Bible

 

Izlazak 32

Studie

   

1 A narod videvši gde Mojsije za dugo ne silazi s gore, skupi se narod pred Arona, i rekoše mu: Hajde, načini nam bogove, koji će ići pred nama, jer tom Mojsiju koji nas izvede iz zemlje misirske ne znamo šta bi.

2 A Aron im reče: Poskidajte zlatne oboce što su u ušima žena vaših, sinova vaših i kćeri vaših, i donesite mi.

3 I poskida sav narod zlatne oboce što im behu u ušima, i donesoše Aronu.

4 A on uzevši iz ruku njihovih, sali u kalup, i načini tele saliveno. I rekoše: Ovo su bogovi tvoji, Izrailju, koji te izvedoše iz zemlje misirske.

5 A kad to vide Aron, načini oltar pred njim; i povika Aron, i reče: Sutra je praznik Gospodnji.

6 I sutradan ustavši rano prinesoše žrtve paljenice i žrtve zahvalne; i poseda narod, te jedoše i piše, a posle ustaše da igraju.

7 A Gospod reče Mojsiju: Idi, siđi, jer se pokvari tvoj narod, koji si izveo iz zemlje misirske.

8 Brzo zađoše s puta, koji sam im zapovedio; načiniše sebi tele liveno, i pokloniše mu se, i prinesoše mu žrtvu, i rekoše: Ovo su bogovi tvoji, Izrailju, koji te izvedoše iz zemlje misirske.

9 Još reče Gospod Mojsiju: Pogledah narod ovaj, i eto je narod tvrdog vrata.

10 I sada pusti me, da se raspali gnev moj na njih i da ih istrebim; ali od tebe ću učiniti narod velik.

11 A Mojsije se zamoli Gospodu Bogu svom, i reče: Zašto se, Gospode, raspaljuje gnev Tvoj na narod Tvoj, koji si izveo iz zemlje misirske silom velikom i rukom krepkom?

12 Zašto da govore Misirci i kažu: Na zlo ih izvede, da ih pobije po planinama i da ih istrebi sa zemlje? Povrati se od gneva svog, i požali narod svoj oda zla.

13 Opomeni se Avrama, Isaka i Izrailja, sluga svojih, kojima si se sobom zakleo i obrekao im: Umnožiću seme vaše kao zvezde na nebu, i zemlju ovu, za koju govorih, svu ću dati semenu vašem da je njihova doveka.

14 I ražali se Gospodu učiniti zlo narodu svom, koje reče.

15 Tada se vrati Mojsije, i siđe s gore sa dve ploče svedočanstva u rukama svojim; i ploče behu pisane s obe strane, otud i odovud pisane.

16 I behu ploče delo Božje, i pismo beše pismo Božje, urezano na pločama.

17 A Isus čuvši viku u narodu, kad vikahu, reče Mojsiju; vika ubojna u logoru.

18 A on reče: Nije to vika kako viču koji su jači, niti je vika kako viču koji su slabiji, nego čujem viku onih koji pevaju.

19 I kad dođe blizu logora, ugleda tele i igre, te se razgnevi Mojsije, i baci iz ruku svojih ploče, i razbi ih pod gorom.

20 Pa uze tele koje behu načinili i spali ga ognjem, i satre ga u prah, i prosu ga po vodi, i zapoji sinove Izrailjeve.

21 I reče Mojsije Aronu: Šta ti je učinio ovaj narod, te ga uvali u toliki greh?

22 A Aron mu reče: Nemoj se gneviti, gospodaru; ti znaš ovaj narod da je brz na zlo.

23 Jer rekoše mi: Načini nam bogove, koji će ići pred nama, jer tom Mojsiju koji nas izvede iz zemlje misirske ne znamo šta bi.

24 A ja im rekoh: Ko ima zlata, neka ga skida sa sebe. I dadoše mi, a ja ga bacih u vatru, i izađe to tele.

25 A Mojsije videći narod go, jer ga ogoli Aron na sramotu pred protivnicima njegovim,

26 Stade Mojsije na vrata od logora, i reče: K meni ko je Gospodnji. I skupiše se pred njega svi sinovi Levijevi.

27 I reče im: Ovako kaže Gospod Bog Izrailjev: Pripašite svaki svoj mač uz bedro svoje, pa prođite tamo i amo po logoru od vrata do vrata, i pobijte svaki brata svog i prijatelja svog i bližnjeg svog.

28 I učiniše sinovi Levijevi po zapovesti Mojsijevoj, i pogibe naroda u onaj dan do tri hiljade ljudi.

29 Jer Mojsije reče: Posvetite danas ruke svoje Gospodu, svak na sinu svom i na bratu svom, da bi vam dao danas blagoslov.

30 A sutradan reče Mojsije narodu: Vi ljuto sagrešiste; zato sada idem gore ka Gospodu, eda bih ga umolio da vam oprosti greh.

31 I vrati se Mojsije ka Gospodu, i reče: Molim Ti se; narod ovaj ljuto sagreši načinivši sebi bogove od zlata.

32 Ali oprosti im greh: Ako li nećeš, izbriši me iz knjige svoje, koju si napisao.

33 A Gospod reče Mojsiju: Ko mi je zgrešio, onog ću izbrisati iz knjige svoje.

34 A sada idi, vodi taj narod kuda sam ti kazao. Evo, moj će anđeo ići pred tobom, a kad ih pohodim, pohodiću na njima greh njihov.

