9930. I načini ploču od čistoga zlata. Da ovo označava prosvetlenje od Gospodovog Božanskog dobra, vidi se iz značenja ploče, što je prosvetlenje; i iz značenjazlata, što je dobro ljubavi ovde Gospodovo Božansko dobro, jer je bilo na njoj napisano, Svetinja Jehovi. ( Da zlato označava dobro ljubavi, vidi br. 113, 1551-1552, 9874, 9881.) Da ploča označava prosvetlenje, bilo je zbog njenoga blistavila, jer je bila sjajna zbog zlata na Aronovom čelu, a svako blistavilo pretstavlja prosvetljenost kao što je u nebima od Gospoda kao sunca. Prosvetljenost u nebima je mudrost i inteligencija od Božanske istine, koja proističe od Gospodato jest, od toga sunca, jer ovo prosvetljava unutrašnje. Njihovo unutrašnje korespondira razumu kod čoveka, koji je prosvetljen od Gospoda onda kada se opažaju istina i dobro crkve; jer je razum prijemnik; jer bez prijemnika nema primanja. Da ova ploča označava prosvetljenost od Gospodovog Božanskog dobra, je stoga što je na njoj bilo napisano, Svetinja Jehovi, i što je bila postavljena n rednjoj strani kape (mitre), koja je bila na Aronovoj glavi. Svetinja, koja je od Jehove, označava Božansku istinu koja proističe od Gospodovog Božanskog dobra (br. 6788, 8302, 8330, 9680, 9820). Kako bi ova ploča pretstavljala blistanje, to jest, prosvetlenje, od kojega potiče mudorst i inteligencija, bila je stoga vezana za prednju stranu kape (mitre).

[2] Pošto se pločom označavalo prosvetlenje od Gospodovog Božanskog dobra, to se ona nazivala i pločom svetosti i krunom svetosti; jer kruna je reprezentativ Božanskog dobra, a svetostoznačava Božansku istinu koja proističe otuda, kao što je gore rečeno. Da se nazivala pločom krune svetosti, vidi se iz ovoga što sledi u ovoj knjizi Izlaska: I načiniše pločicu za sveto oglavlje (krunu) od čistoga zlata, i napisaše na njoj pismom kako se reže napečatima: svetinja Jehovi (Izlazak 39:30).

Da se nazivala i krunom svetosti, vidi se iz drugog odlomka u Izlasku: I metni mi kapu na glavu i svetu ploču (krunu svetosti) na kapu (Izlazak 29:6). Još mu metnu kapu na glavu, i na kapu metnu sprijed ploču zlatnu, krunu svetu(Levitska 8:9).

[3] Da kruna pretstavlja Božansko dobro od kojega je Božanska istina, vidi se po po carskim krunama. Jer carevi pretstavljaju Gospoda kao Božansku istinu (vidi br. 2015, 2069, 5068, 6148); stoga su imali krunu na glavi, i žezlo u ruci; jer se vlast od Božanskog dobra pretstavljala krunom, a vlast od Božanske istine žezlom.

[4] Da kruna(vijenac) ima ovo značenje, vidi se iz sledećih odlomaka.

Kod Davida: Tu ću učiniti da uzraste rog Davidu, postaviću vidjelo pomazaniku svojemu. Neprijatelje će njegove obući u sramotu; a na njemu će cvjetati vijenac (kruna) njegov (Psalam 132:17-18).

David ovde označava Gospoda (br. 1888), kao i pomazanik (br. 3008-3009); njegov rog označava moć (br. 2832, 9081); vidjelo označva označava Božansku istinu od koje je inteligencija (br. 9548, 9783); kruna (vijenac) označava Božansko dobro od kojega je mudrost, a od kojega je i vlast (uprava); kruna, koja označava mudrost, . . za koju se kaže da cvjeta, jer u pogledu ljudskog on je stekao mudrost u svetu kroz borbe protivu i pobede nad paklovima (br. 9548, 9783), koji su neprijatelji koji će se obući u sramotu.

