Bible

 

Izlazak 33

Studie

   

1 I reče Gospod Mojsiju: Idi, digni se odatle ti i narod, koji si izveo iz zemlje misirske, put zemlje za koju se zakleh Avramu, Isaku i Jakovu govoreći: Semenu tvom daću je.

2 I poslaću pred tobom anđela, i izagnaću Hananeje, Amoreje i Heteje i Ferezeje i Jeveje i Jevuseje.

3 I odvešće vas u zemlju gde teče mleko i med; jer neću sam ići s tobom zato što si narod tvrdovrat, pa bih te mogao satrti putem.

4 A narod čuvši ovu zlu reč ožalosti se, i niko ne metnu na se svog nakita.

5 Jer Gospod reče Mojsiju: Kaži sinovima Izrailjevim: Vi ste narod tvrdovrat; doći ću časom usred tebe, i istrebiću te; a sada skini nakit svoj sa sebe, i znaću šta ću činiti s tobom.

6 I poskidaše sa sebe sinovi Izrailjevi nakite svoje kod gore Horiva.

7 A Mojsije uze šator i razape ga sebi iza logora daleko, i nazva ga šator od sastanka, i ko god tražaše Gospoda, dolažaše k šatoru od sastanka iza logora.

8 I kad Mojsije iđaše u šator, sav narod ustajaše, i svak stajaše na vratima svog šatora, i gledahu za Mojsijem dok ne uđe u šator.

9 A kad Mojsije ulažaše u šator, spuštaše se stup od oblaka i ustavljaše se na vratima od šatora, i Gospod govoraše s Mojsijem.

10 I sav narod videći stup od oblaka gde stoji na vratima od šatora, ustajaše sav narod, i svak se klanjaše na vratima od svog šatora.

11 I Gospod govoraše s Mojsijem licem k licu kao što govori čovek s prijateljem svojim. Potom se vraćaše Mojsije u logor, a sluga njegov Isus sin Navin, momak, ne izlažaše iz šatora.

12 I reče Mojsije Gospodu: Gledaj, Ti mi kažeš: Vodi taj narod. A nisi mi kazao koga ćeš poslati sa mnom, a rekao si: Znam te po imenu i našao si milost preda mnom.

13 Ako sam dakle našao milost pred Tobom, pokaži mi put svoj, da Te poznam i nađem milost pred Tobom; i vidi da je ovaj narod Tvoj narod.

14 I reče Gospod: Moje će lice ići napred, i daću ti odmor.

15 A Mojsije mu reče: Ako neće ići napred lice Tvoje, nemoj nas kretati odavde.

16 Jer po čemu će se poznati da smo našli milost pred Tobom, ja i narod Tvoj? Zar ne po tome što Ti ideš s nama? Tako ćemo se razlikovati ja i narod Tvoj od svakog naroda na zemlji.

17 A Gospod reče Mojsiju: Učiniću i to što si kazao, jer si našao milost preda mnom i znam te po imenu.

18 Opet reče Mojsije: Molim Te, pokaži mi slavu svoju.

19 A Gospod mu reče: Učiniću da prođe sve dobro moje ispred tebe, i povikaću po imenu: Gospod pred tobom. Smilovaću se kome se smilujem, i požaliću koga požalim.

20 I reče: Ali nećeš moći videti lice moje, jer ne može čovek mene videti i ostati živ.

21 I reče Gospod: Evo mesto kod mene, pa stani na stenu.

22 I kad stane prolaziti slava moja, metnuću te u raselinu kamenu, i zakloniću te rukom svojom dok ne prođem.

23 Potom ću dignuti ruku svoju, i videćeš me s leđa, a lice se moje ne može videti.

   

Ze Swedenborgových děl

 

