Bible

 

Izlazak 32

Studie

   

1 A narod videvši gde Mojsije za dugo ne silazi s gore, skupi se narod pred Arona, i rekoše mu: Hajde, načini nam bogove, koji će ići pred nama, jer tom Mojsiju koji nas izvede iz zemlje misirske ne znamo šta bi.

2 A Aron im reče: Poskidajte zlatne oboce što su u ušima žena vaših, sinova vaših i kćeri vaših, i donesite mi.

3 I poskida sav narod zlatne oboce što im behu u ušima, i donesoše Aronu.

4 A on uzevši iz ruku njihovih, sali u kalup, i načini tele saliveno. I rekoše: Ovo su bogovi tvoji, Izrailju, koji te izvedoše iz zemlje misirske.

5 A kad to vide Aron, načini oltar pred njim; i povika Aron, i reče: Sutra je praznik Gospodnji.

6 I sutradan ustavši rano prinesoše žrtve paljenice i žrtve zahvalne; i poseda narod, te jedoše i piše, a posle ustaše da igraju.

7 A Gospod reče Mojsiju: Idi, siđi, jer se pokvari tvoj narod, koji si izveo iz zemlje misirske.

8 Brzo zađoše s puta, koji sam im zapovedio; načiniše sebi tele liveno, i pokloniše mu se, i prinesoše mu žrtvu, i rekoše: Ovo su bogovi tvoji, Izrailju, koji te izvedoše iz zemlje misirske.

9 Još reče Gospod Mojsiju: Pogledah narod ovaj, i eto je narod tvrdog vrata.

10 I sada pusti me, da se raspali gnev moj na njih i da ih istrebim; ali od tebe ću učiniti narod velik.

11 A Mojsije se zamoli Gospodu Bogu svom, i reče: Zašto se, Gospode, raspaljuje gnev Tvoj na narod Tvoj, koji si izveo iz zemlje misirske silom velikom i rukom krepkom?

12 Zašto da govore Misirci i kažu: Na zlo ih izvede, da ih pobije po planinama i da ih istrebi sa zemlje? Povrati se od gneva svog, i požali narod svoj oda zla.

13 Opomeni se Avrama, Isaka i Izrailja, sluga svojih, kojima si se sobom zakleo i obrekao im: Umnožiću seme vaše kao zvezde na nebu, i zemlju ovu, za koju govorih, svu ću dati semenu vašem da je njihova doveka.

14 I ražali se Gospodu učiniti zlo narodu svom, koje reče.

15 Tada se vrati Mojsije, i siđe s gore sa dve ploče svedočanstva u rukama svojim; i ploče behu pisane s obe strane, otud i odovud pisane.

16 I behu ploče delo Božje, i pismo beše pismo Božje, urezano na pločama.

17 A Isus čuvši viku u narodu, kad vikahu, reče Mojsiju; vika ubojna u logoru.

18 A on reče: Nije to vika kako viču koji su jači, niti je vika kako viču koji su slabiji, nego čujem viku onih koji pevaju.

19 I kad dođe blizu logora, ugleda tele i igre, te se razgnevi Mojsije, i baci iz ruku svojih ploče, i razbi ih pod gorom.

20 Pa uze tele koje behu načinili i spali ga ognjem, i satre ga u prah, i prosu ga po vodi, i zapoji sinove Izrailjeve.

21 I reče Mojsije Aronu: Šta ti je učinio ovaj narod, te ga uvali u toliki greh?

22 A Aron mu reče: Nemoj se gneviti, gospodaru; ti znaš ovaj narod da je brz na zlo.

23 Jer rekoše mi: Načini nam bogove, koji će ići pred nama, jer tom Mojsiju koji nas izvede iz zemlje misirske ne znamo šta bi.

24 A ja im rekoh: Ko ima zlata, neka ga skida sa sebe. I dadoše mi, a ja ga bacih u vatru, i izađe to tele.

25 A Mojsije videći narod go, jer ga ogoli Aron na sramotu pred protivnicima njegovim,

26 Stade Mojsije na vrata od logora, i reče: K meni ko je Gospodnji. I skupiše se pred njega svi sinovi Levijevi.

27 I reče im: Ovako kaže Gospod Bog Izrailjev: Pripašite svaki svoj mač uz bedro svoje, pa prođite tamo i amo po logoru od vrata do vrata, i pobijte svaki brata svog i prijatelja svog i bližnjeg svog.

