10652. I da ne bi kćeri njihove čineći preljubu za bogovima svojim učinile da sinovi tvoji učine preljubu za bogovima njihovim. Da ovo označava profanaciju dobra i istine na ovakav način, vidi se iz značenja činiti preljubu (kurvarstvo), što označava nezakonito povezivnje; vidi gore, br. 10648; i iz značenja kćeri njihovih, ili kćeri žitelja zemlje, koji označavaju osećanja zla; i iz značenja njihovih bogova, koji označavaju obmane od osećanja zla povezane s istinama; jer se njihovim bogovima označavaju bogovi kćeri žitelja zemljepovezanih sa sinovima Izrailjske nacije (vidi upravo gore, br. 10651), koje je povezivanje profanacija dobra; i iz značenja tvojih sinova koji vrše preljubu sa njihovim bogovima, što označava povezivanje istine s obmanama, što je profanacija istine. Da bogovi označavaju obmane, vidi br. 4402, 4544, 7873, 8867; a da sinovi označavaju istine, br. 489, 491, 533, 1147, 3373, 4257, 9807, 10490. Ove su stvari izložene ovim redom, zato što prvo povezivanje osećanja zla, označeno uzimanjem kćeri žitelja zemlje za sinove njihove, nije sve dotle profanacija; ali drugo uzimanje je profanacija, jer se ovo dešava onda kad se zlo primenjuje na istinu, i istina na zlo, do čega dolazi zbog krivog tumačenja istine i primene ovoga tumačenja na zlo, i na taj način umetanjem jednog u drugo. Ishod je to, da istina nije više istina, jer je razorena i profanisana (oskvrnuta). A ova je profanacija označena preljubom naroda sa kćerima Moavskim, o čemu je ovako napisano kod Mojsija,

Izrailj stade činiti preljubu sa kćerima Moavskim; i one pozivahu narod na žrtve svojih bogova, i narod jeđaše, i klanjaše se bogovima njihovim. Stoga Jehova reče Mojsiju: Uzmi sve knezove narodne i obesi ih Jehovi prema suncu, da se odvrati gnev Jehovin od Izrailja; A izgibe narod od te pogibije dvadeset i četiri hiljade (Brojevi

25:1-3, 6, 9). Moavom se označavaju oni koji preljubočine dobra, br. 2468, 8315; njihovim kćerima, osećanja toga zla; a preljubom sa njima, profanacija; stoga je kazna bila vešanje knezova narodnih prema suncu, i smrt dvadeset i četiri hiljade naroda. Jer, sunce sveta označava samoljublje, br. 10584; obesiti ipred njega, potpuno iščezavanje nebeskoga dobra. A dvadeset i četiri hiljade označavaju sv stine i dobra istine skupno, isto što i dvanaest hiljada, br. 2099, 3913, 7973. Njihova smrt označava iščezavanje svih istina. To je slučaj s onima koji vrše profanacijju.