[5] Ponovo: Gnjevan si na pomazanika svojega, bacio si na zemlju vijenac (krunu) njegov (Psalam 89:38-39) gde pomazanik označava Gospoda; gnjev označava stanje iskušenja koje je postojalo kad je bio u borbamas paklovima; tužbalica (lamentacija) se u to vreme opisuje gnjevom i odbacivanjem (ostavljenjem, osudom); kao na primer poslednja tužbalica (lament) Gospodova na krstu (križu), da je ostavljen (napušten); jer je krst bioposlednje iskušenje, t est, poslednja borba s paklovima, preko koje je sjedinio svoje Božansko ljudsko sa Božanskim samim koje je bilo u njemu.

[6] Kod Isaije: U ono će vrijeme Jehova nad vojskama (Savaot) biti slavna kruna i dičan vijenac (dijadem) ostatku naroda svojega (Isa. (28:5); gde dičan vijenac (dijadem) označava mudrost koja je od dobra od Božanskog; dičan vijenac, inteligenciju od istine od onoga dobra; ovime se opisuju Božanske stvari kod naroda; narod ovde označava crkvu, jer je bila tamo.

[7] Kod istoga: Siona radi ne ću umuknuti, i Jerusalima radi ne ću se umiriti, dokle ne izađe kao svjetlost pravda njegova i spasenje se njegovo razgori kao svijeća. I bićeš krasan vijenac u ruci (kući) Jehovinoj i carska kruna u ruci Boga svojega (Isa. (62:1, 3). Sionom i Jerusalimom označava se crkva, Sionom nebeska crkva, a Jerusalimom duhovna crkva koja je odatle; krasan vijenac označava mudrost koja je od dobra, a carskom krunom, inteligencija kioja je od istine a pošto se krunom označaa mudrost koja je od dobra, stga se kaže da je u ruci Jehovinoj, a pošto se kapom označava inteligencija koja je od istine, stoga se kaže da je u ruci Boga; jer gde se govori o dobru, koristi se ime Jehova, a gde se govori o istini, koristi se ime Bog (br. 2586, 2769, 6905).

[8] Kod Jeremije: Reci caru i carici: dolje sjedite, jer će se slavni vijenc (kruna) vaš skinuti s vaše glave (Jer. 13:18); Ovde slavni vijenac (kruna) označava mudrost koja je od dobra odBožanske istine, jer slavan označava Božansku istinu crkve (br. 9815).

Kod istoga: Nesta radosti u srcu vašem, igra vaša pretvori se u žalost. Pade vijenac (kruna) s glave vaše (Plač 5:15-16). Vijenac (kruna) s glave označava mudrost koju imaju oni koji pripadaju crkvi, od Božanske istine, kroz koju su oni iznad ostalih naroda, pa stoga imaju neku vrstu vlasti.

[9] Kod jezikilja: I grivnu oko čela metnuh ti, i oboce u uši, slavan vijenac (krunu) na glavu(Jezekilj 16:12). predmeto kome se ovde goori je podizanje jedne nove crkve; grivna oko čela (na nosu) označava opažanje dobra; oboci u ušima označavaju opažanje istine, i poslušnost; vijenac (kruna) na glavi označava mudrost koja potiče otuda.

Kod Joba (Jova): Skinuo si s mene slavu moju i skunuo vijenac (krunu) s glave moje (Job 19:9); gde slava označava inteligenciju koja je od Božanske istine (br. 9429); vijenac sglave označava mudrost koja potiče odatle.

