2799. A sam uze u svoje ruke ognja i nož: da ovo označava dobro ljubavi i istinu vere, vidi se iz značenja ognja, koji ozačava dobro ljubavi, vidi br. 934{ign95} ; i iz značenja noža, koji označava istinu vere. Da nož, kojim se klala žrtva za žrtvovanje, označava istinu vere, vidi se iz značenja mača i malog mača u Reči, jer se umesto noža koristi reč kratak (mali) mač; oba imaju isto značenje. Ali s ovom razlikom, da se nož koristio pri žrtvovanju, dok se mač koristio u bojevima; i pošto se nož retko pominje u Reči, to je dopušteno pokazati šta je značenje mača. U unutrašnjem smislu, mač označava istinu vere koja se bori, a isto tako i pustošenje istine; a u suprotnom značenju obmanu koja se bori, i kaznu za obmanu. Da mač označava istinu vere koja vojuje, vidi se iz ovih odlomaka:- kod Davida: Pripaši, junače, uz bedru svoju mač svoj, čast svoju i krasotu svoju. I tako okićen pohitaj, sjedi na kola za istinu i krotku pravdu, i desnica će tvoja pokazati čudesa (Psalam 45:3, 4), označavajući Gospoda; mač označava istinu koja vojuje.

Opet: Slava je Božija u ustima njihovijem, i mač s obje strane oštar u rukama njihovijem (Psalam 149:5, 6).

Kod Isaije: Jehova me pozva od utrobe, od utrobe matere moje pomenu moje ime. I učinio je da su usta moja kao oštar mač, i učinio me sjajnom strijelom (Isaija 49:1, 2), gde oštar mač označava istinu koja se bori; a sjajna strela označava istinu nauka, vidi br. 2686, 2709).

Opet: I Asirac će pasti od mača ne čovječijega, i mač ne čovječiji poješće ga, i bježaće ispred mača, i mladići će njegovi plaćati danak (XXXI. (): Asirac označava mudrovanje o Božanskim stvarima, vidi br. 119, 1186; mač ne čovječiji (vir) označava obmanu; mač ispred kojega će bežati, označava istinu koja vojuje.

Kod Zaharije: Vratite se ka gradu (utvrdi), sužnji koji se nadate, jer zapeh sebi Judu kao luk, i napunih Efraima, i podigoh sinove tvoje, Sione, na sinove tvoje, Grčka. I učinih te da si kao mač junački. I jehova Bog zatrubiće u trubu i poći će s vihorom južnijem Zaharija 9:12-14. : mač junački označava istinu koja se bori.

Kod Jovana: (I vidjeh) kao usred svijetnjaka kao sina čovječijega, obučena u dugu haljinu, I držaše u svojoj desnoj ruci sedam zvijezda, iz ust jegovijeh izlažaše oštar mač s obje strane, i njegovo lice bješe kao što sunce sija u sili svojoj (Otkr. 1:13, 16).

Opet: Tako govori onaj koji im mač oštar s obje strane. Pokaj se, dakle: ako li ne, doći ću skoro, i vojevaću s njima mačem usta svojih (Otkr. 2:12, 16); oštar dvosjekli mač jasno označava istinu koja vojuje, koja je pretstaljena mačem koji izlazi iz usta.

Opet: I iz usta njegovijeh izide mač oštar, da njime pobije neznabošce. A ostali biše pobijeni mačem onoga koji sjedi na konju, koji iziđe iz usta njegovijeh (Otkr. 19:15, 21): gde je jasno da mač koji izlazi iz usta, pretstavlja istinu koja vojuje; a Onaj koji sjedi na belom konju je Reč, a to je Gospod Koji je Reč, može se videti gore, br. 2760-2763; otuda Gospod kaže kod Mateje: Ne mislite da sam došao na zemlju da donesem mir, nisam došao da donesem mir, nego mač Mateju 10:34. ; i kod Luke: Ali sad koji ima kesu neka je uzme, kao i torbu; a koji nema, neka proda haljinu svoju, i kupi nož. Jer vam kažem da se na meni izvrši što stoji u pismu: i među zločince metnuće ga. A oni rekoše: Gospode, evo ovdje dva noža. A on im reče: dosta je Luka 22:36-38. : gde nož ne označava ništa drugo nego istinu, iz koje i za koju se oni bore.