2468. da je ovo značenje gornjeg odlomka, nije potrebno potvrđivati, jer je očitio kako iz samog objašnjenja, tako i iz onoga što se pre toga događa, a i iz onoga što sledi. Ali priroda i kvalitet Religioznosti koja je pretstavljena Moabom i sinovima Amonoviv, može se vidEti po njihovom poreklu, koje je ovde opisano kao i u proročkim delovima Reči, gde se ovi imenuju. U opštem, oni izgledaju u nekom pogledu sveti, ali ne u unutrašnjem bogoštovanju, a koji lako prigrle kao dobra i istine one stvari koje pripadaju spoljašnjem bogoštovanju, ali odbijaju i odbacuju one stvari koje pripadaju unutrašnjem bogoštovanju. Ovakvo bogoštovanje i ovakva religioznost dio su onih (sudbina onih) koji su u prirodnom dobru, ali koji preziru druge u upoređenju sa sobom. Oni su slični voću koje je izvana lijepo, ali je iznutra gnjilo ili trulo; oni su i kao mramorne vazne koje sadrže nečiste i ponekad prljave stvari; ili kao žene koje su licem, stasom, i oblikom lepe, ali koje su iznutra bolesne, i pune prljavština. Jer u takvim osobama postoji opšte dobro, koje nije lišeno lepote, ali pojedinosti koje u to ulaze prljave su. U početku, doduše, nije tako, ali postepeno tako postaje, jer one upijaju sve razne stvari koje se nazivaju dobrim, i sa obmanama koje iz ovih potiču, za koje, zato što ih potvrđuju, oni misle da su istine, a to je za to što oni preziru unutrašnje stvari bogoštovanja; a preziru ih jer su u ljubavi prema sebi. Ovakve osobe postoje i one potiču od onh koji su samo u spoljašnjem bogoštovanju, a koje su pretstavljene u ovom poglavlju Lotom, i to onda kad je dobro istine opustošeno. One (ovakve osobe) opisane su u Reči kako u pogled jihovog karaktera u početku, kad njihovo dobro još nije tako uprljano, i onda kada je uprljano; a isto tako i kasnije, kada je sasvim uprljano; a pokazuje se i kako one odbacuju unutarnje stvari bogoštovanja i doktrine. Njihov karakter u početku, kad njihovo dobro još nije jako uprljano, ovako se opisuje kod Danila: U pošljednje vrijeme južni će se car pobiti s njim; i car će sjeverni udariti na nj kao vihor s kolima i konjicima i sa mnogim lađama, i ušavši u zemlje poplaviće i proći. I doći će u krasnu (miluj) zemlju. I , mnoge zemlje će propasti, a neke će izbaviti od njegovijeh ruku: Edomska, Moapska, i najbolje sinove Amonove Danijel 11:40, 41). Južnii car označava one koji su u dobrima i istinama; sjeverni car one koji su u zlima i obmnama, sjeverni car sa kolima, jahačima, plaveći i prolazeći, označava zla i obmane, označene kolima, jahačima, i lađama, će nadvladati. Edom, Moab, i najbolji (prvi plodovi) sinovi Amonovi, koji će biti oteti iz njegoe ruke, označavaju one koji su u takvom dobru, koje još nije jako uprljano obmanama, pa se stoga i nazivaju prvim plodovima (najboljim) sinova Amonovih.

Kod Mojsija: I prođosmo pustinju, i Jehova mi (Mojsiju) reče: nemoj pakostiti Moapcima ni zametati boja s njima, jer ti ne ću dati zemlje njihove u našljedstvo; jer dadoh sinovima Lotovijem u našljedstvo Ar (Zak. Ponovjeni 2:8, 9). A o sinovima Amonovim: Jehova mi reče (Mojsiju): ti ćeš danas prijeći preko međe Moapske kod Ara. I doći ćeš blizu sinova Amonovijeh: nemoj im pakostiti ni zmetati boja s njima, jer ti ne ću dati u našljedstvo zemlje Amonske, jer je dadoh sinovima Lotovijem u našljedstvo (Zak. Ponovljeni. (2:17-19). Ar označava takvo dobro; Moab i sinovi Amonovi označaaju one koji su u takvom dobru, ali u početku, pa je stoga zapoveđeno da ne treba da im pakoste. Otuda to da je Moab izagnao Rafaime a koji su bili kao Anakimi, da su sinovi Amonovi izgnali i Rafaime, koje su oni nazivali Zomzomi (Zak. Ponovljeni 2:9-11, 18-21). Emimima, Rafaima, Anakima, i Zomzomima, označeni su oni koji su bili ispunjeni opažanjima zla i obmane, vidi br. 581, 1673; Moabom i sinovima Amonovim ovde su označeni oni koji još nisu bili tako ispunjeni (zlom i obmanama); ali koji su, kada su zaista bili ispunjeni njima, to jest, kad je njihovo dobro bilo ukaljano obmnama, bili su izagnani, vidi Brojevi 21:21-31; Jezikilj ?. (prim. prev. Biblijski arheolozi smatraju da su ovi narodi bili slični neandertalcima, koji su prethodili homo sapiensu. Njih su Izrailjci, misli se, izagnali ili potisnuli, ali su neke i koristili kao borce. Jedan od njih bio je, misli se, Golijat koji je pao o uke pastira a budućeg cara Davida). Njihov karakter, kad je njihovo dobro bilo ukaljano, opisuje se kod Jeremije: Za Moaba ovako veli Jehova: teško Nabu! Jer će se opustošiti; Karijatajim će se posramiti i uzeti. Mizgab će se posramiti i prepasti. Podajte krila Moabu, neka brzo odleti, jer će gradovi njegovi opistjeti. Ostavite gradove i naselite se u stijeni, stanovnici Moapski, i budite kao golubica koja se gnijezdi u kraju u rasjelini. Znam ja, veli Jehova, obijest njegovu; ali ne će biti tako; laži njegove ne će učiniti ništa. Za to ću ridati za Moabom, vikati za svijem Moabom, i uzdisati za onima u Kireresu. Teško tebi, Moabe, propade narod Hemosov, jer sinove tvoje zarobiše, i kćeri tvoje odvedoše u ropstvo. Ali ću povratiti roblje Moapsko u pošljednje vrijeme Jeremija 48:1, 2, 9, 28, 30-32, 36, 46, 47). Predmet o kom se govori u celom ovoom poglavlju je Moab, ali se kroz njega govori i o drugima koji su u sličnom dobru; i kako oni dopuštaju da ih ispune obmane, tako da se kaže da treba da daju krila Moabu da bi odleteo, i da će njegovi gradovi opusteti, ali da oni treba da napuste gradove i da se nastane na steni i da, kao golubica, prave gnezdo u raselini (pukotini), i još nekoliko stvari, čime ih se ohrabruje da ostanu u opštim dobrima i istinama, i da ako i budu zavedeni obmanama iz neznanja, da će biti vraćeni iz ropstva u poslednje dane. Ali o onima kod kojih se ovo neće desiti, kaže se: ridaću za Moabom, vikaću za svim Moapcima, i uzdisaću za Moabom; obmane kojima su ispunjeni, označene su Nebom, Kirijtaimom, Misgabom, Sibmahom, Jazerom, Hemošem, i sa još nekoliko imena koja se pomnju u tome poglavlju.

