Bible

 

Jezekilj 13

Studie

   

1 Opet mi dođe reč Gospodnja govoreći:

2 Sine čovečji, prorokuj protiv proroka Izrailjevih koji prorokuju, i reci tim koji prorokuju iz svog srca: Čujte reč Gospodnju.

3 Ovako govori Gospod Gospod: Teško ludim prorocima koji idu za svojim duhom, a ništa nisu videli.

4 Proroci su tvoji, Izrailju, kao lisice po pustinjama.

5 Ne izlazite na prolome i ne ograđujete dom Izrailjev da bi se održao u boju u dan Gospodnji.

6 Vide taštinu i gatanje lažno, pa govore: Gospod kaže, a Gospod ih nije poslao, i daju nadu da će se reč ispuniti.

7 Ne viđate li taštu utvaru i ne govorite li lažno gatanje? A opet kažete: Gospod reče; a ja ne rekoh.

8 Zato ovako veli Gospod Gospod: Zato što govorite taštinu i vidite laž, za to evo mene na vas, govori Gospod Gospod.

9 I ruka će moja biti protiv proroka koji vide taštinu i gataju laž; neće ih biti u zboru naroda mog, i u prepisu doma Izrailjevog neće biti zapisani, niti će doći u zemlju Izrailjevu; i poznaćete da sam ja Gospod Gospod.

10 Zato, zato što prelastiše narod moj govoreći: Mir je, a mira ne beše; i jedan ozida zid, a drugi ga namazaše krečem nevaljalim;

11 Reci onim što mažu nevaljalim krečem da će pasti; doći će silan dažd, i vi, kamenje velikog grada, pašćete i oluja će razvaliti.

12 I gle, kad padne zid, neće li vam se reći: Gde je kreč kojim mazaste?

13 Zato ovako veli Gospod Gospod: Razvaliću olujom u gnevu svom, i silan će dažd doći u gnevu mom, i kamenje velikog grada u jarosti mojoj da potre.

14 I razvaliću zid koji namazaste nevaljalim krečem, i oboriću ga na zemlju da će mu se otkriti temelj, i pašće, i vi ćete izginuti usred njega, i poznaćete da sam ja Gospod.

15 I tako ću navršiti gnev svoj na zidu i na onima koji ga mažu krečem nevaljalim, i reći ću vam: Nema zida, niti onih koji ga mazaše,

16 Proroka Izrailjevih koji prorokuju Jerusalimu i vide mu utvare za mir, a mira nema, govori Gospod Gospod.

17 A ti, sine čovečji, okreni lice svoje prema kćerima naroda svog, koje prorokuju iz svog srca, i prorokuj protiv njih.

18 I reci: Ovako veli Gospod Gospod: teško onima koje šiju uzglavlja pod sve laktove i grade pokrivala na glavu svakog rasta da love duše. Lovite duše mog naroda, a svoje li ćete duše sačuvati?

19 I skvrnite me kod naroda mog za grst ječma i za zalogaj hleba ubijajući duše, koje ne bi trebalo da umru, i čuvajući u životu duše koje ne treba da žive, lažući narodu mom, koji sluša laž.

20 Zato ovako veli Gospod Gospod: Evo mene na vaša uzglavlja, na koja lovite duše da vam doleću, i poderaću ih ispod lakata vaših, i pustiću duše koje lovite da vam doleću.

21 I poderaću pokrivala vaša i izbaviću svoj narod iz vaših ruku, i neće više biti u vašim rukama da vam budu lov, i poznaćete da sam ja Gospod.

22 Jer žalostiste lažju srce pravedniku, kog ja ne ožalostih, i krepiste ruke bezbožniku da se ne vrati sa svog zlog puta da se sačuva u životu.

23 Zato nećete viđati taštine i nećete više gatati, nego ću izbaviti narod svoj iz vaših ruku, i poznaćete da sam ja Gospod.

   

Ze Swedenborgových děl

 

Nebeske Tajne # 4927

Prostudujte si tuto pasáž

  
/ 10837  
  

4927. I nadjede mu ima Fares. Da se ovim opisuje kakvo je bilo odvajanje istine od dobra, vidi se iz značenja nadjesti ime, što je kvalitet (br. 144, 145, 175, 1894, 2009, 2724, 3006, 3421). Kvalitet sam je Fares; jer u izvornom jeziku Fares označava prolom (pukotinu).

