9714. I načini oltar. Da ovo označava reprezentativ Gospoda i njegovog bogoštovanja, vidi se iz značenja oltara za ponude i za žrtve, što je Gospodo eprezentativ; a pošto seprinosima i žrtvama označavaju stvari Gospodovog bogoštovanja, stoga je oltar isto tako i reprezentativ njegovog bogoštovanja. Međutim Gospoda se ne bogoštuje prinosima i žrtvama, nego onima stvarima koje su pretstavljene njima, a to su nebeske stvari ljubavi i duhovne stvari vere (vidi br. 922-923, 1823, 8680, 8936).

[2] Dve su dve stvari bile kojima je Gospod bio pretstavljen u pogledu Božanskog ljudskog: hram i oltar. Da je bio pretstavljen hramom, on sam uči kod Jovana: Isus reče, srušite ovaj hram, i za tri dana ja ću ga podići. Govoraše o hramu svoga tijela (Jovan: 19, 21). da je bio pretstavljen i oltarom, može i to videti iz njegovih reči kada je govorio o hramu i a u isto vreme i o oltaru, kod Mateje: Teško vama vođi slijepi koji govorite: ako se ko kune crkvom, nije ništa; ako se ko kune zlatom crkvenim kriv je. Budale slijepe: šta je veće: ili zlato, ili crkva koja zlato osveti? I ako se ko kune oltarom, ništa je to. I koji se kune oltarom, kune se njim i svijem što je na njemu. I koji se kune crkvom, kune se njomi onijem koji živi u njoj. I koji se kune nebom, kune se prijetolom Božijim i onijem koji sjedi na njemu (Mat. 23:16-22). Iz ovoga se vidi da je, kao hram, i oltar preprezentativ Gospodovog Božanskog ljudskog; jer se kaže o oltaru kao i o hramu, naime, da je to ono što posvećuje prinos koji je na njemu; tako da je oltar ono od čega dolazi posvećenje; stoga da je i on reprezenativ Gospodovog Božanskog ljudskog od kojega proističe sve ono što je sveto. Ali oltar je bio njegov reprezentativ Gospoda u pogledu njegovog Božanskog dobra; dok je hram bio njegov reprezentativ u pogledu njegove Božanske istine koja proističe od Gospoda i koja čini nebo. Iz toga se razloga kaže o hramu da onaj ko se kune hramom, kune se i onim koji u njemu živi; a dodaje se da onaj ko se kune nebom, kune se i prijestolom Božijim, i onim koji sjedi nanjemu. Prijestol Božiji označava Božansku istinu koja proističe od Gospoda, stoga označava nebo; a onaj koji sjedi na njemu, označava Gospoda (br. 5313). Isto ono što je bilo pretstavljeno hramom, bilo je je pretstavljeno i šatorom; Gospod u pogledu Božanske istine koji je bio tamo, bio je označen svedočanstvom koje je bilo u kovčegu (br. 9503).

[3] Pošto je oltar pretstavljao Gospoda kao Božansko dobro, stoga je bio sama svetinja nad svetinjama, stoga je posvećivao sve što je bi se njega dotaklo; što se može videti iz onoga što sledi u ovaj knjizi, gde se kaže, Sedam dana činićešočišćenje na oltaru i osvetićeš ga, te če biti oltar svetinja nad svetinjama; što segod dotakne oltara, biće sveto (Izlazak 29:37); pa je stoga vatra morala da neprekidno gori, i nikada d e gasi (Levitska 6:13); i od vatre se uzimala vatra za kad, i niotkuda drugo (Levitska 10:1-6); jer se vatrom na oltaru označavalo Božansko dobro Gospodove Božanske ljubavi (br. 5215, 6314, 6832, 6834, 6849).

[4] Da je oltar bio reprezentativ Gospoda, vidi se iz sledećih odlomaka kod Davida: Pošlji vidjelo svoje i istinu svoju, i neka me vode, i izvedu na svetu goru tvoju i u dvorove tvoje. I onda ću pristupiti k žrtveniku (oltaru) Božijem (Psalam 43:3-4). Umivam pravdom ruke svoje, i idem oko oltara (žrtvenika) tvojega, o Jehova (Psalam 26:6).

[5] A da je oltar bio reprezentativ Gospodovoga bogoštovanja, vidi se iz ovih odlomaka: Sva stada cedarska (od Arabije) skupiće se k tebi; ovnovi Nabajotski biće ti na potrebu; prineseni na oltaru mom biće ugodni (primljeni), i dom slave moje proslaviću (Isa. (60:7). Odbaci Gospod oltar svoj, omrznu na svetinju svoju (Plač 2:7); gde odbaciti oltar označava otstraniti reprezentativ Gospodovog bogoštovanja od dobra ljubavi; omrznuti svetinju označava ukinuti reprezentativ Gospodovog bogoštovanja od istine vere.

[6] Kod Jezikilja: Oltari će se vaši raskopati i opustjeti; i pobacaću kosti vaše oko oltara vaših; i gadni bogovi vaši izlomiće se, i više ih ne će biti (Jez. 6:5. 6); raskopati, opustjeti, i pobacati označava da će tako biti sa reprezentativom bogoštovanja.

