Bible

 

Izlazak 3

Studie

   

1 A Mojsije pasaše stado Jotoru tastu svom, svešteniku madijanskom, i odvede stado preko pustinje, i dođe na goru Božiju Horiv.

2 I javi mu se anđeo Gospodnji u plamenu ognjenom iz kupine. I pogleda, a to kupina ognjem gori a ne sagoreva.

3 I Mojsije reče: Idem da vidim tu utvaru veliku, zašto ne sagoreva kupina.

4 A Gospod kad ga vide gde ide da vidi, viknu ga Bog iz kupine, i reče: Mojsije! Mojsije! A on odgovori: Evo me.

5 A Bog reče: Ne idi ovamo. Izuj obuću svoju s nogu svojih, jer je mesto gde stojiš sveta zemlja.

6 Još reče: Ja sam Bog oca tvog, Bog Avramov, Bog Isakov i Bog Jakovljev. A Mojsije zakloni lice svoje, jer ga strah beše gledati u Boga.

7 I reče Gospod: Dobro videh nevolju naroda svog u Misiru, i čuh viku njegovu od zla koje mu čine nastojnici, jer poznah muku njegovu.

8 I siđoh da ga izbavim iz ruku misirskih, i da ga izvedem iz one zemlje u zemlju dobru i prostranu, u zemlju gde mleko i med teče, na mesto gde su Hananeji i Heteji i Amoreji i Ferezeji i Jeveji i Jevuseji.

9 I sada evo vika sinova Izrailjevih dođe preda me, i videh muku, kojom ih muče Misirci.

10 Sada hajde da te pošaljem k Faraonu, da izvedeš narod moj, sinove Izrailjeve, iz Misira.

11 A Mojsije reče Bogu: Ko sam ja da idem k Faraonu i da izvedem sinove Izrailjeve iz Misira?

12 A Bog mu reče: Ja ću biti s tobom, i ovo neka ti bude znak da sam te ja poslao: kad izvedeš narod iz Misira, služićete Bogu na ovoj gori.

13 A Mojsije reče Bogu: Evo, kad otidem k sinovima Izrailjevim, pa im kažem: Bog otaca vaših posla me k vama, ako mi kažu: Kako Mu je ime? Šta ću im kazati?

14 A Gospod reče Mojsiju: Ja sam Onaj što jeste. I reče: Tako ćeš kazati sinovima Izrailjevim: Koji jeste, On me posla k vama.

15 I opet reče Bog Mojsiju: Ovako kaži sinovima Izrailjevim: Gospod Bog otaca vaših, Bog Avramov, Bog Isakov i Bog Jakovljev, posla me k vama; to je ime moje doveka, i to je spomen moj od kolena na koleno.

16 Idi, i skupi starešine izrailjske, pa im reci: Gospod Bog otaca vaših javi mi se, Bog Avramov, Isakov i Jakovljev, govoreći: Doista obiđoh vas, i videh kako vam je u Misiru.

17 Pa rekoh: Izvešću vas iz nevolje misirske u zemlju hananejsku i hetejsku i amorejsku i ferezejsku i jevejsku i jevusejsku, u zemlju gde teče mleko i med.

18 I oni će poslušati glas tvoj; pa ćeš ti i starešine izrailjske otići k caru misirskom, i reći ćete mu: Gospod Bog jevrejski srete nas, pa ti se molimo da izađemo tri dana hoda u pustinju da prinesemo žrtvu Gospodu Bogu svom.

19 A ja znam da vam neće dopustiti car misirski da izađete bez ruke krepke.

20 Ali ću pružiti ruku svoju, i udariću Misir svim čudesima svojim, koja ću učiniti u njemu: i posle će vas pustiti.

21 I učiniću da narod nađe ljubav u Misiraca, pa kad pođete, nećete poći prazni;

22 Nego će svaka žena zaiskati u susede svoje i u domaćice svoje nakita srebrnog i nakita zlatnog i haljina; i metnućete na sinove svoje i na kćeri svoje, i oplenićete Misir.

   

Ze Swedenborgových děl

 

Arcana Coelestia # 6834

Prostudujte si tuto pasáž

  
/ 10837  
  

6834. 'And the bramble bush was not at all being consumed' means Divine Truth united to Divine Good in the natural. This is clear from the meaning of 'the bramble bush' as true factual knowledge, dealt with above in 6831, 6833, but in this instance as Divine Truth in the natural, since the description has reference to the Lord (the natural is meant because there truth takes the form of factual knowledge); and from the meaning of 'not being consumed by the fire' as not being reduced to nothing by the good of Divine Love, 'fire' being the good of Divine Love, see just above in 6832. Thus the fact that it was united to it, that is to say, Divine Truth was united to Divine Good in the natural, is what is meant by the words used here. It is their meaning in the highest sense, in which the Lord is the subject. The implications of this are as follows: The Divine Good of Divine Love is the actual fire of the sun in the next life. That fire is so hot that if its heat were to fall on someone, even on an angel of the inmost heaven, without a shield to moderate it, he would be deprived of all conscious feeling and would be destroyed. This is how hot God's love is in the Lord. But when the Lord was in the world and united the Human Essence to the Divine Essence, He received in His Human the fire of that love and there united it to truth when He made Himself the law of God. This then is what one should understand by the statement that Divine Truth was united to Divine Good within the natural.

  
/ 10837  
  

Thanks to the Swedenborg Society for the permission to use this translation.