Bible

 

Postanak 35

Studie

   

1 A Bog reče Jakovu: Ustani, idi gore u Vetilj i onde stani; i načini onde žrtvenik Bogu, koji ti se javio kad si bežao od Isava brata svog.

2 I Jakov reče porodici svojoj i svima koji behu s njim: Bacite tuđe bogove što su u vas, i očistite se i preobucite se;

3 Pa da se dignemo i idemo gore u Vetilj, da načinim onde žrtvenik Bogu, koji me čuo u dan nevolje moje i bio sa mnom na putu kojim sam išao.

4 I dadoše Jakovu sve bogove tuđe koji behu u njihovim rukama, i oboce, koje imahu u ušima; i Jakov ih zakopa pod hrastom kod Sihema.

5 Potom otidoše. A strah Božji dođe na gradove koji behu oko njih, te se ne digoše u poteru za sinovima Izrailjevim.

6 I Jakov i sva čeljad što beše s njim dođoše u Luz u zemlji hananskoj, a to je Vetilj.

7 I onde načini žrtvenik, i nazva ono mesto: Bog vetiljski, jer mu se onde javi Bog, kad je bežao od brata svog.

8 Tada umre Devora dojkinja Revečina, i pogreboše je ispod Vetilja pod hrastom, koji nazva Jakov Alon-Vakut.

9 I javi se Bog Jakovu opet, pošto iziđe iz Padan-Arama, i blagoslovi ga,

10 I reče mu Bog: Ime ti je Jakov; ali se odsele nećeš zvati Jakov, nego će ti Ime biti Izrailj. I nadede mu Ime Izrailj.

11 I još mu reče Bog: Ja sam Bog Svemogući; rasti i množi se; narod i mnogi će narodi postati od tebe, i carevi će izaći iz bedara tvojih.

12 I daću ti zemlju koju sam dao Avramu i Isaku, i nakon tebe semenu tvom daću zemlju ovu.

13 Potom otide od njega Bog s mesta gde mu govori.

14 A Jakov metnu spomenik na istom mestu gde mu Bog govori, spomenik od kamena, i pokropi ga kropljenjem, i preli ga uljem.

15 I Jakov prozva mesto gde mu govori Bog Vetilj.

16 I otidoše od Vetilja. A kad im osta još malo puta do Efrate, porodi se Rahilja, i beše joj težak porođaj.

17 I kad se veoma mučaše, reče joj babica: Ne boj se, imaćeš još jednog sina.

18 A kad se rastavljaše s dušom te umiraše, nazva ga Venonija; ali mu otac nadede ime Venijamin.

19 I umre Rahilja, i pogreboše je na putu koji ide u Efratu, a to je Vitlejem.

20 I metnu Jakov spomenik na grob njen. To je spomenik na grobu Rahiljinom do današnjeg dana.

21 Odatle otišavši Izrailj razape šator svoj iza kule migdol-ederske.

22 I kad Izrailj živeše u onoj zemlji, otide Ruvim i leže s Valom inočom oca svog. I to doču Izrailj. A imaše Jakov dvanaest sinova.

23 Sinovi Lijini behu: Ruvim prvenac Jakovljev, i Simeun i Levije i Juda i Isahar i Zavulon;

24 A sinovi Rahiljini: Josif i Venijamin;

25 A sinovi Vale robinje Rahiljine: Dan i Neftalim;

26 A sinovi Zelfe robinje Lijine: Gad i Asir. To su sinovi Jakovljevi, koji mu se rodiše u Padan-Aramu.

27 I Jakov dođe k Isaku ocu svom u Mamriju u Kirijat-Arvu, koje je Hevron, gde Avram i Isak behu došljaci.

28 A Isaku beše sto i osamdeset godina;

29 I onemoćav umre Isak, i bi pribran k rodu svom star i sit života; i pogreboše ga Isav i Jakov sinovi njegovi.

   

Ze Swedenborgových děl

 

Nebeske Tajne # 4600

Prostudujte si tuto pasáž

  
/ 10837  
  

4600. Stih 22. I kad Izrailj boravljaše (življaše) u onoj zemlji. Da ovo označava kadau ovome stanju, naime, stanju dobra i istine, vidi se iz značenja boraviti, što je živeti, jer boraviti je isto što i obitavati, što je živeti, jer boraviti označava isto što i obitavati, ali s razlikom da boraviti se kaže za istinu, a obitavati za dobro (da boraviti ili nastavati označava živeti, i da tako označava i stanje, može se videti gore, br. 3384); iz značenja zemlje, što je crkva u pogledu dobr(br. 566, 662, 1066

1967, 1262, 1413, 1607, 1733, 1850, 2117, 2118, 2571, 2928, 3355, 4447, 4535), ovde u pogledu dobra od istine, čije je stanje (u kome je Izrailj bio sada) označeno.

  
/ 10837  
  

Ze Swedenborgových děl

 

Nebeske Tajne # 3399

Prostudujte si tuto pasáž

  
/ 10837  
  

3399. Da leći sa ženom označava izokrenuti i proljubočiniti istinu, a u ovom slučaju Istinu Božansku, jer je Božanska Istina predstavljena Rebekom, kao što je gore pokazano, očito je iz toga što sesa leći sa, ili preljubom, označavaju uvek izokretanja dobra i krivotvorenja istine, kao što je pokazano kod br. 2466, 2729; i to s razloga da su preljube sasvim suprotne bračnoj ljubavi, pošto su one po nju razorne, jer bračna ljubav vodi poreklo od braka dobra i istine (vidi br. 2508, 2618, 2727-2759, 3132); stoga se one stvari koje su suprotne njima i koje ih razaraju nazivaju u Reči preljubama. Ali treba znati da oni koji su u duhovnoj Crkvi, ti ne mogu preljubočiniti dobro u toj meri da gamogu profanisati, jer ne mogu primati dobro u toj meri da bi imali i opažanje, kao što ga imaju nebeski. Međutim, oni su u stanju da profanišu istinu, jer ovu mogu da priznaju; ali u poslednje vreme Crkve oni nisu u stanju da priznaju istinu, jer u poslednje vreme Crkve neverovanje u Gospoda, u život posle smrti, i nevera preovlađuju svuda u toj meri, da (načelo nevere) ima prevagu kod svakoga, ograničavajući i sprečavajući da takve istine uđu dublje, iako čovek sve ovo ne zna, i čak može da misli da veruje u istine. Ali oni koji su u stanju da profanišu dobro, ti pripadaju nebeskoj Crkvi, jer ovi mogu primati dobro sve do opažanja. Ovo je bio slučaj sa Prepotopcima, koji su zbog toga bili odvojeni od svih ostalih, i koji su smešteni u jedan pakao koji je odvojen od ostalih (vidi br. 1265-1272); a prečavanje daljeg profanisanja dobra označeno je ovim rečima, kada je čovek bio izagnan iz Edena, da Jehova postavi pred vrtom Edenskim heruvima s plamenijem mačem, koji se vijaše i tamo i amo, da čuva put ka drvetu života (Postanje 3:26); o čemu vidi br. 308, 310).

  
/ 10837