Bible

 

Jezekilj 44

Studie

   

1 I odvede me opet k vratima spoljašnjim od svetinje, koja gledaju na istok, a ona behu zatvorena.

2 I reče mi Gospod: Ova vrata neka budu zatvorena i da se ne otvaraju, i niko da ne ulazi na njih, jer je Gospod Bog Izrailjev ušao na njih; zato neka budu zatvorena.

3 Za kneza su; sam knez neka seda na njima da jede hleb pred Gospodom; kroz trem od ovih vrata neka ulazi i istim putem neka izlazi.

4 I odvede me k severnim vratima pred dom; i videh, i gle, dom Gospodnji beše pun slave Gospodnje, i padoh na lice svoje.

5 I reče mi Gospod: Sine čovečji, pazi srcem svojim i vidi očima svojim i slušaj ušima svojim šta ću ti kazati za sve uredbe doma Gospodnjeg i za sve zakone Njegove; pazi srcem svojim na sve ulaze u dom i na sve izlaze iz svetinje.

6 I reci odmetničkom domu Izrailjevom: Ovako veli Gospod Gospod: Dosta je gadova vaših, dome Izrailjev,

7 Što uvodiste tuđince neobrezanog srca i neobrezanog tela da budu u mojoj svetinji da skvrne dom moj, i prinosiste moj hleb, pretilinu i krv, i tamo prestupaše moj zavet osim svih gadova vaših;

8 I ne izvršavaste šta treba za moju svetinju, nego postaviste ljude po svojoj volji da izvršuju šta treba u mojoj svetinji.

9 Ovako veli Gospod Gospod: Ni jedan tuđin neobrezanog srca i neobrezanog tela da ne dolazi u moju svetinju, ni jedan od svih tuđinaca koji su među sinovima Izrailjevim.

10 A Leviti koji odstupaše od mene kad zađe Izrailj, koji zađoše od mene za gadnim bogovima svojim, nosiće bezakonje svoje.

11 I biće sluge u mojoj svetinji u službi na vratima od doma služeći domu; oni će klati žrtve paljenice i druge žrtve narodu, i stajaće pred njima služiće im.

12 Što im služiše pred gadnim bogovima njihovim i biše domu Izrailjevom spoticanje na bezakonje, zato podigoh ruku svoju na njih, govori Gospod Gospod, da će nositi bezakonje svoje,

13 I neće pristupati k meni da mi vrše svešteničku službu, niti kojoj svetinji mojoj, ni svetinji nad svetinjama neće pristupati, nego će nositi sramotu svoju i gadove svoje, koje činiše.

14 Nego ću ih postaviti za čuvare domu na svaku službu njegovu i na sve što biva u njemu.

15 A sveštenici Leviti sinovi Sadokovi, koji izvršavahu šta treba u mojoj svetinji, kad sinovi Izrailjevi zađoše od mene, oni će pristupati k meni da mi služe, i stajaće preda mnom prinoseći mi pretilinu i krv, govori Gospod Gospod.

16 Oni neka ulaze u moju svetinju i oni neka pristupaju k stolu mom da mi služe i neka izvršuju šta sam zapovedio da se izvršuje.

17 I kad ulaze na vrata unutrašnjeg trema, neka obuku lanene haljine, i ništa da ne bude na njima vuneno kad služe na vratima unutrašnjeg trema i u njemu.

18 Na glavama neka im budu kape lanene i gaće lanene po bedrima, i da se ne pašu ničim oda šta bi se znojili.

19 A kad izlaze u trem spoljašnji, u spoljašnji trem k narodu, neka svuku sa sebe haljine u kojima služe, i ostave ih u kletima svetim, pa neka obuku druge haljine, da ne osvećuju narod haljinama svojim.

20 I glave svoje da ne briju, a ni kose da ne ostavljaju, nego neka strižu glave svoje.

21 I vino da ne pije nijedan sveštenik kad hoće da uđe u unutrašnji trem.

22 I udovicom ni puštenicom da se ne žene, nego devojkom od semena doma Izrailjevog ili udovicom svešteničkom neka se žene.

