Bible

 

Izlazak 29

Studie

   

1 Učinićeš im ovo kad ih staneš osveštavati da mi vrše službu svešteničku: uzmi tele i dva ovna zdrava,

2 I hlebove presne i kolače presne zamešene s uljem, i pogače presne namazane uljem, od brašna pšeničnog umesi ih.

3 I metni ih u jednu kotaricu, i prinesi ih u kotarici s teletom i s dva ovna.

4 I dovedi Arona i sinove njegove pred vrata šatora od sastanka, i umij ih vodom.

5 I uzevši haljine obuci Aronu košulju i plašt ispod oplećka i oplećak i naprsnik, i opaši ga pojasom od oplećka.

6 I metni mu kapu na glavu i svetu ploču na kapu.

7 I uzmi ulje za pomazanje, i izlij mu na glavu, i pomazaćeš ga.

8 I sinove njegove dovedi i obuci im košulje;

9 I opaši ih pojasima, Arona i sinove njegove, i metni im kape na glave, da imaju sveštenstvo uredbom večnom. Tako ćeš posvetiti ruke Aronu i sinovima njegovim.

10 I dovedi tele pred šator od sastanka, a Aron i sinovi njegovi neka metnu ruke teletu na glavu.

11 I zakolji tele pred Gospodom na vratima šatora od sastanka.

12 I uzevši krvi od teleta pomaži rogove oltaru prstom svojim, a ostalu krv svu prolij na podnožje oltaru.

13 I uzmi sve salo po crevima, i mrežicu na jetri, i oba bubrega i salo oko njih, i zapali na oltaru.

14 A meso od teleta i kožu i balegu spali ognjem izvan logora; to je žrtva za greh.

15 Potom uzmi ovna jednog, i na glavu ovnu neka metnu ruke svoje Aron i sinovi njegovi.

16 I zakolji ovna i uzmi krvi od njega i pokropi oltar unaokolo.

17 A ovna izudi, i operi drob i noge, i metni ih na udove njegove i na glavu.

18 I svega ovna zapali na oltaru; to je žrtva paljenica Gospodu, miris ugodan, žrtva ognjena Gospodu.

19 Pa uzmi i drugog ovna, i neka mu metne Aron i sinovi njegovi ruke svoje na glavu.

20 I zakolji tog ovna, i uzmi krvi od njega i pomaži njom kraj od desnog uha Aronu i kraj od desnog uha sinovima njegovim, i palac u desne ruke njihove i palac u desne noge njihove, a ostalom krvlju pokropi oltar unaokolo.

21 I uzmi krvi koja bude na oltaru i ulja za pomazanje, i pokropi Arona i haljine njegove, i sinove njegove i haljine njihove, i biće svet on i haljine njegove i sinovi njegovi i haljine njihove.

22 Potom uzmi salo od ovna i rep i salo što je po crevima i mrežicu na jetri i oba bubrega i salo oko njih, i desno pleće; jer je ovan posvetni;

23 I jedan hleb i jedan kolač s uljem i jednu pogaču iz kotarice u kojoj budu presni hlebovi pred Gospodom.

24 I to sve metni u ruke Aronu i u ruke sinovima njegovim, i obrći tamo i amo, da bude žrtva obrtana pred Gospodom.

25 Po tom uzmi im to iz ruku, i zapali na oltaru svrh žrtve paljenice, da bude miris ugodan pred Gospodom; to je žrtva ognjena Gospodu.

26 I uzmi grudi od ovna posvetnog, koji bude za Arona, i obrtaćeš ih tamo i amo, da bude žrtva obrtana pred Gospodom; i to će biti tvoj deo.

27 Tako ćeš osvetiti grudi od žrtve obrtane i pleće od žrtve podizane, šta je obrtano i šta je podizano od ovna posvetnog za Arona i za sinove njegove.

28 I to će biti Aronu i sinovima njegovim uredbom večnom od sinova Izrailjevih, jer je žrtva podizana. Kad je žrtva podizana sinova Izrailjevih od njihovih žrtava zahvalnih, žrtva podizana biće Gospodu.

29 A svete haljine Aronove neka budu sinovima njegovim nakon njega da se pomazuju u njima i da im se u njima posvećuju ruke.

30 Sedam dana neka ih oblači koji na njegovo mesto bude sveštenik između sinova njegovih, koji će ulaziti u šator od sastanka da služi u svetinji.

31 A ovna posvetnog uzmi i skuvaj meso od njega na mestu svetom.

32 I Aron i sinovi njegovi neka na vratima šatora od sastanka jedu meso od tog ovna i hleb što je u kotarici.

33 Neka ga jedu oni za koje je bilo očišćenje da bi im se posvetile ruke da bi bili posvećeni; a drugi da ne jede, jer je stvar sveta.

