Bible

 

Izlazak 5

Studie

   

1 A posle izađoše Mojsije i Aron pred Faraona, i rekoše mu: Ovako veli Gospod Bog Izrailjev: Pusti narod moj da mi praznuju praznik u pustinji.

2 Ali Faraon reče: Ko je Gospod da poslušam glas njegov i pustim Izrailja? Ne znam Gospoda, niti ću pustiti Izrailja.

3 A oni rekoše: Bog jevrejski srete nas; molimo ti se da otidemo tri dana hoda u pustinju da prinesemo žrtvu Gospodu Bogu svom, da ne pošalje na nas pomor ili mač.

4 A car misirski reče im: Mojsije i Arone, zašto odvlačite narod od rada njegovog? Idite na svoj posao.

5 Još reče Faraon: Eto, naroda je mnogo u zemlji; a vi još hoćete da ostavlja svoje poslove.

6 I u isti dan zapovedi Faraon nastojnicima nad narodom i upraviteljima njegovim, i reče:

7 Od sad nemojte davati narodu plevu za opeke kao do sada, neka idu sami i kupe sebi plevu.

8 A koliko su opeka do sad načinjali toliko izgonite i od sad, niti šta smanjite; jer besposliče, i zato viču govoreći: Da idemo da prinesemo žrtvu Bogu svom.

9 Valja navaliti poslove na te ljude, pa će raditi i neće slušati lažljive reči.

10 I izašavši nastojnici narodni i upravitelji rekoše narodu govoreći: Tako veli Faraon: Ja vam neću davati plevu.

11 Idite sami i kupite sebi plevu gde nađete, a od posla vam se neće popustiti ništa.

12 I raziđe se narod po svoj zemlji misirskoj da čupa strnjiku mesto pleve.

13 A nastojnici navaljivahu govoreći: Svršujte poslove svoje koliko dolazi na dan, kao kad je bilo pleve.

14 I upravitelji sinova Izrailjevih, koje postaviše nad njima nastojnici Faraonovi, dopadahu boja, i govoraše im se: Zašto ni juče ni danas ne načiniste onoliko opeka koliko vam je određeno, kao pre?

15 I otidoše upravitelji sinova Izrailjevih, i povikaše k Faraonu govoreći: Zašto činiš tako slugama svojim?

16 Pleva se ne daje slugama tvojim, pa opet kažu nam: Gradite opeke. I evo biju sluge tvoje, a kriv je tvoj narod.

17 A on reče: Besposličite, besposličite, i zato govorite: Da idemo da prinesemo žrtvu Gospodu.

18 Nego idite, radite; pleva vam se neće davati, a opeke da dajete na broj.

19 I upravitelji sinova Izrailjevih videše da je zlo po njih što im se kaza: Da ne bude opeka manje na dan.

20 I otišavši od Faraona sretoše Mojsija i Arona, koji iziđoše pred njih.

21 Pa im rekoše: Gospod neka vas vidi i sudi, što nas omraziste Faraonu i slugama njegovim, i dadoste im mač u ruku da nas pobiju.

22 I Mojsije se vrati ka Gospodu i reče: Gospode, zašto si navukao to zlo na narod? Zašto si me poslao?

23 Jer otkako iziđoh pred Faraona i progovorih u tvoje ime, još gore postupa s narodom ovim, a Ti ne izbavi narod svoj.

   

Ze Swedenborgových děl

 

Nebeske Tajne # 7166

Prostudujte si tuto pasáž

  
/ 10837  
  

7166. Za što si me poslao? označava kad izgleda da Zakon, koji proističe od Božanskoga, kaže nešto drugo. Ovo se vidi iz značenja za što je ovako, kad izgleda da je drugačije; iz reprezentacije Mojsija, koji kaže ove stvari o sebi, što označava Zakon od Božanskog (vidi upravo gore, br. 7164); i iz značenja biti poslan, što označava proisticanje (vidi br. 4710, 6831); otuda se sa, Za što sime poslao? označava da izgleda da Zakokoji proističe od Božanskog, kaže nešto drugo. Pošto je ovorekao onaj ko se žali na napade obmanama, to izgleda kaoda Zakon odBožanskog govori drugačije, kad u stvari ne govori drugačije: jer je Zakon od Božanskog je Zakon reda, a Zakon reda o onima koji su pod napadima je da oni treba da budu napadani sve dok ne budu dovedeni u stanje očaja, jer ako ne dođu doi očaja, izostaje krajnja korist napada. Da se iskušenje povećava sve do očaja, jasno se vidi iz Gospodovog iskušenja u Getsemanskom vrtu (Mateja 26:38, 39; Marko 14:33. 36; Luka 22:44); a posle i na krstu (Mateja 27:46), tako da je [iskušenje] dovelo do očaja; a iskušenje Golspodovo je primer iskušenja vernih; stoga Gospod kaže, da ko god sledi Njega, treba da uzme svoj krst (Mateja 10:38; 16:24), jer je Gospodova glorifikacija (proslavljenje) primer (model) čovekovog preporađanja (vidi br. 3138, 3212, 3296, 4402, 5688); a preporod se uglavnom izvodi preko iskušenja.