28 I učiniše sinovi Levijevi po zapovesti Mojsijevoj, i pogibe naroda u onaj dan do tri hiljade ljudi.

29 Jer Mojsije reče: Posvetite danas ruke svoje Gospodu, svak na sinu svom i na bratu svom, da bi vam dao danas blagoslov.

30 A sutradan reče Mojsije narodu: Vi ljuto sagrešiste; zato sada idem gore ka Gospodu, eda bih ga umolio da vam oprosti greh.

31 I vrati se Mojsije ka Gospodu, i reče: Molim Ti se; narod ovaj ljuto sagreši načinivši sebi bogove od zlata.

32 Ali oprosti im greh: Ako li nećeš, izbriši me iz knjige svoje, koju si napisao.

33 A Gospod reče Mojsiju: Ko mi je zgrešio, onog ću izbrisati iz knjige svoje.

34 A sada idi, vodi taj narod kuda sam ti kazao. Evo, moj će anđeo ići pred tobom, a kad ih pohodim, pohodiću na njima greh njihov.

35 I Gospod bi narod zato što načiniše tele, koje sali Aron.

   

Ze Swedenborgových děl

 

Nebeske Tajne # 10431

Prostudujte si tuto pasáž

  
/ 10837  
  

10431. Da se raspali gnev moj na njih i da ih istrebim. Da ovo označava da radeći tako oni se odvraćaju od unutrašnjih stvari, stoga od Božanskih stvari, tako da mora da nestanu, vidi se iz značenja raspaljenoga gneva, kada se kaže za Jehovu, što označava odvraćanje od dela čoveka, o kojemu ćemo ubrzo govoriti, i iz značenja istrebiti, kada to kaže Jehova, što znači nestati zbog njihovog vlastitog zla. U mnogim odlomcima Reči, o Jehovi se kaže, d e raspalio gnevom, da je ljut kao i da istrebljuje i razara. Ali izrazi su takvi, jer tako izgleda čoveku koji se okrene od Gospoda, kao što je slučaj kada je u zlu. Pa zato što ga se tada ne čuje, i zato što biva kažnjen, on veruje da se Gospod gnevi na njega; iako se Gospod nikada ne gnevi, jer je on sama milost i dobro samo. Iz toga se vidi šta je priroda slova u Reči; ona (Reč) se razume u skladu s izgledom. Slično je i kada se kaže da se Jehova kaje, jer On previđa sve stvari od večnosti. Iz toga se vidi u koliko grešaka padaju oni koji , dok čitaju Reč, ne misle iznad smisla slova, i čitaju bez doktrine iz nje, koja ih uči kakav je slučaj stvarno. Jer oni koji čitaju Reč vođeni doktrinom, znaju da je Jehova milost sama i beskonačna dobrota, da on ne plamti gnevom i ne istrebljuje. Jer iz te doktrine oni znaju i vide da se tako kaže u skladu s izgledom koji se pokazuje čoveku. Da gnev i zlo dolaze od čoveka, a ne od Gospoda, ali da se ipak kaže da su od Gospoda, označava okretanje od Gospoda, br. 5934, 5798, 8483, 8875).

  
/ 10837  
  

Ze Swedenborgových děl

 

Nebeske Tajne # 8875

Prostudujte si tuto pasáž

  
/ 10837  
  

8875. Ja sam Bog revnitelj. Da ovo označava da su otuda obmana I zlo, vidi se iz toga što u pravom smislu Bog revnitelj označava Božansku Istinu Božanskog Dobra, jer Bog se odnosi na istinu (br. 2586, 2769, 7268, 8301), a revnitelj na dobro (kao što će se videti niže). Ali u odnosu na one koji ne primaju Božansku Istinu od