34 Ako li bi ostalo šta mesa posvetnog ili hleba do jutra, onda što ostane sažeži ognjem, a da se ne jede, jer je stvar sveta.

35 I tako učini Aronu i sinovima njegovim po svemu što ti zapovedih; sedam dana svetićeš im ruke.

36 I svaki ćeš dan prinositi na žrtvu tele za greh radi očišćenja; i očistićeš oltar čineći očišćenje na njemu, i pomazaćeš ga da se osveti.

37 Sedam dana činićeš očišćenje na oltaru i osvetićeš ga, te će oltar biti svetinja nad svetinjama; šta se god dotakne oltara, biće sveto.

38 I ovo ćeš prinositi na oltaru: dva jagnjeta od godine svaki dan bez prekida.

39 Jedno jagnje prinosi jutrom a drugo prinosi večerom,

40 I još desetinu efe pšeničnog brašna smešana s uljem ceđenim, kog da bude četvrt ina, i naliv vina, četvrt ina na jedno jagnje.

41 A drugo jagnje prinesi uveče; kao sa žrtvom jutarnjom i s nalivom njenim tako i s ovom čini da bude miris ugodan, žrtva ognjena Gospodu.

42 To neka bude žrtva paljenica svagda od kolena do kolena vašeg na vratima šatora od sastanka pred Gospodom, gde ću se sastajati s vama da govorim s tobom.

43 I onde ću se sastajati sa sinovima Izrailjevim, da se osvećuje slavom mojom.

44 I osvetiću šator od sastanka i oltar; i Arona i sinove njegove osvetiću da su mi sveštenici.

45 I nastavaću među sinovima Izrailjevim, i biću im Bog.

46 I poznaće da sam ja Gospod Bog njihov, koji sam ih izveo iz zemlje misirske da nastavam među njima, ja Gospod Bog njihov.

   

Ze Swedenborgových děl

 

Apokalipsa Objašnjena # 273

Prostudujte si tuto pasáž

  
/ 1232  
  

273. (s. 5) I od prijestola izlažahu munje, i gromovi, i glasovi. Da ovo označava prosvetljenje, razumevanje, I opažanje Božanske istine u nebima od Gospoda, vidi se iz značenja munja, gromova, i glasova, što se kaže za Božansku istinu; munje njenog prosvetljenja, gromovi njenog razumevanja, i glasovi njenog opažanja; da su označene ove stvari, biće očito iz odlomaka u Reči gde se ovi pominju. Ali nešto će se reći o osnovi ovih značenja. Sve su stvari na vidljivom nebu, koje vide ljudske oči, korespondencije; kao sunce, mesec, zvezde, vazduh, eter, svetlost, toplina, oblaci, magle, daždevi, i mnoge druge; one su korespondencije stvarima u duhovnom svetu. Te su stvari tako isto korespondencije u nebu, gde su anđeli, jer i oni vide slične stvari; samo što one tamo nisu prirodne nego duhovne, kao što se vidi iz onog što je o njima rečeno u Nebu I Paklu. Na primjer, o suncu I mjesecu u nebu (br. 116-125); o svjetlosti i toplini u nebu (br. 126-140); i uopšte o korespondeciji neba sa svim stvarima na zemlji (br. 103-115); o izgledima u nebu (br. 170-176). Otuda su munje i gromovi korespondencije; i pošto su korespondencije, one označavaju one stvari kojima korespondiraju; uopšte one označavaju Božansku istinu koju primaju i izgovaraju viši anđeli, koje istine, kada se spuste nižim anđelima, to se ponekad vidi kao munja, i čuje kao grom sa glasovima. To je zato što munja označava Božansku istinu kao prosvetljenje; grom, Božansku istinu kao razumevanje; a glasovi, Božansku istinu kao opažanje.

Kaže se kao razumevanje i kao opažanje, jer ono što ulazi preko sluha u um, to se i vidi se i opaža se; vidi se u razumu, a opaža se komunikacijom s voljom. (Šta je zapravo opažanje, koje imaju anđeli u nebu, može se videti u Nauku Novoga Jerusalima, br. 140). Munje i gromovi u Reči označavaju Božansku istinu kao prosvetljenje i razumevanje, što se vidi iz sledećih odlomaka.

Kod Davida:

Mišicom si odbranio narod svoj, iz oblaka lijaše voda, oblaci davahu glas, i strijele tvoje lećahu. Grmljahu gromovi tvoji po nebu; munje tvoje sijevahu po vaseljeni (Psalam 77:15, 17, 18).

