Bible

 

Postanak 38

Studie

   

1 A u to vreme dogodi se, te Juda otide od braće svoje i uvrati se kod nekog Odolamejca, kome ime beše Iras.

2 I onde vide Juda kćer nekog Hananejca, kome ime beše Sava, i uze je i leže s njom;

3 I ona zatrudne i rodi sina, kome nadede ime Ir.

4 I opet zatrudnevši rodi sina, kome nadede ime Avnan.

5 I opet rodi sina, i nadede mu ime Silom; a Juda beše u Hasvi kad ona toga rodi.

6 I Juda oženi prvenca svog Ira devojkom po imenu Tamara.

7 Ali Ir prvenac Judin beše nevaljao pred Gospodom, i ubi ga Gospod.

8 A Juda reče Avnanu: Uđi k ženi brata svog i oženi se njom na ime bratovo, da podigneš seme bratu svom.

9 A Avnan, znajući da neće biti njegov porod, kad leže sa ženom brata svog prosipaše na zemlju, da ne rodi dece bratu svom.

10 Ali Gospodu ne bi milo što činjaše, te ubi i njega.

11 I Juda reče Tamari snasi svojoj: Ostani udovicom u kući oca svog dokle odraste Silom sin moj. Jer govoraše: Da ne umre i on kao braća mu. I otide Tamara, i živeše u kući oca svog.

12 A kad prođe mnogo vremena, umre kći Savina, žena Judina. I kad se Juda uteši, pođe u Tamnu k ljudima što mu strižahu ovce, sam s Irasom prijateljem svojim Odolamejcem.

13 I javiše Tamari govoreći: Eto svekar tvoj ide u Tamnu da striže ovce svoje.

14 A ona skide sa sebe udovičko ruho svoje, i uze pokrivalo i pokri lice, i sede na raskršće na putu koji ide u Tamnu. Jer vide da je Silom odrastao, a nju još ne udaše za nj.

15 A Juda kada vide, pomisli da je kurva, jer beše pokrila lice svoje.

16 Pa svrnu s puta k njoj i reče joj: Pusti da legnem s tobom. Jer nije poznao da mu je snaha. A ona reče: Šta ćeš mi dati da legneš sa mnom?

17 A on reče: Poslaću ti jare iz stada. A ona reče: Ali da mi daš zalog dokle ga ne pošalješ.

18 A on reče: Kakav zalog da ti dam? A ona reče: Eto, prsten i rubac, i štap što ti je u ruci. I on joj dade, te leže s njom, i ona zatrudne od njega.

19 Posle ustavši Tamara otide i skide pokrivalo sa sebe i obuče udovičko ruho.

20 A Juda posla jare po prijatelju svom Odolamejcu da mu donese natrag od žene zalog. Ali je on ne nađe.

21 Pa pitaše ljude po onom mestu gde je ona bila govoreći: Gde je ona kurva što je bila na raskršću na ovom putu? A oni rekoše: Nije ovde bilo kurve.

22 I vrati se k Judi i reče: Ne nađoh je, nego još rekoše meštani: Nije ovde bilo kurve.

23 A Juda reče: Neka joj, da se ne sramotimo; ja sam slao jare, ali je ti ne nađe.

24 A kad prođe do tri meseca dana, javiše Judi govoreći: Tamara snaha tvoja učini preljubu, i evo zatrudne od preljube. A Juda reče: Izvedite je da se spali.

25 A kad je povedoše, posla k svekru svom i poruči: S čovekom čije je ovo zatrudnela sam. I reče: Traži čiji je ovaj prsten i rubac i štap.

