Bible

 

Postanak 27

Studie

   

1 Kad Isak ostare i oči mu potamneše, te ne videše, dozva Isava starijeg sina svog, i reče mu: Sine! A on odgovori: Evo me.

2 Tada reče: Evo ostareo sam, ne znam kad ću umreti;

3 Uzmi oružje svoje, tul i luk, i izađi u planinu, te mi ulovi lov;

4 I zgotovi mi jelo po mojoj volji, i donesi mi da jedem, pa da te blagoslovi duša moja dok nisam umro.

5 A Reveka ču šta Isak reče sinu svom Isavu. I Isav otide u planinu da ulovi lov i donese.

6 A Reveka reče Jakovu, sinu svom govoreći: Gle, čuh oca tvog gde govori s Isavom, bratom tvojim i reče:

7 Donesi mi lov, i zgotovi jelo da jedem, pa da te blagoslovim pred Gospodom dok nisam umro.

8 Nego sada, sine, poslušaj me šta ću ti kazati.

9 Idi sada k stadu i donesi dva dobra jareta, da zgotovim ocu tvom jelo od njih, kako rado jede.

10 Pa ćeš uneti ocu da jede i da te blagoslovi dok nije umro.

11 A Jakov reče Reveci materi svojoj: Ali je Isav brat moj rutav, a ja sam gladak;

12 Može me opipati otac, pa će se osetiti da sam ga hteo prevariti, te ću navući na se prokletstvo mesto blagoslova.

13 A mati mu reče: Neka prokletstvo tvoje, sine padne na mene; samo me poslušaj, i idi i donesi mi.

14 Tada otišavši uze i donese materi svojoj; a mati njegova zgotovi jelo kako jeđaše rado otac njegov.

15 Pa onda uze Reveka najlepše haljine starijeg sina svog, koje behu u nje kod kuće, i obuče Jakova mlađeg sina svog.

16 I jarećim kožicama obloži mu ruke i vrat gde beše gladak.

17 I dade Jakovu sinu svom u ruke jelo i hleb što zgotovi.

18 A on uđe k ocu svom i reče: Oče. A on odgovori: Evo me; koji si ti, sine?

19 I Jakov reče ocu svom: Ja, Isav tvoj prvenac; učinio sam kako si mi rekao; digni se, posadi se da jedeš lov moj, pa da me blagoslovi duša tvoja.

20 A Isak reče sinu svom: Kad brže nađe, sine? A on reče: Gospod Bog tvoj dade, te izađe preda me.

21 Tada reče Isak Jakovu: Hodi bliže, sine da te opipam jesi li sin moj Isav ili ne.

22 I pristupi Jakov k Isaku ocu svom, a on ga opipa, pa reče: Glas je Jakovljev, ali ruke su Isavove.

23 I ne pozna ga, jer mu ruke behu kao u Isava brata njegovog rutave: Zato ga blagoslovi;

24 I reče mu: Jesi li ti sin moj Isav? A on odgovori: Ja sam.

25 Tada reče: A ti daj, sine, da jedem lov tvoj, pa da te blagoslovi duša moja. I dade mu, te jede; pa mu donese i vino te pi.

26 Potom Isak, otac njegov reče mu: Hodi sine, celivaj me.

27 I on pristupi i celiva ga; a Isak oseti miris od haljina njegovih, i blagoslovi ga govoreći: Gle, miris sina mog kao miris od polja koje blagoslovi Gospod.

28 Bog ti dao rose nebeske, i dobre zemlje i pšenice i vina izobila!

29 Narodi ti služili i plemena ti se klanjala! Bio gospodar braći svojoj i klanjali ti se sinovi matere tvoje! Proklet bio koji tebe usproklinje, a blagosloven koji tebe uzblagosilja!

30 A kad Isak blagoslovi Jakova, i Jakov otide ispred Isaka oca svog, u taj čas dođe Isav brat njegov iz lova.

31 Pa zgotovi i on jelo i unese ocu svom, i reče mu: Ustani, oče, da jedeš šta ti je sin ulovio, pa da me blagoslovi duša tvoja.

32 A Isak otac njegov reče mu: Ko si ti? A on reče: Ja, sin tvoj, prvenac tvoj Isav.

33 Tada se prepade Isak, i reče: Ko? Da gde je onaj koji ulovi i donese mi lova, i od svega jedoh pre nego ti dođe, i blagoslovih ga? On će i ostati blagosloven.

34 A kad ču Isav reči oca svog, vrisnu glasno i ožalosti se veoma, i reče ocu svom: Blagoslovi i mene, oče.

35 A on mu reče: Dođe brat tvoj s prevarom, i odnese tvoj blagoslov.

36 A Isav reče: Pravo je što mu je ime Jakov, jer me većdrugom prevari. Prvenaštvo mi uze, pa eto sada mi uze i blagoslov. Potom reče: Nisi li i meni ostavio blagoslov?

37 A Isak odgovori, i reče Isavu: Eto sam ga postavio tebi za gospodara; i svu braću njegovu dadoh mu da mu budu sluge; pšenicom i vinom ukrepih ga; pa šta bih sada tebi učinio, sine?

38 I Isav reče ocu svom: Eda li je samo jedan blagoslov u tebe, oče? Blagoslovi i mene, oče. I stade glasno plakati Isav.

