Bible

 

Izlazak 35

Studie

   

1 Potom sabra Mojsije sav zbor sinova Izrailjevih, i reče im: Ovo je zapovedio Gospod da činite:

2 Šest dana da se radi, a sedmi da vam je svet, subota počivanja Gospodnjeg; ko bi radio u taj dan, da se pogubi.

3 Vatre ne ložite po stanovima svojim u dan subotni.

4 Još reče Mojsije svemu zboru sinova Izrailjevih govoreći: Ovo je zapovedio Gospod i rekao:

5 Skupite između sebe prilog Gospodu; ko god hoće drage volje, neka donese prilog Gospodu: zlato i srebro i bronzu,

6 I porfiru i skerlet i crvac i tanko platno i kostret,

7 I kože ovnujske crvene obojene i kože jazavičije i drvo sitim,

8 I ulje za videlo, i mirise za ulje pomazanja i za kad mirisni,

9 I kamenje onihovo, i kamenje za ukivanje po oplećku i po naprsniku.

10 I koji su god vešti među vama neka dođu da rade šta je zapovedio Gospod:

11 Šator, i naslon njegov, i pokrivač njegov, i kuke njegove, i daske njegove, prevornice njegove, stupove njegove i stopice njegove,

12 Kovčeg, i poluge njegove, i zaklopac, i zaves,

13 Sto, i poluge njegove i sve sprave njegove, i hleb za postavljanje,

14 I svećnjak za videlo sa spravama njegovim, i žiške njegove, i ulje za videlo,

15 I oltar kadioni, i poluge njegove, i ulje pomazanja, i kad mirisni, i zaves na vrata od šatora,

16 Oltar za žrtvu paljenicu, i rešetku njegovu od bronze, poluge njegove i sve sprave njegove, umivaonicu i podnožje njeno,

17 Zavese za trem, stupove njegove i stopice njegove, i zaves na vrata od trema,

18 Kolje za šator, i kolje za trem s užima njihovim.

19 Haljine službene za službu u svetinji, i Haljine svete Aronu svešteniku, i Haljine sinovima njegovim za službu svešteničku.

20 Tada otide sav zbor sinova Izrailjevih od Mojsija;

21 I vratiše se, svaki kog podiže srce njegovo i koga god duh pokrete dragovoljno, i donesoše prilog Gospodu za građenje šatora od sastanka i za svu službu u njemu i za haljine svete.

22 Dolaziše ljudi i žene, ko god beše dragovoljnog srca, i donosiše spone i oboce i prstenje i narukvice i svakojake nakite zlatne; i svaki donese prilog zlata Gospodu.

23 Ko god imaše porfire, skerleta, crvca, tankog platna, kostreti, koža ovnujskih crvenih obojenih i koža jazavičijih, svaki donošaše.

24 I ko god prilagaše srebro ili bronzu, donošaše u prilog Gospodu; i u koga god beše drveta sitima, za svaku upotrebu u službi donošaše.

25 I sve žene vešte predoše svojim rukama, i donosiše šta napredoše za porfiru, skerlet, crvac i tanko platno.

26 I sve žene koje podiže srce njihovo i behu vešte, predoše kostret.

27 A glavari donosiše kamenje onihovo i kamenje za ukivanje po oplećku i po naprsniku,

28 I mirise i ulje za videlo i ulje za pomazanje i za kad mirisni.

29 Svi ljudi i žene, koje podiže dragovoljno srce da donose šta treba za sve delo koje Gospod zapovedi preko Mojsija da se načini, donesoše sinovi Izrailjevi dragovoljni prilog Gospodu.

30 Tada reče Mojsije sinovima Izrailjevim: Vidite, Gospod pozva po imenu Veseleila sina Urije sina Orovog od plemena Judinog,

31 I napuni ga duha Božijeg, mudrosti, razuma i znanja i veštine za svaki posao,

32 Da vešto izmišlja kako se šta radi od zlata i srebra i od bronze,

33 Da ume rezati kamenje i ukivati, da ume tesati drvo i raditi svaki posao vrlo vešto.

34 I dade mu u srce, njemu i Elijavu sinu Ahisamahovom od plemena Danovog, da mogu učiti druge.

35 Napuni ih veštine da rade svaki posao, da kuju, tešu, vezu, i tkaju porfiru, skerlet, crvac i tanko platno, i da rade svakojake poslove vešto izmišljajući.

   

Ze Swedenborgových děl

 

Arcana Coelestia # 2341

Prostudujte si tuto pasáž

  
/ 10837  
  

2341. And he made them a feast. That this signifies a dwelling together, is evident from the signification of a “feast.” Feasts are often mentioned in the Word; and in the internal sense they signify a dwelling together; as in Jeremiah:

The word of Jehovah to him: Thou shalt not go into the house of a feast, to sit with them, to eat and to drink (Jeremiah 16:8); where several things are said to the prophet by which he should represent the fact that good should have no communication with evil, nor truth with falsity; and among other things it is said that he should not enter into the house of a feast, by which was signified that good and truth should not dwell together with evil and falsity.

[2] In Isaiah:

In this mountain shall Jehovah Zebaoth make unto all people a feast of fat things, a feast of sweet wines, of fat things full of marrow, of wines well refined (Isaiah 25:6); where “mountain” denotes love to the the Lord, (n. 795, 1430). They who are in this love dwell with the Lord in good and truth, which is signified by the “feast.” The “fat things full of marrow” are goods (n. 353); the “sweet” and the “refined wines” are the truths thereof (n. 1071).

[3] The feasts made from the sanctified things in the Jewish Church, when they sacrificed, represented nothing else than the Lord’s dwelling with man in the holy things of love signified by the sacrifices (n. 2187). The same was afterwards represented by the Holy Supper, which in the Primitive Church was called a Feast.

[4] In the twenty-first chapter of Genesis it is related that Abraham made a great feast on the day that Isaac was weaned (verse 8); by which was represented, and thereby signified, the dwelling together and first conjunction of the Lord’s Divine with His Human Rational. In the internal sense the same is also signified in other places by “feasts,” as may also be inferred from the fact that feasts take place in a company of many who are in love and charity together, who mentally conjoin themselves together, and share with one another their glad feelings, which are emotions of love and charity.

  
/ 10837  
  

Thanks to the Swedenborg Foundation for the permission to use this translation.