5045. I povjeri (dade) Josipu u ruke sve sužnje koji bijahu u tamnici. Ovo označava da je Njemu data vlast nad svim obmanama, to jest, da je to glavna istina koja upravlja iskušenjima, kao šo se vidi iz značenja povjeri dade Josipu u ruke , to jest stavljajući to pod njegovu moć, jer ruka znači moć (br. 5008), što znači da je to dolazilo od Njega . Josip označava u unutrašnjem smislu Gospoda, kao što je često pokazano; i iz značenja sve sužnje u tamnici, a što su istine od Njega koje upravljaju obmanama u iskušenjima; a to znači da su istine preko kojih se upravlja obmanama u iskušenjima, da su od Njega. Ovde, i u onme što sledi do kraja poglavlja, predmet o kome se govori je, u unutrašnjem smislu, Gospod, kako je upravljao Svojm vlastitom moći u iskušenjima, to jest, kako je savladao paklove, i tako proslavio Svoje Ljudsko, to jest, učinio ga Božanskim u Sebi, što se može videti gore (br. 1616, 1749, 4286, 5005). To je vidljivo iz mnogih odlomaska u Reči, kao iz ovoga kod Jovana: Za to me Otac ljubi što ja dušu svoju polažem da je opet uzmem. Niko je ne otima od mene, nego je ja sam od sebe polažem. Vlast ima oložiti je, i vlast imam uzeti je ponovo. Ovu sam zapovijest primio od Oca Jovan 10:17, 18).

Da je patnja na krstu bila poslednje iskušenje i da je kroz nju Gospod potpuno proslavio Ljudsko u Sebi, to jest, da ga je učinio Božanskim, jasno je iz mnogih odlomaka u Reči (vidi, na primer, Jovan 13:31, 32; 17:1, 5; Luka 24:26).