Kod Ozeja (Osije): I tada ću im učiniti zavjet sa zvjerjem poljskim i sa pticama nebeskim i s bubinama zemaljskim i polomiću luk i mač i rat da ih nestane u zemlji Osija 2:18. ; govoreći o Gospodovom carstvu; ovde lomljenje luka, mača, i rata, označava da više ne će biti borbe oko nauka i istine.

Kod Jošue: Jošua podiže oči svoje i pogleda, a to čovjek stoji prema njemu s golijem mačem u ruci, I pristupi njemu Jošua i reče: jesi li ti naš ili našijeh neprijatelja? A on reče: nijesam; nego sam vojvoda vojske Jehovine, sada dođoh. A Jošua pade ničice na zemlju, i pokloni se (Jošua 5:13, 14); ovo se desilo kad je Jošua sa sinovma Izrailjevim ušao u o zemlju Hanansku, čime je označen ulazak vernih u Gospodovo carstvo: vojujuća istina, koja pripada crkvi, je isukani mač u ruci vojvode vojske Jehovine. Ali da je krakim mačem, ili nožem, označena istina vere, vidi se po tome da (noževi) nisu bili korišteni samo pri žrtvovanju nego i kod obrezivanja, u kojem slučaju su bili načinjeni od kamena, i naivali su se malim mačevima (prim. prev. izvornom jeziku?), kao što se vidi kod Jošue: Načini oštre noževe i obreži opet sinove Izrailjeve. I načini Jošua oštre noževe i obreza sinove Izrailjeve na brdašcu Aralotu Isus Navin 5:2, 3); obrezanje je bio znak očišćenja od ljubavi prema sebi i svetu, vidi gore br. 2039, 2632; a pošto se ovo čišćenenje izvodi istinama vere, to se koriste kratki mačevi (noževi), vidi br. 2039, 2946. II. Da mač označava pustošenj stine, vidi se iz sledećih odlomaka:- kod Isaije: Ovo te dvoje zadesi: ko te požali? Pustoši rasap, i glad i mač; ko će te utješiti? Sinovi tvoji obamrli (gladni) leže po krajevima svijeh ulica kao bivo u mreži puni gnjeva Jehovina, i karanja Boga tvojega (Isaija 51:19, 20): glad označava pustošenje dobra, a mač pustošenje istine; ležanje na krajevima ulica označava biti lišen istine; ulica označava istinu, vidi br. 2336; a šta je pustošenje, vidi r. 301-304, 497, 408, 410, 411.

Opet: Vas ću izbrojiti pod mač, i svi ćete pripasti na klanje, jer zvah a vi se ne odzivate, govorih a vi ne slušaste (Isaija 65:12).

Opet: Ognjem i mačem će suditi svakom tijelu, i mnogo će biti pobijenih od Jehove (Isaija 66:16. : pobijeni od Jehove označavaju one koji su opustošeni.

Kod Jeremije: na sva visoka mjesta u pustinji doći će zatirač; jer će mač Jehovin proždrijete od jednoga kraja zemlje do drugoga. Sijaće pšenicu, a trnje će žeti Jeremija 12:12, 13): mač Jehovin jasno označava putošenje istine.

Opet: jer lagaše (udariše u bah) na Jehovu, govoreći: ne ćemo vidjei mača ni gladi; i proroci će biti kao vjetar, i nema istine u njima Jezekilj 5:12? 5:13).

Opet: Jehova reče: Ja ću ih pohoditi; mladići će njihovi izginuti od mača, sinovi njihovi i kćeri izginuće od gladi Jeremija 11:22).

Opet: Ako će prinijeti žrtvu paljenicu na dar, ne će mi to ugoditi, nego mačem i glađu i pomorom pomoriću ih Jeremija 14:12, 13).

Opet: Grad će se dati u ruke Haldejcima koji ga biju; kupi tu njivu za novce i uzmi svjedoke, a grad se predaje u ruke Haldejcima Jeremija 32:24, 36).

Opet: I poslaću na njih mač, glad i pomor dokle se ne istrijebe sa zemlje koju sam dao ocima njihovijem Jeremija 24:10. U ovim odlomcima pustošenje se opisuje mačem, glađu i pomorom, a mačem pustošenje istine, glađu pustošenje dobra, a pomorom pustošenje do istrebljenja.