Predmet o kome se govori u ovome Psalmu je prosvetlenje crkve iznova; oblacima koji liju vodu, označavaju se istine doslovnog smisla Reči; nebom, ili višim oblacima, koji govore glasove, označavaju se istine iz duhovnog smisla Reči; a strelama koje su letele unaokolo, označavaju se gromovi iz kojih kao da izlaze strele kao iz luka, koje se pokazuju kada seva i grmi, a time se označavaju Božanske istine; glasom groma u vaseljeni označava se Božanska istina kao opažanje i razumevanje u crkvi; a munjama koje sevaju po svetu, označava se prosvetlenje; svet (vaseljena) označava crkvu. Ponovo:

Oganj pred njim ide, i pali naokolo neprijatelje njegove. Munje njegove sijevaju po vaseljeni (Psalam 97:3, 4).

I iz ovih se reči vidi se da munje označavaju Božansku istinu kao prosvetlenje; jer se kaže da će njegove munje obasjti vaseljenu.

Kod Jeremije:

On je načinio zemlju silom svojom, utvrdio vaseljenu mudrošću svojom, i razumom svojim razastro nebesa. On kad pusti glas svoj, buče vode na nebesima, podiže paru s krajeva zemaljskih, pušta munje s daždem, i izvodi vetar iz staja njegovijeh (10:12, 13, 51:16; Psalam 135:7).

I ovde se govori o ustanovljenju crkve. Da se glasom groma označava Božanska istina kao opažanje i kao razumevanje, a munjama isto tako prosvetlenje, vidi se iz toga što se kaže da je tvorac zemlje utvrdio vaseljenu mudrošću, a prostro nebesa Svojim razumom, a odmah zatim, da kad je izgovorio reč, da su bučale vode na nebesima, i da je pustio munje s daždem. Zemlja i vaseljena označavaju crkvu; vode nanebesima označavaju duhovne istine; dažd označava isto kada se one /istine/ spuste I postanu prirodne, tada je njihovo prosvetljivanje označeno munjama. U drugoj knjizi Samuilovoj:

Od sijevanja pred njim goraše živo ugljevlje. Zagrmlje s nebesa Jehova, i Višnji pusti glas svoj (22:13, 14).

I na drugome mestu:

Sijevni munjom, i razagnaj ih; pusti strijele svoje, i raspi ih (Psalam 144:6).

Da gromovi i munje označavaju Božansku istinu kao razumevanje i kao prosvetljenje, ovde se vidi iz sledećih odlomaka.

Kod Davida:

Unevolji si me zazvao, i izbavih te, usliših te usred groma (Psalam 81:7).

U Apokalipsi:

I čuh jednu od četiri životnje gdje govori kao glas gromov. I jedna od životinja reče: Dođi i vidi (6:1).

Ponovo:

I uze anđeo kadionicu i napuni je ognja s oltara, i baci je na zemlju, i postaše glasovi i gromovi i sijevanje munja i tresenje zemlje (8:5).

Ponovo:

I povika glasom velikijem, kao kad lav riče; i kad govoraše sedam gromova glasove svoje (10:3, 4).

Ponovo:

I otvori se hram Božiji na nebu, i pokaza se ćivot (kovčeg) zavjeta njegova u hramu njegovu; i bijaše sijevanje munja, i glasovi, i gromovi, i tresenje zemlje, i grad veliki (11:19).

Ponovo:

I čuh glas s neba kao glas groma velikoga; I čuh glas gudača koji guđahu u gusle svoje (14:2).

I opet:

I čuh kao glas naroda mnogoga, i kao glas voda mnogijeh, i kao glas gromova jakijeh, koji govore: aliluja, jer caruje Gospod Bog Svedržitelj! (19:6).

Pošto gromovi i munje označavaju Božanske istine, stoga isto tako kad se Jehova spuštao na Goru Sinajsku da ih proglasi /zapovijesti/, čuli su se glasovi, i vidjele munje, i čuo glas trubni (Izlazak 19:16).

Da glas trubni označava Božansku istinu kao otkrivenje, može se videti gore (br. 55, 262). Glas koji je došao s neba Gospodu čuo se kao grom, kao što se može videti kod Jovana (12:28, 28), a Jakov i Jovan nazvani su Boanerges, ili sinovi groma (Marko 3:14, 17).

  
/ 1232  
  

Bible

 

Isaija 62:1

Studie

       

1 Siona radi neću umuknuti, i Jerusalima radi neću se umiriti, dokle ne izađe kao svetlost pravda njegova i spasenje se njegovo razgori kao sveća.