Kod Isaije: Za to će se tijem očistiti bezakonje Jakovljevo, kad se sve kamenje oltarno razmetne (ISA. (27:9); gde kamenje oltarno koje će se razmetnuti označava sve istine bogoštovanja.

[7] Ponovo: U to će vrijeme čovjek pogledati na tvorca svojega, i oči njegove gledaće na sveca Izrailjeva; a on će pogledati na oltare, djelo ruku svojih, niti će gledati na ono što su načinili prsti njegovi (Isa. (17:7-8); gde oltari koji su djelo ruku njegovih i i koje su načinili prsti njegovi označavaju bogoštovanje od svoga vlastitoga razuma.

[8] Kod Osije (Ozeja): Što umnoži oltare svoje da griješe(Ozeja 8:11); gde umnožavati oltare da griješe označava izmišljati bezvredne stvari bogoštovanja.

Kod istoga: Trnje i čkalj rasti će na oltarima njihovijem (Ozeja 10:8); označavajući zla i obmane koji će ući i sačinjavati bogoštovanje. (9] Kod Isaije: U taj će dan Jehovin oltar biti u Egiptu (Isa. (19:19); gde Jehovin oltar označava bogoštovanje Gospoda.

[10] Pošto se oltar opisan u ovome poglavlju mogao nositi, bio je načinjen od drveta sitima, i bio je okovan mjedi; dok je oltar koji je stajao na jednome mjestu, bio načinjen od zemlje ili od neklesanoga kamenja. Oltar od zemlje bio je glavni reprezentativ Gospodovog bogoštovanja od dobra ljubavi; a olatr načinjen od neklesanoga kamenja bio je reprezentativ bogoštovanja o obra i istna vere (br. 8935, 8940); dok je oltar ovde opisan bio reprezentativ bogoštovanja Gospoda od dobra ljubavi. Iz toga razloga bio na načinjen od drveta sitima i okovan mjedi.

8940. (Stih 25.) Ako li mi načiniš oltar od kamena. Da ovo označava pretstavu bogoštovanje u opšte od istina (zasnovanog na istinama), vidi se iz značenja oltara, što je pretstava Božanskog bogoštovanja u opšte (vidi br. 921, 2777, 2811, 4489); I iz značenja kamenja, što su istine (br. 643, 3720, 6426, 8609). Postoji bogoštavanje Gospoda od dobra, I bogoštovanje od istine. Bogoštovanje Gospoda od dobra bilo je pretstavljeno oltarom od zemlje (humus), a bogoštovanje od istine oltarom od kamenja. (O jednoj I drugoj vrsti bogoštovanja, vidi gore, br. 8935. Stoga što je oltar od kamenja označavao bogoštovanje od istine, bilo je zapoveđeno da se sazida takav oltar čim pređu Jordan I stignu u zemlju Hanansku, na kome će biti napisane zapovesti zakona, to jest, Istine Božanske od neba (iz neba); jer se sa deset zaposvesti označavaju Istine Božanske sve zajedno. O ovome oltaru napisano je kod Mojsija: Kada pređeš preko Jordana, postavićeš velike kamenove, I obložiti ih gvožđem; I tada napiši na njima riječi zakona. Posle, sagradi oltar Jehovi Bogu, oltar od kamena, koje ćeš obložiti gvožđem. Od cijeloga kamenja aagradi oltar Jehovi Bogu svome, I na njemu ćeš prinosti žrtve paljenice I žrtve zahvalne. I na kamenovima ispisaćeš riječi zakona, sasvim jasno (Zak. Ponovlneni 27:1-8; Jošua . VIIKI. 3032). Da su reči zakona morale biti napisane na oltarskom kamenju, bilo je stoga što se kamenovima označavaju istine, a kamenim oltarom, bogoštovanje od istina. Ovo je bilo stoga što su deset zapovesti bile napisane na kamenim tablicama. Da je ovo trebalo da se uradi čim pređu Jordan, bilo je stoga što je Joradn bio prva granica zemlje Hananske ( na strani gde je bila pustinja), označavao uvođenje u crkvu ili u nebo,što se izovdi preko poznanja (cognitiones) istine I dobra, stoga preko istina, iz Reči (br. 4255); jer sve su reke koje su opkoljavale tu zemlju, označavale prve I poslednje stvari Gospodovoga carstva (4116, 4240). kamenim oltarom označene su bile istine vere, I kod Isaije: Sva korist će biti što će se uzeti grijeh kad se kamenje njegovo razmetne kao razdrobljeno krečno kamenje I ne bude više gajeva ni sunčanih likova (17:9);

gde se govori o pustošenju crkve; kamenje oltarsko krečno da se razdrobi označava da će tako biti I s istinama vere koje pripadaju bogoštovanju. Što se tiče oltara u opšte, bilo ih je od zemlje (humus), od kamena, od medi, od drveta, a I od zlata – od mjedi, drveta, I zlata, jer su ove [stvari] pretstavljale dobro. (O oltaru od mjedi, vidi Jezikilj ?; o oltaru od zlata, vidi oltar za tamjan, vidi 1 o Carivima 6:22; 7:48; Otkr. 8:3. Da mjed (bronza) označava dobro, vidi br. 425, 1551; da drvo isto tako [označava dobro], br. 643, 2781. (8354; a isto tako zlato [označava dobro), vidi 113, 1551, 5658.)