9714. I načini oltar. Da ovo označava reprezentativ Gospoda i njegovog bogoštovanja, vidi se iz značenja oltara za ponude i za žrtve, što je Gospodo eprezentativ; a pošto seprinosima i žrtvama označavaju stvari Gospodovog bogoštovanja, stoga je oltar isto tako i reprezentativ njegovog bogoštovanja. Međutim Gospoda se ne bogoštuje prinosima i žrtvama, nego onima stvarima koje su pretstavljene njima, a to su nebeske stvari ljubavi i duhovne stvari vere (vidi br. 922-923, 1823, 8680, 8936).

[2] Dve su dve stvari bile kojima je Gospod bio pretstavljen u pogledu Božanskog ljudskog: hram i oltar. Da je bio pretstavljen hramom, on sam uči kod Jovana: Isus reče, srušite ovaj hram, i za tri dana ja ću ga podići. Govoraše o hramu svoga tijela (Jovan: 19, 21). da je bio pretstavljen i oltarom, može i to videti iz njegovih reči kada je govorio o hramu i a u isto vreme i o oltaru, kod Mateje: Teško vama vođi slijepi koji govorite: ako se ko kune crkvom, nije ništa; ako se ko kune zlatom crkvenim kriv je. Budale slijepe: šta je veće: ili zlato, ili crkva koja zlato osveti? I ako se ko kune oltarom, ništa je to. I koji se kune oltarom, kune se njim i svijem što je na njemu. I koji se kune crkvom, kune se njomi onijem koji živi u njoj. I koji se kune nebom, kune se prijetolom Božijim i onijem koji sjedi na njemu (Mat. 23:16-22). Iz ovoga se vidi da je, kao hram, i oltar preprezentativ Gospodovog Božanskog ljudskog; jer se kaže o oltaru kao i o hramu, naime, da je to ono što posvećuje prinos koji je na njemu; tako da je oltar ono od čega dolazi posvećenje; stoga da je i on reprezenativ Gospodovog Božanskog ljudskog od kojega proističe sve ono što je sveto. Ali oltar je bio njegov reprezentativ Gospoda u pogledu njegovog Božanskog dobra; dok je hram bio njegov reprezentativ u pogledu njegove Božanske istine koja proističe od Gospoda i koja čini nebo. Iz toga se razloga kaže o hramu da onaj ko se kune hramom, kune se i onim koji u njemu živi; a dodaje se da onaj ko se kune nebom, kune se i prijestolom Božijim, i onim koji sjedi nanjemu. Prijestol Božiji označava Božansku istinu koja proističe od Gospoda, stoga označava nebo; a onaj koji sjedi na njemu, označava Gospoda (br. 5313). Isto ono što je bilo pretstavljeno hramom, bilo je je pretstavljeno i šatorom; Gospod u pogledu Božanske istine koji je bio tamo, bio je označen svedočanstvom koje je bilo u kovčegu (br. 9503).

[3] Pošto je oltar pretstavljao Gospoda kao Božansko dobro, stoga je bio sama svetinja nad svetinjama, stoga je posvećivao sve što je bi se njega dotaklo; što se može videti iz onoga što sledi u ovaj knjizi, gde se kaže, Sedam dana činićešočišćenje na oltaru i osvetićeš ga, te če biti oltar svetinja nad svetinjama; što segod dotakne oltara, biće sveto (Izlazak 29:37); pa je stoga vatra morala da neprekidno gori, i nikada d e gasi (Levitska 6:13); i od vatre se uzimala vatra za kad, i niotkuda drugo (Levitska 10:1-6); jer se vatrom na oltaru označavalo Božansko dobro Gospodove Božanske ljubavi (br. 5215, 6314, 6832, 6834, 6849).

[4] Da je oltar bio reprezentativ Gospoda, vidi se iz sledećih odlomaka kod Davida: Pošlji vidjelo svoje i istinu svoju, i neka me vode, i izvedu na svetu goru tvoju i u dvorove tvoje. I onda ću pristupiti k žrtveniku (oltaru) Božijem (Psalam 43:3-4). Umivam pravdom ruke svoje, i idem oko oltara (žrtvenika) tvojega, o Jehova (Psalam 26:6).

