634. Stihovi 3, 4. I daću dvojici svojijeh svjedoka, i proricaće hiljadu i dvjesta i šezdeset dana obučeni u vreće. 4. Ovi su dvije masline i dva žiška što stoje pred gospodarom zemaljskijem. 3. "I daću dvojici svojijeh svjedoka," označava dobro ljubavi i milosrđa, istinu doktrine i vere od Gospoda (br. 635); "proricaće hiljadu i dvjesta i šezdeset dana," označava da će podučavati i šta će se podučavati, sve do kraja stare crkve i početka nove (br. 636); "obučeni u vreće," označava da su užalosti zbog neprihvatanja Božanskog dobra i Božanske istine (br. 637). 4. "Ovi su dvije masline i dva žiška," označava nebesko dobro i duhovno dobro, ili dobro ljubavi i istinu tog dobra (br. 638); "što stoje pred gospodarom zemaljskijem" označava koje Božanske stvari proizlaze iz Gospoda, a Njegove su na nebu i u crkvi (br. 639).

637. Obučeni u vreće, označava žalost zbog neprimenjivanja božanskog dobra i božanske istine. To je vidljivo iz značenja "Obučeni u vreće", kao žalost zbog protivurečnosti i pustošenja Božanskog dobra i Božanske istine, a ovde i zbog neprihvaćenosti; jer su svedoci viđeni obučeni u vreće, i oni označavaju Božansko dobro, od kojih je svako dobro ljubavi i milosrđa, i Božansku istinu iz koje je svaka istina doktrine i vere; Čini se da su u žalosti kad ih ne primaju, a - u radosti kad ih prime.

[2] Takođe se govori o suncu i mesecu, koji isto tako označavaju dobro ljubavi i istinu vere, da: I vidjeh kad otvori šesti pečat, i gle, zatrese se zemlja vrlo, i sunce posta crno kao vreća od kostrijeti, i mjesec posta kao krv; (Otkr. 6:12), označava da je svako dobro ljubavi razdvojeno, a svaka istina vere krivorvorena (vidi u prethodnom tekstu, br. 401); ne zbiva se da sunce u anđeoskom nebu, koje je Gospod, zaista postaje crno, ali da se ono takvim čini čini onima koji ne dobijaju svetlost od njega.

[3] U drevnim vremenima, kada se Crkveno spoljašnje sastojalo od pukih korespondencija i odatle predstava duhovnih stvari, tugovanje je bilo predstavljeno mnogim značenjskim stvarima; kao što je: sedenje i ležanje na tlu, kotrljanje u prašini, posipanje pepelom po glavi, razdiranje haljina i stavljanje kostrijeta. "Razdiranje haljina i vezivanje kostrijeta" označava žalost zbog pustošenja istine i dobra u crkvi, i zbog toga što ih nisu primili; jer "haljine" uopšteno označavaju istine crkve (vidi u prethodnom tekstu, br. 64, 65, 195, 271, 395, 475, 476); stoga izraz "razdiranje haljina" označava žalost jer su istine crkve povređene i tako su zloupotrebljene od strane neistina; i "obući u kostrijeti" označava žalost zbog lišavanjanja dobra i istine, te posledičnog uništenja crkve.

[4] Iz tog razloga: A kad to ču car Jezekija, razdrije haljine svoje i veza oko sebe kostrijet, pa otide u dom Gospodnji. I posla Elijakima, koji bijaše nad dvorom, i Somnu pisara i najstarije sveštenike obučene u kostrijet k Isaiji proroku sinu Amosovu. (2 Car. 19:1, 2; Isa. 37:1, 2). To je učinjeno zato što "kralj Asirije" ovde označava perverznu racionalnost ili racionalnost koja izopačuje istine i dobra crkve i uništava ih neistinama; sve reči koje je izgovorio Tartan, kapetan asirskog kralja, sadrže takve stvari; i budući da je bilo očigledno da predstoji pustošenje i uništenje Crkve, da bi pokazali žaljenje i tugu zbog toga, oni razdiru svoje haljine i pokrivaju se kostrijetima.

[5] Isto tako: A kad car ču riječi ženine, razdrije haljine svoje; i kad iđaše po zidu, vidje narod gdje kostrijet bijaše ozdo na tijelu njegovu. (2 Carevima 6:30). To ima slično značenje kao i gore, naime, neposrednu propast i devastaciju crkve; zbog toga je kralj razdirao svoje haljine i imao kostrijet na svom telu, što je bio reprezentativni znak žalosti i tuge.

