Bible

 

Postanak 18

Studie

   

1 Posle mu se javi Gospod u ravnici mamrijskoj kad seđaše na vratima pred šatorom svojim u podne.

2 Podigavši oči svoje pogleda, i gle, tri čoveka stajahu prema njemu. I ugledavši ih potrča im u susret ispred vrata šatora svog, i pokloni se do zemlje;

3 I reče: Gospode, ako sam našao milost pred Tobom, nemoj proći sluge svog.

4 Da vam donesem malo vode i operite noge, te se naslonite malo pod ovim drvetom.

5 I izneću malo hleba, te potkrepite srce svoje, pa onda pođite, kad idete pored sluge svog. I rekoše: Učini šta si kazao.

6 I Avram otrča u šator k Sari, i reče: Brže zamesi tri kopanje belog brašna i ispeci pogače.

7 Pa otrča ka govedima i uhvati tele mlado i dobro, i dade ga momku da ga brže zgotovi.

8 Pa onda iznese masla i mleka i tele koje beše zgotovio, i postavi im, a sam stajaše pred njima pod drvetom dokle jeđahu.

9 I oni mu rekoše: Gde je Sara žena tvoja? A on reče: Eno je pod šatorom.

10 A jedan između njih reče: Dogodine u ovo doba opet ću doći k tebi, a Sara će žena tvoja imati sina. A Sara slušaše na vratima od šatora iza njega.

11 A Avram i Sara behu stari i vremeniti, i u Sare beše prestalo šta biva u žena.

12 Zato se nasmeja Sara u sebi govoreći: Pošto sam ostarela, sad li će mi doći radost? A i gospodar mi je star.

13 Tada reče Gospod Avramu: Što se smeje Sara govoreći: Istina li je da ću roditi kad sam ostarela?

14 Ima li šta teško Gospodu? Dogodine u ovo doba opet ću doći k tebi, a Sara će imati sina.

15 A Sara udari u bah govoreći: Nisam se smejala. Jer se uplaši. Ali On reče: Nije istina, nego si se smejala.

16 Potom ustaše ljudi odande, i pođoše put Sodoma; a Avram pođe s njima da ih isprati.

17 A Gospod reče: Kako bih tajio od Avrama šta ću učiniti,

18 Kad će od Avrama postati velik i silan narod, i u njemu će se blagosloviti svi narodi na zemlji?

19 Jer znam da će zapovediti sinovima svojim i domu svom nakon sebe da se drže puteva Gospodnjih i da čine što je pravo i dobro, da bi Gospod navršio na Avramu šta mu je obećao.

20 I reče Gospod: Vika je u Sodomu i Gomoru velika, i greh je njihov grdan.

21 Zato ću sići da vidim eda li sve čine kao što vika dođe preda me; ako li nije tako, da znam.

22 I ljudi okrenuvši se pođoše put Sodoma; ali Avram još stajaše pred Gospodom,

23 I pristupiv Avram reče: Hoćeš li pogubiti i pravednog s nepravednim?

24 Može biti da ima pedeset pravednika u gradu; hoćeš li i njih pogubiti, i nećeš oprostiti mestu za onih pedeset pravednika što su u njemu?

25 Nemoj to činiti, ni gubiti pravednika s nepravednikom, da bude pravedniku kao i nepravedniku; nemoj; eda li sudija cele zemlje neće suditi pravo?

26 I reče Gospod: Ako nađem u Sodomu pedeset pravednika u gradu, oprostiću celom mestu njih radi.

27 A Avram odgovori i reče: Gle, sada bih progovorio Gospodu, ako i jesam prah i pepeo.

28 Može biti pravednika pedeset manje pet, hoćeš li za onih pet potrti sav grad? Odgovori: Neću, ako nađem četrdeset i pet.

29 I stade dalje govoriti, i reče: Može biti da će se naći četrdeset. Reče: Neću radi onih četrdeset.

30 Potom reče: Nemoj se gneviti, Gospode, što ću reći; može biti da će se naći trideset. I reče: Neću, ako nađem trideset.

