Bible

 

Postanak 15

Studie

   

1 Posle ovih stvari dođe Avramu reč Gospodnja u utvari govoreći: Ne boj se, Avrame, ja sam ti štit, i plata je tvoja vrlo velika.

2 A Avram reče Gospode, Gospode, šta ćeš mi dati kad živim bez dece, a pa kome će ostati moja kuća to je Elijezer ovaj Damaštanin?

3 Još reče Avram: Eto meni nisi dao poroda, pa će sluga rođen u kući mojoj biti moj naslednik.

4 A gle, Gospod mu progovori: Neće taj biti naslednik tvoj, nego koji će izaći od tebe taj će ti biti naslednik.

5 Pa ga izvede napolje i reče mu: Pogledaj na nebo i prebroj zvezde, ako ih možeš prebrojati. I reče mu: Tako će ti biti seme tvoje.

6 I poverova Avram Bogu, a On mu primi to u pravdu.

7 I reče mu: Ja sam Gospod, koji te izvedoh iz Ura haldejskog da ti dam zemlju ovu da bude tvoja.

8 A on reče: Gospode, Gospode, po čemu ću poznati da će biti moja?

9 I reče mu: Prinesi mi junicu od tri godine i kozu od tri godine i ovna od tri godine i grlicu i golupče.

10 I on uze sve to, i raseče na pole, i metnu sve pole jednu prema drugoj; ali ne raseče ptice.

11 A ptice sletahu na te mrtve životinje; a Avram ih odgoniše.

12 A kad sunce beše na zalasku, uhvati Avrama tvrd san, i gle, strah i mrak velik obuze ga.

13 I Gospod reče Avramu: Znaj zacelo da će seme tvoje biti došljaci u zemlji tuđoj, pa će joj služiti, i ona će ih mučiti četiri stotine godina.

14 Ali ću suditi i narodu kome će služiti; a posle će oni izaći s velikim blagom.

15 A ti ćeš otići k ocima svojim u miru, i bićeš pogreben u dobroj starosti.

16 A oni će se u četvrtom kolenu vratiti ovamo; jer gresima amorejskim još nije kraj.

17 A kad se sunce smiri i kad se smrče, gle, pećse dimljaše, i plamen ognjeni prolažaše između onih delova.

18 Taj dan učini Gospod zavet s Avramom govoreći: Semenu tvom dadoh zemlju ovu od vode misirske do velike vode, vode Efrata,

19 Kenejsku, kenezejsku i kedmonejsku,

20 I hetejsku i ferezejsku i rafajsku,

21 I amorejsku i hananejsku i gergesejsku i jevusejsku.

   

Ze Swedenborgových děl

 

Apokalipsa Objašnjena # 632

Prostudujte si tuto pasáž

  
/ 1232  
  

632. "I grad sveti gaziće četrdeset i dva mjeseca", označava da će uništiti svu doktrinu dobra i istine iz Reči. To je vidljivo iz značenja "svetog grada" kao doktrine istine i dobra iz Reči; u bukvalnom smislu "sveto mesto" označava Jerusalim, koji se u Reči ovde i tamo naziva "svetim gradom"; ali "Jerusalim" znači crkvu, a "grad" je učenje crkve; da "grad" [civitas ili urbs] označava doktrinu, vidi u prethodnom tekstu (br. 223); zato "sveti grad" označava nauk Božanske istine, jer je Božanska istina ono što se naziva "sveto" u Reči (br. 204). To se očituje i iz značenja "gaženja" kao uništavanja, i to očigledno pomoću stvari koje su čulne i prirodne, a time i zbog obmana, koje se nazivaju zabludama čula, od kojih, ako nisu objašnjene, izviru sve same neistine; takve se stvari označavaju "gaženjem, " jer se gaženje vrši podnožjem stopala, a "podnožje stopala" označava spoljašnje čulne stvari čovjeka a "stopala" njegove prirodne stvari. Da je ovo značenje "podnožja" i "stopala" iz korespondencije, vidi u prethodnom tekstu (br. 65, 606, te u radu Nebo i pakao 96).