[5] A da je oltar bio reprezentativ Gospodovoga bogoštovanja, vidi se iz ovih odlomaka: Sva stada cedarska (od Arabije) skupiće se k tebi; ovnovi Nabajotski biće ti na potrebu; prineseni na oltaru mom biće ugodni (primljeni), i dom slave moje proslaviću (Isa. (60:7). Odbaci Gospod oltar svoj, omrznu na svetinju svoju (Plač 2:7); gde odbaciti oltar označava otstraniti reprezentativ Gospodovog bogoštovanja od dobra ljubavi; omrznuti svetinju označava ukinuti reprezentativ Gospodovog bogoštovanja od istine vere.

[6] Kod Jezikilja: Oltari će se vaši raskopati i opustjeti; i pobacaću kosti vaše oko oltara vaših; i gadni bogovi vaši izlomiće se, i više ih ne će biti (Jez. 6:5. 6); raskopati, opustjeti, i pobacati označava da će tako biti sa reprezentativom bogoštovanja.

Kod Isaije: Za to će se tijem očistiti bezakonje Jakovljevo, kad se sve kamenje oltarno razmetne (ISA. (27:9); gde kamenje oltarno koje će se razmetnuti označava sve istine bogoštovanja.

[7] Ponovo: U to će vrijeme čovjek pogledati na tvorca svojega, i oči njegove gledaće na sveca Izrailjeva; a on će pogledati na oltare, djelo ruku svojih, niti će gledati na ono što su načinili prsti njegovi (Isa. (17:7-8); gde oltari koji su djelo ruku njegovih i i koje su načinili prsti njegovi označavaju bogoštovanje od svoga vlastitoga razuma.

[8] Kod Osije (Ozeja): Što umnoži oltare svoje da griješe(Ozeja 8:11); gde umnožavati oltare da griješe označava izmišljati bezvredne stvari bogoštovanja.

Kod istoga: Trnje i čkalj rasti će na oltarima njihovijem (Ozeja 10:8); označavajući zla i obmane koji će ući i sačinjavati bogoštovanje. (9] Kod Isaije: U taj će dan Jehovin oltar biti u Egiptu (Isa. (19:19); gde Jehovin oltar označava bogoštovanje Gospoda.

[10] Pošto se oltar opisan u ovome poglavlju mogao nositi, bio je načinjen od drveta sitima, i bio je okovan mjedi; dok je oltar koji je stajao na jednome mjestu, bio načinjen od zemlje ili od neklesanoga kamenja. Oltar od zemlje bio je glavni reprezentativ Gospodovog bogoštovanja od dobra ljubavi; a olatr načinjen od neklesanoga kamenja bio je reprezentativ bogoštovanja o obra i istna vere (br. 8935, 8940); dok je oltar ovde opisan bio reprezentativ bogoštovanja Gospoda od dobra ljubavi. Iz toga razloga bio na načinjen od drveta sitima i okovan mjedi.

5215. Šturijeh opženih istočnim vjetrom. Ovo označava da su puni požuda, što se vidi iz značenja opženih istočnim vjetrom, naime, izgorelim od vatre požuda. Jer istočni vjetar i istok, u istinskom smislu, su ljubav ka Gospodu i ljubav ka bližnjemu (br. 101, 1250, 3249, 3762); otuda u obrnutom smislu, oni su ljubav prema sebi i ljubav prema svetu, stoga zle želje i požude; jer ove pripadaju ovim poslednjim ljubavima. Vatra se odnosi na ove stvari iz razloga datoga gore (br. 5071), pa stoga se opržen odnosi na njih.

