33
Ako li bi ko načinio tako ulje ili namazao njim drugog, istrebiće se iz naroda svog.
33
Ako li bi ko načinio tako ulje ili namazao njim drugog, istrebiće se iz naroda svog.
10217. Između onijeh koji idu u broj. Da ovo označava koordinaciju i raspored, vidi se iz značenja brojati, kada se odnosi na sve stvari Crkve, koje su istine i dobra vere i ljubavi, što označava njihov red i raspored; oni koji su izbrojani, označavaju stvari koje su sređene i raspoređene. Brojanje ima ovo značenje, jer brojanje podrazumena ispitivanje, a ono što Gospod ispita, to je uređeno i raspoređeno. Tako isto, termin kojim se označava brojanje u izvornom jeziku, označava ispitati, oceniti, i primetiti, kao i posetiti, zapovediti, i voditi, stoga urediti i rasporediti. Ovo su značenja toga termina (izraza), jer, u duhovnom smislu, jedna stvar povlači drugu, a duhovni smisao je unutrašnje značenje izraza, jer se ovako značenje često nalazi u rečima raznih jezika, osobito istočnjačkih. Da izbrojati u duhovnom smislu, u kome se razmatraju istine i dobra vere i ljubavi, označava urediti i rasporediti, vidi se iz odlomaka u Reči, gde ne pominje brojanje, kao i broj, kao kod Isaije,
Vika stoji ljudstva na gorama; Jehova nad vojskama pregleda vojsku ubojitu (Isaija 13:4. Ponovo, Podignite gore svoje oči, i vidite; ko je to stvorio? ko izvodi vojsku svega toga u broj, i zove svako po imenu, i velike radi sile njegove i jake moći ne izostaje ni jedno? (Isaija 40:26. I kod Davida,
Jehova Izbroja mnoštvo zvezda, i sve ih zove po imenu Psalam 147:4. Da izbrojati u ovim odlomcima označava urediti i rasporediti, jasno je, jer se govori o Jehovi, ili o Gospodu, koji ne broji vojsku ili zvezde, nego dovodi u red i raspoređuje sve stvari označene vojskom i zvezdama, a to su istine i dobra vere i ljubavi. Jer se ovde ne govori o ratovima u prirodnom svetu, nego o ratovima u duhovnom svetu, što su ratovi ili bitke istina od dobra protivu obmana od zla. Da su ratovi u duhovnom smislu takve bitke, vidi br. 1664, 2686, 8273, 8295; da vojska označava istine i dobra Crkve i neba, br. 7988, 8019; a da zvezde označavaju poznavanje istine i dobra, br. 2495, 2849, 4697).
Kada se zna značenje brojanja i sinova Izrailjevih, postaje jasno zašto Davidu nije bilo dopušteno da izbroji narod, i zašto je, kasnije, prorok Gad bio poslan da izrekne kaznu (Samuilova 24:1-15), i zašto se kaže ovde, svako mora da da za iskupljenje svoje duše da ne bude pomora među njima kada ih izbrojiš, a to je zato što se sinovima Izrailjevim označavaju istine i dobra Crkve, a brojanjem se označava uređivanje i raspoređivanje; a pošto sam Gospod sređuje i raspoređuje istine i dobra vere i ljubavi kod svakoga u Crkvi i u nebu, stoga, kada to čovek čini, kao što je učinio David preko Joava, to onda označava, ne da Gospod sređuje i raspoređuje nego čovek, što nije sređivati i raspoređivati, nego razarati. Da brojanje Izrailjskog naroda nije označavalo ovakve stvari, to ne bi bio greh ili krivica da ih se prebroji. Da se sinovima Izrailjevim označavaju duhovne istine i dobra, koja su istine i dobra Crkve i neba, vidi br. 5414, 5801, 8234, 8805; slično [ je označeno] i plemenima na koja su bili podeljeni sinovi Izrailjevi, br. 3858, 3926, 4060, 6335, 6397).
Pošto sinovi Izrailjevi i plemena označavaju ovakve stvari, a one su neizbrojne, stoga se o njima u Reči kaže, da će njihov broj biti kao peska morskoga, koji se ne može izmeriti niti izbrojiti (Osija 1:10). Ko će izbrojati prah Jakovljev, i broj Izrailjev ? (Brojevi 23:10). Jehova reče Avraamu, I učiniću da sjemena tvojega bude kao praha na zemlji; a ko uzmogne izbrojati prah na zemlji, moći će izbrojati i seme tvoje (Postanje 13:16) 16:10). I na drugome mestu, Pogledaj na nebo, i izbroj zvezde, što ih možeš prebrojati, tako će biti i seme tvoje (Postanje 15:5).