[2] Rečeno je da "I grad sveti gaziće četrdeset i dva mjeseca, " jer ovo sledi nakon reči, " A portu što je izvan crkve, izbaci napolje, " a "porta" označava spoljašnje od Reči, crkve i bogopoštovanja, a spoljašnje od Reči je ono što je izopačeno, a time i iskvareno i izopačeno, od strane neznabožaca, tj. od onih koji su u zlu i neistinama. Jer, kao što je rečeno u prethodnom članku, spoljašnje od Reči, koje se naziva bukvalnim smislom, za decu je i prostake, pa je stoga napisan prema pojavnom, a time i za one koji su čulnii i prirodni ; jer mala deca su prvo čulna, posle toga su prirodna, a, kako odrastaju, postaju duhovna. Ali kad čovek ne postane duhovan, kao što je slučaj sa svima koji žive u zlu, on tada ne shvata Reč duhovno, već samo prirodno i senzualno, a onaj koji tako razume Reč izopačuje je i objašnjava je u skladu sa neistinama svoje religije i u skaldu sa zlom svog života. Zato se kaže da "gaziće ga. " Štaviše, oni, koji poriču i preziru nebeske i crkvene istine, pojavljuju se u duhovnom svetu da ih izgaze, a to, kao što je gore rečeno, jer čovekovo spoljno čulno korespondira sa podnožjem stopala, koje je ono što gazi. Kaže se da to čini spoljašnje čulno čoveka, ali je u pitanju čulno samo onih koji nisu ništa drugo do čulni i kao da poriču istine neba i crkve, a koji, takođe, ne veruju ni u šta drugo, osim onoga što mogu videti svojim očima i dodirnuti svojim rukama.

[3] "Izgaziti" takođe je predočeno u sledećim odlomcima. Kod Luke: I pašće od oštrica mača, i odvešće se u ropstvo po svijem narodima; i Jerusalim će gaziti neznabošci dok se ne izvrše vremena neznabožaca. (Luka 21:24). Ovo ima slično značenje kao i pasus u Apokalipsi ovdje objašnjen, da " jer je [porta] dana neznabošcima; i grad sveti gaziće četrdeset i dva mjeseca;" jer " i pašće od oštrica mača" označava da će ih uništiti obmane; "odvešće se u ropstvo po svijem narodima" označava da će dobra i istine crkve postati plen zlima; "Jerusalim će gaziti" označava uništenje crkve u odnosu na doktrinu; jer "Jerusalim" označava crkvu u odnosu na doktrinu; "Jerusalim će gaziti neznabošci" označava potpuno uništenje crkve od strane životnih zala i obmanjujućih učenja; "dok se ne izvrše vremena neznabožaca" označava vreme tokom koga se ispoljava zlo (vidi u prethodnom tekstu, br. 624); ovo ispunjavanje označava i izraz "četrdeset i dva mjeseca". Isto to, što je već rečeno u Apokalipsi, rekao je i Gospod o vremenu koje će se zbiti neposredno pre Poslednjeg suda.

[4] Kod Jezekilja: Malo li vam je što pasete na dobroj paši, nego ostatak paše svoje gazite nogama svojim? i što pijete bistru vodu, nego ostatak mutite nogama svojim? A moje ovce pasu što vi nogama svojim izgazite, i piju što vi zamutite nogama svojim. (Jezek. 34:18, 19). "Dobra paša" označava sve ono što hrani ljudsko duhovno, a to su, očigledno - Reč i znanja o istini i dobru od nje; "što pasete na dobroj paši, nego ostatak paše svoje gazite nogama svojim" znači da se u toj meri udalji od toga da se više ne pojavljuje, i na taj način - uništi do nestanka, a to se postiže razmišljanjima iz telesno-čulnog, i od strane prirodnog čoveka odvojenog od duhovnog. To je dakle ono što se podrazumeva "nogama svojim izgazite;" "zamutite vodu" označava: istine oskvrnute neistinama, jer "vode" znače istine, a "piti od toga" označava učenje i primanje; "ostatak mutite nogama svojim" označava da uprkos tome dovede u zbrku (razmišljanjem koje potiče od od prirodnog čoveka) istine koje nisu oskrnavljene obmanama, "stopalima", koja označavaju prirodne stvari u čoveku. Jer ovo se označava sa "A moje ovce pasu što vi nogama svojim izgazite, i piju što vi zamutite nogama svojim, ".