[10] U Otkrovenju: I oko prijestola bijahu dvadeset i četiri prijestola i na prijestolima vidjeh dvadeset i četiri starješine, obučene u bijele haljine , i imahu krune zlatne na glavama svojim. Padoše dvadeset i četiri starješine pred onijem što sjeđaše na prijestlu, i pokloniše se onome što živi u vijeke vjekova, i skidoš rune (vijence) svoje pred prijestoljem govoreći (Otkr. 4:4, 10). Dvadeset i četiri starješine označavaju sve one koji su u dobru od istina, a u apstraktnom smislu sva dobra od istina (br. 6524, 9404); da prijestoli označavaju istine od Božanskog (br. 5313, 6397, 8625, 9039); zlatne krune na njihovim glavama pretstavljaju mudrost od Božanskog, i pošto je od Božanskog, zbog toga su skinuli (bacili) [svoje krune] pred onim koji je sjedao na prijestolu.

[11] Pošto se dobro mudrosti stiče preko borbi u iskušenjima, koje se izvode uz pomoć istina vere, stoga su se krune daju onima koji su se borili protivu zala i obmana, i savladali ih; iz ovoga razloga su mučeničke krune bile znakovi zapovedanja (vlasti) od Gospoda nad zlima. Da krune označavaju nagrade za pobedu nad zlima, i da zbog toga označavaju dobra mudrosti, jer su to bile nagrade, i to se vidi iz Otkrovenja: I vidjeh, i gle, konj bijel, i onaj što sjeđaše na njemu imadijaše (luk) strijelu; i njemu se dade vijenac; i iziđe pobjeđujući, i da pobijedi (Otkr. 6:2). Bijel konj i onaj koji sjeđače na njemu označavaju Gospoda kao Reč (br. 2760-2762); strijela (luk) označava doktrinu istine, uz pomoć koje se vodi borba (br. 2686, 2709); iz ovoga se vidi da kruna, jer se govori o Gospodu, označava Božansko dobro, koje je nagrada za pobedu.

[12] I u drugomodlomku: I vidje, i gle, oblak bijel, i na oblakui sjeđaše kao sin čovječiji, i imaše na glavi svojoj krunu zlatnu, i u ruci svojoj srp oštar (Otkr. 14:14). Oblak bijel označava doslovni smisao Reči (br. 4060, 4391, 6752, 8781); sin covječiji označava Božansku istinu koja je od Gospoda (br. 9807); zlatna kruna, Božansko dobro od kojega je Božanska istina; srp oštar označava odbacivanje zla i obmane. Ponovo: Ne boj se smrti, i daću ti vijenac života (Otkr. 2:10). Evo ću doći brzo: drži što imaš, da niko ne uzme vijenca života (Otkr. 3:11). Kruna označava dobro od istina, stoga mudrost, jer ovo pripada dobru ljubavi od istina vere. Iz svega ovoga sada se može videti štaje označeno krunom, a šta krunom svetosti, koja je pločica od zlata na kojoj je bilo urezano, Svetinja Jehovi.

2832. (Zapleo se) u česti (žbunu) rogovima: da ovo označava sa svom silom u pogledu istina vere, vidi se iz značenja rogova. Rogovi se često pominču u Reči, i uvek označavaju silu istine od dobra, a u obrnutom, snagu obmane od zla. U ovom odlomku, oni označavaju da je duhovno, označeno ovnom, bilo se zaplelo svom snagom u prirodne reči-znanja u odnosu na istinu, i da su zbog toga ti (ljudi) lišeni snage da opažaju istine; jer što se god neko više oslanja na reči-znanja, i što više prijanja uz njih svojim nižim umom (animus) i višim umom (mens) u pogledu istina vere, to sve više gubi svetlo istine, a sa svetlom isine i svoj život. Svako može ovo znati i iz svog iskustva ko razmisli o onima koji kažu da ne mogu da veruju ništa ako to ne shvate pomoću svojih čula ili preko znanja-reči. Ako posmatrate karakter takvih ljudi, naći ćete da oni ne veruju ni u šta, i da im izgleda najmudrije pripisati sve prirodi u opšte i posebno. Ima mnogo oni oji kažu da veruju, iako ne shvataju, ali pored toga oni razmišljaju tajno u sebi kao i ostali sve od čula i znanja-reči o istinama vere, da li je tako. Ovi imaju ili neko ubeđenje koje im udahnjuje ljubav prema sebi i svetu, ili ne veruju ništa; kakav je njihov karakter, vidi se po njihovom životu. I jedni i drugi su Gospodovoj crkvi, ali joj ne pripadaju, pa tako oni nisu crkva . Oni koji pripadaju crkvi, ti su u životu dobra, i imaju veru u istine; a duhovni imaju veru samo u one istine koje su naučili u detinjstvu, i koje su kasnije za sebe potvrdili iz nauka ili nekog drugog izvora. Takvo je stanje duhovnih, i ono se ovde opisuje ovnom koji se zapleo u čestaru svojim rogovma (vidi gore, br. 2831.

