Bible

 

Izlazak 30:34

Studie

       

34 I reče Gospod Mojsiju: Uzmi mirisa, stakte, oniha i halvana mirisavog, i tamjana čistog, koliko jednog toliko drugog.

Ze Swedenborgových děl

 

Nebeske Tajne # 10243

Prostudujte si tuto pasáž

  
/ 10837  
  

10243. Neka se umivaju vodom. Da ovo označava očišćenje pomoću istina vere, vidi se iz značenja umivanja , što označava očišćenje od zala i obmana, vidi gore, br. 10237; i iz značenja vode koja označava istine vere, vidi br. 10238. Onaj ko ne zna šta je označeno pranjem, a šta nogama i rukama, ne može da zna na šta se odnose ove reči kod Jovana, po tom Isus usu vodu u umvaonicu, i p0če prati noge učenicima i otirati ubrusm kojim beše zapregnut. Onda dođe k Simonu Petru, koji mu reče: zar ti da pereš moje noge? Isus odgovori: Ono što ja činim sada ti ne znaš, ali ćeš doznati kasnije. Petar mu reče: nikad ti ne ćeš oprati mojijeh nogu. Isus mu odgovori: ako te ne operem, nemaš dela sa mnom. Reče mu Simon Petar: Gospode, ne samo noge, nego i ruke i glavu. Isus mu reče: opranome ne treba do samo noge prati, jer je sav čist Jovan 13:5-10. Ko može da zna na šta se odnosi ono što je Gospod rekao, Ono što ja činim, ti sada ne znaš? tako isto, ako te ne operem, nemaš dela sa mnom? isto tako, Onaj ko je opran, njemu treba samo noge prati, jer je sav čist? Da je predmet o kome se ovde govori očišćenje od zala i obmana, može se znati samo iz unutrašnjeg smisla; iz kojega postaje očito da se pranjem označava očišćenje od zala i obmana; vodom u umivaonici, istina vere u prirodnom; lanenim ubrusom, kojim je Gospod bio zaogrnut, i kojim je otirao njihove noge, Božanska istina koja proističe iz Njega; nogama, čovekovo Prirodno; pranjem glave, ruku i nogu, preporod; slično i onim koji je opran. Stoga se pranjem označava očišćenje čovekovog Prirodnog, jer ako se ovo ne opere i ne očisti dok je čovek u prirodnom svetu, to se više ne može učiniti u večnosti; jer on ostaje u onome stanju Prirodnog u kome umre. Nema popravka kasnije, jer je to podloga u koju se ulivaju unutrašnje to jest duhovne stvari kao u svoj prijemnik; kad je to izokrenuto, izokreću se isto tako i unutrašnje stvari kda se uliju. Isto je kada je oko povređeno, ili neki čulni organ iii telesni ud, jer unutrašnje stvari osećaju i deluju kroz ove u skladu s njihovim primanjem. Da se čovek ne moče očistiti u večnosti ako se njegovo prirodno nije očistilo u prirodnom svetu, označeno je Gospodovim rečima, Ono što ja činim sada, doznaćeš kasnije. Da onaj ko je preporođen treba da samo očišćava prirodno, označeno je ovim rečima, Opranome ne treba do samo noge oprati, jer je sav čist. A da Gospod sam očišćava, označeno je ovim rečima, Ako te ne operem, nemaš dela sa mnom. A da se ovo vrši preko Božanske Istine koja proističe od Gospoda, označeno je Njegovoim otiranjem lanenim ubrusom kojim je bio zaogrnut. Da laneni ubrus označava istinu od Božanskog, vidi br. 7601; stoga laneni ubrus kojim je Gospod bio zaogrnut označava Božansku Istinu od Njega. Da voda označava istinu vere, vidi br. 10238; da umivaonica, koj adrži vodu, označava Prirodno, vidi br. 10235; da pranje glave, ruku i nogu, ili celoga tela, označava preporod, br. 10239. I da noge označavaju čovekovo Prirodno, br. 10241. Iz svega ovoga opet je očito da je Gospod govorio u korespondencijama (saobraznostima), stoga od unutrašnjeg smisla, jer od neba, gde je taj smisao. Stoga ako se Gospodova Reč ne razume u tome smislu, može se razumeti samo malo (prim. prev. na drugim mestima, kao u raspravi o Sv. Pismu br. 55, autor navodi da se ono što je nužno za izbaljenje vidi u Sv. Pismu kao što se vidi lice i ruke na čoveku. Uz to treba napomenuti da je unutrašnji smisao slojevit; prvi po redu je istorijski unutrašnji smisao koji govori o razvoju Božije crkve u svetu; drugi je u utrašnjim ili duhovnim koji govori o očišćenju i preporodu čovek, a treći je i najviši onaj koji govori o tome kako je Gospod proslavio Svoje Ljudsko. Ovi smislovi su poznati u tri neba, prirodnom, duhovnom i nebeskom kao smislovi koje razumeju duhovi, to jest, anđeli u tim nebesima, popraćeni stanjima osećanja sreće i blaženstva, kao i opažanja istine, koji rastu što su nebesa viša, odnosno dublja).

  
/ 10837