Kod Isaije: Jer će biti kćeri Moapske na brodovima Arnimskim kao ptica otjerana iz gnijezda. Učini vijeće, narode, načini sjen kao u po dne kao noć, zakloni izgnane, nemoj izdati bjegunca. Neka kod tebe borave izgnani moji, Moabe; budi im zaklon od pustošnika. I utrću prijesto milošću, i na njemu će sjedeti jednako (stalno) u šatoru Davidivu koji će suditi. Čusmo za oholost Moaba vrlo ponositog, za oholost i obijest njegovu. Za to će ridat Moab za Moapcem, svi će ridati. za to utroba moja ječi kao gusle za Moabom, i srce moje za Ki-Eresom. I kad se vidi da se umorio Moab na visini svojoj, ući će u svetinju svoju da se pomoli; ali ništa neće svršiti. Ovo je riječ što reče Jehova Moabu davno. (Izaija 16:2-4, 6, 7, 11, 12-14). Predmet o kome se govori u celom ovom poglavlju je Moab, a preko njega i onima koji su u sličnom dobru, a koji su opisani skoro istim rečima, kao kod Jeremije (poglavlje 48), gde se oni na sličan način ohrabruju da ostanu pštim dobrima i istinama, i da ne dopuste da ih ispune obmane. Opšta dobra i istine označene su sazivanjem veća, sudovima, skrivanjem prognanih, ne izdavanjem izbeglice, time što će bii zaštita za one koji su izbačeni od zatirača, a sve ovo označava spoljašnje bogoštovanje; ali za to što dopuštaju da ih ispune omane, kaže se: Do tri godine najamničke, ološaće slava Moabova sa svijem mnoštvom njegovijem, i što ostane, biće vrlo malo i nejako. Za to što se takvi ljudi lako zavedu (na krivi put), za Moaba se kaže da će biti pod rukom Filistejaca a da će sinovi Amonovi njima bii pokorni, kod Isaije: . . . jesejev će korijen biti zastava narodima, i počivalište njegovo biće stalno. I tada će Jehova podigniti ruku svoju da zadobije ostatak naroda svojega, što ostane od Asirske i od Egipta i od Ferosa i od Etiopske i od Elama i od Senara i od Emata i od ostrva morskih. Nego će složno letjeti na pleća Filistejima k zapadu; zajedno će plijeniti narode istočne; na Edomce i Moapce dignuće ruke svoje, i sinovi Amomnovi biće im pokorni (Isaija 11:10, 13, 14). Korjen Jesejev označava Gospoda; Juda označava one koji su u nebeskom dobru, Efraim one koji su u duhovnim istinama; Filistejci one koji su u znanju istine, a ne i u ljubavi ka bližnjem; sinovi istoka su oni koji su u znanjima o dobru, ali ne i u ljubavi ka bližnjem, a oni koji stavljaju ruku na njih zovu se Moabom, a koji im se pokoravaju, ti se nazivaju sinovima Amonovim, jer su ih ovi ispunili obmanama. Ali kakav je karakter onih koji se nazivaju Moab i sinovi Amonovi onda kada je njihovo dobro sasvim ukaljano obmanama, ovako je opisan kod Davida: Bog reče u svetinji svojoj: veseliću se, razdijeliću Sihem, i dolinu Sohot ramjeriću. Moj je Galad, moj je Manasija, Jefrem je krjepost glave moje, Juda je skiptar moj (Psalam 60:6-8). Na isti način u Psalmu 108:7-9, gde čaša (iz koje se umiva) označava dobro koje je ukaljano obmanama.