[5] Kod Danila: I vidjeh ga gdje dođe do ovna, i razgnjeviv se na nj udari ovna, te mu slomi oba roga i ne bješe sile u ovnu da mu odoli, nego ga obori na zemlju i pogazi ga, i ne bješe nikoga da izbavi ovna od njega. I iz jednoga njih izide jedan rog malen i naraste vrlo velik prema jugu i istoku prema krasnoj zemlji. I naraste dori do vojske nebeske, i obori na zemlju neke od vojske i od zvijezda, i pogazi ih. (Dan. 8:7, 9, 10). Ovde "ovan" označava veru odvojenu od milosrđa, a "rog" označava veru povezanu s milosrđem, a tako i - milosrđe, isto kao i "ovnovi i ovce" u Mateju 25:31-46; "izide jedan rog malen i naraste vrlo velik" označava opravdanje samo verom; "vojske nebeske" označava sve istine i dobra neba i crkve, a "zvezde" označavaju znanja dobra i istine; stoga "slomiti rog", a takođe i "vojsku nebesku" označava potpuno uništenje ljubavi, a time i svih istina i dobara neba i crkve, a to je telesno-čulno; jer oni koji su u veri odvojeni od ljubavi, tj. koji veruju da su spašeni jedino verom, bez obzira na njihov život, postaju telesno-čulni i posledično su u neistinama u odnosu na sve stvari iz Reči i crkve ; jer oni imaju percepciju Reči samo u bukvalnom smislu, ne vide ništa unutra u njemu; i čak ako govore istine iz Reči, ipak ih lažno shvataju; zato je to ono što označava "I naraste dori do vojske nebeske, i obori na zemlju neke od vojske i od zvijezda, i pogazi ih. " Da je dobrotvorna ljubav prema bližnjemu, to jest, životno dobro, na sličan način uništena, misli se sa "I naraste ovan dori do vojske nebeske, i obori na zemlju;" jer oni koji su u veri odvojeni od ljubavi milosrđa (tj. "ovna"), čine veru esencijalnom, a ljubav milosrđa nebitnom, pa stoga žive za telo i svet, i sami se brinu jedino o sebi, a ne i o bližnjima; a oni, koji to čine, bacaju milostinju (što znači "ovan") na zemlju i gaze je.

[6] Kod Luke: Iziđe sijač da sije sjeme svoje; i kad sijaše, jedno pade kraj puta, i pogazi se, i ptice nebeske pozobaše ga, (Luka 8:5). "Seme" označava Božansku istinu ili istinu Reči; "jedno pade kraj puta, i pogazi se" označava da ih prima samo telesno-čulno, a ne i unutarnje; Jer ono što se prima u duhu i u srcu označava se kao "seme koje je palo na plodnu zemlju." "I ptice nebeske pozobaše ga" označavaju neistine, jer sva zla i neistine iz njih potiču iz telesno-čulnog, dakle, osim ako čovek ne postane duhovan i ne krene da misli iz duhovnog - on misli samo o neistinama koje potiču od od zla. (Šta je telesno-čulno i kakvi su čulni ljudi, vidi u Novom Jerusalimu i njegovom nebeskom učenju, br. 50, takođe gore, br. 342, 543, 550, 552, 554, 556, 559, 563, 569, 570, 580.)

[7] U Isaiji: Sada ću vam kazati što ću učiniti vinogradu svojemu. Oboriću mu ogradu, neka opusti; razvaliću mu zid neka se pogazi; (Isa. 5:5). "Vinograd" ovde označava Božiju crkvu, koja se zove duhovna crkva; "oboriti ogradu i sručiti zid" znači krivotvoriti i time uništiti istine koje brane crkvu; "ograda i zid oko vinograda" imaju slično značenje kao i "zid i bedemi oko Jerusalima;" izraz "pojesti i gaziti vinograd" označava da se opustoši crkva, tako da istina i dobro ne mogu iz nje proisticati i tako se uništi.

[8] Kod Jeremije: Pastiri mnogi pokvariće moj vinograd, potlačiće dio moj, mili dio moj obratiće u golu pustoš. (Jer. 12:10). I ovde, "vinograd", poput "polja", označava crkvu Gospodnju; "uništiti", "izgaziti" i "obraditi u golu pustoš" znači tako je uništiti da ništa od dobara i istina crkve više ne ostaje. U Isaiji: Zamalo naslijedi narod svetosti tvoje; neprijatelji naši pogaziše svetinju tvoju. (Isa. 63:18). "Neprijatelji" označavaju zla života; "pogaziti svetinju" znači uništiti istine doktrine iz Reči, a to takođe pomoću telesno-čulnog, jer svi koji su u zlu života su istovremeno i telesno-čulni.

[9] Kod Davida: Neka goni neprijatelj dušu moju, i neka je stigne, i pogazi na zemlju život moj i slavu moju u prah obrati. (Ps. 7:5). I ovde, "neprijatelj" označava zlo, uopšteno đavola, koji je pakao, iz koga dolazi zlo; i "i pogazi na zemlju životu i slavu moju u prah obrati" znači uništiti pomoću telesno-čulnog sve istine neba i crkve; jer one predstavljaju duhovni život i označene su "slavom"; "prašina" se takođe temelji na telesno-čulnom, a to je takođe označeno sa "na trbuhu da se vučeš i prah da jedeš", kao što se u Reči govori o zmiji.

