Bible

 

Postanak 18

Studie

   

1 Posle mu se javi Gospod u ravnici mamrijskoj kad seđaše na vratima pred šatorom svojim u podne.

2 Podigavši oči svoje pogleda, i gle, tri čoveka stajahu prema njemu. I ugledavši ih potrča im u susret ispred vrata šatora svog, i pokloni se do zemlje;

3 I reče: Gospode, ako sam našao milost pred Tobom, nemoj proći sluge svog.

4 Da vam donesem malo vode i operite noge, te se naslonite malo pod ovim drvetom.

5 I izneću malo hleba, te potkrepite srce svoje, pa onda pođite, kad idete pored sluge svog. I rekoše: Učini šta si kazao.

6 I Avram otrča u šator k Sari, i reče: Brže zamesi tri kopanje belog brašna i ispeci pogače.

7 Pa otrča ka govedima i uhvati tele mlado i dobro, i dade ga momku da ga brže zgotovi.

8 Pa onda iznese masla i mleka i tele koje beše zgotovio, i postavi im, a sam stajaše pred njima pod drvetom dokle jeđahu.

9 I oni mu rekoše: Gde je Sara žena tvoja? A on reče: Eno je pod šatorom.

10 A jedan između njih reče: Dogodine u ovo doba opet ću doći k tebi, a Sara će žena tvoja imati sina. A Sara slušaše na vratima od šatora iza njega.

11 A Avram i Sara behu stari i vremeniti, i u Sare beše prestalo šta biva u žena.

12 Zato se nasmeja Sara u sebi govoreći: Pošto sam ostarela, sad li će mi doći radost? A i gospodar mi je star.

13 Tada reče Gospod Avramu: Što se smeje Sara govoreći: Istina li je da ću roditi kad sam ostarela?

14 Ima li šta teško Gospodu? Dogodine u ovo doba opet ću doći k tebi, a Sara će imati sina.

15 A Sara udari u bah govoreći: Nisam se smejala. Jer se uplaši. Ali On reče: Nije istina, nego si se smejala.

16 Potom ustaše ljudi odande, i pođoše put Sodoma; a Avram pođe s njima da ih isprati.

17 A Gospod reče: Kako bih tajio od Avrama šta ću učiniti,

18 Kad će od Avrama postati velik i silan narod, i u njemu će se blagosloviti svi narodi na zemlji?

19 Jer znam da će zapovediti sinovima svojim i domu svom nakon sebe da se drže puteva Gospodnjih i da čine što je pravo i dobro, da bi Gospod navršio na Avramu šta mu je obećao.

20 I reče Gospod: Vika je u Sodomu i Gomoru velika, i greh je njihov grdan.

21 Zato ću sići da vidim eda li sve čine kao što vika dođe preda me; ako li nije tako, da znam.

22 I ljudi okrenuvši se pođoše put Sodoma; ali Avram još stajaše pred Gospodom,

23 I pristupiv Avram reče: Hoćeš li pogubiti i pravednog s nepravednim?

24 Može biti da ima pedeset pravednika u gradu; hoćeš li i njih pogubiti, i nećeš oprostiti mestu za onih pedeset pravednika što su u njemu?

25 Nemoj to činiti, ni gubiti pravednika s nepravednikom, da bude pravedniku kao i nepravedniku; nemoj; eda li sudija cele zemlje neće suditi pravo?

26 I reče Gospod: Ako nađem u Sodomu pedeset pravednika u gradu, oprostiću celom mestu njih radi.

27 A Avram odgovori i reče: Gle, sada bih progovorio Gospodu, ako i jesam prah i pepeo.

28 Može biti pravednika pedeset manje pet, hoćeš li za onih pet potrti sav grad? Odgovori: Neću, ako nađem četrdeset i pet.

29 I stade dalje govoriti, i reče: Može biti da će se naći četrdeset. Reče: Neću radi onih četrdeset.

30 Potom reče: Nemoj se gneviti, Gospode, što ću reći; može biti da će se naći trideset. I reče: Neću, ako nađem trideset.

31 Opet reče: Gle sada bih progovorio Gospodu; može biti da će se naći dvadeset. Reče: Neću ih pogubiti za onih dvadeset.

32 Najposle reče: Nemoj se gneviti, Gospode, što ću još jednom progovoriti; može biti da će se naći deset. Reče: Neću ih pogubiti radi onih deset.

33 I Gospod otide svršivši razgovor sa Avramom; a Avram se vrati na svoje mesto.

   

Ze Swedenborgových děl

 

Nebeske Tajne # 2145

Prostudujte si tuto pasáž

  
/ 10837  
  

2145. Kad sjeđaše na vratima pred šatorom. Da ovo označava Sveto koje Mu je tada pripadalo, to jest Sveto ljubavi, što je označeno rečima u po dne, objašnjeno je u onome što sledi, to jest iz značenja šatora koji označava ono što je sveto, o čemu u br. 414, 1102, 1566, gde se može videti iz kojeg razloga se svete stvari označavaju šatorima. Kako je Gospod u to vreme imao opažanje onakvo kakvo je označeno Mamrijskom ravnicom, koje je vrsta nižeg racionalnog opažanja, ali ipak više unutarnjeg nego što je opažanje koje je označemo Morejskom ravnicom (o kojem opžanju vidi br. 1442, 1443), te se ovo opažanje označava time što je sedeo na vratima pred šatorom, to jest, na ulazu u ono što je sveto. Kako stoji stvar s opažanjem, da li je više ili manje unutarnje, može je ilustrovati opažanjima koja su postojala kod Pradrevnih ljudi, od kojih sam čuo što su više bili u znanjima- rečima (scientifica) preko sluha i vida, to su njihova opažanja bila slabija; a što su bili više u uzvišenim stvarima ljubavi k ližnjemu i ljubavi uopšte, to su njihova opažanja bila više unutarnja, jer su tada bili bliži Gospodu.