Kod Jeremije: Ne će se više hvaliti Moab Hezebonom; jer mu zlo misle: hodite da ga istrijebimo da nije više narod; Moab je bio u miru od djetinjstva svojega i počivo na droždini svojoj, niti se pretakao iz suda u sud, niti je u ropstvo išao. No na svijem krovovima Moabovijem i po ulicama njegovijem biće sam plač, jer ću razbiti Moaba kao sud na kome nema miline Jeremija 48:2, 11, 38). Obmane kojima se Moabovo dobro ukaljalo nazivaju se droždinom, u kojoj ostaje ukus i miris, ako se ne popravi; ovde je obnova (reformacija) ozačena čašom koja će se izliti, a samo dobro se naziva čašom u kojoj nema miline, kao što se kod Davida naziva čašom iz koje se umiva.

Kod Isaije: Jer će ruka Jehovina počivati na ovoj gori, a Moab će se izgaziti za gnoj (Isaija 25:10). Oni koji se tako mnogo brinu samo za spoljašnje stvari, i preziru, odbacuju, i čak pljuju na unutrašnje stvari bogoštovanja i dokrine, pa stoga imaju obmane umesto istina, ovako se opisuju kod Jezekilja: Sine Čovječji, okreni lice svoje k sinovima Amonovijem i prorokuj na njih. I reci sinovma Amoovijem: Čujte riječ Jehove Boga: što si govorio, aha! Za svetinju moju, što se oskrvni, i za zemlju Izrailjevu, što opustje, i za dom Judin, što otide u ropstvo; za to ću te, evo, dati u našljedstvo istočnijem narodima, i pogradiće u tebi dvorove sebi, i načiniće sebi kolibe u tebi: oni će jesti plodove tvoje i piti mlijeko tvoje. I od dvorova će načiniti obor kamilama, i od zemlje sinova Amonovijeh tor ovčiji, i poznaćete da sam ja Jehova. Što si pljeskao rukama i lupao nogom i veselio se iz srca što si opustošio svu zemlju izraelovu, za to, evo, ja ću dignuti ruku svoju na te, i daću te narodima da te plijene, i istrijebiću te između naroda i ztrću te između zemalja, i istrijebiću te. Šta govori Moab i Seir: et, dom je Judin kao svi narodi. Za to, evo, ja ću otvoriti stranu Moabovu od gradova, na međi, krasnu zemlju Bet-jezimotsku, Bel-meonsku i Karijatajimsku, narodima istočnijem iza zemlje sinova Amonovijeh, i daću im je u našljedsto da nema spomena sinovima Amonovijem među narodima Jezekilj 25:2-11. Reči: Aha! Što si govorio za svetinju moju, što se oskrvni, i za zemlju Izrailjevu, što opustje, i dom Judin, što otide u ropstvo; i što si pljeskao rukama i lupao nogom i veselio se u srcu što si opustošio svu zemlju, su izrazi prezrenja, ismevanja, kao i odbacivanje unutrašnjih stvari bogoštovanja i doktrine, a kada se ove stvari odbace, ni spoljašnje stvari nemaju vrednosti; pa se stoga ovakvi ljudi predaju da budu plen narodima, to jest da njima zagospodare zla, i tako bivaju otsečeni od naroda, kroz obmane; a njihova zemlja je razorena, to jest, prestaju da budu crkva.

Kod Sofonije:

Čuo sam rug Moabov i ukore sinova Amonivijeh kojima ružite moj narod, i raširiše se preko međa njihovijeh. Za to će Moab biti kao Sodoma a sinovi Amonovi kao Gomora, mjesto koprivama, i slanica, i vječna pustoš. I ostatak naroda mojega oplijeniće ih, i kojio ostnu od naroda moga, naslijdiće ih. To će im biti za ponositost njihovu; jer ružiše narod Jehove nad vojskama i podizaše se na nj Sofonija 2:8-10.