[6] Tugovanje zbog sličnih razloga je označeno i u sledećem stihu: I razdrije Jakov haljine svoje, i veza kostrijet oko sebe (Post. 37:34). Kad je Ahav, po savetu svoje žene Jezavelje, oduzeo vinograd Nvuteju i čuo teške reči proroka povodom te stvari, razdirao je haljine i vezao kostrijet na svoje telo i postio, da, on je ležao je u kostrijeti i "hođaše polagano" (1 Car. 21:27). Kralj Ninive takođe, kad je čuo riječi Jone, ustao je s prestola, skinuo haljinu od njega i pokrio ga kostrijetima, sedeo na pepelu i proglasio post, i da bi čovjek i zver trebalo da budu pokriveni kostrijetima (Jona 3:5, 6, 8). Tako se i Danilo okrenuo prema Gospodu Bogu, da traži prekljinjanjem i molitvom u postu, kostrijeti i pepelu (Dan. 9:3). Kad je Avenir bio pobijen, David reče Joavu i svemu narodu koji beše s njim da treba da razdiru svoje haljine i opasaju se kostrijetima i tuguju pred Avenirom; i sam David je hodao iza kovčega (2 Sam. 3:31). To jasno pokazuje da je u hebrejskoj i izraelskoj crkvi žalost bila predstavljana "razdiranjem haljina i vezivanjem kostrijeti;" i to zato što su tugovanje uma i žalosti srca, koje su bile u unutarnjem, u to vreme bile predstavljane spoljašnjim stvarima koje su zbog njihove korespondencije sa duhovnim stvarima bile označavajuće.

[7] Da je predstavljanje žalosti kostrijetom očigledno označavalo žalost zbog pustošenja istine i uništenja dobra u crkvi, a posebno, pokajanje, žaljenje srca zbog zala, može se videti nadalje u sledećim pasusima. U Isaiji: I zva vas Gospod nad vojskama u onaj dan da plačete i ridate i da skubete kose i pripašete kostrijet; (Isa. 22:12). Ovo poglavlje obrađuje devastaciju Crkve u odnosu na Božansku istinu; njeno oplakivanje opisuje se izrazima "ćelavost" i "pripasivanje kostrijeta".

[8] U Jeremiji: Izlazi lav iz česte svoje i koji zatire narode krenuvši se ide s mjesta svojega da obrati zemlju tvoju u pustoš, gradovi tvoji da se raskopaju da ne bude nikoga u njima. Zato pripašite kostrijet, plačite i ridajte, jer se žestoki gnjev Gospodnji nije odvratio od nas. (Jer. 4:7, 8). Izraz "Lav iz česte svoje" označava obmanu zla koja uništava istine crkve; a " zatire narode" označava obmanu zla koja uništava dobra crkve; " da obrati zemlju tvoju u pustoš" označava crkvu, a "gradovi tvoji da se raskopaju" označava istine doktrine; "pripašite kostrijet" označava žaljenje zbog toga, zato se i dodaje "plačite i ridajte."

[9] Na istom mestu: Kćeri naroda mojega, pripaši kostrijet i valjaj se u pepelu, žali kao za sinom jedincem i ridaj gorko, jer će brzo doći na nas zatirač. (Jer. 6:26). "Kćeri naroda mojega" označava crkvu; "pripaši kostrijet i valjaj se u pepelu" označava žalost zbog uništenja dobra i istine crkve; uništavanje ovoga ili devastacija crkve se označava sa "jer će brzo doći na nas zatirač. " Očigledno je da se teška žalost i tuga zbog uništenja dobra i istine označava izrazom "pripaši kostrijet i valjaj se u pepelu, " jer je dodato "žali kao za sinom jedincem i ridaj gorko."

[10] Na istom mestu: Ridaj Esevone, jer je Gaj opustošen; vičite sela Ravska; pripašite oko sebe kostrijet, naričite i trčite oko plotova; jer će Malhom otići u ropstvo, sveštenici njegovi i knezovi njegovi skupa. (Jer. 49:3). Ovo se govori o sinovima Amonovim, koji označavaju one koji su u prirodnom dobru i krivotvorili su istine Crkve; oni koji su takvi u crkvi označeni su izrazom "sela Ravska;" žalost zbog uništavanja istine krivotvorinama označava se sa "pripašite oko sebe kostrijet, naričite i trčite oko plotova, " gde "plotovi" označavaju krivotvorene istine; da je istina crkve posledično izgubljena označeno je izrazom "kralj će otići u ropstvo, " "kralj" koji označava istinu crkve "ide u ropstvo", što znači da je uništen. Da su dobra crkve i sve istine od njih devastirane, označeno je izrazom " sveštenici njegovi i knezovi njegovi skupa", gde izraz "svešteenici" označavaju dobra crkve, a "knezovi" istine od njih.

