Bible

 

Postanak 24

Studie

   

1 A Avram beše star i vremenit, i Gospod beše blagoslovio Avrama u svemu;

2 I reče Avram sluzi svom najstarijem u kući svojoj, koji beše nad svim dobrom njegovim: Metni ruku svoju pod stegno moje,

3 Da te zakunem Gospodom Bogom nebeskim i Bogom zemaljskim da nećeš dovesti žene sinu mom između kćeri ovih Hananeja, među kojima živim;

4 Nego da ćeš otići u zemlju moju i u rod moj i dovesti ženu sinu mom Isaku.

5 A sluga mu reče: i ako devojka ne htedbude poći sa mnom u ovu zemlju; hoću li odvesti sina tvog u zemlju iz koje si se iselio?

6 A Avram mu reče: Pazi da ne odvedeš sina mog onamo.

7 Gospod Bog nebeski, koji me je uzeo iz doma oca mog i iz zemlje roda mog, i koji mi je rekao i zakleo mi se govoreći: Semenu ću tvom dati zemlju ovu, On će poslati anđela svog pred tobom da dovedeš ženu sinu mom odande.

8 Ako li devojka ne htedbude poći s tobom, onda da ti je prosta zakletva moja; samo sina mog nemoj odvesti onamo.

9 I metnu sluga ruku svoju pod stegno Avramu gospodaru svom, i zakle mu se za ovo.

10 Tada sluga uze deset kamila između kamila gospodara svog da ide, jer sve blago gospodara njegovog beše pod njegovom rukom; i otišavši dođe u Mesopotamiju do grada Nahorovog.

11 I pusti kamile da poležu iza grada kod studenca pred veče kad izlaze građanke da zahvataju vode;

12 I reče: Gospode Bože gospodara mog Avrama, daj mi sreću danas i učini milost gospodaru mom Avramu.

13 Evo, ja ću stajati kod ovog studenca, a građanke će doći da zahvataju vode.

14 Kojoj devojci kažem: Nagni krčag svoj da se napijem, a ona reče: Na pij, i kamile ću ti napojiti; daj to da bude ona koju si namenio sluzi svom Isaku; i po tome da poznam da si učinio milost gospodaru mom.

15 I on još ne izgovori, a to Reveka, kći Vatuila sina Melhe žene Nahora brata Avramovog, dođe s krčagom na ramenu.

16 I beše vrlo lepa, još devojka, još je čovek ne beše poznao. Ona siđe na izvor, i natoči krčag, i pođe;

17 A sluga iskoči pred nju, i reče; daj mi da se napijem malo vode iz krčaga tvog.

18 A ona reče: Na pij, gospodaru. I brže spusti krčag na ruku svoju, i napoji ga.

19 I kad ga napoji, reče: i kamilama ću tvojim naliti neka se napiju.

20 I brže izruči krčag svoj u pojilo, pa opet otrča na studenac da nalije, i nali svim kamilama njegovim.

21 A čovek joj se divljaše, i ćutaše, neće li poznati je li Gospod dao sreću putu njegovom ili nije.

22 A kad se kamile napiše, izvadi čovek zlatnu grivnu od po sikala i metnu joj oko čela, i dve narukvice metnu joj na ruke od deset sikala zlata.

23 I reče: Čija si kći? Kaži mi. Ima li u kući oca tvog mesta za nas da prenoćimo?

24 A ona mu reče: Ja sam kći Vatuila sina Melšinog, koga rodi Nahoru.

25 Još reče: Ima u nas mnogo slame i piće i mesta za noćište.

26 Tada čovek savivši se pokloni se Gospodu,

27 I reče: Blagosloven da je Gospod Bog gospodara mog Avrama, što ne ostavi milost svoju i veru svoju prema gospodaru mom, i putem dovede me Gospod u dom rodbine gospodara mog.

28 A devojka otrča i sve ovo kaza u domu matere svoje.

29 A Reveka imaše brata, kome ime beše Lavan; i istrča Lavan k čoveku na studenac,

30 Kako vide grivnu i narukvice na rukama sestre svoje i ču gde Reveka sestra mu reče: Tako mi kaza čovek; dođe k čoveku; a on stajaše kod kamila na studencu.

31 I reče: Hodi, koji si blagosloven od Gospoda; što bi stajao napolju? Spremio sam kuću, ima mesta i za kamile.

32 I dovede čoveka u kuću, i rastovari kamile; i dodaše slame i piće kamilama, i donesoše vode za noge njemu i ljudima što behu s njim;

33 I postaviše mu da jede; ali on reče: Neću jesti dokle ne kažem stvar svoju. A Lavan mu reče: Govori.

34 Tada reče: Ja sam sluga Avramov.

35 A Gospod je blagoslovio gospodara mog veoma, te je postao velik, i dao mu je ovaca i goveda, i srebra i zlata, i sluga i sluškinja, i kamila i magaraca.