39 A Isak otac njegov odgovarajući reče mu: Evo, stan će ti biti na rodnoj zemlji i rosi nebeskoj ozgo.

40 Ali ćeš živeti od mača svog, i bratu ćeš svom služiti; ali će doći vreme, te ćeš pošto se naplačeš skršiti jaram njegov s vrata svog.

41 I Isav omrze ljuto na Jakova radi blagoslova, kojim ga blagoslovi otac, i govoraše u srcu svom: Blizu su žalosni dani oca mog, tada ću ubiti Jakova brata svog.

42 I kazaše Reveci reči Isava sina njenog starijeg, a ona poslavši dozva Jakova mlađeg sina svog, i reče mu: Gle, Isav brat tvoj teši se time što hoće da te ubije.

43 Nego, sine, poslušaj šta ću ti kazati; ustani i beži k Lavanu bratu mom u Haran.

44 I ostani kod njega neko vreme dokle prođe srdnja brata tvog,

45 Dokle se gnev brata tvog odvrati od tebe, te zaboravi šta si mu učinio; a onda ću ja poslati da te dovedu odande. Zašto bih ostala bez obojice vas u jedan dan?

46 A Isaku reče Reveka: Omrzao mi je život radi ovih Hetejaka. Ako se Jakov oženi Hetejkom, kakvom između kćeri ove zemlje, na šta mi život?

   

Ze Swedenborgových děl

 

Nebeske Tajne # 3309

Prostudujte si tuto pasáž

  
/ 10837  
  

3309. I Isav posta lovac (vješt u lovu), označava dobro života od čulnih i znanja-reči istina. Ovo se vidi iz reprezentacije Isava, koji je dobro života, o kojemu gore; i iz značenja lovca, što su oni koji su u osećanju istine, o kojima ćemo ubrzo govoriti. Jer vešt čovek se povezuje s osećanjem istine, ili s onima koji su u osećanju istine; do meso od lova (lov) označava istine same, ali istine koje pripadaju prirodnom čoveku od kojih potiču dobra; a poštosu istine prirodnog čoveka onekoje se nazivaju istine znanja-reči (vidi br. 3293), a reči-znanja istina ima uglavnom dve vrste, ili dva stepena, naime, čulne i znanja-reči, stoga su obe vrste označene lovom (mesom od lova ili divljači). Čulne istine su one u kojima su deca, a znanja-reči istine su one u kojima su oni isti kada odrastu; jer niko ne može da bude u znanja-reči istinama a da nije prvo u čulnim istinama, pošto su ideje prethodnih uzrok ideja ovih potonjih; od ovih se kasnije mogu naučiti i shvatiti istine koje su još više unutrašnje, koje se nazivaju doktrinarnim istinama, koje su označene čovekom ratarom (čovekom veštim u Odeljak 3, polju); o ovima ćemo ubrzo govoriti. Razlog da se divljači (mesom od lova) označavaju istine čulne i znanja-reči istine, u kojima se poučavaju, i na koje (ove istine) utiču je to, što divljač, u širem smislu, označava stvari koje se love, kao ovnovi, jagnjad, koze, i slično, a ove označavaju duhovna dobra, vidi br. 2188, 2830; (prim. prev. da li je autor ovde pogrešio, navodeći ove životinje kao divljač, ili sam ja pogrešno preveo?) kao i zbog oružja koja se koriste kod lova, kao što su strele, lukovi, i strele, koje označavaju doktrinarne stvari istine (vidi br. 2685, 2686, 2709).

Da se ovakve stvari označavaju mesom od lova (divljači), može se videti iz onoga što je rekao o Isavu njegov otac Isak (pogl. 27), naime, sledeće: Uzmi oružje svoje, tul i luk, i izidi u planinu, te mi ulovi lova i zgotovi mi jelo po mojoj volji koje ja volim (stihovi 3, 4); a o Jakovu, za kojega je mislio da je Isav, u istom poglavlju: A ti dajmi sine, da jedem od lovatvojega, pa da te blagoslovi duša moja (stih 25); iz ovoga je jasno šta je označeno mesom od lova. Otudaje to, da loviti znači učiti. a isto tako i ubediti, i ovo u oba smisla, naime, od osećanja istine, i od osećanja zablude; od osećanja istine kod Jeremije: ja ću ih opet dovesti u zemlju njihovu koju sam da cima njihovim. Gle, poslaću mnoge ribare, govori Jehova, da ih love, i poslije ću poslati mnoge lovce da ih love po svakoj gori i svakom humu i po svijem rasjelinama kamenijem (Jeremija 16:15, 16); gde ribari označavaju one koji uče od čulnih istina (vidi br. 40, 991); i lovci stoje za one koji uče od znanja-reči: po visokoj gorii svakom humu, označava one kojoi koji su u osećanju dobra i u osećanju istine; da gora i hum označavaju takve stvari, vidi br. 795, 796, 1430; slično je sadržano i u lovu u polju (kao u Postanju 27:3).

Da loviti označava ubeđivati od osećanja obmane, jasno je iz sledećeg odlomka kod Jezikilja: Teško onima koji šiju uzglavlja pod sve laktove i grade pokrivala na glavu svakoga rasta da love dušu. Lovite duše moga naroda. Svoje li ćete dušesačuvati?Jezekilj 13:18-21. ; o značenju lova u ovom smislu, vidi br. 1178; ali se za ovu vrstu lova obično koriste mreže.

  
/ 10837