  
/ 10837  
  

Ze Swedenborgových děl

 

Nebeske Tajne # 2009

Prostudujte si tuto pasáž

  
/ 10837  
  

2009. Za to se više nećeš zvati Avram, nego će ti ime biti Avraham. Da „nećeš se više zvati Avram“, označava da će odložiti ljudsko; i da „ime će ti biti Avraham“ označava da će uzeti Božansko, jasno je iz značenja „imena“; kao i iz značenja „Avrama“, a posle „Avrahama“. Izraz „ime će ti biti“, kada se koristi u Reči, označava kvalitet, to jest da će osoba biti takva, jasno je iz onoga što je bilo rečeno u Prvom Delu (br. 144, 145, 1754). I pošto „ime“ označava kvalitet (kakvoću), to ime obuhvata sve ono što je u čoveku. Jer u nebu se ne obraća pažnja na imena; jer kad god se neko nazove imenom, ili se spomene reč ime, pokazuje se ideja koja pretstavlja kakav je čovek, to jest, sve ono što je njegovo, i što je povezano s njim, i što je u njemu; otuda „ime“ u Reči označava kavlitet. Kako bi se ovo lakše razumelo, navešćemo nekoliko odlomaka iz Reči koji ovo potvrđuju. Kao u Blagoslovu Mojsijevom: Da te blagoslovi Jehova i čuva! Da te obasja licem svojim i bude ti milostiv! Da Jehova obrati lice svoje k tebi, i dade ti mir!I neka prizivlju ime moje na sinove Izrailjeve, i ja ću ih blagosloviti! (Brojevi 6:24-27). Iz ovoga je jasno šta je označeno sa „imenom“, sa „prizivati ime Jehovino na sinove Izrailjeve“, naime, da Jehova blagosilja, čuva, prosvetljuje, da je milostiv i da donosi mir; tako to znači da je Jehova ili Gospod takav. A u Dekalogu (Deset Zapovesti): Ne uzimaj ime Bga svoga uzalud; jer neće pred Jehovom biti prav ko uzima njegovo ime uzalud (Izlazak 20:7; Zakoni Ponovljeni 5:11). Ovde „ne uzimaj ime Božije uzalud“ ne znači samo ime, nego i sve ono što je uopšte i posebno od Njega, pa stoga i sve uopšte i posebno što pripada Njegovom bogoštovanju, da se ništa od toga ne prezre, a još manje svetogrdi i zarazi nečim nečistim. U Gospodovoj Molitvi: Neka se sveti ime Tvoje; neka dođe carstvo Tvoje; neka bude volja Tvoa, kako na nebu tako i na zemlji (Luka 11:2). Ovde se pod „menom“ ne misli na ime, nego na sve stvari ljubavi i vere; jer ove su Božije, ili Gospodove, i od Njega; i pošto su ove stvari svete, Gospodovo carstvo dolazi, i Njegova će se volja vršiti na zemlji kao i u nebima, kada ih se drži kao svete. Da „ime“ označava takve stvari, jasno je iz odlomaka u Reči Starog i Novog Zaveta gde se pominje „ime“.

Kod Isaije: I tada ćete reći: slavite Jehovu, glasite ime Njegovo, javljajte po narodima djela Njegova, napominjite da j visoko ime Njegovo (Isaija 12:4. Gde

„glasiti ime njegovo, napominjite da je visoko ime Njegovo“, ne znači da u bogoštovanju treba korisiti Njegovo ime, ili verovati da se Jehova odziva kada se pomene Njovo ime, nego da treba znati kakav je On, a to znači sve uopšte i posebno šta je od Njega.

Kod istoga: I za to slavite Jehovu u Urimu, na ostrvima morskim ime Jehove Boga Izrailjeva (Isaija 24:15. Gde „slaviti Jehovu u Urimu“, je slaviti (častiti) Jehovu u svetim stvarima ljubavi; a „slaviti na ostrvima morskim Jehovu Boga Izailjeva“, označava slaviti ga u svetim stvarima vere; kod istoga: O Jehova Bože naš! Gospodarili su nad nama drugi osim Tebe, ali samo Tobom pominjemo ime Tvoje (Isaija 26:13. I podići ću jednoga sa sjevera, i doći će od istoka sunčanoga i prizivaće ime moje, stupaće po glavarima kao po kalu, i kao što lončar gazi blato (Isaija 41:25. „Pominjati ime Jehovino“ i „prizivati ime Jehovino“, znači bogoštovati od dobara ljubavi i istina vere. Oni koji su sa severa, to su oni koji su izvan crkve i koji ne znaju za ime Jehovino, a koji će ipak „prizivati ime Njegovo“ kada žive u uzajamnoj ljubavi i kada se klanjaju Božanstvu Tvorcu svemira; jer „prizivati ime Jehovino“ sastoji se u bogoštovanju, a ne u zazivanju imena. (Da je Gospod prisutan i kod Neznabožaca, može se videti gore, br. 932, 1032, 159).