36 I još Sara žena gospodara mog rodi sina gospodaru mom u starosti njegovoj, i on mu dade sve što ima.

37 A mene zakle gospodar moj govoreći: Nemoj dovesti sinu mom žene između kćeri ovih Hananeja, među kojima živim;

38 Nego idi u dom oca mog i u rod moj, da dovedeš ženu sinu mom.

39 A ja rekoh gospodaru svom:

40 Može biti da devojka neće hteti poći sa mnom.

41 A on mi reče: Gospod, po čijoj volji svagda živeh, poslaće anđela svog s tobom, i daće sreću tvom putu da dovedeš ženu sinu mom od roda mog, iz doma oca mog.

42 Onda će ti biti prosta zakletva moja, kad otideš u rod moj; ako ti je i ne dadu, opet će ti biti prosta zakletva moja.

43 I kad dođoh danas na studenac, rekoh: Gospode Bože gospodara mog Avrama, ako si dao sreću putu mom, kojim idem,

44 Evo, ja ću stajati kod studenca: koja devojka dođe da zahvati vode, i ja joj kažem: Daj mi da se napijem malo vode iz krčaga tvog,

45 A ona mi odgovori: i ti pij i kamilama ću tvojim naliti; to neka bude žena koju je namenio Gospod sinu gospodara mog.

46 Ja još ne izgovorih u srcu svom, a dođe Reveka s krčagom na ramenu, i sišavši na izvor zahvati; i ja joj rekoh: Daj mi da se napijem.

47 A ona brže spustivši sa sebe krčag reče: Na pij, i kamile ću ti napojiti. I kad se napih, napoji i kamile moje.

48 I zapitah je govoreći: Čija si kći? A ona odgovori: Ja sam kći Vatuila sina Nahorovog, kog mu rodi Melha. Tada joj metnuh grivnu oko čela i narukvice na ruke;

49 I padoh i poklonih se Gospodu, i zahvalih Gospodu Bogu gospodara mog Avrama, što me dovede pravim putem da nađem kćer brata gospodara svog za sina njegovog.

50 Ako ćete dakle učiniti ljubav i veru gospodaru mom, kažite mi; ako li nećete, kažite mi, da idem na desno ili na levo.

51 A Lavan i Vatuilo odgovarajući rekoše: Od Gospoda je ovo došlo; mi ti ne možemo kazati ni zlo ni dobro. Eto, Reveka je u tvojoj vlasti, uzmi je pa idi, i neka bude žena sinu tvog gospodara, kao što kaza Gospod.

52 A kad ču sluga Avramov reči njihove, pokloni se Gospodu do zemlje;

53 I izvadi zaklade srebrne i zlatne i haljine, i dade Reveci; takođe i bratu njenom i materi njenoj dade darove.

54 Potom jedoše i piše on i ljudi koji behu s njim, i prenoćiše. A kad ujutru ustaše, reče sluga: Pustite me gospodaru mom.

55 A brat i mati njena rekoše: Neka ostane devojka kod nas koji dan, barem deset dana, pa onda neka ide.

56 A on im reče: Nemojte me zadržavati, kad je Gospod dao sreću mom putu; pustite me da idem gospodaru svom.

57 Tada rekoše: Da zovemo devojku, i upitamo šta ona veli.

58 I dozvaše Reveku i rekoše joj: Hoćeš ići s ovim čovekom? A ona odgovori: Hoću.

59 I pustiše Reveku sestru svoju i dojkinju njenu sa slugom Avramovim i ljudima njegovim.

60 I blagosloviše Reveku i rekoše joj: Sestro naša, da se namnožiš na hiljade hiljada, i seme tvoje da nasledi vrata svojih neprijatelja!

61 I podiže se Reveka s devojkama svojim, i posedaše na kamile, i pođoše s čovekom; i sluga uzevši Reveku otide.

62 A Isak iđaše vraćajući se od studenca Živoga koji me vide jer življaše u južnom kraju;

63 A beše izašao Isak u polje pred veče da se pomoli Bogu; i podigavši oči svoje ugleda kamile gde idu.

64 I Reveka podigavši oči svoje ugleda Isaka, te skoči s kamile,

65 I reče sluzi: Ko je onaj čovek što ide preko polja pred nas? A sluga reče: Ono je gospodar moj. I ona uze pokrivalo i pokri lice.

66 I pripovedi sluga Isaku sve što je svršio.

67 I odvede je Isak u šator Sare matere svoje; i uze Reveku, i ona mu posta žena, i omile mu. I Isak se uteši za materom svojom.