Nebeske Tajne # 9414

Prostudujte si tuto pasáž

  
/ 10837  
  

9414. I reče Jehova Mojsiju. Da ovo označava poučavanje od Gospod za one koji su u spoljašnjem smislu, vidi se iz značenja reći, što je poučavanje, kada to obuhvata stvari koje slede i koje pružaju pouku (vidi br. 7186, 7241, 7267, 7304, 7380, 7517, 8041); da je to od Gospoda je stoga što se Jehovom u Reči označava Gospod (vidi br. 1343, 1736, 1793, 8864, 9315); i iz reprezentacije Mojsija, a to je ono što posreduje između Gospoda i naroda, stoga [označava] Reč u pogledu onoga što je njeno sveto spoljašnje, jer to je ono što posreduje. Da Mojsije sada počinje da ima ovu reprezentaciju, vidi se iz nizova onoga što sledi. Jer je taj narod bio u spoljašnjem Reči, a iz ovogau spoljašnjem bogoštovanju odvojenom od onoga što je unutrašnje (br. 9380). Oni koji su ovakvoga karaktera, ne mogu da imaju svetu komunikaciju sa Gospodom, a još manje povezanost, osim preko nečeg posrednog. Kakav je ovo slučaj, biće otkriveno potpunije u onome što sledi niže (br. 9419).

[2] Da je ovaj narod bio poljašnjem smislu Reči odvojeno od unutrašnjeg, pa stoga iu sličnom bogoštovanju, jasno se vidi iz onoga što sledi. Jer su posle četrdeset dana pali sasvim i bogoštovali zlatno tele umesto Jehove. Zbog čega je Mojsije bacio ploče iz ruku, na kojima su se iste reči morale ponovo da napišu. Ovim je bilo označeno da narod nije bio voljan da prizna bilo koju doktrinarnu stvar iz unutrašnjeg smisla Reči, kao što je onaj u nebu; nego samo iz spoljašnjeg smisla odvojeno od unutrašnjeg, kao što je među njima i dan danas. Stoga se taj narod nije više nazivao narodom Jehovinim, nego narodomMojsijevim, kao u sledećim odlomcima: AJehova reče Mojsiju: idi, siđi, jer se pokvari vaj narod, koji si izveo iz zemlje Egipatske (Izlazak 32:7). I reče Jehova Mojsiju: idi, digni se odatle ti i narod, koji si izveo iz zemlje Egipatske, put zemlje za koju se zakleh Abramu, Isaku, i Jakovu, govoreći: sjemenu tvojemu daću je. (Izalazak 33:1). Zbog ovoga su kasnije bili uklonjeni sa gore: Ali niko da ne ide s tobom, i niko da se nepokaže na ovoj gori, ni ovce ni goveda da ne pasu blizu gore (Izlazak 34:3); jer se goromSinajskom označava zakon, ili Božanska istina, i Reč, kakva je u nebu; pa stoga i nebo (br. 8399, 8753, 8793, 8805). Razlog što je Mojsije prehodno pretstavljao Reč u opšte, to jest, kako unutrašnji tako i spoljašnji smisao, bio je to što je predmet o kome se govorilo bilo proglašenje zakona, koje je označavalo otkrovenje Božanske istine u opšte; i jer je to bio početak otkrovenja, s obzirom na to da je sve drugo bilo napisano kasnije.

  
/ 10837  
  

Ze Swedenborgových děl

 

Nebeske Tajne # 9315

Prostudujte si tuto pasáž

  
/ 10837  
  

9315. Jer će anđeo moj ići pred tobom. Da ovo označava život u skladu sa zapovestima Gospodovim, vidi se iz značenja ići pred tobom, kad se kaže o Gospodu, koji je ovde anđeo Jehovin, što je naučavati zapovesti vere i života, stoga i život u skladu s tim zapovestima (da ići i putovati označava živeti, vidi br. 1293, 3335, 4882, 8557, 9306); i iz značenja anđela Jehovinog, što je Gospod kao Božansko ljudsko (o čemu gore, br. 9303, 9306).

Da se Gospod kao Božanski ljudsko označava anđelom, je zato što su mnogi anđeli koji su se pokazivali pre Gospodovog dolaska u svet, bili Jehova sam u ljudskom obliku, to jest, u obliku anđela. Ovo se jasno vidi iz toga što su se anđeli koji su se pokazivali, nazivali Jehovom (Postanje 18:1, 13-14, 17, 20, 26, 33); kao i anđeo koji se pokazao Gedeonu, o čemu čitamo u knjizi o Sudijama, a koji se nazivao Jehovom Sudije 6:12, 14, 16, 22-24); pored drugih na drugim mestima. Gospod je bio Jehova sam u ljudskom obliku, ili što je isto, u obluku anđela.