Da rog označava snagu istine od dobra, vidi se iz sledećih odlomaka: kod Davida: jer ti si krasota sile njihove, i po milosti tvjoj uzvišuje se rog naš jer je Jehova odbrana naša, i ono je svetoga Izrailja car naš. Istina je moja i milost moja s njim; i u moje ime uzvisiće se rog njegov . Pružiću na more ruku njegovu, i na rijeke desnicu njegovu (Psalam 89:17, 18, 24, 25); gde naš rog i njegov rog oznavaju silu istine. Predmet o kom se govori u ovom odlomku je Gospodovo duhovno carstvo; od svetog Izrailja car naš (naš car pripada svecu Izrailjevom) označava da Božanska istina pripada Gospodu; da car označava istinu, i da je Gospod kao car Božanska istina, može se videti, br. 1672, 1728, 2015, 2069; pružiti ruku na more i desnicu na rijeke označava silu, br. 878; a da more i reke označavaju znanja i saznanja, br. 28, 2702).

Opet: Ljubiću te, Gospode, krjeposti moja! Gospode, grade moj, zaklone moj, koji se oboriti ne može, Bože moj, kamena goro, na kojoj se ne bojim zla, štite moj, rože spasenja mojega, utočište moje! (Psalam 18:1, 2; 2 Sam. (22:2, 3); gde rog spasenja označava istinu kao silu; izrazi sila, stena (petra), grad, Bog, kamen (rupes) i štit, svi označavaju silu istine.

Opet: Tu ću učiniti da uzraste rog Davidu, i postaviću vidjelo pomazaniku mojemu. Neprijatelje ću njegove obući u sramotu, i na njemu će cvjetati vijenac života (Psalam 133:17, 18), govoreći o Gospodu koji je David, vidi br. 1888; rog označava silu istine, a vidjelo svetlost istine.

Kod Samuila: A Ana se pomoli i reče: razveseli se srce moje u Gospodu; podiže se rog moj u Gospodu, otvoiše se usta moja na neprijatelje moje. Koji se suprote Gospodu, satrće ih; na njih će zagrmjeti s neba; Gospod će suditi krajevima zemaljskim, i daće snagu caru svojemu, i uzvisiće rog pomazaniku njegovu (1 Samuilova 2:1, 10), u proročanstvu Ane (Hane); rog označava moć istine.

Kod Mojsija: Krasota j jegova kao u prvenca teleta, i rogovi njegovi kao rogovi u jednoroga; njima će bosti narode sve do kraja zemlje (Zak. Pon. (33:17); ovo je Izrailjevo prorokovanje o Josipu, gde rogovi jednoroga označavaju moć istine, kao što je očito i iz onoga što sledi, da će njima bosti narode do kraja zemlje. Slično kod Davida: Sačuvaj me, o Jehova, od usta lavovijeh i od roga jednoroga (bivolovih), čuvši, izbavi me (Psalam 22:21). Božanske istine se nazivaju rogom jednoroga zbog njihove uzvišenosti; otuda se često pominje da će rog biti uzdignut, jer uzdizanje označava moć od iznutra; ono što je uutrašnje, to se izražava onim što je iznad, br. 1735, 2148).