   

Ze Swedenborgových děl

 

Nebeske Tajne # 3121

Prostudujte si tuto pasáž

  
/ 10837  
  

3121. I vjere Svoje prema gospodaru mojemu, označava influks ljubavi prema bližnjemu. Ovo je vidljivo iz značenja istine, koja označava ljubav prema bližnjemu. Istina u pravom smislu označava isto što i vera, i u Hbrejskom jeziku vera se izražava istom rečju, pa se i naziva istinom u Reči Staroga Zaveta, dok se svuda u Novom Zavetu naziva verom; a na prošlim stranicama se često kaže istina vere, i dobro ljubavi. Ali da vera u unutrašnjem smislu nije ništa drugo nego ljubav prema bližnjemu, može se videti iz onoga što je rečeno i pokazano ranije kao, da nema vere osim preko ljubavi (br. 30, 31-38); da vera ne postoji osim ako u njoj ima i ljubavi prema bližnjemu (br. 654, 724, 1162, 1176, 2261); da je vera vera zbog ljubavi prema bližnjemu (br. 1608, 2049, 2116, 2419, 2343, 2349); da ljubav prema bližnjemu čini Crkvu, a ne vera odvojena od ljubavi ka bližnjemu (br. 809, 916, 1798, 1799, 1834, 1844, 2190, 2228, 2442). Otuda je jasno da je istina, il era, u unutrašnjem smislu, isto što i ljubav prema bližnjemu; jer je sva vera od ljubavi ka bližnjem, i vera koja nije od toga, ona nije vera; ili, što je isto, da je svaka istina u unutranjem smislu dobro, jer sva istina je od dobra, i istina koja nije od dobra, nijeistina, jer istina je ništa drugo nego forma dobra (vidi br. 3049); tako dasu i njevo rođenje i njen život samo iz toga izvora.

  
/ 10837  
  

Ze Swedenborgových děl

 

Nebeske Tajne # 2343

Prostudujte si tuto pasáž

  
/ 10837  
  

2343. I oni jedoše: da ovo označava usvajanje, vidi se iz značenja jedenja, a što znači biti biti povezan, a to je usvojiti, o čemu vidi gore br. 2187. Iz onoga što j eć rečeno i objašnjeno, može se videti po onome što je sadržano u prethodnm stihu, kao i u onome što se izražava u unutarnjem smislu; a kako one postoje zajedno u tome smislu, to je označeno boravkom zajedno u tome smislu, iz činjenice da su anđelima označeni Gospodovo Božansko Ljudsko i Sveto proizlazeće; tim što su se ubratili k njemu, označava da su boravili zajedno; ulaženjem u njegovu kuću, je biti utvrđen (potvrđen) u dobru; gošćenjem, boravljenje zajedno; pečenjem presnih hlebova, znači biti očišćen; jedenjem, znači usvojiti. Otuda je jasno šta je veza stvari u unutrašnjem smislu; iako se ništa ne pokazuje u istorijskom smislu. Takav je red i niz koji postoji skoro u svim stvarima Reči, kako opštim tako i pojedinačnim; ali sami niz (serija), kakav je zaistinu, ne može se pokazati objašnjavanjem pojedinih izraza, jer tada ono što je unutra, izgleda da nije povezano, te se i gubi kontinuitet smisla. Ali je drugačije kada se sve stvari posmatraju zajedno u jednoj ideji, ili kada se jednom mišlju sve obuhvati, kao što je to slučaj s onima koji su u unutrašnjem smislu, a u isto vremei u nebeskoj svetlosti od Gospoda. Pogledu ovih se pokazuje, u ovim rečima, ceo proces reformacije (popravka) i regeneracije (novog rođenja) onih koji postaju ljudi crkve, koji su ovde pretstavljeni Lotom; naime, da oni prvo opažaju da su u iskušenju, ali opažaju i to da ako ustraju i pobede, Gospod će stvoriti Svoje staništa kod njih, utvrditi ih u dobru, i voditi ih ka Sebi i u Svoje carstvo, da bi tu obitavao s njima, da bi ih dalje čistio i usavršavao; a u isto vreme daje im ono što je dobro i što ih čini srećnim, i sve to preko Svog Božanskog Ljudskog i Svetog proizlazećeg. Da je svako novo rođenje (regeneracija), ili novi život, samo do Gospoda, poznato je u crkvi; ali to malo njih i veruje; razlog da se to ne veruje je to što takvi nisu u dobru ljubavi prema bližnjemu; jer ako nisu u ovom dobro, nije im moguće da ovo veruju, kao što nije moguće kamili da prože kroz iglene uši, jer je dobro ljubavi ka bližnjemu zemlja iz koje raste seme vere. Istina i dobro se slažu, ali ne slažu se istina i zlo, jer je njihova priroda suprotna, gde jedno beži od drugoga; pa stoga, koliko je čovek u dobru, toliko je i u istini; ili, koliko je u ljubavi prema bližnjem, toliko je u stanju da bude i u veri, osobito u ovome glavnom članu vere, da svo spasenje dolazi od Gospoda. Da je to glavni čanak vere, vidi se iz mnogih odlomaka u Reči, kao kod Jovana, jer Bogu tako omilje svijet, da da je i sina svojega jedinorodnoga dao da ni jedan koji vjeruje ne pogine, nego da ima život vječn 3:16). I ponovo: Ko vjeruje Sina, ima život vječni, a ko ne vjeruje Sina, ne će vidjeti života, nego gnjev Božiji ostaje na njemu Jovan 3:36).