Kod Jezekilja: Sine čovječiji, uzmi nož oštar britvu brijača uzmi, i pusti je po glavi svojoj, pa uzmi mjerila i razdijeli. Trećinu sažezi ognjem usred grada, kad se navrše dani opsade; a drugu trećinu uzmi i isijeci mačem oko njega (grada?), a ostalu trećinu razmetni u vjetar; i ja ću izvući mač za njima. Trećina će tvoja pomrijeti od pomora, i od gladi će pomrijeti usred tebe, a druga će trećina pasti od mača oko tebe, a trećinu ću rasijati u sve vjerove, i izvući ću mač za njima. Kad pustim na vas glad i ljute zijeri, koje će ti djecu izjesti Jezekilj 5:1? 5:2? 5:12? 5:17); govoreći o pustošenju prirodne istine, koje se ovako opisuje: na polju mač, a untra pomor i glad; ko bude u polju, poginuće od mača, ko bude u gradu, njega će glad i pomor proždrijeti Osija 7:15).

Opet: I reci šumi južnoj: evo ja ću raspaliti u tebi oganj koji će proždrijeti u tebi svako drvo zeleno i svako drvo suho, plame azgorjeli ne će se ugasiti i svako će tijelo vidjeti da sam ja zapalio. I izvući ću mač iz korica, i istrijebiću iz tebe pravednoga i bezbožnoga. Ja sam Jehova koji je izvukao mač iz korica Jezekilj 21:3-5? 21:8-10? 21:28? 21:29): gde se mačem označava pustošenje, što je sve jasno iz pojedinosti u unutrašnjem smislu.

Opet: (Car Babilonski) namjestiće ubojne sprave prema zidovima tvojim, i razvaliće kule tvoje oružjem svojim. I od mnoštva konja njegovijeh pokriće te prah, i od praske konjika i točkova kola zatrešće se zidovi tvoji. (21:9-11): a šta je označeno Babilonom, vidi br. 1326; I Babilon pustoši, vidi br. 1327).

Kod Davida: Ako se ne će bezbožnik da obrati, on oštri mač svoj, nateže luk svoj, i naperuje ga (Psalam 7:12).

Kod Jeremije: O Jehova, baš si prevario ovaj narod i Jerusalim govoreći: imaćete mir, a mač dođe na duše Jeremija 4:10).

Opet: Prežite konje, i pojašite, konjici. Postavite šljemove; utrite koplja, oblačite se u oklope Jeremija 46:14).

Opet: Mač na Haldejce, i na stanovnike Babilonke, i na knezove njihove i na mudrace njihove. Mač na laže njegove, mač na junake njegove, i prepašće se. Mač na konje njegove i na kola njegova; postaće kao žene; mač na blago njegovo, i razgrabiće se. Suša na vode njegove, i usahnuće, jer je zemlja idolska i oko lažnijeh bogova luduju Jeremija 50:35-38. : mač ovde označava pustošenje istine, jer se kaže da je mač na mudrace, i na knezove, i na junake, na konje i kola, na na stada, i da će biti suša na vodama, i da će se vode isušiti.

Opet: Dadosmo zemlji Egipatskoj i Asiru da budu siti hljeba; sluge su nad nama vladale, nema niko da nas oslobodi njihove ruke. Sa strahom od mača u pustinji donosimo sebi hljeb (Plač 5:6, 8. 9).

Kod Ozeja: ne će se vraiti u zemlju Egipatsu jer će mu Asirac biti car, jer se ne htješe obratiti. I mač će stajati u gradovima njegovijem Osija 11:5, 6).

Kod Amosa: Poslah u nas pomor kao u Egipat, pobih mačem mladiće vaše, i učinih te se podizaše smrad iz okola vašeg i u nozdrve vaše. Zatirah vas kao što Jehova zatr Somomu i Gomoru, i bijaste kao glavnja istrgunta iz ognja; ipak se ne obratiste k meni Amos 4:10. Put do Egipta su reči-znanja koja pustoše, kada ljudi od njih umuju o Božanskim stvarima; zarobljeni konji označavaju Intelektualno lišeno svoge moći. III. Da mač u obrnuto smislu označava obmanu (laž) koja vojuje, vidi se iz sledećih odlomaka: - kod Davida: Duša moja je među lavovima, i ja liježem među one koji pale ognjem čovjeka (homo); njihovi su zubi kao mačevi i strijele, a njihovi jezici kao oštar mač (Psalam 57:4).

Opet: jer evo podruguju se ustima, mačevi su im na usnama, ali ko čuje? (Psalam 59:7).