Da se pod sinovima Izrailjevim i semenm Avraamovim ne misli na njihovo potomstvo, nego na duhovne istine i dobra, koji su neizbrojna, i u većem delu neizreciva, vidi se iz toga da ih po broju nije bilo više nego drugih nacija, što svedoči i Mojsije, Ne za to što bi vas bilo više nego drugih naroda, prihvati vas Jehova, i izabra vas; jer vas bijaše manje nego i kojega drugoga naroda (Zak. Ponovljeni 7:7). Brojanje označava sređivanje i raspoređivanje i kod Jeremije,
U gradovima Jerusalima i Jude opet će prolaziti stada pod rukom brojačevom Jeremija 33:13. ; stada označavaju dobra i istine Crkve, br. 6048, 8937, 9135; pod rukom brojačevim označava u skladu s Gospodovim rasporedom. I kod Davida,
Ko zna silu gneva Tvojega. Nauči nas tako brojati dane naše, da bismo stekli srce mudro (Psalam 90:12); brojati dane označava srediti i rasporediti stanja života; za dane se kaže da su nabrojani kada su sređeni i raspoređeni, a to je kada se završe, kao kod Isaije,
Kad se presekoše dani moji, rekoh: idem k vratima paklenim (grobnijem); uze mi se ostatak godina mojih (Psalam 38:10). I kod Danila,
Pismo se pokaza pred carem Belhazarom: izbrojen, izmeren, i podeljen Danijel 5:25. ; jer kad izbrojati označava urediti i rasporediti, tada ono što je izbrojano označava ono što je potpuno, kao kad se povuče linija ispod broja kojim se završava računanje.
Prebrojavanjem se označava urediti i rasporediti, jer broj označava kvalitet stvari i stanje, a kvalitet je određen brojem koji se dodaje. Otuda izbrojati označava odrediti kvalitet, a kvalifikovanje stvari u duhovnim predmetima vrši se uređivanjem i raspoređivanjem od Gospoda. Ovo je označeno brojem u Otkrovenju, I učini sve, male i velike, te im dade žig na ruci desnoj i na čelima njihovijem, da niko ne može ni kupiti ni prodati , osim ako ima žig, ili ime zveri, ili broj imena njezina. Ovde je mudrost. Ko ima um neka izračuna broj zveri: jer je broj čovekov i broj zveri šest stotina šezdeset i šest (XIII15-18). Predmet o kome se govori u ovome poglavlju, je zver morska, i zver zemaljska. Zverju iz mora označava se istina Crkve pretvorena u obmane pomoću raznih vrsta znanj vetskih stvari. A zverju zemaljskom označava se istina Crkve pretvrena u obmanu pomoću doslovnog smisla Reči koja jse primenjuje u prilog zala ljubavi prema sebi i ljubavi prema svetu; jer zemlja označava Crkvu u pogledu dobra i istine; vidi šta je navedeno, br. 9325, a more označava znanje uopšte, br. 28, 2120, 2850. Imati njeg- ov žig na ruci i na čelu, označava priznavati sve stvari bilo kakve da su; jer čelo označava ljubav, br. 9936; ime označava ono što je karakteristično za onoga koji je predstavljen, br. 3006, 3421, 6674, 8274 , 9310. Imati broj zveri označava ispitati i biti upoznat s onim izokrenutim istinama Crkve; šest stotina šezdeset i šest označavaju njen kvalitet (kvalitet Crkve) u pogledu na sve istine koje su pretvorene u obmane pomoću zla, kao i svetogrđenje onoga što je sveto, a tako isto i kraj . Znati ove stvari i ispitivati ih deo je mudrog i inteligentnog čoveka, pa se stoga kaže da je to mudrost; onaj ko ima inteligenciju , neka izračuna svoj broj. Jer broj šest označava isto što i broj dvanaest jer je to njegva polovina, br. 3960 na kraju, 7973, 8148; a dvanaest označava sve istine i dobra Crkve kao celine, br. 2129, 2130, 3272 na kraju{ign95} 3858, 3913, 7973, stoga u obrnutom smislu sve obmane i zla kao celine; utrostručavanje broja šest uključuje i kraj, a kraj dolazi onda kada je istina potpuno oskrvnuta . Iz ovih se stvari jasno vidi da brojevi u Reči označavaju uslove i stanja, kao i kvalitet , sve prema pojednim broju, kao i u sledećim rečima u Otkrovenju, kad je anđeo premerio zidove svetog Jerusalima, Sto četrdeset i četiri lakta, što je i mjera čojekova i anđelova(21:17). Određenim brojem u ovome odlomku označene su sve istine i dobra zajedno; jer sto četrdeset i četiri označava isto što i dvanaest, br. 7973; jer to je dvanaest pomnoženo sa sobom; stoga se ovde kaže, da je njegova mera i čovekova mera, baš kao gore, da je taj broj broj čoveka; ali stoga što se ovde označavaju istine od dobra, dodaje se da je ta mera i anđelova mera, jer anđeo u Reči označava istine od dobra; jer on je prijemnik Božanske Istine od Gospoda, br. 8192.