[10] "Gaženje" ima slično značenje u sledećim odlomcima… Kod Isaije: Na narod licemjerni poslaću ga, i zapovjediću mu za narod na koji se gnjevim, da plijeni i otima, i da ga izgazi kao blato na ulicama. (Isa. 10:6). Kod Miheja: Neprijateljica će moja vidjeti, i sram će je pokriti, koja mi govori: gdje je Gospod Bog tvoj? oči će je moje vidjeti; sada će se ona pogaziti kao blato na ulicama. (Mih. 7:10). Kod Zaharije: I oni će biti kao junaci, gaziće u boju kao blato po ulicama, i biće se, jer je Gospod s njima, i koji jašu na konjma osramotiće se. (Zah. 10:5). Kod Malahije: I izgazićete 1 bezbožnike, jer će oni biti pepeo pod vašim nogama u dan kad ja učinim, veli Gospod nad vojskama. (Mal. 4:3). Kod Isaije: Nogama će se izgaziti gizdavi vijenac, pijanice Jefremove. (Isa. 28:3). Na istom mestu: I izgazih narode u gnjevu svom, i opojih ih jarošću svojom, i prolih na zemlju krv njihovu. (Isa. 63:6). Kod Davida: S tobom ćemo izbosti neprijatelje svoje, i s imenom tvojim izgazićemo one koji ustaju na nas. (Ps. 44:5). Na istom mestu: Bogom smo jaki: on gazi neprijatelje naše. (Ps. 60:12; 108:13). "Zgaziti" u ovim odlomcima takođe znači uništiti, što čine oni, koji su telesno-čulnni, jer oni "gaze" sva nebesa i crkve, jer su u onome što je najniže, a njihove se misli ne mogu podići od strane Gospoda, jer su oni se sami spustili na zemlju i tamo ližu prašinu. Takvi su svi oni, koji poriču Božansko. Jer sva zla koja, čovek ima od rođenja, imaju svoje sedište u njegovom prirodnom i telesno-čulnom; dakle, osim ako se ne trudi da ga Gospod uzdigne od njih, što se postiže božanskim sredstvima, koja su istine i dobra od vere i ljubavi, ili istine i dobra od doktrine i života, on ostaje u svojim zlima, koja su implementirana u njegovo prirodno i telesno-čulno. Tada on gazi nebeske i duhovne stvari koje pripadaju nebu i crkvi.

[11] "Zgaziti lava, aspidu, zmiju i škorpione" znači ne samo uništiti zla i neistine koje su označene ovim, već i ne biti povređen od njih, što je označeno kod Davida: Na lava i na aspidu nastupaćeš i gazićeš lavića i zmaja. (Ps. 91:13). Kod Luke: Evo vam dajem vlast da stajete na zmije i na skorpije i na svaku silu neprijateljsku, i ništa vam neće nauditi. (Luka 10:19). To je tako rečeno u Reči, jer oni koji su u paklu, pojavljuju se pred očima dobrih duhova i anđela ponekad u oblicima raznih zveri i zmija, prema vrsti zla i obmana odakle su oni; same njihove misli, kada izađu iz namere njihove volje, prezentuju takva pojavljivanja. Izdisanje njihovih zala i neistina neprekidno dišu kroz zemlje koje su iznad tih paklova, ili kojima su paklovi prekriveni; tako da je hodanje na takvim mestima opasno onima koji su samo prirodni, a još više onima koji su čulno-senzualni; jer odande dolazi izdisaj, a zaraza utiče na one koji idu tamo. Ali oni, kojima je Gospod vođa, sigurno mogu gaziti na tu zemlju bez infekcije ili zaraze, jer je unutarnje, koje je u njihovom umu, tj. njihove misli i ljubavi, uzdignuto od Gospoda iznad njihovog tjelesno-senzualnog, što odgovara podnožju stopala. Ovo jasno pokazuje na šta se, u strogom smislu, misli pod "stajete na zmije i na skorpije i na svaku silu neprijateljsku, i ništa vam neće nauditi", i zašto je tako rečeno u Reči. A ono, što je označeno "lavom" i "zmijama i škorpionima", je rečeno i prikazano i drugde.

Poznámky pod čarou:

1. Hebrejski tekst ima "ti, " takođe nađeno u NT 9479.

Hebrejski tekst ima "drhtaćeš."

  
/ 1232