Gospodovog Božanskog Dobra, Bog revnitelj označava obmanu I zlo; jer oni koji su u obrnutom, opažaju Božansku Istinu kao obmanu, a Božansko Dobro kao zlo; jer svako vidi u skladu sa tim kakav je on sam (prema svom kvalitetu). Otuda to da njima Gospodova revnost, koja je u sebi ljubav I samilost, izgleda kao gnev; jer kada Gospod iz ljubavi I samilosti štiti Svoje u nebu, oni koji su u zlu, ti su ozlojeđeni I ljute se na dobre, I jure u sferu gde su Božanska Istina I Božansko Dobro, s namerom da razore one koji su tamo; a tada Božanska Istina I Božansko Dobro na njih deluju, I čine da osećaju muke kao one u paklu. Otuda oni pripisuju ljutnju I gnev Božanskom, kao I svo zlo, a u stvari u Božanskom nema ni ljutnje ni zla, nego samo praštanja I milosti. 2 Iz svega ovoga se vidi zašto revnostan označava obmanu I zlo, a revnost ljutnju. (Vidi što je bilo pokazano o ovim predmetima, naime, da se ljutnja I gnev pripisuju Gospodu, dok su ovi kod onih koji su u zlu, ili kod onih koji se gneve protivu Božanskog, br. 5798, 6997, 8284, 8483; da se zla, kazne, I pustošenja na sličan način pripisuju Gospodu, dok u Gospodu postoji samo ljubav I milost, br. 2447, 6071, 8282, 8632; tako isto da zli sami sebe pustoše I bacaju u prokletstvo I pakao kada pokušavaju da unište 3 dobro I istinu, br. 7643, 7679, 7989, 7980; da se Gospod pokazuje svakome prema tome kavav je taj [čovek ili duh], br. 1861 kraj, 6832, 8197.) Da Gospodovo revnovanje označava ljubav I milost, I da kada Gospod štiti dobre protivu zlih, da to izgleda kao neprijateljstvo I gnev, vidi se iz sledećih odlomaka u Reči. Da revnost Gospodova označava ljubav I milost; kod Isaije: Pogledaj s neba, I vidi iz stana svetinje svoje I slave svoje, gdje je revnost tvoj I sila tvoja, mnoštvo milosrđa (pokreti utrobe) tvojega I milosti tvoje? eda li će se meni ustegniti? (Isaija 63:15. Ovde revnost označava milost, koja je ovde milosrđe (pokreti utrobe) , I odnosi se na dobro; jer se kaže, tvoja revnost I tvoja sila, gde se revnost kaže za dobro, a sila za istinu; na sličan način, milosrđe (pokret utrobe) kaže se za dobro, a milost za istinu; na sličan način stan svetinje označava nebo gde su oni koji pripadaju nebeskome carstvu, a stan slave, nebo gde su oni koji su u duhovnome carstvu. Iz 4 svega ovoga je jasno da u Reči, gde se pomene dobro, pominje se I istina, zbog nebeskoga braka, koji je brak dobra I istine u svakoj pojedinoj stvari Reči, kao što je to u slučaju ona dva imena, Isus I Hristos, koji označavaju Božanski brak koji je u Gospodu (o kojemu vidi br. 683, 793, 801, 2516, 7945{ign95} 8339kraj) Kod istoga: Jer nam se rodi dijete, sin nam se dade, kojemu je vlast na ramenu, I ime ć u biti: divni, savjetnik, Bog silni, otac vječni, knez mirni. Bez kraja će rasti vlast I mir na prijestolu Davidovu I u carstvu njegovu da se uredi I utvrdi sudom I pravdom od sada do vijeka. To će učiniti revnost Gospoda nad vojskama (Isaija 9:6, 7). Ovo se kaže o Gospodu I o Njegovom dolasku; revnost Jehovina će toučiniti, označava da će On to učiniti iz žarke ljubavida spasi ljudski rod. Ponovo: Iz Jerusalima će izići ostatak, I uteći sa Gore Sionake , Revnost Jehovina će to učiniti (38:32); 5Jehova će to učiniti označava de će On to uraditi od ljubavi I milosti, Kod Jezekilja: Povratiću roblje Jakovljevo I smilovaću se svemu domu Izrailjevu I revnovaću za sveto ime Svoje Jezekilj 39:25. ; gde revnost označava samilosti.