Ružiti narod, i širiti se preko ninjihove granice, i podizati se protivu naroda Jehove nad vojskama, znači malo ceniti i odbacivati unutrašnje istine, koje su narod Jehove nad vojskama; tako dobra postaju zla obmane, koja su Sodoma i mesta osatvljena koprivama; stine postaju obmane, što je Gomora i slanica (jama soli); jer spoljašnje stvari potiču od unutrašnjih stvari koje su dobra i istinite.

Kod Davida:

Po narod tvoj zlo naumiše, i dogovaraju se na izbrane tvoje. Rekoše: hodite da ih istrijebimo između naroda i da se više ne spominje ime Izrailjevo. Složno pristaše, i suprot tebi vjeru uhvatiše: Naselja (šatori) Edomova i Ismailovci, Moab i Agarani, Geval i Amon i Asmalan, Filisteji s Tircima; i Asur udruži se s njima; i postadoše mišica sinovima Lotovijem (Psalam 83:3-9).

Dogovarati se u potaji da bi ih istrijebili mežu narodima, da se ime Izrailjevo više ne spominje, znači potpuno odbaciti unutrašnje stvari. Naselja (šatori) Edomova i Ismailovci, Moab i Agarani, Geval i Amon, označavaju one koji su u spoljašnjim stvarima bogoštovanja i doktrine. Filistija s Tirom označava stvari koje oni kažu o unutrašnjim stvarima, iako ih tamo nema. Asur, koji je mišica sinovima Lotovim, označava umovanje kojim se koriste da bi se otimali za spoljašnje stvari, a napadaju unutrašnje stvari.

Kod Mojsija:

Niko da se ne ženi ženom oca svojega, ni da otkrije skuta (haljine) oca svojega. U sabor Jehovin da ne ulazi ni utučen (u mošnice, testise) ni uškopljen, ni Amonac, ni Moabac da ne ulaze u sabor Jehovin (Zak. Ponovljeni 22:30; 23:1, 3).

Otuda je očito šta Moab i Amon označavaju, na kraju dana (vremena), ili kad se sasvim ispune obmanama, to jest, dobrima koja su preljubočinska, a čije su istine postale obmane, a što je posledica njihovog odbacivanja i preziranja svih unutarnjih stvari. Jer to je razlog da se oni ovde pominju posle prljavih preljuba o kojima se prethodno govori, naime, a to je ženidba očevom ženom (inočom), i otkrivanje očervog skuta (haljine), skoro kao ono što se kaže za Lotove kćeri, od kojih su potekli Moab i Amon; a isto tako posle pominjanja onih koji su utučeni (u mošnice) i uškopljeni (kastrirani), kojima su označeni oni koji koji potpuno odbacuju ljubav i milosrđe. Sabor Jehovin označava nebo, u koje oni ne mogu doći, jer nemaju ostataka, koji su unutrašnja dobra i unutrašnje istine, koji su označeni desetim kolenom, vidi br. 576, 1738, 2280. Oni su bili i među narodima koji su prinosili na žrtve svoje sinove i kćeri Molohu, čime je označeno, u unutrašnjem smislu, da su ugasili istine i dobra, jer je bog Moaba bio Hemoš, a bog Amonaca Moleh i Milkom (1 o Carevima 11:7, 33; 2 o Carevima 23:13), kojima su prinosili žrtve (2 o Carevima 3:27). Sinovima i kćerima označene su istine i dobra, vidi gore, br. 489-491, 533, 1147. To je dakle ono što je označeno Moabom i Amonom; ali vrste obman ojima su preljubočili dobra i istine pretvarali u obmane, su mnoge, i nabrojane su kod Jeremije, ali samo su navedena njihova imena: Jer sud dođe na zemlju ravnu, na Holon, i na Jazah i Mefat, i na Dibon, i na Nebon i na Bet-Deblatajim, i na Karijatajim i na Bet-gamul i na Bet-Moan, i na Kariot i na Bozru, i na sve gradove zemlje Moapske, koji su daleko i koji su blizu. Odbijen je rog Moabu, i mišca se njegova slomi. Neka se valja Moab u bljuvotini svojoj i bude i on podsmijeh Jeremija 48:21-26. Ovo su vrste obmane koje obitavaju zajedno u onima koji se nazivaju Moabom i Amonom. Priroda i kvalitet svake pojedine (obmane) vidi se iz značenja svakog pojedinog imena u unutrašnjem smislu. Da imena u Reči označavaju samo stvari, bilo je pokazano više puta.