9475. I za mirisavi kad. Da ovo označava da je sve ovo radi prihvatljivog opažanja, vidi se iz značenja kada (tamjana), što su stvari bogoštovanja koje se opažaju na prihvatljih način, kao što su ispovesti, obožavanja, molitve, i slično; i iz značenja začina, što su istine vere koje su prihvatljive, jer su od dobra kroz istine. To je razlog da se kadom od začina označava prihvatljivo opažanje istine od dobra. Začini od kojih je ovaj kad bio napravljen nabrojani su, i njihovo pripremanje opisuje se ovim rečima: Uzmi mirisa, stakte, oniha i halvana misiravog, i tamjana čistog, koliko jednoga toliko drugoga. I od toga načini kad sastavljen vještinom apotekarskom, čist i svet. I istucavši ga na sitno, metaćeš ga pred svjedočanstvom u šatoru od sastanka. A takvoga kada kakav načiniš nemojte sebi praviti; to neka ti je svetinja za Jehovu (Izlazak 30:34-37). Oltar mirisni i kadioni (za mirise i za kad) ovako se opisuju: Jošte načini oltar kadioni, od drveta sitima načini ga. I pokuj ga čistim zlatom, ozgo i sa strana u naokolo, I metni ga pred zavjes koji visi pred kovčegom od svjedočanstva prema zaklopcu koji je nad svjedočanstvo. A neka kadi na njemu Aron kadom mirisnim. I kad zapali žiške u veče, neka kadi (Izlazak 30:1-8; 37:25-29; 40:26-27). S ovijem neka ulazi Aron u svetinju: s juncem za žrtvu radi grijeha i s ovnom za žrtvu paljenicu. I neka uzme kadionicu punu žeravice s oltara, koji je pred Jehovom, i pune pregršti kada miomirisnog istucanog, i neka unese iza zavjesa. I naka metne kad na oganj pred Jehovom, da dim od kada zakloni zaklopac koji je na svjedočanstvu; tako ne će poginuti (Levitska 16:3, 12-13).

[2] Pošto su kadom bile označne stvari bogoštovanja kao što su one od dobra kroz istine – kao što su sve one stvari koje su od dobra ljubavi - stoga se oganj uzimao s oltara; jer je ognjem s oltara bilo označeno dobro Božanske ljubavi (br. 934, 4906, 5071, 7852); i stoga ako bi seoganj uzeo s bilo kojeg drugog izvora, bili bi udarenim pomorom, i tako poginuli (Levitska 10:1-2; Brojevi 17:10-13); jer se ognjem iz nekog drugog izvora, ili stranim ognjem, označavala ljubav koja nije Božanska.

[3] Da su ovakve stvari koje pripadaju veri koja je od dobra ljubavi i ljubavi prema bližnjemu - kao na primer ispovesti, obožavanja, i molitve – da s značene kadom (tamjanom), vidi se it sledećih odlomaka: Neka izađe molitva moja kao kad pred lice tvoje (Psalam 141:2). I kad uze knjigu, četiri životinje i dvadeset i četiri starješinwe padoše pred jagnjetom, imajući svaki gusle, u zlatne čaše puna tamjana, koje su molitve svetijeh (Otkr. 5:8). I drugi anđeo dođe, i stade pred oltarom, i imaše kadionicu zlatnu, i bijaše mu dano mnogo tamjana da da molitvama sviju svetijeh na oltar zlatni pred prijestolom. I dim od kađenja u molitvama svetijeh iziđe iz ruke anđelove pred Boga. (Otkr. 8:3-4).

[4] Razlog da su ovakve stvari označene kadom je to što one pripadaju misli a otuda i ustima (govoru); a stvari koje pripadaju osećanju, a otuda srcu, označavaju se sa čistima darom (prinosom) kod Malahija: Jer od istoka sunčanoga do zapada veliko će biti ime moje među narodima, i na svakome će se mjestu prinositi kad imenu mojemu i čist dar. (Mal. (1:11). a žrtvom paljenicom kod Mojsija: Sinovi Levijevi uče Jakova uredbama tvojim, i Izrailja zakonu tvome; stavljaće kad u nozdrve tvoje, i žrtve paljenice na oltar tvoj (Zak. Ponovljeni 33:10). Ovde kad označava stvari koje pripadaju mislii ustima (govoru), i odnose se na istine vere; a čisti prinosi i žrtve paljenice označavaju stvari koje je odnose na osećanje i na srce, pa se odnose se i na dobro ljubavi. Sledstveno, u obrnutom značenju se bogoštovanje od obmana vere označava kađenjem drugim bogovima (Jer. 1:16; 44:3, 5); i kađenjem idolima (Jezekilj 8:11; ?); i kađenjem Valima (Balima) (Ozeja 2. 13).

5071. Oni na levoj strani nazivaju se prokletima: tada će reći onima na lijevu stranu, Odlazite od Mene, vi koji ste prokleti u vječni oganj, pripremljen đavolu i njegovim anđelima; i ovi će otići u muku vječnu; zato što su se otkrenuli od dobra i od istine, a okrenuli se ka zlu i obmani. Biti proklet, u unutrašnjem smislu Reči, znači otkrenuti se od (br. 245, 379, 1423, 3530, 3584). Vječni oganj u koji će otići nije prirodni oganj, niti grižnja savesti, nego požuda za zlom, jer požude su u čoveku duhovne vatre koje ga sagorevaju u životu tela, a muče ga u drugom životu. Ovim vatrama pakleni duhovi muče jedni druge na razne načine.

2. D ječni oganj nije prirodna vatra, to je očito. Niti je to grižnja savesti, jer oni koji su u zlu (koji su zli), oni nemaju savesti; nisu je imali u životu tela, i ne mogu da je imaju ni u drugom životu. Nego, vječni oganj je požuda, jer je svaka životna vatra od ljubavi u čoveku – nebeska vatra, od ljubavi ka dobru i istini, a paklena vatra, od ljubavi ka zlu i obmani– ili što je isto, nebeska vatra je od ljubavi ka Gospodu i od ljubavi ka bližnjemu, dok je paklena vatra od ljubavi prema sebi i prema svetu. Da je sva vatra ili toplina u čoveku iz ovoga izvora, čovek može da zna ako na to obrati pažnju. Iz ovoga se razloga ljubav naziva duhovnom toplinom, a vatra i toplina u Reči označavaju upravo to. (br. 934, 1297, 1527, 1528, 1861, 2464, 4906). Životna vatra kod zlih je takva da ih nadahnjuje žestinom i besom kojim muče druge; a životna vatra kod dobrih je takva da kada su u većem stepenu osećanja, i oni su u nekoj vrsti vatre, ali koja ih nadahnjuje ljubavlju i revnošću da čine drugima dobro.