Bible

 

Postanak 37

Studie

   

1 A Jakov živeše u zemlji gde mu je otac bio došljak, u zemlji hananskoj.

2 Ovo su događaji Jakovljevi. Josif kad beše momak od sedamnaest godina, pasaše stoku s braćom svojom, koju rodiše Vala i Zelfa žene oca njegovog; i donošaše Josif zle glasove o njima ocu svom.

3 A Izrailj ljubljaše Josifa najvećma izmeću svih sinova svojih, jer mu se rodio pod starost; i načini mu šarenu haljinu.

4 A braća videći gde ga otac ljubi najvećma između sve braće njegove, stadoše mrzeti na nj tako da mu ne mogahu lepu reč progovoriti.

5 Uz to usni Josif san i pripovedi braći svojoj, te oni još većma omrznu na nj.

6 Jer im reče: Da čujete san što sam snio:

7 Vezasmo snoplje u polju, pa moj snop usta i ispravi se, a vaši snopovi iđahu unaokolo i klanjahu se snopu mom.

8 Tada mu braća rekoše: Da nećeš još biti car nad nama i zapovedati nam? Stoga još većma stadoše mrzeti na nj radi snova njegovih i radi reči njegovih.

9 Posle opet usni drugi san, i pripovedi braći svojoj govoreći: Usnih opet san, a to se sunce i mesec i jedanaest zvezda klanjahu meni.

10 A pripovedi i ocu svom i braći svojoj; ali ga otac prekori i reče mu: Kakav je to san što si snio? Eda li ćemo doći ja i mati tvoja i braća tvoja da se klanjamo tebi do zemlje?

11 I zaviđahu mu braća; ali otac njegov čuvaše ove reči.

12 A kad braća njegova otidoše da pasu stoku oca svog kod Sihema,

13 Reče Izrailj Josifu: Ne pasu li braća tvoja stoku kod Sihema? Hajde da te pošaljem k njima. A on reče: Evo me.

14 A on mu reče: Idi, vidi kako su braća tvoja i kako je stoka, pa dođi da mi javiš. I opravi ga iz doline hevronske, i on otide put Sihema.

15 I čovek jedan nađe ga a on luta po polju; te ga zapita govoreći: Šta tražiš?

16 A on reče: Tražim braću svoju; kaži mi, molim te, gde su sa stokom?

17 A čovek reče: Otišli su odavde, jer čuh gde rekoše: Hajdemo u Dotaim. I otide Josif za braćom svojom, i nađe ih u Dotaimu.

18 A oni ga ugledaše iz daleka; i dok još ne dođe blizu njih, stadoše se dogovarati da ga ubiju,

19 I rekoše među sobom: Gle, evo onog što sne sanja.

20 Hajde sada da ga ubijemo i da ga bacimo u koju od ovih jama, pa ćemo kazati: Ljuta ga je zverka izjela. Onda ćemo videti šta će biti od njegovih snova.

21 Ali Ruvim kad ču to, izbavi ga iz ruku njihovih rekavši: Nemojte da ga ubijemo.

22 I još im reče Ruvim: Nemojte krv prolivati; bacite ga u ovu jamu u pustinji, a ne dižite ruke na nj. A on ga htede izbaviti iz ruku njihovih i odvesti k ocu.

23 I kad Josif dođe k braći svojoj, svukoše s njega haljinu njegovu, haljinu šarenu, koju imaše na sebi.

24 I uhvativši ga baciše ga u jamu; a jama beše prazna, ne beše vode u njoj.

25 Posle sedoše da jedu. I podigavši oči ugledaše, a to gomila Ismailjaca iđaše od Galada s kamilama natovarenim mirisavog korenja i tamjana i smirne, te nošahu u Misir.

26 I reče Juda braći svojoj: Kakva će biti korist što ćemo ubiti brata svog i zatajiti krv njegovu?

27 Hajde da ga prodamo ovim Ismailjcima pa da ne dižemo ruke svoje na nj, jer nam je brat, naše je telo. I poslušaše ga braća njegova.

28 Pa kad trgovci madijanski behu pored njih, oni izvukoše i izvadiše Josifa iz jame, i prodadoše Josifa Ismailjcima za dvadeset srebrnika; i oni odvedoše Josifa u Misir.

29 A kad se Ruvim vrati k jami, a to nema Josifa u jami; tada razdre haljine svoje,

30 Pa se vrati k braći svojoj, i reče: Nema deteta; a ja kuda ću?

31 Tada uzeše haljinu Josifovu, i zaklavši jare zamočiše haljinu u krv,

32 Pa onda poslaše šarenu haljinu ocu njegovom poručivši: Nađosmo ovu haljinu, vidi je li haljina sina tvog ili nije.

33 A on je pozna i reče: Sina je mog haljina; ljuta ga je zverka izjela; Josif je doista raskinut.

34 I razdre Jakov haljine svoje, i veza kostret oko sebe, i tužaše za sinom svojim dugo vremena.

35 I svi sinovi njegovi i sve kćeri njegove ustadoše oko njega tešeći ga, ali se on ne dade utešiti, nego govoraše: S tugom ću u grob leći za sinom svojim. Pa i njegov otac plakaše za njim.