Kod Jeremije: Odbi u žestokom gnjevu sav rog Izrailju obrati natrag, desnicu svoju od neprijatelja, i raspali se na Jakova kao oganj plameni (Plač 2:3); odbiti rog Izrailju označava lišiti (nekoga) istine koja ima moć; to isto znači povući desnicu od neprijatelja.

Kod Jezikilja: U onaj ću dan učiniti da naraste rog Izrailju, i tebi ću otvoriti usta među njima, i znaće da sam ja Jehova Jezekilj 29:21. : učiniti da poraste rog za dom Izrailjev označava umnožiti istine duhovne crkve koja je Izrailj; otvaranje usta označava ispovedanje istih (istina).

Kod Avakuma (Habakuka): Bog dođe do Temana i svetac s gore Farana; slava njegova prekri nebesa i zemlja se napuni hvale njegove. Svjetlost mu bijaše kao sunce, rogovi (zraci) izlažahu mu iz ruku, i ondje bješe skrivena sila njegova Avakuma 3:3. 4), govoreći o Gospodu, gde izrazi rogovi (zraci) mu izlažahu iz ruke i ondje bješe skrivna sila njegova, jasno označavaju moć istine; Gora Faran označava Božansko Duhovno ili Božansku istinu Gospodovog Ljudskog, vidi br. 2714; i ovo je svjetlost i sunce. Ovako se opisuje Božanska istina Gospodovog Ljudskog kod Jovana: I vidjeh i gle, nasred prijestola četiri životinje, i posred starješina jagnje stajaše kao zaklano, i imaše sedam rogova, i sedam očiju, koje su sedam duhova Božijih poslanijeh po svemu svijetu (Otkr. 5:6); sedam rogova označavaju svete ili Božanske istine; a da sedam označava ono što je sveto, vidi br. 716, 881; sedam duhova poslatih na svu zemlju su svete propovedi (besede) istih istina. Rogovi na oltaru označavaju istinu koja ima moć, a o njima se piše kod Mojsija: I na četiri ugla načini mu rogove, iz njega da izlaze rogovi, i okovaćeš ga u mjed (Izlazak 27:2; 37:2); na sličan način na oltaru za kađenje, da budu rogovi, o kojma je ovo napisano kod Mojsjia: Dužina (oltara) neka mu bude lakat, i širina lakat, četverouglast da bude, i dva lakta visok; iz njega neka mu izlaz rogovi (Izazak 30:2; 37:25). Oltar je bilo ono glavno čime se pretstavljao Gospod, i Njegovo bogoštovanje, vidi gore, br. 921; oltar je pretstavljao Njegovo Božansko dobro, rogovi Njegovu Božansku istinu, da istina treba da dolazi od dobra, bilo je pretsavljeno rogovima koji su izlazili iz oltara; nema istine koja ne dolazi od dobra, vidi gore, br. 654, 1608, 1162, 117, 2063, 2261, 2429; otuda je jasno da rogovi u pravom smislu oznčavaju moć istine koja je od dobra. Da kada su Aron i njegovi sinovi bili uvođeni u službu, o i u trebali da uzevši krvi od teleta pomažu rogove oltara prstom svojim, i ostalu svu krv da proliju na podnožje oltara (Izlazak 29:12; Levitska 4:3, 7); isto tako ako li poglavar zriješi, i učini nehotice što god je Jehova Bog njegov zabranio da se čini, te skrivi, kad dozna za grijeh svoj, tada neka dovede na žrtvu jare muško, zdravo. I neka metne ruku svoju na jaretovu glavu, i svećenik neka ga zakolje gdje se kolje žrtva paljenica pred Jehovom, i neka uzme svećenik krvi od žrtve za grijeh na prst svoj i pomaže rogove oltra na kom se pali; a ostalu krv neka izlije na podnožje oltara (Levitska 4:22, 25); na sličan način, ako duša zgriješi (stihovi 27, 30, 34, istoga poglavlja); a tako isto kad se čini ispaštanje za oltar (Levitska 16:18, 19):- sve su ove stvari označavale istine od dobra; jer sva su se posvećivanja i uvođenja izvodila uz pomoć istina koje dolaze od dobra, kao što se vidi kod Jovana: I šesti anđeo zatrubi, i čuh glas jedan od četiri roglja zlatoga oltara, koji je pred Bogom (Otkr. 9:13); rogljevi iz zlatog oltara jasno označavaju istine od dobra, jer je glas otuda dolazio; zlato oznčava dobro (vidi br. 113, 1551, 1552), a još više zlatan oltar.