Kod istoga: Tada će vidjeti narodi pravdu Tvoju i svi carevi slavu Tvoju; i prozvaćeš se novijem imenom, koje će usta Jehovina izreći (62:2). Ovde „prozvaćeš se novim imenom“, znači da će neko postati druga osoba, to jest, da će biti ponovo stvoren, ili preporođen, pa tako i postati takav.

Kod Mike: Jer će svi narodi hoditi u ime boga svojega, a mi ćemo hoditi u ime Jehove Boga svojega u vijek i do vijeka Mihej 4:5. „Hoditi u me boga svojega“ jasno onačava profano bogoštovanje; a „hoditi u ime Jehove Boga“, istinsko bogoštovanje.

Kod Malahije: Jer od istoka sunčanoga i od zapada veliko će biti ime moje među narodima, i na svakom će se mjestu prinositi kad imenu mojemu i čist dar, jer će veliko ime moje biti među narodima, veli Jehova nad vojskama Malahija 1:11. Gde se pod „imenom“ ne misli na ime nego na bogoštovanje; a to je kavlitet Jehove ili Gospoda, što će biti razlog da bude obožavan.

Kod Mojsija: Na mjesto koje Jehova Bog vaš izabere među svim plemenima da tu postavi ime Svoje, i da učini da ime Njegovo stalno ono bude ondje, tamo ćete prinijeti sve što vam naredih (Zakoni Ponovljeni 12:5, 11, 14; 16:2, 6, 11). Gde „postaviti ime Njegovo, i učiniti da ono bude ondje ne označava ime nego bogoštovanje, pa tako označava i kakav je Jehova ili Gospod, da bi to bio razlog da mu se klanja. A On je takav da je On dobro ljubavi i istina vere; i da „ime Jehovino ostaje“ kod onih koji su takvi.

Kod Jeremije: Nego idite sada na moje mjesto koje je bilo u Silomu, gdje namjestih ime svoje od početka, i vidite što sam mu učinio za zloću naroda moga Izrailja Jeremija 7:12. Gde na sličan način „ime“ označava bogoštovanje, pa stoga i nauk o istinskoj veri. Svak zna da Jehova ne obitava kod nekoga ko samo zna i izgovara Njegovo ime, jer sama reč, bez ideje, znanja,

ili vere u ono kakav je On, to je samo reč. Otuda je jasno da „ime“ označava kvalitet, i poznavanje kvaliteta.

Kod Mojsija: U to vrijeme odvoji Jehova pleme Levijevo da nose kovčeg zavjeta, i da blagosiljaju u ime Moje do današnjega dana (Zakoni Ponovljeni 10:8). Gde „blagosiljati u ime“ Jehovino ne znači činiti to samo imenom nego svim onim što pripada imenu Jehovinom, o čemu je bilo reči gore.

Kod Jeremije: Ovo je ime Njegovo kojim ćete Ga zvati, Jehova pravda naša Jeremija 23:6. Ovde „ime“ označava pravdu (pravednost), što je kvalitet Gospoda, na kojega se odnose ove reči.

