Bible

 

Izlazak 4

Studie

   

1 A Mojsije odgovori i reče: Ali neće mi verovati ni poslušati glas moj; jer će reći: Nije ti se Gospod javio.

2 A Gospod mu reče: Šta ti je to u ruci? A on odgovori: Štap.

3 A Bog mu reče: Baci ga na zemlju. I baci ga na zemlju, a on posta zmija. I Mojsije pobeže od nje.

4 A Gospod reče Mojsiju: Pruži ruku svoju, pa je uhvati za rep. I pruži ruku svoju, i uhvati je, i opet posta štap u ruci njegovoj.

5 To učini, reče Gospod, da veruju da ti se javio Gospod Bog otaca njihovih, Bog Avramov, Bog Isakov i Bog Jakovljev.

6 I opet mu reče Gospod: Turi sada ruku svoju u nedra svoja. I on turi ruku svoju u nedra svoja; a kad je izvadi iz nedara, a to ruka mu gubava, bela kao sneg.

7 A Bog mu reče: Turi opet ruku svoju u nedra svoja. I opet turi ruku svoju u nedra svoja; a kad je izvadi iz nedara, a to opet postala kao i ostalo telo njegovo.

8 Tako, reče Bog, ako ti ne uzveruju i ne poslušaju glas tvoj za prvi znak, poslušaće za drugi znak.

9 Ako li ne uzveruju ni za ta dva znaka i ne poslušaju glas tvoj, a ti zahvati vode iz reke, i prolij na zemlju, i pretvoriće se voda koju zahvatiš iz reke, i provrći će se u krv na zemlji.

10 A Mojsije reče Gospodu: Molim Ti se, Gospode, nisam rečit čovek, niti sam pre bio niti sam otkako si progovorio sa slugom svojim, nego sam sporih usta i sporog jezika.

11 A Gospod mu reče: Ko je dao usta čoveku? Ili ko može stvoriti nemog ili gluvog ili okatog ili slepog? Zar ne ja, Gospod?

12 Idi dakle, ja ću biti s ustima tvojim, i učiću te šta ćeš govoriti.

13 A Mojsije reče: Molim Te, Gospode, pošlji onog koga treba da pošalješ.

14 I razgnevi se Gospod na Mojsija, i reče mu: Nije li ti brat Aron Levit? Znam da je on rečit; i evo on će te sresti, i kad te vidi obradovaće se u srcu svom.

15 Njemu ćeš kazati i metnućeš ove reči u usta njegova, i ja ću biti s tvojim ustima i s njegovim ustima, i učiću vas šta ćete činiti.

16 I on će mesto tebe govoriti narodu, i on će biti tebi mesto usta, a ti ćeš biti njemu mesto Boga.

17 A taj štap uzmi u ruku svoju, njim ćeš činiti čudesa.

18 I otide Mojsije, i vrati se k Jotoru tastu svom, i reče mu: Pusti me da idem, da se vratim k braći svojoj u Misiru, da vidim jesu li još u životu. I reče Jotor Mojsiju: Idi s mirom.

19 I reče Gospod Mojsiju u zemlji madijanskoj: Idi, vrati se u Misir, jer su pomrli svi koji su tražili dušu tvoju.

20 I uze Mojsije ženu svoju i sinove svoje, i posadi ih na magarca, i pođe natrag u zemlju misirsku. I uze Mojsije štap Božji u ruku svoju.

21 I reče Gospod Mojsiju: Kad otideš i vratiš se u Misir, gledaj da učiniš pred Faraonom sva čudesa koja ti metnuh u ruku: a ja ću učiniti da mu otvrdne srce i ne pusti narod.

22 A ti ćeš reći Faraonu: Ovako kaže Gospod: Izrailj je sin moj, prvenac moj.

23 I kazah ti: Pusti sina mog da mi posluži. A ti ga ne hte pustiti; evo ja ću ubiti sina tvog, prvenca tvog.

24 I kad beše na putu u gostionici, dođe k njemu Gospod i htede da ga ubije.

25 A Sefora uze oštar nož, i obreza sina svog, i okrajak baci k nogama njegovim govoreći: Ti si mi krvav zaručnik.

26 Tada ga ostavi Gospod; a ona radi obrezanja reče: Krvav zaručnik.

27 A Gospod reče Aronu: Iziđi u pustinju na susret Mojsiju. I otide i srete ga na gori Božijoj, i poljubi ga.

28 I Mojsije kaza Aronu sve reči Gospodnje, za koje ga posla, i sve znake koje mu zapovedi.

29 I otidoše Mojsije i Aron, i skupiše sve starešine sinova Izrailjevih.

30 I Aron kaza sve reči, koje beše rekao Gospod Mojsiju, a Mojsije učini znake pred narodom.

31 I narod verova; i razumeše da je Gospod pohodio sinove Izrailjeve i video nevolju njihovu; i savivši se pokloniše se.

   

Ze Swedenborgových děl

 

Nebeske Tajne # 6984

Prostudujte si tuto pasáž

  
/ 10837  
  

6984. Niti sam otkako si progovorio sa slugom Svojim, tako označava [da nije rečit/do u večnost, ni kada se Božansko bude ulivalo u Ljudsko. Ovo se vidi iz značenja od sada ili od danas, što označava večnost (vidi br. 2838Nebeske tajne 3998-3901, 4304, 6165), stoga do u večnost, jer se odnosi i na vreme koje sledi; iz značenja progovoriti, što označava influks (vidi br. 2951, 5481, 5743, 5797); da označava influks od Božanskog, označeno je sa otkako si progovorio, to jest, Jehova; i iz značenja sluge, što označava Gospodovo Ljudsko, kad još nije bilo postalo Božansko (vidi br. 2159); ali kad je postalo Božansko, jerje bilo jedno sa Jehovom, bio je Gospod.

