Bible

 

Jezekilj 31

Studie

   

1 A jedanaeste godine, trećeg meseca, prvog dana, dođe mi reč Gospodnja govoreći:

2 Sine čovečji, kaži Faraonu caru misirskom i narodu njegovom: Na šta si nalik u veličini svojoj?

3 Eto, Asirac beše kedar na Livanu, lepih grana i debelog hlada i visokog rasta, kome vrhovi behu među gustim granama.

4 Voda ga odgoji, bezdana ga uzvisi; ona rekama svojim tečaše oko njegovog stabla i puštaše potoke svoje k svim drvetima poljskim.

5 Zato rast njegov nadvisi sva drveta poljska, i umnožiše se grane njegove, i od mnoštva vode raširiše se odvode njegove kad ih puštaše.

6 Na granama njegovim vijahu gnezda sve ptice nebeske, i pod granama njegovim sve zveri poljske ležahu se, i u hladu njegovom seđahu svi veliki narodi.

7 I beše lep veličinom svojom i dužinom grana svojih, jer mu koren beše kod velike vode.

8 Kedri u vrtu Božjem ne mogahu ga zakloniti, jele ne mogahu se izjednačiti s njegovim granama, i javori ne behu kao ogranci njegovi; nijedno drvo u vrtu Božjem ne beše na lepotu tako kao on.

9 Učinih ga lepog mnoštvom grana da mu zaviđahu sva drveta edemska što behu u vrtu Božjem.

10 Zato ovako veli Gospod Gospod: Što je visok narastao, i digao vrh svoj među guste grane, i srce se njegovo ponelo visinom njegovom,

11 Zato ga dadoh u ruku najsilnijem među narodima da čini s njim šta hoće, odvrgoh ga za bezbožnost njegovu.

12 I tuđinci, najljući između naroda, posekoše ga i ostaviše ga; grane mu popadaše po gorama i po svim dolinama, i ogranci mu se izlomiše po svim potocima na zemlji; i svi narodi zemaljski otidoše iz hlada njegovog i ostaviše ga.

13 Na izvaljenom panju njegovom stanuju sve ptice nebeske, i na granama su njegovim sve zveri poljske,

14 Da se ne ponosi visinom svojom ni jedno drvo kraj vode i ne diže vrha svog među guste grane, i od svih što se natapaju da se ni jedno ne uzda u sebe radi svoje veličine; jer su svi predani na smrt, bačeni u najdonji kraj zemlje među sinove ljudske s onima koji silaze u jamu.

15 Ovako veli Gospod Gospod: U koji dan siđe u grob, učinih žalost, pokrih bezdanu njega radi, i ustavih reke njene, i velika voda stade, i rascvelih za njim Livan, i sva drveta poljska povenuše za njim.

16 Praskom padanja njegovog ustresoh narode, kad ga svalih u grob s onima koji silaze u jamu; i utešiše se na najdonjoj strani zemlje sva drveta edemska, što je najbolje i najlepše na Livanu, sva što se natapahu.

17 I oni siđoše s njim u grob k onima što su pobijeni mačem, i mišica njegova, i koji seđahu u hladu njegovom među narodima.

18 Na koje si među drvetima edemskim nalik slavom i veličinom? Ali ćeš biti oboren s drvetima edemskim u najdonji kraj zemlje, među neobrezanima ćeš ležati s onima koji su pobijeni mačem. To je Faraon i sav narod njegov, govori Gospod Gospod.

   

Ze Swedenborgových děl

 

Nebeske Tajne # 9327

Prostudujte si tuto pasáž

  
/ 10837  
  

9327. Pustiću strah svoj pred tobom. Da ovo označava strah onih koji su u zlima od obmane, vidi se iz značenjasinova Izrailjevih, pred kojma će strah biti poslan, što su oni koji su u duhovnom dobru, to jest, u istini od dobra (vidi br. 5803, 5806, 8234, 8805). (Da narodi zemlje Hananske, kojima je poslan strah zbog sinova Izrailjevih, označavaju zla od obmane i obmane od zla, vidi br. 1413, 1437, 8065, 8317). Stoga se rečima, Uplašiću svaki narod na koji dođeš označava strah onih koji su u zlima od obmane zbog istina od obra.

[2] Ovde je slučaj ovakav. Sva moć u duhovnom svetu je od istina koje su od dobra, stoga od istina koje proizlaze od Gospoda. Ovo se može jasno videti iz toga što Gospod raspolaže svim stvarima u nebu, i svim stvarima u paklu, i svim stvarima u svetu, preko istina koje su od njega; jer je Božanska istina koja proističe od Gospoda ono kroza šta je sve postalo, i kroza šta sve opstoji. Da je ovako, ne mogu shvatiti oni koji misle samo od onog što jematerilano, kao oni koji misle i pripisuju poreklo i održavanje svih stvari prirodi. Ovi ne mogu da imaju neku ideju o istinama osim da su one bez ikakve moći, jer da su samo predmeti mišljenja, o kojima oni ne opažaju ništa suštinsko, a još manje supstancijalno; iako znaju da misao upravlja celim telom, da čini da se njegovi delovi pokreću, upravo u skladu s njegovim kavalitetom [tela]; tako isto da nema ničega u svemiru da se ne odnosi na istin oja je od dobra. (Da istina ima svu moć, a koja je sama suštinska [stvar], vidi br. 8200.) Iz svega ovoga se vidi da anđeli imaju moć od istine Božanske koja je od Gospodai da se zbog toga nazivaju moćima (silama). Priroda moći koju imaju istine od dobra, to jest, istine od Gospoda, može se videti iz iskustva koje je zabeležen o ruci, koja korespondira takvoj istini, u br. 4932-4935).

[3] Pošto istina ima takvu moć, to sledi da obmana od zla nema nikakve moći, jer je lišena istine od dorba, stoga lišena moći. Stoga oni koji su u paklu - a svi su tamo u obmanama od zla – nemaju nikakve moći; pa stoga hiljade njih mogu da bude oterani i raspršeni od jednog anđela neba, kao što se prašak odagna dahom usta. Iz svega ovoga se može videti zašto su oni koji su u zlima od obmana u strahu od onih koji su u istinama od dobra. Ovaj se strah nazibva strahom Božijim (strahom od Boga) (Postanje 35:5; Jov 13:21). i u ovim odllomcima: Jer zadadoh moj strah zemlji živijeh i Faraon i sve mnoštvo njegovo će ležati među neobrezanima i s onijema koji su pobijeni mačevima (Jezek. 32:32). Ako povrgnete uredbe moje i duši vašoj omrznu zakoni moji da ne tvorite sve zapovjesti moje, i raskinete zavjet moj. . . A koji od vas ostanu, metnuću strah u srcanjihova u zemljama neprijatelja njihovijeh, te će ih goniti list kad šušne zaljuljavši se, i oni će bježati kao ispred mača, i padaće a niko ih ne će tjerati (Levitska 26;15, 36); ovdese opisuje strah onih koji su u zlima od obmane, i u obmanama od zla. Kaže se da će ih šuštanje lista goniti, i da će bježati kao od mača, jer list označava istinu (br. 885), a mač označava istinu koja se bori protiv obmane od zla (br. 2799, 6353, 8294).

Da takvi nemaju moći protivu istine, označeno je sa padaće i kad ih niko ne goni.

  
/ 10837