Kod Isaije: A ti s zbaci iz groba svojega, kao gadna grana, kao haljina pobijenijeh, koji slaze u jamu kamenu, kao pogažen strv (Isaija 14:19. ; govoreći o Luciferu.

Kod Jeremije: uzalud bih sinove vaše, ne primiše nauke; mač naš proždrije proroke vaše kao lav koji davi. O, rode! Vidite riječ Jehovinu, bijah li pustinja Izraelu ili mačna zemlja? Jeremija 2:30, 31) Opet: Ne izlazite u polje, i putem ne idite, jer je mač neprijateljev i strah naokolo Jeremija 6:25).

Opet: Uzmi iz ruke moje čašu vina, ovoga gnjeva, i napoji iz nje sve narode ka kojima te pošljem. Neka piju i smetu se i polude od oštroga mača. Pijte i opijte se, i bljujte i padajte, da ne ustanete od mača koji ću pustiti među vas (XXV-15, 16, 27) Opet: izlazite, konji, bjesnite, kola; i neka izađu junaci, Etiopljani i Libijci, koji nose štitove i natežu luk. Jer je ovaj dan dan osvete Jehove nad vojskama, da se osveti neprijateljima svojim; mač će ih proždrijeti i nasitiće se i opiće se krvlju njihovom Jeremija 46:9. 10).

Kod Jezikilja: I svući će haljine s tebe, i uzeće ti krasni nakit i ostaviće te golu nagu. I dovešće na te ljudstvo, te će te zasuti kamenjem, i izbošće te mačevima svojim Jezekilj 16:39? 16:40), govoreći o gadovima Jerusalima.

Kod Zaharije: Teško pastiru nikakvom, koji ostavlja stado! Mač mu je nad mišicom i nad desnijem okom; mišica će mu usahnuti i desno će mu oko potamnjeti Zaharija 11:17).

Kod Ozeja: Ali oni misle zlo na me. Vraćaju se, ali ne ka višnjemu, postaše kao luk lažljiv: knezovi će njihovi popadati od mača; to će im biti podsmijeh u zemlji Egipatskoj Jezekilj 7:15? 7:16).

Kod Luke: Jer će biti velika nevolja na zemlji i gnjev na ovom narodu. I pašće od oštrie mača, i odvešće se u ropstvo; i Jerusalim će gaziti neznabošci dok se ne izvrše vremena neznabožaca Luka 21:23, 24); gde Gospod govori u svršetku vremena, u smislu slova Jevrejima, da će biti rasuti, i da će Jerusalim biti razoren, ali u unutrašnjem smislu govori o poslednjem sudu nad crkvom; padanjem pod mač označeno je da više neće biti istine, nego samo obmane; neznaošcima su označena sva zla među kojim će oni biti sužnji; neznabošci (narodi) onačavaju zla, vidi br. 1259, 1260, 1849, 1868; a Jerusalim označava crkvu (idi br. 2117), koja je tako zgažena. IV. Da mač tako isto označava kaznu za obmane, jasno je kod Isaije: tada će Jehova pokarati mačem svojim ljutijem i velikijem i jakim levijatana, prugu zmiju, i levijatana, krivuljastu zmiju, i ubiće zmaja koji je u moru (Isaija 27:1. ; govoreći o onima koji umujući o čulnih stvari i od znanja-reči hoće da uđu u misterije vere ; velik i jak mač označva kažnjavanje za obmane koje su otuda poreklom. Gde je napisano da su osuđeni na smrt obijeni oštricom mača, ponekad i muškarac i žena, dečak i starac, vo, i stado, i magare, u unutrašnjem smislu ove reči označavaju kaznu prokletstva za obmane, kao kod Jošue 6:21; 7:24, 25; 10:28, 30, 37, 39; 11:1o-12, Isus Navin ccc14; 13:22; 19:47; Sudije 1:8, 25; 4:15. (Sudije ccc16; 18:27; 20:37; 20:37; 1 Samuilova 15:8; 2 o Carevima 10:25; i druga mesta. Otuda je zapoveđeno da grad koji se klanja drugim bogovima bude posječen mačem, i osuđen na razaranje, i spaljen vatrom, da bude gomila za navijek (Zak. Ponovljeni 12:13 do kraja); mač označava kaznu za obmanu, a vatra kaznu za zlo. Anđelom Jehovinim koji je stajao pred Balamom s isukanim mačem (Brojevi 22:22, 31) bila je označena istina koja se protivi obmani u kojoj je bio Balam, te je stoga on je pao od mača (Brojevi 30:8). Značenje mača kao prave istine koja se bori, i u obrnutom smislu obmane koja se bori, i pustošenje istine, i kazna za obmanu, sve to vuče svoje poreklo od pretstava u drugom životu; jer kad god tamo neko govori što on zna da je obmana, odmah se iznad njegove glave vide kratki noževi koji ga prestraše. Pored toga, istine koje vojuju pretstavljene su stvarima kao što je oštri mač, a što je priroda istine bez dobra, ali sa dobrom to se pretstalja nečim što je okruglo i glatko. Pošto je ovo poreklo značenja noža, to kad od se u Reči pomene nož, ili koplje, ili kratki mač, ili mač, pred anđelima se pretstavlja ideja borbe. A razlog što se u Reči nož tako retko pominje je u tome što zli duhovi, koji se nazivaju koljačima, na čijim bokovima se vide noževi kako vise, zato što imaju tako divlju prirodu da žele da svakome prekinu nožem grlo; otuda to da se u Reči ne pominju noževi, nego kratki mačevi ili mačevi, naime pošto se ovi koriste u borbama, oni izazivaju ideju rata, to jest ideju vojujuće istine. A pošto je Drevnima bilo poznato da kratki mačevi , malo koplje, i nož označavaju istinu, to su nezabošci (kojima je značenje došlo po predanju) sebe boli i sekli krakim mačevima, i noževima za vreme njihovih svetkoina, sve dok ih bi oblila krv, kao što je napisano o Balovim sveštenicima: I oni stadoše vikati iza glasa, i parati se noževima i šilima, po svom običaju, dokle ih krv ne obli (1 o Carevima 18:28).