  
/ 10837  
  

Ze Swedenborgových děl

 

Nebeske Tajne # 414

Prostudujte si tuto pasáž

  
/ 10837  
  

414. Da živeti pod šatorima označava svetost ljubavi, jasno je iz značenja šatora u Reči. Kao kod Davida:

Gospode, ko će boraviti u tvome šatoru? Ko će obitavati na Svetoj gori tvojoj? Onaj koji ide pravednim putem i tvori pravdu, koji ne čini zlo bližnjemu i koji ne opada svoga bližnjega. (Psalam 15:1, 2)

U ovom odlomku svete stvari ljubavi opisuju se sa obitavati pod šatorima i na Svetoj gori, a to znači ići pravednim putem i činiti ono što je pravo.

Opet:

Prostrli su se do kraja zemlje, a njihov govor do kraja sveta. Među njima postavio si šator svoj. (Psalam 9:4)

Ovde se pod suncem misli na ljubav.

Opet:

Obitavaću u tvom šatoru zauvek; i zakloniću se ispod krila tvojih. (Psalam 61:4)

Ovde šator označava nebesko, a zaklon ispod krila duhovno koje iz toga potiče.

Kod Isaije:

I utvrdiće se prijesto milošću, i na njemu će sjedjeti jednako u šatoru Davidovu, koji će tražiti što je pravo i biti brz da čini pravdu. (Izaija 16:5).

Ovde se pod šatorom misli na svetost ljubavi, što se može videti iz toga što se pominje tražiti pravde i biti brz za pravdu.

Opet:

Pogledaj na Sion, grad praznika naših; oči tvoje neka vide Jerusalim, mirni stan, šator, koji se neće odnijeti, kojemu se kolje neće nikad pomjeriti i nijedno mu se uže neće otkinuti. (Izaija 33:20).

Ovde se govori o nebeskom Jerusalimu.

Kod Jeremije:

Ovako veli Jehova: Evo, ja ću povratiti iz ropstva šatore Jakovljeve i smilovaću se na stanove njegove; i grad će se sazidati na mjestu svom, i dvor će stajati na svoj način. (Jeremija 30:18).

Iz ropstva šatore označava pustošenje onoga što je nebesko ili svetih stvari ljubavi.

Kod Amosa:

U to ću vrijeme podignuti opali šator Davidov, i zatvoriću mu pukotine, i opraviću mu što je razvaljeno, i opet ću ga sagraditi kao što je bio prije. (Amos 9:11).

I ovde se pod šatorom misli na ono što je nebesko i na svete stvari koje iz njega potiču.

Kod Jeremije:

Pogibao na pogibao oglašuje se; jer se pustoši sva zemlja, na jedan put će se opustošiti šatori moji, zavjesi moji za čas. (Jeremija 4:20).

A na drugome mestu:

Moj je šator opustošen i sva užad moja pokidana, sinovi moji otidoše od mene i nema ih, nema više nikoga da razapne šator moj i digne zavjese moje. (Jeremija 10:20).

Ovde se šatorom označavaju nebeske stvari, a zavesama i užadima duhovne stvari koje otuda potiču.

Opet:

Uzeće im šatore i stada, zavjese njihove i sudove njihove, i kamile njihove oteće, i vikaće na njih strašno od svuda. (Jeremija 49:29).

Ovde se govori o Arabiji i o sinovima istoka, pod kojima se podrazumevaju oni koji imaju ono što je nebesko ili sveto.

Opet:

Nateže luk svoj kao neprijatelj; potre Izrailja, potre sve dvorove njegove, raskopa sve gradove njegove, i umnoži kćeri Judinoj žalost i jad. (Plač, 2:4)

Ovde se govori o pustošenju nebeskih ili svetih stvari vere. Razlog što se izraz šator koristi u Reči da bi se predstavile nebeske ili svete stvari ljubavi, jeste to što su se u drevna vremena sveti obredi bogosluženja izvodili u njihovim šatorima. Ali kada su počeli da obesvećuju šatore svetogrdnim vrstama bogosluženja, tada je sagrađena senica ili koliba. A posle i hram. Tako šator predstavlja sve ono što je kasnije označavano senicom i hramom. Iz istog razloga sveti čovek je nazivan šatorom, senicom i hramom Gospodovim. Da šator i koliba imaju isto značenje, jasno je kod Davida:

Za jedno samo molim Gospoda, samo to ištem, da živim u domu Gospodnjem sve dane života svojega, da gledam krasotu Gospodnju, i ranim u crkvu njegovu. Jer bi me sakrio u kolibi svojoj u zlo doba; sklonio bi me pod krovom šatora svojega; na kamenu goru popeo bi me. Tada bih podigao glavu svoju pred neprijateljima koji bi me opkolili; prinio bih u šatoru žrtvu hvale; zapjevao bih i hvalio Gospoda. (Psalam 27:4-6).

U najvišem smislu Gospod je u Svojoj Ljudskoj suštini šator, i koliba i hram; otuda se svaki nebeski čovek tako naziva, a i sve ono što je nebesko i sveto. Pošto je Gospod voleo Pradrevnu crkvu više nego li ijednu koja je podignuta posle, i pošto su ljudi u to vreme vršili svoju bogoslužbu u šatorima i živeli sami, to jest u svojim porodicama, stoga su se šatori smatrali svetijima nego hram, koji je bio obesvećen. Za sećanje na to ustanovljen je blagdan senica ili koliba, kada su sakupljali zemaljske plodove i kada su boravili u senicama (videti: Knjiga levitska 23:39-44; Ponovljeni zakoni 16:13; Ozija 12:9).

  
/ 10837