23 I narod moj neka uče šta je sveto šta li nije sveto, i neka ih uče raspoznavati nečisto od čistog.

24 A u raspri neka stanu da sude, po mojim zakonima neka sude, i zakone moje i uredbe moje neka drže o svim praznicima mojim, i subote moje neka svetkuju.

25 I k mrtvacu da ne idu da se ne oskvrne; samo za ocem i za materom i za sinom i za kćerju, za bratom i za sestrom neudatom mogu se oskvrniti.

26 A kad se očisti, neka mu se broji sedam dana.

27 I u koji bi dan ušao u svetinju, u trem unutrašnji, da služi u svetinji, neka prinese žrtvu za greh svoj, govori Gospod Gospod.

28 A nasledstvo što će imati, ja sam njihovo nasledstvo; i vi im ne dajte dostojanja u Izrailju, ja sam njihovo dostojanje.

29 Dar i žrtvu za greh i žrtvu za krivicu oni će jesti; i sve zavetovano u Izrailju njihovo će biti.

30 I prvine od svakog prvog roda i svi prinosi podizani od svega između svih prinosa vaših biće sveštenicima; i prvine od testa svog davaćete svešteniku da bi počivao blagoslov na domovima vašim.

31 Sveštenici da ne jedu mrcino ni šta zverka raskine, bilo ptica ili šta od stoke.

   

Ze Swedenborgových děl

 

Nebeske Tajne # 10252

Prostudujte si tuto pasáž

  
/ 10837  
  

10252. Smirne najčistije . Da ovo označava opažanje čulne istine, vidi se iz značenja najčistije smirne, a to je opažanje čulne istine, jer njen miris označava ono što je opaženo, kao gore, a smirna označava čulnu istinu. Predmet o kome se govori u onome što sledi je ulje pomazanja, kojim se označava nebesko dobro, koje je Božansko Dobro Gospodove Božanske Ljubavi u najdubljem nebu. Njegova je priroda opisana mirisavim stvarima od kojih je bilo sastavljeno Božansko Dobro, koje je bilo označeno najčistijom smirnom, aromatičnim cimetom, aromatičnim kalamusom, kasijom, i maslinovim uljem, koji označavaju nebeske istine i dobra u njihovom redu, od poslednjeg do prvog, ili od najudaljenijeg do najdubljeg; poslednje ili najudaljenije dobro je označeno smirnom. Nebesko dobro, ili ono u najdubljem nebu, opisuje se na ovaj način jer to dobro postoji kroz one istine koje su označene, i koje opstoji kroz njih. Ali, pošto je ovo predmet koji zahteva dublje istraživanje od običnog, to će se dalje objasniti. Da bi nebesko dobro, koje je najdublje dobro, moglo da se rodi u čoveku, pošto se ovo izvodi preporodom od Gospoda, istine se moraju steći iz Reči, ili iz doktrine istine koja je iz Reči. Ove se istine prvo rađaju i počivaju u memoriji prirodnog ili spoljašnjeg čoveka; one izlaze oz ovoga u unutrašnjeg čoveka , a što Gospod izvodi, kad god čovek živi u skladu s njima; a koliko one deluju na čoveka, ili koliko ih on voli, toliko se više uzdiže, ili vodi u dobru od Gospoda; jer Gospod je izvor dobra, stoga On je Dobro. To je put kojim se dobro rađa. Stoga je očito da dobro postoji pomoću istine iz Reči, prvo u najviše spoljašnjem ili čulnom čoveku, potom njegovim uzdizanjem u Intelektualno, a na kraju u Najdublje, gde postaje nebesko dobro. A kad opstoji kao što je postojalo, onda je potpuno, jer tada više stvari opstoje, počivaju, i odmaraju se na nižim stvarima po redu, kao na svojim osnovama, i na najviše spoljašnjim ili poslednjim stvarima, koje su doslovne čulne istine , kao na svom temelju.