Kod Amosa: Kad pohodim Izrailja za grijehe njegove, tada ću pohodii i oltare Betelske, i odbiće se rogovi oltaru i pašće na zemlju Amos 3:14. ; razlog da treba otseći rogove na oltaru, je to što njima više nije bila pretstaljena istina od dobra. Betel označava Božansko dobro; zato se i naziva careva svetinja, i carski dom (Amos 7:13). Pomazanje careva uljem iz roga (16:1, 13; 1 o Carevima 1:39) je pretstavljalo na sličan način istinu od odbra (vidi br. 886), ali rog je pretstavljao istinu; samo carstvo u unutranjem smislu označava takvu istinu (vidi br. 1728, 2015), koja ima moć. Da rog u obrnutom smislu označava moć obmane koja je od zla, vidi se iz sledećih odlomaka:- kod Amosa: Vi se radujete onome što je ništa i govorite: nijesmo li svojom snagom dobili rogove? Amos 6:13. : u ovom odlomku rogovi označavaju snagu obmane.

Kod Zaharije: Tada podigoh oči svoje i vidjeh, gle, četiri roga. I rekoh anđelu koji govoraše sa mnom: šta je to? A on mi reče: to su rogovi koj azmetnuše Judu, Izrailja i Jerusalim. Potom pokaza mi Jehova četiri kovača. I rekoh: šta su ti došli da rade? A on odgovori: ono su rogovi koji razmetnuše Judu da niko ne podiže gave; a ovi dođoše da ih uplaše, da odbiju rogove narodima, koji podigoše rog na zemlju Judinu da je razmetnu Zaharija 1:18-21. : rogovi označavaju moć obmane, koja pustoši crkvu.

Kod Jezikilja: Što bocima i ramenima otiskujete i rozima svojim bodete sve bolesne tako da ih razagnaše na polje Jezekilj 34:21. : govoreći o pastirima koji zavode pomoću obmna; rogovi označavaju silu obmane, rame označava snagu, vidi br. 1985).

Kod Jeremije: Učini Jehova što naumi, ispuni riječ svoju, koju kaza odavna, razori nemilice, i razveseli tobom neprijatelje, podiže rog protivnicima tvojim (Plač 2:17).

Opet: Odbijen je rog Moabu, i mišica se njegova slomi, govori Jehova Jeremija 48:25. ; gde rog označava moćnu obmanu.

Kod Davida: Kažem hvališama: ne hvalite se vi bezakonici: ne dižite roga; sve ću rogove bezbožnicima polomiti, i rogovi pravednikovi će se uzvisiti (Psalam 75:4, 5, 10): rog bezakonika označava moć obmane od zla, a rog pravednika označava moć istine od dobra.