2. Jer postoje dva izvora topline, kao i svetlosti; jedan je toplina sunca u svetu, a drugi je izvor sunce neba koje je Gospod. Poznato je da sunce sveta izliva toplinu u svet i u sve stvari u njemu; ali da sunce neba izliva toplinu u celo nebo, to nije tako dobro poznato. Ali to se može znati ako se razmisli o toplini unutar čoveka, nazvanoj životna (vitalna) toplina, koja nema ništa zajedničko sa toplinom ovoga sveta. Iz ovoga se može znati da je prethodna toplina različita od topline ovoga sveta; da je ona živa, dok ona druga nije živa; i da stoga što je duhovna toplina živa, ona zagreva čovekovo unutrašnje, naime, njegovu volju i razum, i čini ga sposobnim da voli i da oseća. Iz ovoga razloga su želje, ljubavi, i osećanja duhovna toplina, i tako se i nazivaju. Da su te stvari toplina, sasvim je jasno, jer toplina izbija na sve strane iz živih tela, i po najvećoj hladnoći; a isto tako, kada želje i osećanja, to jest, ljubavi postanu toplije, i telo biva toplije u istom stepenu. To je toplina koja se u Reči naziva gorenje, vatra, i plamen; a u istinskom smislu to je nebeska i duhovna ljubav, ali u obrnutom smislu telesna i zemaljska ljubav. Iz ovoga je očito da opržen istočnim vjetrom ovde znači izgoreo na vatri požuda, a kada se to kaže o spoljašnjim-znanjima, koja su ovde šturi klasovi žita, to znači da su puni požuda.

3. Da istočni vjetar (ustok) označava požude i fantazije, vidi se iz odlomaka u kojima se pominje u Reči, kao kod Davida: Pusti nebom ustoku (istočni vjetar) i navede silom svojom jug; i kao prahom zasu ih mesom, o kao pijeskom morskim pticama krilatijem (Psalam 78:26, 27); da se mesom koje je doneo vetar označavaju zle želje, a pticama krilatijem njihove fantazije, jasno je iz Mojsija (Brojevi 11:31-35), gde se kaže da se mesto gde su ljudi bili pobijeni pomorom zbog jedenja mesa, nazivalo grob požuda, jer su tu pogrebeni oni koji su bili obuzeti požudama. (prim. prev. Pogledaj Knjigu o Brojevima pogl 11:31-35, o iskustvu Hebreja u pustinji, po izlasku iz Egipta, kada ih je Jehova hranio manom i prepelicama).

4. Kod Jezikilja: Eto, posađen je, hoće li napredovati? i neće li se sasvijem posušiti čim ga se dohvati ustoka (istočni vjetar)? Posušiće se u brazdi gdje je posađen Jezekilj 17:10).

Opet: Ali bi iščupana i na zemlju bačena, i ustoka osuši rod njezin; osušiše se i polomiše se jaki prutovi njezini, i oganj ih proždrije. I izađe oganj iz pruta grana njezinijeh i proždrje rod njezin da nema na njoj pruta jaka za palicu vladalačku. To je naricanje, i biće naricanje (19:10); ustoka (istočni vjetar) ovde olznačava ono što pripada požudama.

Kod Isaije: S mjerom ga je karao, kad ga je odbacio, kad ga je odnio silnijem vjetrom svojim istočnijem (Isaija 27:8.

5. Kod Ozeja: Rodan će biti među braćom svojom; ali će doći istočni vjetar, vjetar Jehovin koji ide od pustinje, i usahnuće izvor, i studenac će mu zasušiti; on će odnijeti blago od svijeg dragih zaklada Osija 13:15. ; istočni vetar i ovde označava ono što pripada požudama. Slično kod Jeremije: Kao ustokom razmetnuću ih pred neprjateljem; leđa a ne lice pokazaću im u nevolji njihovoj Jeremija 18:17. 6.

Kod Davida: Istočnm vjetrom razbićeš brodove Tarsiske (Psalam 48:7).

Kod Isaije: Ali si ostavio svoj narod, dom Jakovljev, jer su puni zala istočnijeh i gataju kao Filisteji, mili su im sinovi tuđinski (Isaija 2:6).

Kod Ozeja: Efraim se hrani vjetrom, i ide za ustokom; svaki dan množi laž i pogibao; i hvataju vjeru s Asircem, i nose ulje u Egipat (Ozeja 11:2); vjetar ovde označava fantazije, a istočni vjetar, požude.

Slično je značenje istočnoga vjetra u unutrašnjem smislu kad se govori da je odneo skakavce kad ih je odneo u more (Izlazak 10:13, 19); a sto tako da su njime (ustokom) bile podeljene vode mora Sufa (Crvenog Mora) (Izlazak 14:21).