  
/ 10837  
  

Ze Swedenborgových děl

 

Nebeske Tajne # 2838

Prostudujte si tuto pasáž

  
/ 10837  
  

2838. Za to se i danas kaže: da ovo označava neprekidnost (trajnost), vidi se iz značenja danas u Reči, o čemu ćemo odmah govoriti. U Reči izrazi, i danas, do današnjega dana, javljaju se na nekoliko mesta, kao gore. Od njega su Moabci do današnjega dana, do njega kao oca su Amonci do današnjega dana (Postanje 19:37, 38); opet: Ime grada je Bersabeja, do današnjega dana Postanje 26:33. ; opet: Za to sinovi Izrailjevi ne jedu krajeve od zglavka u stegnu do današnjega dana Postanje 32:32).

Opet: Ovo je stub na Rebekinom grobu, do današnjega dana Postanje 35:20. ; i opet: Josif dade uredbu, do današnjega dana Postanje 47:26. ; ove stvari u isorijskom smislu odnose se na vreme kad je Mojsije živeo, ali u unutrašnjem smislu, do danas i do današnjega dana, označava nepredinost i večnost stanja; dan označava stanje, vidi br. 23, 487, 488, 493, 893; slično tome, danas, koje označava sadašnje vreme. Ono što u svetu pripada vremenu, u nebu pripada večnosti; a da bi to označavalo, izraz do danas ili do današnjega dana, dodaje se, iako onima koji su u istorijskom smislu, do ne izgleda značajno. Isti se izrazi koriste na drugim mestima u Reči, kao kod Jošue 4:9; 6:25; 7:26. Sudije

1:21, 26; i na drugim mestima. Da do danas označava neprekidnost (trajnost) i večitost, može se videt iz ovih odlomaka kod Davida: Kazaću naredbu Jehovinu; on reče meni: ti si sin moj, ja te danas rodih (Psalam 2:7); gde je jasno da danas znači večnost.

Opet: Do vijeka, Jehova, riječ tvoja je utvrđena na nebesima. Od koljena do koljena istina tvoja; ti si postavio zemlju, i stoji Psalam 119:89, 91); ovde do vijeka jasno označava večitost.

Kod Jeremije: pre nego li te stvorih u utrobi, i prije nego si iz materice izašao, posvetio sam te, da budeš prorok narodima. Danas te postavih nad narodima i nad carstvima; i načinio sam od tebe danas tvrdi grad, i gvozdeni stub, i zidove od mjedi Jeremija 1:5, 10, 18); govoreći u smislu pisma o Jeremiji, ali u unutrašnjem smislu o Gospodu; Danas te postavih nad narodima i nad carstvima, i učinio sam od tebe grad tvrd, označava od večnosti, jer ništa se ne može kazati za Gospoda osim ono što je večito.

Kod Mojsija: Vi stojite danas pred Jehovom Bogom svojim, glavari od plemena vaših, starješine vaše i upravitelji vaši, svi ljudi Izrailjci, da pristanete na zavjet Jehove Boga svojega i na kletvu njegovu, koju čini s tobom danas, da te danas postavi za narod i da ti on bude Bog, kao što ti je rekao i zakleo se ocima vašim Avramu, Izaku i Jakovu. I ne sa vama samima činim ovaj zavjet i ovu kletvu. Nego sa svakim koji danas stoji ovdje s nama pred Jehovom Bogom našim, i sa svakim koji je danas ovdje s nama (Zak. Ponovljeni 29:10, 12-15); gde je danas u smislu pisma vreme kad je Mojsije govorio narodu, ali se odnosi na sledeće vreme i na neprekidnost (trajnost), može se videti iz toga da je zavet učinjen sa svakim, s onima koji su tu bili i s onima koji nisu, a to znači neprekidnost: u untrašnjm smilsu se misli samo na neprekidnost. Da svakog dana i danas označava ono što je neprekidno, vidi se po žrtvi koja se morala prinositi svakoga dana (sakidašnja), pa se za to reklo, svaki dan bez prestanka i svakidašnja žrtva (Brojevi 28:3, 23; Danilo 8:13; 11:31; 12:11). Ovo se još jasnije vidi po mani, koja je padala s neba, o kojoj je napisano kod Mojsija: Zato što učinih da hljeb pada s neba, neka narod izlazi, i skupi svakoga dana, i ništa da ne ostane do jutra. Ono što bi ostavili do jutra, to bi pojeli crvi ili bi se pokvarilo, osim ono što se pokupilo pred sabat (Izlazak 16:4, 19, 20, 23). Razlog za to je bilo to što je manom bilo označeno Gospodovo Božansko Ljudsko (vidi Jovan 6:31, 32, 49, 50, 58); a pošto je označavala Gospodovo Božansko Ljudsko, ona je označavala nebesku hranu, a to je ništa drugo nego ljubav i milost, sa dobrima i istinama vere. Ovu hranu Gospod daj nđelima u nebu svakoga trenutka, a to znači neprekidno i večito (vidi br. 2493). To je ono na šta se misli u Molitvi Gospodnjoj, daj nam danas ili svakodnevno hleb (Mat. 6:11, Luka 11:3), to jest, svakoga dana u večnosti.

  
/ 10837