36 A Madijani prodadoše ga u Misir Petefriju, dvoraninu Faraonovom, zapovedniku stražarskom.

   

Ze Swedenborgových děl

 

Nebeske Tajne # 1471

Prostudujte si tuto pasáž

  
/ 10837  
  

1471. POGLAVLJE 12.

A bješe Avramu sedamdest i pet godina kada pođe iz Harana.

I uze Avram Saru ženu svoju i Lota sina brata svojega sa svijem blagom koje bjehu stekli i sa svim dušama koje bjehu dobili u Haranu; i pođoše u zemlju Hanansku, i dođoše u nju.

Prođe Avram zemlju tu do Sihema i do ravnice Moreške; a bijahu tada Hananeji u toj zemlji.

Javi se Jehova Avramu i reče: tvojemu sjemenu daću ovu zemlju. I Avram načini ondje žrtvenik Jehovi, koji mu se javi.

Otide odande na brdo koje je na istoku od Vetilja, i ondje razape šator svoj, te mu Vetilj bješe sa zapada a Gaj s istoka; i ondje načini Jehovi žrtvenik, i prizva ime Jehovino.

Odatle otide Avram dalje idući na jug.

Ali nasta glad u onoj zemlji, te Avram siđe i Misir da se ondje skloni, jer glad bješe velika u onoj zemlji.

A kad se približi da već uđe u Misir, reče ženi svojoj: gle, znam da si žena lijepa u licu.

Za to kad te vide Misirci, reći će: ovo mu je žena. Pa će me ubiti, a tebe ostaviti u životu.

Nego hajde kaži da si mi sestra, te će meni dobro biti tebe radi, i ostaću u životu tebe radi.

A kad dođe Avram u Misir, vidješe Misirci ženu da je vrlo lijepa.

I vidješe je knezovi Faraonovi, i hvališe je pred Faraonom. I uzeše je u dvor Faraonov.

I on činjaše dobro Avramu nje radi, te imaše ovaca i goveda i magaraca i sluga i sluškinja i magarica i kamila.

Ali Jehova pusti velika zla na Faraona i na dom njegov radi Sare žene Avramove.

Tada dozva Faraon Avrama i reče mu: što mi to učini? Zašto mi nijesi kazao da ti je žena?

Zašto si kazao: sestra mi je? Te je uzeh za ženu. A sad eto ti žene. Uzmi je, pa idi.

I Faraon zapovijedi ljudima za nj, te ga ispratiše, i ženu njegovu i što god imaše.

U druge tajne sadržane u ovim rečima, pokazaće se u onome što sledi.

Stih 12. Za to kad te vide Misirci, reći će: ovo mu je žena. Pa će me ubiti, a tebe će ostaviti u životu. Da ovo označava poznavanje dubljih istina, a ovime se opisuje kakvo je ono kada ugleda nebeska dublja znanja, jasno je iz značenja „Egipta“, što je poznavanje dubljih istina, kao što je gore pokazano; pa je iz ovoga jasno šta je označeno rečima „kada te vide Misirci“ (Egipćani), naime da je to znanje onakvo kako je opisano u ovome stihu. Ovime je popraćeno upoznavanje dubljih istina, a što je nešto prirodno, kao što se pokazuje kod dece kad počnu učiti, naime, da što je nešto više, to oni više to žele; a još više kada saznaju da su to nebeske i Božanske (istine). Ovo uživaje je prirodno, a potiče od želje koja postoji u spoljašnjem čoveku. Muđutim, poznavanje istina je samo instrument čiji je cilj da budu prijemnici (sasudi, sadržatelji) duhovnih i nebeskih stvari; a kada za to posluže, tada po prvi put postižu svoju svrhu, pa od toga osećaju uživanje. Ako obrati pažnju, svako može da vidi da poznavanje istina nije ništa ako ono nije sredstvo da se postane razuman, a iz toga i duhovan, a na kraju i nebeski; te da bi preko njih njihov spoljašnji čovek mogao da se poveže s njegovim unutrašnjim; a kada se ovo dogodi, tada je on u svojoj službi (utvrđen). Ovo je bio cilj koji je vodio Gospoda da učini da deca i mladi osećaju uživanje kada nešto nauče. Ali kada čovek uživa u samim znanjima, to postaje telesna žudnja koja ga ponese, a što ga više nosi (to jest kada oseća uživanje u samim znanjima), on se udaljava od onoga što je nebesko, a u istoj s eri tada znanja o Gospodu zatvaraju, i postaju materijalna. Ali koliko se znanja nauče radi ljudskog društva, radi Gospodove crkve na zemlji, i radi Gospodovog carstva u nebima, a još više radi samoga Gospoda, to se ona više otvaraju prema Njemu. Ovo je razlog da anđeli, koji su u dubljim znanjima i to toliko da da se ni hiljaditi deo toga ne može pokazati čoveku, da oni ovakva znanje smatraju ništavim u upoređenju s njihovom svrhom. Iz ovioga što je rečeno može se videti šta je označeno rečima „kada te vide Miosirci, reći će: ovo mu je žena. Pa će me ubiti, a tebe ostaviti u životu. “Ovo je ovako rečeno, jer je Gospod kao dete znao i mislio da ako Ga ponese sama želja za znanjem dubljih istina, da On više ne bi mario za nebeske stvari već za sama znanja koja bi Ga povela za sobom.

O ovome više u onome što sledi.

  
/ 10837