35 I Gospod bi narod zato što načiniše tele, koje sali Aron.

   

Ze Swedenborgových děl

 

Nebeske Tajne # 7290

Prostudujte si tuto pasáž

  
/ 10837  
  

7290. Ako vam kaže govoreći: učinite kakvo čudo, označava da stoga želi da se uveri (da bude potvrđeno). Ovo se vidi iz značenja čuda i znakova, koji označavaju potvrđivanja istine (vidi br. 3900, 6870). Što se tiče čuda i znakova, o kojima se govori u onome što sledi, treba znati da su se ona činila među onima koji su bili u spoljašnjem bogoštovanju, i koji nisu želeli znanje o unutrašnjem; jer oni koji su akvom bogoštovanju, oni se vode spoljašnjim sredstvima. Otuda to, da su se čuda činila među Izailjskim i Jevrejskim narodom, jer su oni bili samo u spoljašnjem bogoštovanju a ne u unutrašnjem; i doista, spoljašnje bogoštovanje je njima odgovavalo, pošto nisu bili voljni da budu u unutrašnjem boštovanju, kako bi u spoljašnjem pretstavljali svete stvari, i kako bi se na taj način održavala komunikacija sa nebom, kao i sa Crkvom; zato što korespondencije, pretstave i značenja povezuju prirodni svet s duhovnim. To je bio ralog da je toliko čuda učinjeno kod te nacije. Ali kod onih koji su u unutrašnjem bogoštovanju, kod njih se ne čine čuda, jer bi ona njima škodila, jer mu ona nameću (prisiljavaju na) verovanje; a što je pod prisilom, to ne traje, nego se rasipa. Unutrašnje stvari u bogoštovanju, a to su vera i ljubav prema bližnjemu, mora da se usade u slobodi, jer se onda usvajaju, a ono što je na taj način usvojeno, to i ostaje, dok ono što je usađeno pod prisilom, ostaje izvan unutrašnjeg čoveka u spoljašnjem; jer u unutrašnjeg čoveka ulazi samo ono što ulazi preko intlektualnih ideja, koje su razlozi, jer njiva [tlo], koja prima, je prosvetljeno Racionalno; zbog toda se u sadašnje vreme ne prave čuda. Iz ovih razmatranja se može videti da su čuda i štetna, jer ona nagone čoveka da veruje, naime, da i se u spoljašnjem čoveku učvrsti ideje da je tako. Ako unutrašnji čovek posle odrekne ono što su čuda utvrdila, dolazi do sukoba unutrašnjeg i spoljašnjeg čoveka, pa na kraju, kada se ideje koje potiču od čuda razaspu, dolazi do povezivanja obmane i istine, stga i do profanacije. Iz ovoga je očito da su čuda u Crkvi štetna u ovo vreme, kada je unutrašnje bogoštoanje otkriveno. Ovo je označeno i Gospodovim rečima Tomi, Zato što si Me vidio, Tomase, vjerovao si; blago onima koji ne vide, a vjeruju (Jovan 20:29); tako isto su blaženi oni koji veruju a koji nisu videli čuda. Međutim, čuda ne škode onima koji su u spoljašnjem bogoštovanju bez unutrašnjeg, jer kod ovih ne može da dođe do suprotnosti između unutrašnjeg i spoljašnjeg čoveka, pa stoga ni do profanacije. Da čuda ne doprinose veri, može da bude dovoljno jasno iz toga što čuda koja su se događala među Izrailjskim narodom u Egiptu, i u pustinji, nisu mali kakakvog uticaja na njih; jer taj narod, iako je bio video toliko čuda u Egiptu, posle Sufsko More razdeljeno, i Egipćane kako tonu, i stup od oblaka koji je pred njima išao danju, a stub ognjeni noću; ikao su videli dim na Gori Sinajskoj, i čuli Jehovu kako govori sa nje, pored drugih čuda, a uprkos sveg oga otpali su bili od vere, i od bogoštovanja Jehove, da bi se klanjali teletu (Izlazak 32:1 do kraja). Iz svega ovoga se vidi kakav je učinak čuda. Još bi njihov učinak bio manji u ove dane, kada se ne veruje da bilo šta dolazi iz duhovnoga sveta, i kada se poriče sve ono što se ne pripisuje prirodi; jer duh odricanja vlada svuda protivu Božanskog influksa i [Božanskog] upravljanja na zemlji. U sadašnje vreme, stoga, kada bi čovek Crkve video sama Božanska čuda, on bi ih pre svega pripisao prirodi, i tako ih opoganio, a onda bi ih odbacio kao tvorevne fantazije, i smejao bi se svima onima koji bi to pripisivali Božanskom, a ne prirodi. Da čuda ne doprinose ničemu, vidi se i iz Gospodovih reči kod Luke,

Ako ne slušaju Mojsija i proroke, da ko i iz mrtvijeh ustane, ne će vjerovati Luka 16:31.

  
/ 10837