Bible

 

Postanak 26

Studie

   

1 Ali nasta glad u zemlji svrh prve gladi koja beše za vremena Avramovog; i Isak otide k Avimelehu caru filistejskom u Gerar.

2 I javi mu se Gospod i reče: Nemoj ići u Misir, nego sedi u zemlji koju ću ti kazati.

3 Sedi u toj zemlji, i ja ću biti s tobom, i blagosloviću te; jer ću tebi i semenu tvom dati sve ove zemlje, i potvrdiću zakletvu, kojom sam se zakleo Avramu ocu tvom.

4 I umnožiću seme tvoje da ga bude kao zvezda na nebu, i daću semenu tvom sve ove zemlje; i u semenu tvom blagosloviće se svi narodi na zemlji,

5 Zato što je Avram slušao glas moj i čuvao naredbu moju, zapovesti moje i pravila moja i zakone moje.

6 I osta Isak u Geraru.

7 A ljudi u mestu onom pitahu za ženu njegovu, a on govoraše: Sestra mi je. Jer se bojaše kazati: Žena mi je; da me, veli, ne ubiju ovi ljudi radi Reveke, jer je lepa.

8 I kad provede mnogo vremena onde, dogodi se, te pogleda Avimeleh car filistejski s prozora, i vide Isaka gde se šali s Revekom ženom svojom.

9 I dozva Avimeleh Isaka i reče: Ta to ti je žena; kako si kazao: Sestra mi je? A Isak mu odgovori: Rekoh: da ne poginem s nje.

10 A Avimeleh reče: Šta si nam učinio? Lako je mogao ko od naroda ovog leći s tvojom ženom, te bi nas ti uvalio u greh.

11 I zapovedi Avimeleh svemu narodu svom govoreći: Ko se dotakne ovog čoveka ili žene njegove, poginuće.

12 I Isak stade sejati u onoj zemlji, i dobi one godine po sto, tako ga blagoslovi Gospod.

13 I obogati se čovek, i napredovaše sve većma, te posta silan.

14 I imaše ovaca i goveda i mnogo sluga; a Filisteji mu zaviđahu,

15 Pa sve studence koje behu iskopale sluge oca njegovog za vremena Avrama oca njegovog zaroniše Filisteji, i zasuše ih zemljom.

16 I Avimeleh reče Isaku: Idi od nas, jer si postao silniji od nas.

17 I Isak otide odande, i razape šatore u dolini gerarskoj, i nastani se onde.

18 I stade Isak otkopavati studence, koji behu iskopani za vremena Avrama oca njegovog, i koje zaroniše Filisteji po smrti Avramovoj; i prozva ih imenima koja im beše nadeo otac njegov.

19 I kopajući sluge Isakove u onom dolu nađoše studenac žive vode.

20 Ali se svađaše pastiri gerarski s pastirima Isakovim govoreći: Naša je voda. I nadede ime onom studencu Esek, jer se svadiše s njim.

21 Posle iskopaše drugi studenac, pa se i oko njega svađaše, zato ga nazva Sitna.

22 Tada se podiže odande, i iskopa drugi studenac, i oko njega ne bi svađe; zato ga nazva Rehovot, govoreći: Sad nam dade Gospod prostora da rastemo u ovoj zemlji.

23 I otide odande gore u Virsaveju.

24 I istu noćjavi mu se Gospod, i reče: Ja sam Bog Avrama oca tvog. Ne boj se, jer sam ja s tobom, i blagosloviću te i umnožiću seme tvoje Avrama radi sluge svog.

25 I načini onde žrtvenik, i prizva ime Gospodnje; i onde razape šator svoj; i sluge Isakove iskopaše onde studenac.

26 I dođe k njemu Avimeleh iz Gerara s Ohozatom prijateljem svojim i s Fiholom vojvodom svojim.

27 A Isak im reče: Što ste došli k meni, kad mrzite na me i oteraste me od sebe?

28 A oni rekoše: Videsmo zaista da je Gospod s tobom, pa rekosmo: Neka bude zakletva između nas, između nas i tebe; hajde da uhvatimo veru s tobom;

29 Da nam ne činiš zla, kao što se mi tebe ne dotakosmo i kao što mi tebi samo dobro činismo, i pustismo te da ideš na miru, i eto si blagosloven od Gospoda.

30 Tada ih on ugosti; te jedoše i piše.

31 A sutradan ustavši rano, zakleše se jedan drugom, i otpusti ih Isak i otidoše od njega s mirom.

32 Isti dan došavši sluge Isakove kazaše mu za studenac koji iskopaše, i rekoše mu: Nađosmo vodu.

33 I nazva ga Saveja; otuda se zove grad onaj Virsaveja do današnjeg dana.

34 A kad bi Isavu četrdeset godina, uze za ženu Juditu, kćer Veoha Hetejina, i Vasematu kćer Elona Hetejina.

35 I one zadavahu mnogo jada Isaku i Reveci.

   

Ze Swedenborgových děl

 