31 Opet reče: Gle sada bih progovorio Gospodu; može biti da će se naći dvadeset. Reče: Neću ih pogubiti za onih dvadeset.

32 Najposle reče: Nemoj se gneviti, Gospode, što ću još jednom progovoriti; može biti da će se naći deset. Reče: Neću ih pogubiti radi onih deset.

33 I Gospod otide svršivši razgovor sa Avramom; a Avram se vrati na svoje mesto.

   

Ze Swedenborgových děl

 

Nebeske Tajne # 2269

Prostudujte si tuto pasáž

  
/ 10837  
  

2269. Ne ću razrušiti radi onijeh četrdeset i pet: da ovo označava da čovek ne treba da nestane ako se (dobro i istina) mogu spojiti, vidi se iz značenja broja četrdeset pet koji označava spajanje. Gore je pokazano da prosti brojevi zadržavaju svoje značenje i kada se pomnože, tako da veći brojevi imaju sličn načenje kao i manji. To je slučaj i sa brojem četrdeset pet, koji se sastavljen od pomnoženih pet sa devet, pa se zato što je componovan (sjedinjen), on označava isto što i pet sa devet. Da pet označava malo, bilo je pokazano, br. 649; i da devet označava povezivanje, ili ono što je spojeno, u br. 2075; tako da ovaj broj ovde označava: ako se dobra spoje donekle s istinama. Da brojevi u Reči označavaju stvari, ili stanja, vidi se iz onoga što je napred rečeno (br. 2252), o pedeset, kao i iz onoga što je pokazano ranije o brojevima, br. 482, 487, 575, 647, 648, 755, 813, 1963, 1988. Pošto pet označava malo, a četrdeset pet spajanje, to su ovi brojevi postavljeni u ovom stihu na poseban način; jer se kaže, Može biti pedeset manje pet pravednika, čime je označeno, ako bi bilo nešto manje; a posle se kaže, hoćeš li za ovijeh pet zatrti grad? čime je označeno, da li treba da nestanu za to što im nešto nedostaje? Pošto pet označava malo, ovaj se broj kasnije ne koristi, već se kaže, ne ću (zatrti) radi onijeh pet, čime je označeno da ne treba da budu zatrveni ako se (dobro i istine) mogu spojiti. Još jedan razlog da se ovde kaže četrdeset pet, a ne pedeset manje pet, je da pet ne označava samo malo, kao što je pokazano (br. 649), već i rastavljanje, kao što je pokazano u Prvom Delu, u br. 1686; pa stoga da se ne bi označavalo rastavljanje, nego spajanje, imenuje se ovaj broj, četrdeset pet; jer četrdeset pet označava neko spajanje, kao što je gore rečeno; tako lepo pojedinosti slede u njihovom nizu u unutarnjem smislu. U pogledu spajanja dobra i istine, ovo je tajna koja se ne može opisati tako da je shvati svakidašnji razum; međutim, reći ćemo nekoliko stvari o ovome. Što je pravija i čistija istina, to bolje dobro od Gospod ulazi u nju, kao u prijemnik (posudu); a što je manje prava i čista, to dobro od Gospoda može manje da se ulije u nju; jer treba da bude uzajamna saobraznost između njih, jer se spajanje ostvaruje prema saobraznosti; dobra se nikako ne mogu uliti u obmane, niti se zla mogu uliti u istine, kao u svoje prijemnike, jer su suprotnoga karaktera i prirode, i jedno odbija drugo kao svoga protivnika; i ako bi pokušali da se uliju (spoje), jedno bi ispljunulo ono drugo, to jest, dobro bi ispljuvalo zlo kao otrov, a zlo dobro, kao nešto što navodi na povraćanje. Gospod je ustanovio takvo neprijateljstvo između zla i dobra, kako bi sprečio da se oni na bilo koji način izmešaju; jer kada bi se izmešali, čovek bi nestao.

Kod onih koji varaju i koji su licemerni, on dobro i zlo) nisu daleko od spajanja, ali Gospod ih čuva da se ne izmešaju. To je azlog da varalice i licemeri u drugom životu pate više od ostalih.

  
/ 10837