[11] U Plaču Jeremijinom: Starješine kćeri Sionske sjede na zemlji i muče, posule su prahom glavu i pripasale kostrijet; oborile su k zemlji glave svoje djevojke Jerusalimske. (Pl. 2:10). "Sjede na zemlji, " " muče, " " posule su prahom glavu, " i "oborile su k zemlji glave svoje, " predstavljaju izraze koji označavaju žaljenje i tugu zbog uništenja Crkve putem zala i neistina. "Starješine kćeri Sionske" označavaju one koji su mudri i inteligentni u crkvi, a apstraktnom smislu - mudrost i inteligenciju; "kćeri Sionske i djevojke Jerusalimske" označavaju one u crkvi koji su u ljubavi prema dobru i istini, a u apstraktnom smislu, punoću takve ljubavi.

[12] U Jezekilju: I za tobom će se načiniti ćelavi, i pripasaće kostrijet, i plakaće za tobom gorko iz srca, i gorko će ridati. (Jezek. 27:31). Ovo je rečeno o Tiru, što označava crkvu u pogledu znanja o istini i dobru, a time i poznavanju istine i dobra koji pripadaju crkvi; ovde se opisuje žaljenje zbog njenog uništenja. "Lađari" označavaju sve koji donose i komuniciraju ta znanja; "skidanje kose do ćelavosti" označava tugu zbog uništenja svih stvari inteligencije; "ridati sa kostrijetom" označava žalost jer je moć poznavanja istine takođe uništena. Budući se opisuje tugovanje, dodaje se: "i plakaće za tobom gorko iz srca, i gorko će ridati."

[13] U Jevanđeljima: Teško tebi, Horazine! Teško tebi, Vitsaido! Jer da su u Tiru i Sidonu bila čudesa koja su bila u vama, davno bi se u vreći i pepelu pokajali. (Mat. 11:21; Luka 10:13). "U vreći i pepelu pokajali " znači tugovati i oplakivati zbog neprimenjivanja Božanske istine i zbog neistine i zala koje je ometaju.

[14] U Joilu: Ridaj kao mladica opasana kostrijeću za mužem mladosti svoje. Opašite se i plačite sveštenici; ridajte koji služite oltaru, dođite, noćujte u kostrijeti, sluge Boga mojega; jer se unosi u dom Boga vašega dar i naljev. (Joel 1:8, 13). Ovde izrazi "ridati u kostrijeti" i "noćujte u kostrijeti" označavaju žaljenje zbog toga što su dobra i istina crkve uništeni, jer "dar" označava dobro crkve, a "naljev" njenu istinu.

[15] U Amosu: I pretvoriću praznike vaše u žalost i sve pjesme vaše u plač, i metnuću kostrijet oko svijeh bedara, i učiniću da svaka glava oćelavi i da bude žalost kao za jedincem, i kraj će joj biti kao gorak dan. (Amos 8:10). "Kostrijet oko svijeh bedara" označava žalost jer je dobro ljubavi uništeno, gde ovo dobro označava izraz "bedro"; a izraz "ćelavost na glavi" označava žalost jer je razumevanje istine uništeno.

[16] U Isaiji: Otide u dom i u Devon, na visine, da plače: Moav će ridati za Nevonom i za Medevom, sve će mu glave biti ćelave, svaka brada oskubena. Po ulicama će njegovijem pripasivati kostrijet, na krovovima njegovijem i na ulicama njegovijem sve će ridati suze lijući. (Isa. 15:2, 3). Kod Jeremije: Jer će sve glave biti ćelave i sve brade obrijane, i sve ruke izrezane, i oko bedara kostrijet. Na svijem krovovima Moavovijem i po ulicama njegovijem biće sam plač, jer ću razbiti Moava kao sud na kom nema miline, govori Gospod. (Jer. 48:37, 38). Izraz "Moav" označava one koji su u prirodnom dobru i koji skrnave dobra Crkve; da takvi nemaju razumevanje istine ili znanja o istini je pokazano sa " Jer će sve glave biti ćelave i sve brade obrijane, " takođe i "Na svijem krovovima Moavovijem i po ulicama njegovijem biće sam plač " kao i " sve će ridati;" izraz "i sve ruke izrezane" označava krivotvorene stvari; žaljenje zbog tih stvari označava se izrazima "žaliti sa kostrijetom, " "ridati, " i " na ulicama njegovijem sve će ridati suze lijući. ."