Da sva ratna oružja u Reči označavaju stvari koje pripadaju duhovnim borbama, i da svaka ima posebno značenje, vidi br. 2686).

1326. Za to se prozva Vavilon. Da ovo označava takvo bogoštovanje, bogoštovanje označeno sa „Vavilon“, jasno je iz onoga što je do sada rečeno; a to je bogoštovanje u kome je iznutra ljubav prema sebi, pa stoga sve ono što je nečisto i obesvećeno (profanisano). Ljubav prema sebe je proprium (čovekovo vlastito); a kako je ona nečista i profana, može se videti iz onoga što je prethodno rečeno o propriumu (br. 210, 215). Iz samo-ljublja (philautia), to jest iz ljubavi prema sebi, ili iz propriuma, ističu sva zla, kao su mržnje, odmazde, okrutnosti, preljube, prevare, licemerstvo, bezbožnost; stoga, kada je ljubav prema sebi, ili priprium, u bogoštovanju, takva su zla u njemu, već prema vrsti i stupnju te ljubavi. Otuda potiče svako obesvećenje bogoštovanja. A to znači, onoliko koliko bilo šta od ljubavi prema sebi ili od propriuma, nađe mesta u bogoštovanju, toliko nestaje unutrašnje bogoštovanje. Unutrašnje bogoštovanje je sačinjeno od osećanja za dobro i priznavanja istine, te stoga onoliko koliko se ljubav prema sebi , ili proprium, približe ili uđu, toliko osećanje za dobro i priznavanje istine odlaze ili nestaju. Ono što je sveto ne može biti skupa s onim što je obesvećeno, isto kao što nebo ne može biti zajedno sa paklom, to jesto jedno mora da otstupi. Takvo je stanje i red u Gospodvolm carstvu. Ovo je razlog da nema unutrašnjeg bogoštovanja među ljudima čije se bogoštovanje naziva „Vavilonom“, nego se obožava nešto što je mrtvo i što je iznutra kao lešina. Iz ovoga je očito kakvo mora da je bogoštovanje koje ima ovakav sadržaj. Da je „Vavilon“ takvo bogoštovanje, jasno je iz Reči na mnogim mestima gde se opisuje Vavilon, kao kod Danila, gde se govori o liku koji je Vavilonski car Navukodonosor video u snu – kome liku je glava bila od zlata, stomak i bedra od mjedi, noge od gvožđa, a stopala delom od gvožđa a delom od kala (gline) – a koji znači da od istinskog bogoštovanja na kraju postaje bogoštovanje koje se naziva „Vavilon“; te stoga kamen isečen iz stene, u parčad lomi gvožđe, mjed, glinu, srebro, i zlato (Danilo 2:31-33, 44, 45). To je upravo bio zlatni lik koji je Navukodonosor car Vavilonski postavio, a kome su se oni klanjali (Danilo 3:1 do kraja). Slično značenje ima i car Vavilonski koji sa svojim dvorjanima pije iz zlatnih pehara, koji su bili doneseni iz hrama u