Kod Davida: jer revnost za kuću Tvoju jede me (Psalam 69:9); govoreći o Gospodu; revnost za kuću Jehovinu označava Njegovu ljubav prema onima koji primaju dobro I istinu, jer su ti kuća Jehovina. Da revnost ili milost Gospodova štiti dobre, to izgleda kao neprijateljstvo; kod Isaije: Jehova će izaći kao junak, podignuće revnost svoju kao vojnik, vikaće I klikovati, nadvladaće neprijatelje Svoje (Isaija 42:13. 7 Kod Joila: Jehova će revnovati za zemlju Svoju, I govoriće narodu Svome Joilo 2:18. Da se revnost Gospodova naziva ljutnja I gnev, jer milost izgleda kao neko zlo: kod Mojsija: Ne idite za drugim bogovima između bogova drugih naroda, koji su oko vas. Jer je Bog revnitelj, Jehova Bog tvoj, usred tebe, da se ne bi razgnjevio Jehova Bog tvoj na te I istrijebio te sa zemlje (Zak. Ponovljeni 6:14, 15). Oni me razdražoše na revnost onijem što nije Bog, razgnjeviše svojim taštinama; I ja ću njih razdražiti na revnost onijem koji nije narod, narodom ludijem razljutiću ih (Zak. Ponovljeni 32:16, 17, 21).

Kod Jezikilja: I tako će se izvršiti gnjev moj I namiriću jarost svoju na njima I zadovoljiću se. I oni će poznati da sam ja Jehova govorio u revnosti Svojoj kad izvršim gnjev Svoj na njima Jezekilj 5:13).

Kod Zaharije: Izliću na njih gnjev Svoj, svu jarost Svoga gnjega; jer će u ognju Moje revnosti svi izgorjeti Sofonija 3:8).

Kod Mojsija: Ne će Jehova oprostiti takome, nego će se onda raspaliti gnjev Jehovin I revnost njegova na takvoga čovjeka Ponovljeni Zakon 29:20).

Kod Davida: Dokle ćeš se, Gospode, jednako gnjeviti, revnost Tvoja gorjeti kao oganj? Izlij gnjev na narode koji Te ne znaju, I na carstva koja ne prizivlju ime Tvoje (Psalam 79:5, 6). Na sličan način revnost Jehovina se opisuje kao gnev u Ps. 36:1; Jezek. 16:42; ?; ?. Iz svega ovoga se može videti šta se označava revnošću [ili ljubomorom] Jehovinom, a šta Bogom koji revnuje; naime, u pravom smislu, ljubav I milost; ali u smislu koji nije pravi, kao kad se pokazuje kodonih koji su lima I obmanama, izgleda kao gnev I pustošenje. Treba znati da se Jehova, to jest, Gospod, posebno naziva revniteljem I osvetnikom, kad ono što treba da vlada univerzalno kod čoveka, postane iskvareno, naime, Božansko, koje se mora voleti, o Njemu misliti, Njega se bojati, iznad svega. kada se ovo iskvari ili izbriše, tada umesto nebeske svetlosti sledi mrkli mrak , jer nema više nikakvoga influksa ove svetlosti od Božanskog, jer nema više primanja. Iz toga se razloga kaže, Ja sam Jehova Bog tvoj, Bog revnitelj, koji kažnjava nepravdu očeva na sinovima, do trećeg I četvrtoga koljenaonih koji mrze na Mene, a u ovom slučaju oni se klanjaju drugim bogovima ili prave sebi rezane likove; jer ove stvari kvare Božansko koje treba da vlada u svemu. Stoga se to na sličan način izjavljuje kod Mojsija: Čuvajte se da ne pravite rezanih likova , jer ja sam Jehova Bog oganj koji sažiže, Bog revnitelj (Izlazak 34:14). To je bilo tako strogo zabranjeno kod Izrailjske nacije, jer obožavanje drugih bogova, rezanih likova, I slika, briše sve ono što pretstavlja crkvu među njima; jer u nebu Jehova, to jest, Gospod vlada univerzalno; Njegov Božansko ispunjava sve stvari tamo, I čini život sviju. Da se klanjalo bilo čemu drugom osim Božanskom, nestalo bi sve ono što pretstavlja, pa bi nestala Ikomunikacija s nebom.

  
/ 10837