Ove se istine opisuju u Otkrovenju dragim kamenjem koji su bili temelj zidova svetog Jerusalima koji se spustio s neba (Otkr. 21:19, 20). Dragim kamenjem označene su Božanske Istine primljene u dobro. vidi br. 9476, 9873, 9905. Da najčistija smirna označava čulnu istinu, vidi se kod Davida,

Ljubiš pravdu i mrziš bezakonje. Sve haljine tvoje mirišu smirnom, alojem, i kasijom (Psalam 45:7, 8). Ove se stvari kažu o Gospodu, koji je jedini pomazanik Jehovin, pošto je Božansko Dobro Božanske Ljubavi, koje je bilo označeno uljem pomazanja, bilo u Njemu, br. 9954. Njegovim haljinama, za koje se kaže da su pomazane smirnom, alojem i kasijom, označavaju se Božanske istine od Božanskog Dobra u prirodnom, br. 5954, 9212, 9216, 9814; stoga se smirnom označava Božanska Istina u Čulnom, jer se ona pominje na prvome mestu. I kod Mateje, mudraci s istoka otvorajući svoje blago, dadoše Gospodu, koji se tada rodio, poklone, zlato, tamjan i smirnu Mateju 2:11. Zlato u ovome odlomku označava dobro, tamjan unutrašnju istinu, a smirna spoljašnju istinu, svaka od njih od dobra. Zlato se tu pominje na prvome mestu, jer zlato označava najdublje dobro; tamjan na drugome mestu, jer označava unutrašnju istinu od dobra; a smirna se imenuje na trećem ili poslednjem mestu, jer označava spoljašnju istinu od dobra. Da zlato označava dobro, vidi odlomke navedene br. 9874, 9881; i da tamjan označava unutrašnju istinu od dobra, videće se u onome što sledi kod stiha 34. ovoga poglavlja. Mudraci s istoka su dali te stvari Gospodu, koji se tada rodio, da bi se označilo da je Njegovo Božansko u Ljudskom; jer oni su znali značenje zlata, tamjana i smirne, jer su imali znanje o korespondencijama i reprezentativima. Ovo su bila glavna znanja onih vremena koja su znanja imali Arabljani, Etiopljani, i drugi na istoku; stoga se u Reči Arabijom, Etiopijomm i sinovima istoka, označavaju oni koji poznaju nebeske stvari, br. 1171, 3240, 3242, 3762. Ali je to znanje nestalo s vremenom, jer kada je dobro života nestalo, to znanje se okrenulo u magiju; i prvo je nestalo da postoji kod Izrailjske nacije, a posle kod ostalih. A danas se ne zna ni da je ono ikad postojalo; to je toliko slučaj u Hrišćanskom svetu, da kad bi se reklo da se u Reči u doslovnom smislu označavaju, u unutrašnjem smislu, nebeske stvari, i da stoga postoji unutrašnji smisao, ne bi se znalo šta to znači.

Pošto smirna označava najviše spoljašnju istinu, koja je čulna istina, i njeno opažanje, stoga su se tela mrtvih nekad pomazivala smirnom i alojem označavajuči tako održavanje svih istina i dobara kod čoveka, kao i uskrsnuće; stoga se takva supstanca koristila da bi označavala poslednje života u čoveku, a to se poslednje naziva čulnom istinom. Da je telo Gospodovo bilo pomazano ovakvim stvarima, i uvijeno u laneno platno, i da je to bio običaj kod Jevreja, vidi Jovan 19:39, 40; i kod Luke 23:55, 56. Ali, treba da se zna da se stvari koje se kažu o

Gospodu u Reči, treba da razumeju u najvišem smislu; stoga stvari tamo [pomenute] označavaju Njegov Božanski Život u Čulnom, koji je život svojstven telu, kao i vaskrsenje. Da je Gospod ustao sa celim telom koje je imao u svetu, za razliku od svih drugih ljudi, poznato je, jer ništa od Njega nije ostavio u grobu; stoga je rekao učenicima koji su , gledajući Gospoda, pomislili da vide duha, Šta se plašite? Vidite ruke moje i noge moje: ja sam glavom: jer duh tela i kostiju nema kao što vidite da ja imam Luka 24:38, 39).

  
/ 10837