Bible

 

Izlazak 33

Studie

   

1 I reče Gospod Mojsiju: Idi, digni se odatle ti i narod, koji si izveo iz zemlje misirske, put zemlje za koju se zakleh Avramu, Isaku i Jakovu govoreći: Semenu tvom daću je.

2 I poslaću pred tobom anđela, i izagnaću Hananeje, Amoreje i Heteje i Ferezeje i Jeveje i Jevuseje.

3 I odvešće vas u zemlju gde teče mleko i med; jer neću sam ići s tobom zato što si narod tvrdovrat, pa bih te mogao satrti putem.

4 A narod čuvši ovu zlu reč ožalosti se, i niko ne metnu na se svog nakita.

5 Jer Gospod reče Mojsiju: Kaži sinovima Izrailjevim: Vi ste narod tvrdovrat; doći ću časom usred tebe, i istrebiću te; a sada skini nakit svoj sa sebe, i znaću šta ću činiti s tobom.

6 I poskidaše sa sebe sinovi Izrailjevi nakite svoje kod gore Horiva.

7 A Mojsije uze šator i razape ga sebi iza logora daleko, i nazva ga šator od sastanka, i ko god tražaše Gospoda, dolažaše k šatoru od sastanka iza logora.

8 I kad Mojsije iđaše u šator, sav narod ustajaše, i svak stajaše na vratima svog šatora, i gledahu za Mojsijem dok ne uđe u šator.

9 A kad Mojsije ulažaše u šator, spuštaše se stup od oblaka i ustavljaše se na vratima od šatora, i Gospod govoraše s Mojsijem.

10 I sav narod videći stup od oblaka gde stoji na vratima od šatora, ustajaše sav narod, i svak se klanjaše na vratima od svog šatora.

11 I Gospod govoraše s Mojsijem licem k licu kao što govori čovek s prijateljem svojim. Potom se vraćaše Mojsije u logor, a sluga njegov Isus sin Navin, momak, ne izlažaše iz šatora.

12 I reče Mojsije Gospodu: Gledaj, Ti mi kažeš: Vodi taj narod. A nisi mi kazao koga ćeš poslati sa mnom, a rekao si: Znam te po imenu i našao si milost preda mnom.

13 Ako sam dakle našao milost pred Tobom, pokaži mi put svoj, da Te poznam i nađem milost pred Tobom; i vidi da je ovaj narod Tvoj narod.

14 I reče Gospod: Moje će lice ići napred, i daću ti odmor.

15 A Mojsije mu reče: Ako neće ići napred lice Tvoje, nemoj nas kretati odavde.

16 Jer po čemu će se poznati da smo našli milost pred Tobom, ja i narod Tvoj? Zar ne po tome što Ti ideš s nama? Tako ćemo se razlikovati ja i narod Tvoj od svakog naroda na zemlji.

17 A Gospod reče Mojsiju: Učiniću i to što si kazao, jer si našao milost preda mnom i znam te po imenu.

18 Opet reče Mojsije: Molim Te, pokaži mi slavu svoju.

19 A Gospod mu reče: Učiniću da prođe sve dobro moje ispred tebe, i povikaću po imenu: Gospod pred tobom. Smilovaću se kome se smilujem, i požaliću koga požalim.

20 I reče: Ali nećeš moći videti lice moje, jer ne može čovek mene videti i ostati živ.

21 I reče Gospod: Evo mesto kod mene, pa stani na stenu.

22 I kad stane prolaziti slava moja, metnuću te u raselinu kamenu, i zakloniću te rukom svojom dok ne prođem.

23 Potom ću dignuti ruku svoju, i videćeš me s leđa, a lice se moje ne može videti.

   

Ze Swedenborgových děl

 

Nebeske Tajne # 10625

Prostudujte si tuto pasáž

  
/ 10837  
  

10625.

8. A Mojsije brže savi glavu do zemlje, i pokloni se. Da ovo označava primanje u to vreme od influksa u spoljašnje, i bogoštovanje od poniznosti, vidi se iz značenja brže , što označava osećanje, a tako isto i primanje od strane čoveka ; i iz reprezentacije Mojsija, koji označava spoljašnje u Crkvi, u bogoštovanju, i u Reči, koje prima unutrašnje, vidi br. 10607, 10614; i iz značenja sagnuti glavu, što označava spoljašnju poniznost, vidi br. 5682, 7068; i iz značenja pokloniti se , što je bogoštovanje.

  
/ 10837  
  

Ze Swedenborgových děl

 

Nebeske Tajne # 10614

Prostudujte si tuto pasáž

  
/ 10837  
  

10614.

5. . A Jehova siđe u oblaku, i stade onde s njim. Da ovo označava spoljašnje u Reči, gde je Božansko, vidi se iz značenja oblaka, što označava smisao slova Reči, stoga njeno spoljašnje; vidi predgovor Postanju XVIII, i br. 4060, 4391, 5922, 6343, 8430, 10574; iz značenja stajati tamo s Mojsijem, kad se kaže o Jehovi, što označava Božansko u tome. Jehova se pojavio Mojsiju u oblaku, jer Mojsije, u ovome poglavlju, predstavlja spoljašnje u Reči, koje prima unutrašnje, vidi gore, br. 10607; jer se Gospod pojavljuje svakome u skladu s njegovim kvalitetom, br. 6832, 8814, 8819, 9434, 10551. Ovde će se ukratko reći šta je priroda spoljašnje oje prima unutrašnje, a šta je priroda spoljašnjeg koje ne prima unutrašnje. U Reči postoje tri smisla, spoljašnji, unutrašnji, i najdublji. Reč u spoljašnjem smislu je onakva kakva izgleda u slovu. Ovaj je smisao prirodan, jer je prilagođen razumevanje ljudi; jer ljudi misle prirodno. Ali, Reč u unutrašnjem smislu je duhovna; i ovaj je smisao prilagođen razumevanju anđela u Gospodovom duhovnom carstvu; jer ovi anđeli misle duhovno; ali Reč u najdubljem smislu je nebeska, pošto je ovaj smisao prilagođen opažanju anđela u Gospodovom nebeskm carstvu; jer je misao anđela u tome carstvu nad-duhovna. Zato što je Reč takve prirode, sledi da je jedan smisao u drugome sličnim redom; najdublji u unutrašnjem, a unutrašnji u spoljašnjem; stoga postoji povezanost svih stvari, i influks u skladu s povezanošću, i postojanje jedne stvari iz druge. Iz ovoga se vidi da su unutrašnje stvari u svom redu u onome što je spoljašnje, kao što je ono što je priorno u onome što je posteriorno, kao što je cilj u uzroku i uzrok u ishodu ; ili kao što je kod čoveka volja u misli, i misao u govoru. Stoga kada je čovek takvoga karaktera da u spoljašnjem u Reči, u Crkvi, i u bogoštovanju opaža nešto sveto unutar sebe, tada postoji u njemu jedno spoljašnje koje je u unutrašnjem; jer to što je sveto, to je iz unutrašnjeg, jer je iz neba. To je spoljašnje koje je predstavljeno Mojsijem. Ali, kada je čovek takvoga karaktera da u spoljašnjem u Reči, u Crkvi, i u bogoštovanju ne opaža sveto unutrašnje, tada je u spoljašnjem odvojeno od unutrašnjeg. U ovome spoljašnjem bila je Izrailjska nacija; vidi br. 10306).

  
/ 10837