Kod Isaije: Poslušajte, ostrva i pazite, narodi daljni. Gospod me pozva od utrobe; od utrbe matere moje pomenu ime moje (Isaija 49:1. I ovo se kaže o Gospodu; „pomenuti ime moje“, znači poučavati o onome kakav je On. Da „ime“ označava kvalitet, još je jasnije kod Jovana, u Apokalipsi: Ali imaš malo imena u Sardu, koji ne opoganiše svojijeh haljina, i hodiće sa mnom u bijelima, jer su dostojni. Koji pobijedi on će se obući u haljine bijele, i ne ću izbrisati imena njegova iz knjige života, i priznaću ime njegovo pred ocem svojim i pred anđelima njegovim. Koji pobjedi, učiniću ga stuomb u crkvi Boga svojega, i više ne će izići napolje, i napisaću na njemu ime Boga svojega, i ime Novog Jerusalima, grada Boga mojega, koji silazi s neba od Boga mojega; i ime moje novo. (Otkrivenju 3:4, 5, 12). Ovde je sasvim jasno da „ime“ nije ime nego kvalitet; „ime u knjizi života“ označava samo to; „priznaću ime njegovo pred Ocem“ i „napisaću na njemu ime Boga mojega, i ime moje novo“; isto je ovo istinito i o imenima koja se nalaze na drugim mestima, a koja su uopisana u knjigu života, i u nebu (Otkr ili Apokalipsa 13:8; 17:8; Luka 10:20). U nebu, jedan drugoga poznaju samo po kvalitetu; a u smislu slova, to se izražava imenom, kao što može svako da vidi i po tome što na zemlji, kada slušalac čuje neko ime, on odmah ima ideju o kavlitetu po kojem se ta osoba razlikuje od neke druge. U drugom životu, ideje ostaju, a imena nestaju; a to je još više među anđelima. Otuda u unutrašnjem smislu ime označava kvalitet, ili poznavanje kvaliteta.

Opet: I oči su mu kao plamen ognjeni, i na glavi njegovoj krune mnoge, i imaše ime napisano, kojega niko ne zna do on sam. I bješe obučen u haljinu crvenu od krvi, i ime se njegovo zove: riječ Božija Otkrivenju 19:12, 13). Ovde se jasno izjavljuje da je „ime“, odnosno kvalitet onoga koji sedi na prestolu, Reč Božija. Da je „ime Jehovino“ poznavanje Njegovog kvaliteta, naime, da je On sve dobro ljubavi i sva istina vere, jasno je iz ovih Gospodovih reči: Oče pravedni! Svijet tebe ne pozna, a ja te poznah, i ovi poznaše da si me ti poslao. I pokazah im ime tvoje, i pokazaću; da ljubav kojom si me ljubio, i u njima bude, i ja u njima (Jovan 17:25 26).

Da je „ime Božikje“ ili Gospodovo ceo nauk o ljubavi i milosrđu, što je označeno sa „verovati u ime Njegovo“, jasno je iz ovih reči u istom jevanđelju: A koji ga primiše, dade im vlast da budu sinovi Božiji, koji vjeruju u ime Njegovo Jovan 1:12. I štogod zaištete u oca u ime moje, ono ću vam učiniti, da se proslavi otac u sinu. I ako što zaištete u im oje, ja ću učiniti. Ako imate ljubav k meni, zapovijesti moje držite Jovan 14:13-15. Vi mene ne izabraste, nego ja vas izabrah, i postavih vas da vi idete i rod rodite; i da vaš rod ostane, da štogod zaištete u oca u moje ime, da vam da Jovan 15:16, 17).

Kod Mateja: Ge su dvoje ili troje zajedno u moje ime, tu sam ja među njima Mateju 18:20. Onima koji su „zajedno u ime Gospoda“ označeni su oni koji su u nauku vere o ljubavi i milosrđu, pa su stoga u ljubavi i u milosrđu.

Opet: Svi će vas narodi mrzeti imena mojega radi (Mateja 10:22; 24:9, 10; Marko 13:10). Ovde „imnena mojega radi“ znači zbog Njegovog nauka. Da samo ime nema nikakvog efekta, ali da samo ono što ime sadrži, to ima efekta, naime, samo ljubav ka bližnjemu i vera imaju efekta, jasno je iz ovih reči kod Mateje: Mnogi će reči u onaj dan: nijesmo li u ime tvoje prorokovali i imenomon tvojim đavole izgonili, i imenon tvojim mnoga čudesa tvorili? Tada ću im ja reći: nikad vas nijesam znao. Idite od mene koji činite bezakonje! Mateju 7:22, 23). Iz ovoga se vidi da oni koji smatraju da se bogoštovanje sastoji u zazivanju imena, kao što su radili Jevreji u ime Jehove, i kao što rade Hrišćani u ime Gospoda, da oni nisu zbog toga više dostojni, jer ime samo ne vredi ništa; a što vredi, to je da budu onakvoga karaktera kako je Gospod zapovedio; jer to je „verovati u ime Njegovo“; i dalje, kad se kaže da nema spasenja ni kroz koje drugo ime osim kroz Gospodovo, to znači da nema drugoga spasenja nego po Gospodovoj nauci, a to je nauk uzajamne ljubavi, koja je istinski nauk i vera; tako da nema spasenja osim kroz Gospoda, jer je sva ljubav i sva vera samo od Njega.

  
/ 10837