislu je posredno između unutrašnjeg nebeskog čoveka i spoljašnjeg prirodnog čoveka; i prvo da je unutrašnji nebeski čovek ispunio posredno s duhovnom istinom od sebe. Posredno je Benjamin, duhovna istina kod njega je Josipova srebrena čaša, unutrašnji nebeski čovek Josip, a spoljašnji prirodni čovek je deset Jakovljevih sinova.