26 A Juda pozna i reče: Pravija je od mene, jer je ne dadoh sinu svom Silomu. I više ne leže s njom.

27 A kad dođe vreme da rodi, a to blizanci u utrobi njenoj.

28 I kad se porađaše, jedno dete pomoli ruku, a babica uze i veza mu crven konac oko ruke govoreći: Ovaj je prvi.

29 Ali on uvuče ruku, i gle izađe brat njegov, a ona reče: Kako prodre? Prodiranje neka ti bude. I nadeše mu ime Fares.

30 A posle izađe brat mu, kome oko ruke beše crveni konac, i nadeše mu ime Zara.

   

Ze Swedenborgových děl

 

Nebeske Tajne # 592

Prostudujte si tuto pasáž

  
/ 10837  
  

592. Da Jehova reče: Hoću da istrijebim čovjeka znači kako će čovek sam sebe uništiti, jasno je iz onoga što je prethodno objašnjeno, naime, da se Jehovi ili Gospodu pripisuje da On kažnjava, da On uvodi u iskušenje, da On čini zlo, razara i ubija, i da On proklinje; kao što je, na primer, On ubio Era, Judinog prvenca, i Onana, drugog Judinog sina (Knjiga Postanja 38:7, 10); ili usmrtio sve prvence egipatske Izlazak 12:12, 29), kao kod Jeremije:

I za one koji dođoše da se biju s Haldejcima, ali će ih napuniti mrtvijem tjelesima ljudi, koje ću pobiti u gnjevu svom i u jarosti svojoj, odvrativ lice svoje od toga grada za svu zloću njihovu. (Jeremija 33:5).

Kod Davida:

Posla na njih ognjeni gnjev svoj, jarost, srdnju i mržnju, četu zlijeh anđela. (Psalam 78:49)

Kod Amosa:

Hoće li truba trubiti po gradu, a narod da ne dotrči uplašen? Hoće li biti nesreća u gradu, a Gospod da ne učini? Amos 3:6).

A kod Jovana:

I vidjeh drugi veliki znak na nebu i čudo: sedam anđela koji imahu sedam pošljednjih zala, jer se u njima savrši gnjev Božiji. I jedna od četiri životinje dade sedmorici anđela sedam čaša zlatnijeh, napunjenih gnjeva Božjeg, koji živi u vijek vijeka. I čuh glas veliki iz crkve gdje govori sedmorici anđela: Idite, i izlijte sedam čaša gnjeva Božjega na zemlju. (Otkrivenju 15:1, 7; 16:1)

Sve se to pripisuje Jehovi, iako je sasvim suprotno Njegovoj prirodi. A to se pripisuje iz razloga koji su već objašnjeni; a i stoga da bi ljudi prvo stvorili ideju da Gospod upravlja svim i raspoređuje sve stvari, kako uopšte tako i pojedinačno; da bi kasnije shvatili da zlo ne dolazi od Gospoda, a najmanje da On ubija; dok je u stvari čovek taj koji sebi donosi zlo, koji razara i uništava sebe, to jest ne čovek nego zli duhovi koji ga podstiču i vode; ali i pored toga to jeste čovek, jer veruje da je on taj koji to čini. Tako se sada kaže za Jehovu da će istrebiti čoveka, dok u stvari čovek hoće da uništi i istrebi samog sebe. O čemu je ovde reč, jasno se može videti po onima u drugom životu, koji su na mukama i u paklu i koji za sve muke i kazne okrivljuju Gospoda. To se vidi i po onima koji u svetu duhova nalaze najveće zadovljstvo u tome da škode drugima i da kažnjavaju druge; a oni kojima se škodi i koji bivaju kažnjeni, i oni misle da je to od Gospoda. No njima se kaže i pokaže da od Gospoda ne dolazi ni najmanje zlo, nego da to oni čine sami sebi; jer u drugom životu postoje takvo stanje i takva ravnoteža svih stvari, da se zlo vraća onome ko ga čini i postaje zlo kazne; i stoga je ono neizbežno. Za to zlo se kaže da je dozvoljeno da bi se zlo popravilo. No Gospod okreće zlo kazne u dobro; tako da od Gospoda dolazi samo dobro. Ali do sada niko nije znao šta je dopušteno; za ono što je dopušteno veruje se da je Gospod dopustio. No činjenice su drugačije, o čemu će po Gospodovoj Božanskoj milosti biti govora kasnije.

  
/ 10837