2129. Tako isto ima i drugih uzburkanosti, ili radije sukoba, koji isto tako pretstavljaju ideju poslednjeg suda, a preko kojih se društva , koja su se po zlu slagala po svom unutrašnjem, razbijaju, o čemu mogu da iznesem sledeće. Ovakvi se duhovi nagnaju u stanje u kojem ne misle u društvu ili zajednici na uobičajen način, nego svaki za sebe. Od njihovih misli, koje se tako razlikuju , i od zbunjenog drhtećega govora, čuje se buka, kao od mnogo voda, i sukob među njima, kakav se ne može opisati, koji je posledica zbrke mišlljenja o ustaljenim i izvesnim istinama, koje su tada premet njihovih misli i govora, a koja je buka takva da se može nazvati duhovnim haosem.
[2] Zvuk sukobljenih i zbunjujućih urlanja bio je trostruk. Jedan se zvuk okretao oko glave, i rečeno je da to dolazi od misli. Drugi se kretao prema levoj slepočnici, a rečeno je da je to od umovanja o izvesnim istinama u koje nisu hteli da veruju. Treći se zvuk ulivao odozgo na desno, i bio je kao škrgut , ali ne tako zbrkan, a škrgu se okretao tamo i amo; a bilo je rečeno da je to stoga što se istine okreću na ovaj način tamo i amo zbog njihovih umovanja, koja su se sukobljavala. Dok su se ovi sukovi odvijali, bilo je drugih duhova pored, koji su mi govorili koja stvar šta znači, a njihov govor se jasno probijao kroz ove zvukove.
[3] Ovo su bili posebn redmeti umovanja: treba li razumeti po smislu slova da će dvanaest apostola sedeti na dvanaest prestola i suditi dvanaest plemena Izrailjevih; isto tako, da li će u nebo biti primljeni i drugi a ne samo oni koji su trpeli progone i nevolje. Svaki je odgovarao po svojoj fantaziji, koju je stvorio za života u telu. Ali neki od njih, koji su bili vraćeni u zajednicu i u red, bili su poučeni da se tvrdnja o dvanaest apostola mora razumeti na sasvim drugi način; naime, da se se pod apostolima ne misi na apostole, niti pod prestolima na prestole, ni pod plemenima na plemena, niti da dvanaest znače dvanaest, nego da se svim ovim izrazima – apostoli, prestoli, plemena, kao i dvanaest, označavaju primarne (glavne, vodeće) stvari vere (vidi br. 2089); i da se prema ovima i u skladu s ovima izvršava sud nad svakim. Dalje je pokazao da apostoli ne mogu da sude ni jednog čoveka, nego da svaki sud pripada Gospodu samom.
[4] A što se tiče drugog predmeta umovanja, da ne treba razumeti da samo oni idu u nebo koji su trpeli progonjenja i nesreće; nego da će bogati da ići u nebo koliko i i siromašni, oni na visikim položajima kao i oni niskog [društvenog] položaja, i da Gospod pokazuje milost svima, osobito onima koji su u duhovnim nevoljama i iskušenjima, a koji su progonjeni od zlih – stoga [pokazuje milost] onima koji priznaju da su sami od sebe nevaljali, i da se spasavaju samo Gospodovom milošću.