Bible

 

Izlazak 34

Studie

   

1 I reče Gospod Mojsiju: Isteši sebi dve ploče od kamena kao što su bile prve, da napišem na tim pločama reči koje su bile na prvim pločama, koje si razbio.

2 I budi gotov za sutra da rano izađeš na goru Sinajsku, i staneš preda me na vrh gore.

3 Ali neka niko ne ide s tobom, i niko neka se ne pokaže na svoj gori, ni ovce ni goveda da ne pasu blizu gore.

4 I istesa Mojsije dve ploče od kamena kao što su bile prve, i ustavši rano izađe na goru Sinajsku, kao što mu zapovedi Gospod, i uze u ruku svoju dve ploče kamene.

5 A Gospod siđe u oblaku, i stade onde s njim, i povika po imenu: Gospod.

6 Jer prolazeći Gospod ispred njega vikaše: Gospod, Gospod, Bog milostiv, žalostiv, spor na gnev i obilan milosrđem i istinom.

7 Koji čuva milost hiljadama, prašta bezakonja i nepravde i grehe, koji ne pravda krivoga, i pohodi grehe otačke na sinovima i na unucima do trećeg i četvrtog kolena.

8 A Mojsije brže savi glavu do zemlje i pokloni se,

9 I reče: Ako sam našao milost pred Tobom, Gospode, neka ide Gospod posred nas, jer je narod tvrdovrat: i oprosti nam bezakonje naše i greh naš, i uzmi nas za nasledstvo.

10 A On reče: Evo postavljam zavet; pred celim narodom tvojim učiniću čudesa, koja nisu učinjena nigde na zemlji ni u kome narodu, i videćete delo Gospodnje sav narod, među kojim si, jer će biti strašno šta ću ja učiniti s tobom.

11 Drži šta ti danas zapovedam; evo, ja ću izagnati ispred tebe Amoreje i Hananeje i Heteje i Ferezeje i Jeveje i Jevuseje.

12 Čuvaj se da ne hvataš vere s onima koji žive u zemlji u koju ćeš doći, da ti ne budu zamka usred tebe.

13 Nego oltare njihove oborite, i likove njihove izlomite, i gajeve njihove isecite.

14 Jer ne valja da se klanjaš drugom Bogu: jer se Gospod zove revnitelj, Bog je revnitelj.

15 Nemoj hvatati vere s onima koji žive u onoj zemlji, da ne bi čineći preljubu za bogovima svojim i prinoseći žrtvu bogovima svojim pozvali te, i ti jeo žrtve njihove.

16 I da ne bi kćerima njihovim ženio sinove svoje, i da ne bi kćeri njihove čineći preljubu za bogovima svojim učinile da sinovi tvoji čine preljubu za bogovima njihovim.

17 Livene bogove ne gradi sebi.

18 Praznik presnih hlebova drži; sedam dana jedi presne hlebove, kao što sam ti zapovedio, na vreme, meseca Aviva, jer si tog meseca izašao iz Misira.

19 Sve što otvara matericu moje je, i svako muško u stoci tvojoj što otvara matericu, goveče ili sitna stoka.

20 Ali magare koje otvori matericu otkupi jagnjetom ili jaretom; ako li ga ne bi otkupio, slomi mu vrat; i svakog prvenca između sinova svojih otkupi; i da se niko ne pokaže prazan preda mnom.

21 Šest dana radi, a u sedmi dan počini, i od oranja i od žetve počini.

22 Praznuj praznik sedmica, prvina žetve pšenične, i praznik berbe na svršetku godine.

23 Tri puta u godini da se svako muško između vas pokaže pred Gospodom Bogom Izrailjevim.

24 Jer ću izagnati narode ispred tebe, i međe tvoje raširiću, i niko neće poželeti zemlje tvoje, kad staneš dolaziti da se pokažeš pred Gospodom Bogom svojim tri puta u godini.

25 Nemoj prinositi krv od žrtve moje uz hlebove kisele, i da ne prenoći do jutra žrtva praznika pashe.

26 Prvine od prvog roda zemlje svoje donesi u kuću Gospoda Boga svog; nemoj kuvati jare u mleku majke njegove.

27 I reče Gospod Mojsiju: Napiši sebi te reči; jer po tim rečima učinih zavet s tobom i s Izrailjem.

28 I Mojsije osta onde kod Gospoda četrdeset dana i četrdeset noći, hleba ne jedući ni vode pijući; i napisa Gospod na ploče reči zaveta, deset reči.

29 I kad Mojsije silažaše s gore Sinajske, i držaše u ruci dve ploče svedočanstva silazeći s gore, ne znaše da mu koža na licu posta svetla dokle govoraše s njim.

30 I vide Aron i svi sinovi Izrailjevi Mojsija, a to mu se svetli koža na licu, i ne smeše pristupiti k njemu.

31 Ali ih zovnu Mojsije, i vratiše se k njemu Aron i svi glavari u zboru, i govori s njima Mojsije.

32 Potom pristupiše svi sinovi Izrailjevi, i zapovedi im sve što mu kaza Gospod na gori Sinajskoj.

33 A kad im Mojsije izgovori, zastre lice svoje pokrivalom.

34 Ali kad Mojsije dolažaše pred Gospoda da s Njim govori, skidaše pokrivalo dokle ne bi izašao; a izašavši kazivaše sinovima Izrailjevim šta mu se zapovedaše.