Opet: Ovo je djelo Božije, da vjerujete onoga koga On sosla Jovan 6:29).

Opet: Ovo je volja Onoga kojime posla, da svaki koji vidi Sina i vjeruje ga, ima život vječni; i ja ću ga uskrsnuti u pošljednji dan Jovan 6:40).

Opet: Jer ako ne uzvjerujete da sam ja, pomrijećete u grijesima svopjim Jovan 8:24).

Opet: Koji vjeruje mene, ako i umre živjeće. I ni jedan koji živi i vjeruje mene neće umrijeti u vijek Jovan 11:25, 26).

Da niko ne može verovati u Gospoda, ako nije u dobru, to jest, niko ne može imati veru ako nije u dobru ljubavi prema bližnjemu, vidi se iz Jovana: A koji primiše, dade im da budu sinovi Božiji, koji vjeruju u ime njegovo. Koji se ne rodiše od krvi, ni od volje tjelesne, ni od volje muževljeve, nego od Boga Jovan 1:12, 13). Ponovo: Ja sam čokot a vi loze: i koji bude u meni i ja u njemu, on će roditi mnogi rod. Ko u meni ne ostane, izbaciće se na polje kao loza, i osušiće se, i u oganj baciti, i spaliti. Kao što otac ima ljujbav k meni, i ja imam ljubav k vama: budite u ljubavi mojoj. Ovo je zapovijest moja da imate ljubav moju među sobom, kao što ja imam ljubav k vama Jovan 15:5, 6).

9. 12). Otuda se vidi da su ljubav ka Gospodu i ljubav ka bližnjemu život vere. A da oni koji su u zlu, to jest, u životu zla, ne mogu verovati da je svo spasenje od Gospoda, to sam video po onima koji dolaze u drugi život iz Hrišćanskog sveta, kao i po onima koji su za telesnog života ispovedali i učili ono što se slaže s naukom (doktrinom) vere, da bez Gospoda nema spasenja, a koji su živeli zlim životom. Ovi su, nad se Gopod samo pomenuo, ispunjavali sferu uvredljivim idejama, jer šta god neko samo misli u drugom životu, to se opaža, i širi od sebe sferu, u kojoj se pokazuje priroda njegove vere, vidi br. 1394. Među istim duhovima, kod samog pominjanja ljubavi ka bližnjem, opažalo se nešto puno tame koje se iz njih dizalo, a koje je bilo ispunjeno prljavim ljubavima, a to je bilo takve priroda da je gasilo, gušilo, i izokretalo svako opažanje ljubavi ka Gospodu i ljubavi ka bližnjemu. Takva je vera koja preovlađuje ovih dana, a koja kaže da se (čovek) spasava bez dobra ljubavi ka bližnjemu. Kad su ist duhovi bili zapitani u pogledu vere koju su imali, jer je to bilo različito od one koju su ispovedali u životu tela, rekoše (jer u drugom životu niko ne može sakriti ono što misli), da su verovali u Boga Tvorca svemira, ali kad su bili ispitani da li je bilo tako, otkrilo se da nisu verovali ni u jednog Boga, nego da su mislili da sve dolazi od prirode, i da su sv tvari o večnom životu samo prazne priče. Takva je vera svih onih unutar crkve koji ne veruju u Gospoda, nego kažu da veruju u Boga Stvoritelja svemira; jer istina može da se uliva samo od Gospoda, a ona se može usaditi samo u dobro koje je od Gospoda. Da život i spasenje dolaze od Gospodovog Božanskog Ljudskog i Svetog proizlazećeg, to se jasno zna iz reči u Svetoj Večeri: Ovo je Moje telo, i Ovo je Moja krv, koja je Gospodovo Božansko Ljudsko, i da iz njega proizilazi Sveto, i to je očito. Bilo da kažeš Božansko Ljudsko, ili telo, ili hleb, ili Božanska Ljubav, to je isto, jer je Gospodovo Božansko Ljudsko čista ljubav; a Sveto pripada samo ljubavi; a Sveto vere proizlazi otuda.

  
/ 10837