9714. I načini oltar. Da ovo označava reprezentativ Gospoda i njegovog bogoštovanja, vidi se iz značenja oltara za ponude i za žrtve, što je Gospodo eprezentativ; a pošto seprinosima i žrtvama označavaju stvari Gospodovog bogoštovanja, stoga je oltar isto tako i reprezentativ njegovog bogoštovanja. Međutim Gospoda se ne bogoštuje prinosima i žrtvama, nego onima stvarima koje su pretstavljene njima, a to su nebeske stvari ljubavi i duhovne stvari vere (vidi br. 922-923, 1823, 8680, 8936).

[2] Dve su dve stvari bile kojima je Gospod bio pretstavljen u pogledu Božanskog ljudskog: hram i oltar. Da je bio pretstavljen hramom, on sam uči kod Jovana: Isus reče, srušite ovaj hram, i za tri dana ja ću ga podići. Govoraše o hramu svoga tijela (Jovan: 19, 21). da je bio pretstavljen i oltarom, može i to videti iz njegovih reči kada je govorio o hramu i a u isto vreme i o oltaru, kod Mateje: Teško vama vođi slijepi koji govorite: ako se ko kune crkvom, nije ništa; ako se ko kune zlatom crkvenim kriv je. Budale slijepe: šta je veće: ili zlato, ili crkva koja zlato osveti? I ako se ko kune oltarom, ništa je to. I koji se kune oltarom, kune se njim i svijem što je na njemu. I koji se kune crkvom, kune se njomi onijem koji živi u njoj. I koji se kune nebom, kune se prijetolom Božijim i onijem koji sjedi na njemu (Mat. 23:16-22). Iz ovoga se vidi da je, kao hram, i oltar preprezentativ Gospodovog Božanskog ljudskog; jer se kaže o oltaru kao i o hramu, naime, da je to ono što posvećuje prinos koji je na njemu; tako da je oltar ono od čega dolazi posvećenje; stoga da je i on reprezenativ Gospodovog Božanskog ljudskog od kojega proističe sve ono što je sveto. Ali oltar je bio njegov reprezentativ Gospoda u pogledu njegovog Božanskog dobra; dok je hram bio njegov reprezentativ u pogledu njegove Božanske istine koja proističe od Gospoda i koja čini nebo. Iz toga se razloga kaže o hramu da onaj ko se kune hramom, kune se i onim koji u njemu živi; a dodaje se da onaj ko se kune nebom, kune se i prijestolom Božijim, i onim koji sjedi nanjemu. Prijestol Božiji označava Božansku istinu koja proističe od Gospoda, stoga označava nebo; a onaj koji sjedi na njemu, označava Gospoda (br. 5313). Isto ono što je bilo pretstavljeno hramom, bilo je je pretstavljeno i šatorom; Gospod u pogledu Božanske istine koji je bio tamo, bio je označen svedočanstvom koje je bilo u kovčegu (br. 9503).

[3] Pošto je oltar pretstavljao Gospoda kao Božansko dobro, stoga je bio sama svetinja nad svetinjama, stoga je posvećivao sve što je bi se njega dotaklo; što se može videti iz onoga što sledi u ovaj knjizi, gde se kaže, Sedam dana činićešočišćenje na oltaru i osvetićeš ga, te če biti oltar svetinja nad svetinjama; što segod dotakne oltara, biće sveto (Izlazak 29:37); pa je stoga vatra morala da neprekidno gori, i nikada d e gasi (Levitska 6:13); i od vatre se uzimala vatra za kad, i niotkuda drugo (Levitska 10:1-6); jer se vatrom na oltaru označavalo Božansko dobro Gospodove Božanske ljubavi (br. 5215, 6314, 6832, 6834, 6849).

[4] Da je oltar bio reprezentativ Gospoda, vidi se iz sledećih odlomaka kod Davida: Pošlji vidjelo svoje i istinu svoju, i neka me vode, i izvedu na svetu goru tvoju i u dvorove tvoje. I onda ću pristupiti k žrtveniku (oltaru) Božijem (Psalam 43:3-4). Umivam pravdom ruke svoje, i idem oko oltara (žrtvenika) tvojega, o Jehova (Psalam 26:6).

[5] A da je oltar bio reprezentativ Gospodovoga bogoštovanja, vidi se iz ovih odlomaka: Sva stada cedarska (od Arabije) skupiće se k tebi; ovnovi Nabajotski biće ti na potrebu; prineseni na oltaru mom biće ugodni (primljeni), i dom slave moje proslaviću (Isa. (60:7). Odbaci Gospod oltar svoj, omrznu na svetinju svoju (Plač 2:7); gde odbaciti oltar označava otstraniti reprezentativ Gospodovog bogoštovanja od dobra ljubavi; omrznuti svetinju označava ukinuti reprezentativ Gospodovog bogoštovanja od istine vere.

[6] Kod Jezikilja: Oltari će se vaši raskopati i opustjeti; i pobacaću kosti vaše oko oltara vaših; i gadni bogovi vaši izlomiće se, i više ih ne će biti (Jez. 6:5. 6); raskopati, opustjeti, i pobacati označava da će tako biti sa reprezentativom bogoštovanja.

Kod Isaije: Za to će se tijem očistiti bezakonje Jakovljevo, kad se sve kamenje oltarno razmetne (ISA. (27:9); gde kamenje oltarno koje će se razmetnuti označava sve istine bogoštovanja.

[7] Ponovo: U to će vrijeme čovjek pogledati na tvorca svojega, i oči njegove gledaće na sveca Izrailjeva; a on će pogledati na oltare, djelo ruku svojih, niti će gledati na ono što su načinili prsti njegovi (Isa. (17:7-8); gde oltari koji su djelo ruku njegovih i i koje su načinili prsti njegovi označavaju bogoštovanje od svoga vlastitoga razuma.

[8] Kod Osije (Ozeja): Što umnoži oltare svoje da griješe(Ozeja 8:11); gde umnožavati oltare da griješe označava izmišljati bezvredne stvari bogoštovanja.

Kod istoga: Trnje i čkalj rasti će na oltarima njihovijem (Ozeja 10:8); označavajući zla i obmane koji će ući i sačinjavati bogoštovanje. (9] Kod Isaije: U taj će dan Jehovin oltar biti u Egiptu (Isa. (19:19); gde Jehovin oltar označava bogoštovanje Gospoda.

[10] Pošto se oltar opisan u ovome poglavlju mogao nositi, bio je načinjen od drveta sitima, i bio je okovan mjedi; dok je oltar koji je stajao na jednome mjestu, bio načinjen od zemlje ili od neklesanoga kamenja. Oltar od zemlje bio je glavni reprezentativ Gospodovog bogoštovanja od dobra ljubavi; a olatr načinjen od neklesanoga kamenja bio je reprezentativ bogoštovanja o obra i istna vere (br. 8935, 8940); dok je oltar ovde opisan bio reprezentativ bogoštovanja Gospoda od dobra ljubavi. Iz toga razloga bio na načinjen od drveta sitima i okovan mjedi.