  
/ 10837  
  

Ze Swedenborgových děl

 

Nebeske Tajne # 3212

Prostudujte si tuto pasáž

  
/ 10837  
  

3212. I Isak se utješi za materom svojom, označava novo stanje. Ovo je očito iz značenja utešiti se (primiti utehu), koja označava novo stanje, jer stanje tešenja je nešto novo, i to dolazi posle onoga (stanja) koje jeprošlo a koje je označeno sa za materom svojom. Novo stanje je stanje Slave (Glorifikacije) Racionalnog, kao što je pre bilo (stanje Slave) u odnosu na dobro, tako je sada u odnosu na istinu. Racionalno se proslavilo onda kada je postalo Božansko u pogledu oba ( i istine i dobra). Da je Gospod u pogledu Ljudskog postao nov, to jest, da se proslavio, ili, što jeisto, da je postao Božanski, ne može shvatiti, pa stoga ni verovati onaj koji se u svetskim i telesnim ljubavima. Takv ne zna ništa o tome šta je Duhovno i šta je Nebesko, a ni ne želi da zna. Ali onaj ko nijeu svetskim i telesnim ljubavima, taj u stanju je da ovo opazi, jer on veruje da je Gospod jedno s Ocem, i da od Njega proističe sve što je sveto, stoga da je On Božanski čak i u Ljudskom; i svaki koji ovo veruje, taj ovo i opaž. Stanje Gospodove Slava (Glorifikacije) može se na neki način shvatiti prema stanju čovekovog preporađanja, jer čovekov preporod jeslika Gospodove Slave (Glorifikacije) (vidi br. 3943, 3138). Kada se čovek preporodi, on tada postaje sasvim drugi čovek, ipostaje nov, pa se stoga, kada se preporodi, kaže za njega da se iznova rodio, i da je novo stvorenje. U ovom slučaju, iako je njegovo lice kaošto je bilo pre, i njegov govor, njegov um nije kao što je bio pre; jer kad jepreporođen, njegov um je otvoren prema nebu, i tamo živi u ljubavi prema Gospodu, i u ljubavi ka bližnjemu, zajedno s verom. Um je taj koji čini nekoga novim čovekom. Promena stanja se ne može primetiti u čovekovom telu, ali može u njegovom duhu, jer je telo samo pokrivalo za duh, i kada se ono odloži, tadase pokazuje njegov duh, i ondaje u novom obliku kad se preporodi, jer tada ima oblik ljubavi ka bližnjem, a to jeneizreciva lepota (vidi br. 553), umest ređašnjeg oblika, koji je oblik mržnje i okrutnosti, sa deformacijama koje su isto tako neizrecive. Otuda se može videti šta je preporođena osoba, ili novo stvorena osoba, da je ona sasvim drugačija, i da je novi čovek. Iz ove slike može se donekle shvatiti što je Gospodova Slava (Glorifikacija). On nije bio preporođen kao čovek, nego je postao Božanski (bio je obožen), i to od same Božanske Ljubavi, jer On je postao BožanskaLjubav. Kakav je Njegov oblik bio tada, pokazano je Petru, Jakovu, i Jovanu, kada im je bilo dato da vide, ne očima tela nego očima duha, da je Njegovo lice sijalo kao sunce (Mateja 17:2); i da je ovo bilo Njegovo Božansko Ljudsko, što je očito po glasu koji je dolazio iz oblaka: Ovo je Moj ljubljeni Sin (stih 5). Da je Sin BožanskoLjudsko, vidi br. 2628).

NASTAVAK O REPREZENTACIJAMA I KORESPONDENCIJAMA.

  
/ 10837