35 Tada viđahu sinovi Izrailjevi lice Mojsijevo, gde se svetli koža na licu njegovom, te Mojsije opet zastiraše pokrivalom lice svoje dokle ne bi opet ušao da govori s Njim.

   

Ze Swedenborgových děl

 

Nebeske Tajne # 1288

Prostudujte si tuto pasáž

  
/ 10837  
  

1288. „Govoriti jednim jezikom“. Iz onoga što je već rečeno, jasno je da ovo znači da je tamo bilo jedno razumevanje Reči; jer „jezik“ znači razumevanje uopšte, kao što je pokazano, a „reči“ označavaju pojedinačne nauke, ili posebn auke (doktrine). Jer među pojedinim naucima nema neslaganja, pod uslovbom da su sve usmerene istom cilju, koji je da se Gospod voli iznad svega a bližnji da se voli kao samoga sebe; jer tada je pojedino u onome što je opšte. Da „reč“ označava sav nauk (doktrinu) o ljubavi ka bližnjemu i veru potiče iz toga, i da „reči“ označavaju pojedinosti u jednom nauku, jasno je iz Davida:-

Hvalio bih te pravijem srcem, učeći se pravednijem zakonima tvojim. Čuvaću naredbe tvoje, nemoj me ostaviti sa svijem Kako će mladić očistiti put svoj? Vladajući se po tvojim riječima. Svijem srce svojim tražim tebe, ne daj mi da zađem od zapovijesti tvojih. U srce svoje zatvorio sam riječ tvoju, da ti ne griješim. Blagosloven si Gospode, naući me naredbama svojim. Ustima svojim javljam sve sudove usta tvojih. Na putu otkrivenja tvojih radujem se kao za veliko bogatstvo. O zapovijestima tvojim razmišljam, i pazim na putove tvoje. Naredbama tvojim tješim se, ne zaboravljam riječi tvoje Psalam 119:7-16. „Reč“ ovde označava doktrinu (nauk) uopšte. Očito je da se ovde pravi razlika između „odredaba“, „sudova“, „zaveta“, „zapovesti“, „statuta“, „puta“ i „reči“; i da se sve ove razlike nalaze u Reči (Božijoj), ili u doktrini. I na drugim mestima one označavaju nešto posebno.

Opet: Pjesma ljubavna: Teče iz srca moga riječ dobra; rekoh: djelo je moj za cara; jezik je moj trska hitrog pisara. Ti si najljepši između sinova ljudskijeh, blagodat teče iz usta tvojih jer je blagosloven Bog do vijeka. I tako okićen pohitaj, sjedi na kola za istinu i krotku pravdu, i desnica će tvoja pokazati čudesa (Psalam 45:1, 2, 4). „Sesti na kola za istinu i za krotku pravdu“, je naučavati o istini i o dobru. Ovde, kao i na drugim mestima u Reči, izraz „reč“, „usta“, i „jezik“ označavaju nešto odvojeno; a očito je da se to odnosi na nauk o ljubavi ka bližnjemu, jer se (ovaj psalam) naziva „pjesma ljubavna“. Za ovaj se nauk kaže da je najlepši među sinovima ljudskim, da mu teče riječ dobra, i da njegova desnica pokazuje čudesa.

Kod Isaije: Jehova posla riječ Jakovu, i ona pade na Izrailja (Isaija 9:8. „Riječ“ označava nauk (doktrinu) o unutrašnjem i spoljašnjem bogoštovanju, a „Izrael“ označava unutrašnje (bogoštovanje).

Kod Mateja: Isus reće, Čovjek ne živi o hljebu samom, već od svake riječi koja izlazi iz usta Božijih Mateju 4:4).

Opet: Svakome koji sluša riječ o carstvu i ne razumije, dolazi nečastivi i krade posijano u srcu njegovu Mateju 13:19. Pogledaj i „riječ“ u istom poglavlju, stihovi 20 do 23.

Opet: Nebo i zemlja će proći, ali moje riječi ne će proći Mateju 24:35. U ovim odlomcima, „riječ“ označava Gospodov nauk, a „riječi“ ono što pripada Njegovom nauku. „Zapovesti“ u Dekalogu (Desetrečju ili Tablicama Deset zapovesti) nazivaju se „riječima“ zato što izraz „riječi“ označava celinu nauka, kao kod Mojsija: I zapisa Jehova na ploče riječi zavjeta, deset riječi (Knjiga Izlaska 34:28).

Opet: I objavi vam zavjet svoj, koji vam zapovijedi da držite; i napisa ih na dvije ploče kamene (Zakoni Ponovljeni 4:13; 10:4).

Opet: Samo pazi na se, i čuvaj dušu svoju da ne zaboraviš one stvari koje su vidjele oči tvoje Ponovljeni Zakon 4:9. ; pored mnogo drugih mesta.

  
/ 10837