Nebeske Tajne # 3466

Prostudujte si tuto pasáž

  
/ 10837  
  

3466. Otuda se zove ovaj grad Bersabeja, označava kvalitet doktrine izvedene otuda. Ovo se vidi iz značenja imena, što je kvalitet (vidi gore br. 3465); i iz značenja grada, što je doktrina (vidi br. 402, 2449, 2712, 2943, 3216); otuda dolazi naziv Bersabeja, koja u izvornom jeziku znači studenac zakletve, pa na taj način označava i doktrinu potvrđene istine. Da Bersabeja označava doktrinu (nauk), vidi br. 2723, 2850, 2859. Gore, u pogl. XXI, stihovi 30, 31, kaže se: jer si primio iz mojih ruku ono sedam jaganjaca, da mi bude svjedočanstvo, da sam ja iskopao ovaj studenac. Otuda se prozva ono mjesto Bersabeja, jer se ondje zakleše obojica; u kojem odlomku se Bersabejom označava stanje i kvalitet doktrine, da je ona od Božanskog (da ima Božansko poreklo), i da preko nje dolazi do povezanosti; a pošto se unutrašnje stvari Crkve u to vreme razmatraju u gornjem odlomku, to s aže da se mesto nazvalo Bersabejom, dok se u ovom odlomku, zato što se u njemu govori o spoljašnjem smislu, kaže da je tako grad nazvan; jer se o unutrašnjim stvarima govori kao o stanju, koje je označeno mestom (vidi br. 2625, 2837, 3356, 3387), dok se za spoljašnje stvari kaže da su doktrina i da je njihov kvalitet dolazi od njenih unutrašnjih stvari.

  
/ 10837  
  

Ze Swedenborgových děl

 

Nebeske Tajne # 2625

Prostudujte si tuto pasáž

  
/ 10837  
  

2625. U isto vrijeme: da ovo označava vreme kad je Racionalno moglo da primi, vidi se iz značenja vremena. Postoje dve stvari koje, za života u svetu, izgledaju suštinske, jer su svojstva prirode, naime, prostor i vreme. Ali u drugom životu ove stvari nemaju značaja; istina, u svetu duhova one i imaju nekog značaja, zato što novodošli duhovi nose sa sobom od tela ideju o prirodnim stvarima; međutim, oni kasnije opaze da nema ni prostora ni vremena, nego samo stanja umesto (prostora i remena), i da su stanja u drugom životu saobrazn rostorima i vremenima u prirodi; i to stanja u pogledu esse su saobrazna prostorima, a stanja u pogledu existere saobrazna su vremenima. O prostoru ili mestu vidi br. 1274, 1379, 1380, 1382. Iz svega ovoga svako može videti kakvu ideju čovek može imati o stvarima koje pripadaju drugom životu, i o tajnama vere; naime, da nije voljan da u njih veruje sve dok ih ne shvati pomoću onih stvari koje su u svetu, to jest, pomoću čulnih stvari. Stoga on ne može a da ne pretpostavi da kad bi se oslobodio prostora i vremena, on bi se pretvorio u ništa, to jest da mu ne bi ostalo ništa od čega bi mogao osećati i misliti, jer bi mu ostalo samo nešto zbrkano i neshvatljivo; a slučaj je upravo obrnut: anđeoski život se ne može opisati, jer je on najmudriji i najsrećniji od svih života. To je razlog da se starošću ne označava u unutrašnjem smislu Reči kasno doba života nego određena stanja, pa stoga u ovom stihu starošću se ne označava starost; isto tako, zašto brojevi ne označavaju brojeve nego određena i specična stanja, kao što je broj stotinu godina, o čemu ćemo ubrzo govoriti. Iz svega se sada vidi da u isto vreme označava stanje kada je racionalno počelo da prima (istine?). U pogledu ovoga pitanja, naime, da je Božansko Racionalno bilo i postojalo od sjedinjenja Gospodovog Božanskog Duhovnog sa Njegovim Božanskim Nebeskim, kada se vreme navršilo da odbaci Ljudsko, i kad je Racionalno postalo takvo da je moglo da primi (istine ili Božansko?) (ove stvari su označene time što je došlo do začeća i rođenja sina Avramu kad je bio ostareo; treba znati da Ljudsko počinje u najdubljen delu Racionalnog, vidi br. 2106, 2194; i da je Gospod postupno napredovao ka sjedinjenju Ljudske suštine sa Božanskom, i Božanske sa Ljudskom, br. 1864, 2033, 2523; i to vlastiom moći, br. 1921, 2925, 2026, 2083; preko neprekidnih otkrovenja od Njegovog Božanskog, br. 1616, 2500; i to sve dok na kraju nije izbacio sve materinsko Ljudsko, br. 1414 1444, 2574; i da je tako očinio Svoje Ljudsko Božanskim u pogledu Racionalnog, prema onome što je sadržano u ovome stihu. Otuda se vidi kako treba razumeti ovu tvrdnju, Kad su se navršili dani da se odloži Ljudsko, i kada je Racionalno postalo takvo da je moglo da prima; neka ideja o ovome predmetu može se oblikovati iz onoga što se ostvuruje kod čoveka koji se iznova rađa: nebeske stvari koje pripadaju ljubavi, i duhovne stvari koje pripadaju veri, njih Gospod ne usađuje od jednom, nego postepeno; i onda kad Racionalno preko njih postane takvo da je u stanju da prima (istine i dobra?), on je tek tada iznova rođen, uglavno reko iskušenja u kojima pobeđuje; kad se ovo završi, ispunilo se vreme (dani) da odloži starog čoveka i obučese u novoga. O čovekovom preporađanju, vidi br. 677, 679, 711, 848, 986, 1555, 2475).

  
/ 10837