4300. Stih 31. I sunce mu se rodi. Da ovo označava povezivanje dobara, vidi se iz značenja sunce se rodi, što je povezanost dobara. Da zora puca označava da je povezivanje blizu, ili da počinje (br. 4283). Iz ovoga sledi da sunce muse rađa označava povezivajesamo; jer u unutrašnjem smislu, sunce označava nebesku ljubav, br. 1529, 1530, 2441, 2495, 3636, 3643, 4969; sledstveno, to označava dobra, jer ova pripadaju toj ljubavi. Kada se nebeska ljubav pojavi kod čoveka, to jest kada se primeti, za sunce se kaže da mu se rađa; jer dobra te ljubavi se tada kod njega povezuju.

1530. Jer da je ovako, to Reč svima pokazuje; kada se Gospod pokazao Petru, Jakovu i Jovanu; jer je tada Njegovo lice zasijalo kao sunce, a odeća Mu je bila kao svetlost (Mateja 17:2). On se tako njima pokazao, jer se njihov unutrašnji vid bio otvorio. To isto se potvrđuje kod Proroka; kao kod Isaije, gde se govori o Gospodovom carstvu u nebima: Svjetlost mjeseca će biti kao svjetlost sjnca, a svjetlost sunca biće sedmostruka, kao svjetlo od sedam dana (Isaija 30:26. I kod Jovana, gde se Gospodovo carstvo naziva Novim Jerusalimom: I grad ne potrebuje ni sunca ni mjeseca da svjetle u njemu; jer ga slava Božija prosvijetli, i žižak je njegov jagnje. (Otkrivenju 21:23).

Opet: I noći tamo neće biti, i ne će potrebovati vidjela od žiška, ni vidjela sunčanoga, jer će ih obasjavati Gospod Bog Otkrivenju 22:5. I kada se Gopsod pokazao Mojsiju, Aronu, Nabadu i Avihu, i sedamdesetorici starešina, I vidješe Boga Izrailjeva, i pod nogama mu kao djelo od kamena safira i kao nebo kad je vedro (Izlazak 24:10). Pošto se Gospodovo nebesko i duhovno pokazuje pred vanjskm vidom anđela kao sunce i kao mesec, to „sunce“ u Reči označava ono što je nebesko, a „mesec“ ono što je duhovno.