[17] Kod Isaije: I mjesto mirisa biće smrad, i mjesto pojasa raspojasina, mjesto pletenica ćela, mjesto širokih skuta pripasana vreća, i mjesto ljepote ogorjelina. Tvoji će ljudi pasti od mača i junaci tvoji u ratu. (Isa. 3:24, 25). Rečeno je o "Sionskim kćerima, " kojima je označena crkva u odnosu na naklonost prema nebeskom dobru, te stoga "kćeri Siona" označavaju naklonost prema dobru koje pripada nebeskoj crkvi. Gubitak i rasipanje tih ljudi kroz ponos niskog mudrovanja ovde je opisan pomoću raznih atributa kojima se ove kćeri krase; promena tih naklonosti u suprotne i neuobičajene naklonosti označava se sa "I mjesto mirisa biće smrad, i mjesto pojasa raspojasina, mjesto pletenica ćela, mjesto širokih skuta pripasana vreća, i mjesto ljepote ogorjelina;" izraz "smrad" označava životno propadanje; izraz "i mjesto pojasa raspojasina" označava rasipanje mnoštva percepcije istine umjesto njihove sjedinjenosti; "mjesto pletenica ćela" označava imbecilnost umesto znanja [scientia]; "i mjesto ljepote ogorjelina" označava ludost postavljenu na mesto inteligencije, izraz "ogorjelina" označava ludost iz ponosa niskog mudrovanja, dok, nasuprot, izraz "ljepota" označava inteligenciju. Da istine razumevanja propadnu usled obmana, čak i dane bude otpora protiv zla, označeno je izrazom " Tvoji će ljudi pasti od mača i junaci tvoji u ratu, " "mač" što znači neistinu koja uništava istinu.

[18] "Kostrijet (vreća)" ima slično značenje u sledećim odlomcima. Kod Jezekilja: Sve će ruke klonuti i sva će koljena postati kao voda. I pripasaće oko sebe kostrijet, i drhat će ih popasti, i na svakom će licu biti stid, i sve će im glave biti ćelave. (Jezek. 7:17, 18). Kod Davida: Ja se u bolesti njihovoj oblačih u vreću, mučih postom dušu svoju, i molitva se moja vraćaše u prsima mojima. (Ps. 35:13). Plačem, postim se dušom svojom, i to mi se prima za zlo; Mjesto haljine oblačim vreću, i bivam im priča. (Ps. 69:10, 11). U Knjizi o Jovu: Mogao bih vas hrabriti ustima svojim, i micanje usana mojih oblakšalo bi bol vaš. Ako govorim, neće odahnuti bol moj; ako li prestanem, hoće li otići od mene? (Job 16:15, 16). Kod Isaije: Oblačim nebesa u mrak, i kostrijet im dajem za pokrivač. (Isa. 50:3). A kod Davida: I ti promijeni plač moj na radost, skide s mene vreću, opasa me veseljem. (Ps. 30:11). U ovim odlomcima, "kostrijet" označava tugu; "Mjesto haljine oblačim vreću" označava tugu zbog uništavanja istine crkve; a "i priveza kostrijet oko tijela svojega,"označava žalost zbog uništenja dobra crkve; jer "haljina" označava istinu crkve, a "bedra i telo" označavaju dobro crkve.

[19] Da je "privezivanje kostrijeti" samo formalno predstavljalo žalost i pokajanje, dok nije bilo i istinsko unutarnje tugovanje i pokajanje, pokazuje se u Isaiji: Taki li je post koji izabrah da čovjek muči dušu svoju jedan dan? da savija glavu svoju kao sita i da stere poda se kostrijet i pepeo? To li ćeš zvati post i dan ugodan Gospodu? A nije li ovo post što izabrah: da razvežeš sveze bezbožnosti, da razdriješiš remenje od bremena, da otpustiš potlačene, i da izlomite svaki jaram? Nije li da prelamaš hljeb svoj gladnome, i siromahe prognane da uvedeš u kuću? kad vidiš gola, da ga odjeneš, i da se ne kriješ od svoga tijela? (Isa. 58:5-7) A u Joilu: Zato još govori Gospod: obratite se k meni svijem srcem svojim i posteći i plačući i tužeći. I razderite srca svoja a ne haljine svoje, i obratite se ka Gospodu Bogu svojemu, jer je milostiv i žalostiv, spor na gnjev i obilan milosrđem i kaje se oda zla. (Joel 2:12, 13).