[2] U to vreme njegovo Božansko ljudsko pojavljivalo se kao anđeo; o čemu sam Gospod kaže kod Jovana: Abraham, otac vaš, bio je rad vidjeti dan moj; i vide, i obradova se. Ja sam prije nego se Abraham rodio (Jovan 8:56, 58). Oče, proslavi ti sada mene u tebe samoga slavom koju imadoh u tebi prije nego svijet postade (Jovan 17:5).

Da se Jehova nije mogao pokazivati ni na koji drugi način, vidi se iz Gospodovih reči kod Jovana: Ni glasa njegov kad čuste, ni lica njegova vidjeste (Jovan 5:37). Ne da je ko vidio oca osim onoga koji je od Boga; on vidje oca (Jovan 6:46). Iz ovih se odlomaka može znati šta je označeno Gospodom od večnosti.

[3] Razlogda je Gospod blagovoleo da se rodi kao čovek, je to da bi se obukao u ljudsko u stvarnom smislu, i da bi ga učinio Božanskim, kako bi spasio ljudsku rasu. Znaj dakle da je Gospod Jehova sam ili Otac u ljudskom obliku, što Gospod sam uči kod Jovana: Ja i Otac smo jedno (Jovan 10:30). Isus reče: odsele poznajete ga , i vidjeste Oca. Onaj ko je vidio mene, vidio je i Oca; Vjerujete da sam ja u Ocu, i Otac u meni (Jovan 14:7, 9, 11). Sve što je moje, i tvoje je; i što je tvoje, moje je (Jovan 17:10).

[4] Ova velika misterija izložena je kod Jovana u ovim rečima: U početku bješe Riječ, i Riječ bješe u Boga, i Bog bješe Riječ. Ona bješe u početku u Boga. Sve je kroz nju postalo, i bez nje nije ništa postalo što je postalo. I Riječ posta tijelo i useli se u nas puno blagosti i istine, i vidjesmo slavu njegovu, slavu, kao jedinorodnoga sina od Oca. Boga niko nikad vidio nije: jedinorodni sin koji je u naručju Očinom, ona ga javi (Jovan 1:1-3, 14, 18); Reč označava Božansku istinu koja je otkrivena ljudima; i pošto se se ova nije mogla otkriti osim preko Jehove kao čoveka, to jest, preko Jehove u ljudskom obliku. Stoga je Gospod rekao, u početku bješe Riječ, i Riječ bijaše u Boga, i Bog bijaše Riječ. Poznato je u crkvi da se Rečju označava Gospod, jer se ovo jasno kaže: Riječ je postala tijelo, i useli seu nas, i i vidjesmo slavu njegovu, slavu jedinorođenog od Oca. Da se

Božanska istina nije mogla otkriti ljudima osim preko Jehove u ljudskom obliku, jasno se kaže: niko nikad nije vidio Boga; jedinorodni Sin, koji je u naručju Oca, on ga javi.

[5] Iz svega ovoga se vidi da je Gospod od večnosti bio Jehova, ili Otac, u ljuskom obliku; ali ne još i u telu, jer anđeo nema telo: I pošto je Jehova ili Gospod hteo da se obuče u celo ljudsko, radi spasenja ljudske rase, stoga je uzeo na sebe i telo. Stoga se kaže, Bog jebio Reč, i Reč postade tijelo. I kod Luke: Vidite ruke moje i noge moje; ja sam glavom; opipajte me i vidite; jer duh tijela i kostiju nema kao što vidite da ja imam (Luka 24:39); ovim rečima Gospod je učio da on više nije Jehova u obliku anđela; nego da je bio Jehova čovek, što se označava Gospodovim rečima: Dođoh od Oca, i dođoh u svijet; opet ostavljam svijet, i idem k Ocu (Jovan 16:28). (Da je Gospod, kad je bio u svetu, učinio svoje ljudsko Božanskim, vidi br. 1616, 1725, 1813, 8864-8865, 8878; istio tzako da je odstranio ljudsko od majke, tako da na kraju nije više bio sin Marijin, br. 2159, 2649, 9303, 9306, i ono što je pokazano o ovim stvarima u navedenim odlomcima u br. 9194, 9199.)

  
/ 10837