Kod Danila: Po tom vidjeh u utvarama i gle četvrta zvijer, koje se trebalo bojati, strašna i vrlo jaka, i imaše velike zube gvozdene. . . i imaše dest rogova. Gledah rogove, i gle, mali rog izraste među onijema, i tri roga iščupaše se pred njim, i gle, oči kao čovječije bjehu na tom rogu, i usta koja govorahu velike stvari. Tada gledah radi glasa velikih riječi koje govoraše onaj rog i gledah dole gdje bješe ubijena zvijer; tada zaželjeh znati istinu o četvrtoj zvijeri, i deset rogova što joj bjehu na glavi i o drugom koji izraste i tri otpasdoše pred njim, o rogu koji imaše oči Danijel 7:7, 8, 11, 19-26); predmet o kome se ovde govori je izokrenuto stanje crkve, stvari koje je Danilo video, kao zver, gvozdeni zubi, rog koji je imao oči, rogovi koji govore, i koji ratuju protivu svetih, i koji govore protivu Svešnjega, označavaju stanje obmane i jeresi unutar crkve; da rogovi označavaju moćnu i vladajuću obmanu, može se videti već iz toga što im se pripisuju oči, to jest intelektualno (vidi br. 2701), i da su govorili protivu Svevišnjga; carevima i carstvima se ne označavaju carevi i carstva nego doktrinalne stvari obmane, kao što se vidi iz njihovog značenja u Reči, gde označavaju doktrinalne stvari istine, a u obrnutom smislu isto samo od obmane, vidi br. 1672, 2015, 2069, 2547. Ponovo kod Danila: Video je ovna kako stoji pred rekom, koji je imao dva roga, i rogovi su bili uzdignuti ali jedan više od drugoga, i viši dođe poslednji: Ovan što sam ga vidio imaše dva roga, to s arevi medski i persijski. A runjavi ovan je car grčki, i veliki rog što mu bješe među očima, to je prvi car. A što se on slomi, i mjesto njega narastu četiri, to su četiri carstva, koja će nastati iz toga naroda, ali ne njegovom silom. A na pošljedak carovanja njihova, kad bezakonici navrše mjeru, nastaće car bestidan i lukav. Sila će mu biti jaka, ali ne od njegove jačine, i čudesno će pustošiti. I lukavstvom njegovijem napredovaće-. A rečena utvara dana i noći istina je; za to ti zapečati utvaru, jer je za mnoga vremena (VIII. I do kraja). Predmet o kome se ovde govori u unutrašnjem smislu je stanje duhovne crkve, koja je ovan (vidi br. 2830), i stanje te crkve se opisuje, kako je ona postupno propadala i bila izopačena; jarac označava one koji su u veri odvojenoj od ljubavi ka bližnjem, ili u istini odvojenoj od dobra, koji se dižu protivu dobra, pa na kraju i protiu Gospoda; ovnovi rogovi označavaju unutrašnje i spoljašnje istine duhovne crkve; rogovi jarca su istine koje postupo postaju obmane; carstvima i carevima u ovom poglavlju ozačavaju se istine i obmane, kao što je rečeno, jer Reč Gospodova u suštini ne govori o svetskim stvarima i zemaljskim, nego o duhovnim i nebeskim stvarima.

Kod Jovana: I pokaza se drugi znak na nebu, i gle, velika crvena aždaha, koja imaše sedam glava, i deset rogova, i na glavi njenoj sedam kruna. I rep njezin odvuče trećinu zvijezda nebeskih, i baci ih na zemlju, i aždaha stajaše pred ženom koja šćaše da se porodi, da joj poždere dijete kad rodi (Otkr. 12:3, 4). I opet: I vidjeh zvijer kako dolazi iz mora, koja imaše sedam glava, i deset rogova, i na njenim rogovima deset kruna (dijadema), i na glavama ime svetogrdno. Dato mu je da vojuje protivu svetih, i da ih pobijedi. Poslije vidjeh drugu zvijer koja izlažaše iz zemlje, i ona imaše dva roga kao jagnje (Otkr. 13:1, 2, 7, 11). I opet: I vidjeh ženu koja sjedaše na crvenoj zvijeri, puna svetogrdnosti, koja imaše sedam glava i deset rogova; to je bio Babilon veliki. Sedam glava su sedam gora, na kojima žena sjedi; a bjehu i sedam careva; deset rogova su deset careva Otkrivenju 17:3, 5, 7, 9, 12, 13); da se rogovima označavaju sile obmane, jasno se vidi i kod Danila.