Bible

 

Izlazak 4

Studie

   

1 A Mojsije odgovori i reče: Ali neće mi verovati ni poslušati glas moj; jer će reći: Nije ti se Gospod javio.

2 A Gospod mu reče: Šta ti je to u ruci? A on odgovori: Štap.

3 A Bog mu reče: Baci ga na zemlju. I baci ga na zemlju, a on posta zmija. I Mojsije pobeže od nje.

4 A Gospod reče Mojsiju: Pruži ruku svoju, pa je uhvati za rep. I pruži ruku svoju, i uhvati je, i opet posta štap u ruci njegovoj.

5 To učini, reče Gospod, da veruju da ti se javio Gospod Bog otaca njihovih, Bog Avramov, Bog Isakov i Bog Jakovljev.

6 I opet mu reče Gospod: Turi sada ruku svoju u nedra svoja. I on turi ruku svoju u nedra svoja; a kad je izvadi iz nedara, a to ruka mu gubava, bela kao sneg.

7 A Bog mu reče: Turi opet ruku svoju u nedra svoja. I opet turi ruku svoju u nedra svoja; a kad je izvadi iz nedara, a to opet postala kao i ostalo telo njegovo.

8 Tako, reče Bog, ako ti ne uzveruju i ne poslušaju glas tvoj za prvi znak, poslušaće za drugi znak.

9 Ako li ne uzveruju ni za ta dva znaka i ne poslušaju glas tvoj, a ti zahvati vode iz reke, i prolij na zemlju, i pretvoriće se voda koju zahvatiš iz reke, i provrći će se u krv na zemlji.

10 A Mojsije reče Gospodu: Molim Ti se, Gospode, nisam rečit čovek, niti sam pre bio niti sam otkako si progovorio sa slugom svojim, nego sam sporih usta i sporog jezika.

11 A Gospod mu reče: Ko je dao usta čoveku? Ili ko može stvoriti nemog ili gluvog ili okatog ili slepog? Zar ne ja, Gospod?

12 Idi dakle, ja ću biti s ustima tvojim, i učiću te šta ćeš govoriti.

13 A Mojsije reče: Molim Te, Gospode, pošlji onog koga treba da pošalješ.

14 I razgnevi se Gospod na Mojsija, i reče mu: Nije li ti brat Aron Levit? Znam da je on rečit; i evo on će te sresti, i kad te vidi obradovaće se u srcu svom.

15 Njemu ćeš kazati i metnućeš ove reči u usta njegova, i ja ću biti s tvojim ustima i s njegovim ustima, i učiću vas šta ćete činiti.

16 I on će mesto tebe govoriti narodu, i on će biti tebi mesto usta, a ti ćeš biti njemu mesto Boga.

17 A taj štap uzmi u ruku svoju, njim ćeš činiti čudesa.

18 I otide Mojsije, i vrati se k Jotoru tastu svom, i reče mu: Pusti me da idem, da se vratim k braći svojoj u Misiru, da vidim jesu li još u životu. I reče Jotor Mojsiju: Idi s mirom.

19 I reče Gospod Mojsiju u zemlji madijanskoj: Idi, vrati se u Misir, jer su pomrli svi koji su tražili dušu tvoju.

20 I uze Mojsije ženu svoju i sinove svoje, i posadi ih na magarca, i pođe natrag u zemlju misirsku. I uze Mojsije štap Božji u ruku svoju.

21 I reče Gospod Mojsiju: Kad otideš i vratiš se u Misir, gledaj da učiniš pred Faraonom sva čudesa koja ti metnuh u ruku: a ja ću učiniti da mu otvrdne srce i ne pusti narod.

22 A ti ćeš reći Faraonu: Ovako kaže Gospod: Izrailj je sin moj, prvenac moj.

23 I kazah ti: Pusti sina mog da mi posluži. A ti ga ne hte pustiti; evo ja ću ubiti sina tvog, prvenca tvog.

24 I kad beše na putu u gostionici, dođe k njemu Gospod i htede da ga ubije.

25 A Sefora uze oštar nož, i obreza sina svog, i okrajak baci k nogama njegovim govoreći: Ti si mi krvav zaručnik.

26 Tada ga ostavi Gospod; a ona radi obrezanja reče: Krvav zaručnik.

27 A Gospod reče Aronu: Iziđi u pustinju na susret Mojsiju. I otide i srete ga na gori Božijoj, i poljubi ga.

28 I Mojsije kaza Aronu sve reči Gospodnje, za koje ga posla, i sve znake koje mu zapovedi.

29 I otidoše Mojsije i Aron, i skupiše sve starešine sinova Izrailjevih.

30 I Aron kaza sve reči, koje beše rekao Gospod Mojsiju, a Mojsije učini znake pred narodom.

31 I narod verova; i razumeše da je Gospod pohodio sinove Izrailjeve i video nevolju njihovu; i savivši se pokloniše se.

   

Ze Swedenborgových děl

 

Arcana Coelestia # 6834

Prostudujte si tuto pasáž

  
/ 10837  
  

6834. 'And the bramble bush was not at all being consumed' means Divine Truth united to Divine Good in the natural. This is clear from the meaning of 'the bramble bush' as true factual knowledge, dealt with above in 6831, 6833, but in this instance as Divine Truth in the natural, since the description has reference to the Lord (the natural is meant because there truth takes the form of factual knowledge); and from the meaning of 'not being consumed by the fire' as not being reduced to nothing by the good of Divine Love, 'fire' being the good of Divine Love, see just above in 6832. Thus the fact that it was united to it, that is to say, Divine Truth was united to Divine Good in the natural, is what is meant by the words used here. It is their meaning in the highest sense, in which the Lord is the subject. The implications of this are as follows: The Divine Good of Divine Love is the actual fire of the sun in the next life. That fire is so hot that if its heat were to fall on someone, even on an angel of the inmost heaven, without a shield to moderate it, he would be deprived of all conscious feeling and would be destroyed. This is how hot God's love is in the Lord. But when the Lord was in the world and united the Human Essence to the Divine Essence, He received in His Human the fire of that love and there united it to truth when He made Himself the law of God. This then is what one should understand by the statement that Divine Truth was united to Divine Good within the natural.

  
/ 10837  
  

Thanks to the Swedenborg Society for the permission to use this translation.