Jerusalimu, kao i hvaljenje zlatnih, srebrenih, mjedenih, i gvozdenih, i kamenih bogova, zbog čega se pokazalo pismo na steni (zidu) (Danilo 5:1 do kraja). Slično je označeno Darijusom Miđaninom kada je naredio da mu se klanjaju kao bogu (Danilo 6:7 do kraja); kao i zverima koje je Danilo video u snu (Danilo 7:1 do kraja); kao i zveri i Vavilon koje je video Jovan u Otkrivenju. Da je ovim označavano i pretstavljano takvo bogoštovanje, jasno je ne samo iz Danila i Jovana, već i iz Proroka. Kao kod Isaije: Lica će im biti kao plamen. Jer zvijezde nebeske i prilike nebeske ne će pustiti svjetlosti svoje; sunce će pomrčati o rođaju svom, i mjesec ne će pustiti svjetlosti svoje. Nego će ondje počivati divlje zvijeri, i kuće će njihove biti pune velikih zmija, i ondje će nastavati sove, i aveti će skakati onuda (Isaija 13:8, 10, 21, 22). Ovo se kaže za Vavilon, a unutrašnjost takvog bogoštovanja opisuje se „licima u plamenu“, što su požude; „zvezdama“ su označene istine vere, da one „ne će pustiti svjetlosti svoje“; „suncem“, koje je sveta ljubav, koje će „pomrčati“; „mjesecom“ koji je istina vere, da neće „pustiti svjetlosti svoje“; „divlje zvijeri“, „velike zmije“, „sove“, i „aveti“, jesu unutrašnja strana takvog bogoštovanja; jer ovime je popraćena ljubav prema sebi, to jest, proprium. Pa se stoga kod Jovana Vavilon naziva „mati kurvama i mrzostima zemaljskim“ (Otkrivenje 17:2); kao i „staništem zmajeva, i svakog nečistog duha, i svake nečiste i mrske ptice“ Otkrivenju 18:2. ; iz svega je očito da u takvom bogoštovanju nema ništa od dobra, ili od istine vere; i da onda kad osećanje za dobro i za istine vere nestanu, tada takve stvari ulaze. Isto se naziva „rezanim likovima Vavilonskih bogova“ (Isaija 21:9).

Da je ljubav prema sebi ili proprium, u takvom bogoštovanju, a to je klanjanje sebi, jasno je kod Isaije: Ovde je više nego jasno da „Vavilon“ označava onoga ko želi da mu se klanja kao bogu; to jest, da je to obožavanje samoga sebe.

Opet: Siđi, i sjedi u prah, djevojko , kćeri Vavilonska; sjedi na zemlju, nema prijestolja, kćeri Haldejska, jer se više ne ćeš zvati ljupka i nježna. Jer si se pouzdala u zloću svoju, govoreći: niko me ne vidi (Isaija 47:1, 19).

Kod Jeremije: Evo mene na tebe, goro, koja zatireš, govori Jehova, koja zatireš svu zemlju, i zamahnuću rukom svojom na te, i svaliću te sa stijena. A da se Vavilon i na nebo popne, i i na visine utvrdi silu svoju, doći će na nj moji zatirači Jeremija 51:25, 53). I iz ovog odlomka se vidi da je „Vavilon“ obožavanje samoga sebe. Da kod ovakvih osoba nema svetla istine, već da je sama tama, to jest da nemaju istine vere, opisano je kod Jeremije: Riječ koju reče Jeremija za Vavilon i za zemlju Haldejsku. Jer se narod podiže na nj sa sjevera, koji će mu zemlju opustiti, da ne će biti nikoga da živi u njoj; i ljudi i stoka pobjeći će i otići Jeremija 50:1, 3); „sjever“ označava tamu, ili gde nema istine; „ni ljudi ni stoke“, znači neće biti dobra. (Vidi dalje o Vavilonu, niže, kod stiha 28, gde se govori o Haldeji).