4300. Stih 31. I sunce mu se rodi. Da ovo označava povezivanje dobara, vidi se iz značenja sunce se rodi, što je povezanost dobara. Da zora puca označava da je povezivanje blizu, ili da počinje (br. 4283). Iz ovoga sledi da sunce muse rađa označava povezivajesamo; jer u unutrašnjem smislu, sunce označava nebesku ljubav, br. 1529, 1530, 2441, 2495, 3636, 3643, 4969; sledstveno, to označava dobra, jer ova pripadaju toj ljubavi. Kada se nebeska ljubav pojavi kod čoveka, to jest kada se primeti, za sunce se kaže da mu se rađa; jer dobra te ljubavi se tada kod njega povezuju.

2495. Poglavlje Dvadeseto.

Da u Reči postoji unutrašnji smisao, koji se ne pokazuje u slovu, rečeno je i pokazano gore na mnogo mesta, a priroda ovoga smisla objašnjena je svuda u prošlim poglavljima Knjige Postanja. Pa ipak, pošto malo njih koji veruju Reč, znaju da postoji taj smisao, to je dopušteno da se to i dalje potvrđuje. Ovako Gospod opisuje svršetak vrema, ili poslednje vreme crkve: I odmah će po nevolji dana tijeh sunce pomrčati, i mjesec svjetlost svoju izgubiti, i zvijezde s neba pasti, i sile nebeske pokrenii se (Mateja 24:29; Marko 13:24, 25).

Da sunce ovde ne označava sunce, niti mesec mesec, ni zvezde zvezde, već da sunce označava Gospoda i ljubav prema bližnjemu, mesec, veru ljubavi i milosrđa, a zvezde poznavanja dobra i istine, bilo je pokazano br. 31, 32, 1053, 1521, 1529-1531, 2120, 2441. Na taj način ovim Gospodovim rečima označen je svršetak vremena, ili poslednje vreme, kada više neće biti ljubavi, ili milosrđa, pa stoga ni vere. Da je ovo značenje Gospodovih reči vidi se iz sličnih reči kod Proroka, kao kod Isaije: Evo ide dan Jehovin ljuti s gnjevom i jarošću da obrati zemlju u pustoš, i griješnike da istrijebi iz nje. Jer zvijezde nebeske i prilike nebeske ne će pustiti svjetlosti svoje, sunce će pomrčati o rođaju svom, i mjesec ne će pustiti svjetlosti svoje (Isaija 13:9, 10), gde je predmet o kome se govori poslednje vreme crkve ili, što je isto, svršetak vremena.

Kod Joila: Pred njima će se zemlja tresti, nebesa će se pokolebati, sunce će i mjesec pomrkniti, i zvijezde će ustegnut vjetlosti svoje Joilo 2:2, 10), gde je značenje isto.

Opet: Sunce će se pretvoriti u tamu i mjesec u krv prije nego dođe veliki i strašni dan Jehovin Joilo 2:31).

Opet: Sunce će i mjesec pomrknuti, i zvijezde će ustegnuti svoju svjetlost Joilo 3:15).

Kod Jezikilja: Kad te ugasim, zatrijeću nebo, i zvijezde na njemu pomrčati, sunce ću zakloniti oblakom, i mjesec neće svijetliti svjetlošću svojom Jezekilj 32:7. Slično u Otkrovenju: i vidjeh kad otvori šesti pečat, i gle, zatrese se zemlja vrlo, i sunce posta crno kao vreća od kostrijeti, i mjesec posta kao krv. I zvijezde nebeske padoše na zemlju Otkrivenju 6:12, 13).

Opet: I četvrti anđeo zatrubi, i udarena bi trećina sunca, i trećina mjeseca, i trećina zvijezda, da pomrča trećina njihova, i trećina dana da ne svijetli, tako i noći Otkrivenju 8:12. Iz ovih se odlomaka vidi da Gospodove reči u Jevanđelistima govore isto što govore kod Proroka, naime, da u poslednja vremena ne će biti ljubavi prema bližnjem, ili vere; i da je ovo u unutrašnjem smislu, kao što se vidi dalje kod Isaije: I posramiće se mjesec i sunce će se zastidjeti kad Jehova nad vojskama stane carovati na gori Sionu i u Jerusalimu (Isaija 24:23), to jest, vera, koja je mesec, će posramiti, ljubav ka bližnjemu, koja je sunce, će se zastidjeti, jer su ovakve prirode; ne može se za mesec i za sunce reći da se stide i srame. I kod Danila: I iz jednoga od njih izide jedan rog malen i naraste vrlo velik prema jugu i istoku i prema krasnoj (miloj) zemlji. I naraste dori do vojske nebeske i od zvijezda, i pogazi ih Danijel 8:9, 10), gde je očigledno svakome da vojske nebeske ne znače vojsku, ni zvezde zvezde.