Bible

 

Izlazak 29

Studie

   

1 Učinićeš im ovo kad ih staneš osveštavati da mi vrše službu svešteničku: uzmi tele i dva ovna zdrava,

2 I hlebove presne i kolače presne zamešene s uljem, i pogače presne namazane uljem, od brašna pšeničnog umesi ih.

3 I metni ih u jednu kotaricu, i prinesi ih u kotarici s teletom i s dva ovna.

4 I dovedi Arona i sinove njegove pred vrata šatora od sastanka, i umij ih vodom.

5 I uzevši haljine obuci Aronu košulju i plašt ispod oplećka i oplećak i naprsnik, i opaši ga pojasom od oplećka.

6 I metni mu kapu na glavu i svetu ploču na kapu.

7 I uzmi ulje za pomazanje, i izlij mu na glavu, i pomazaćeš ga.

8 I sinove njegove dovedi i obuci im košulje;

9 I opaši ih pojasima, Arona i sinove njegove, i metni im kape na glave, da imaju sveštenstvo uredbom večnom. Tako ćeš posvetiti ruke Aronu i sinovima njegovim.

10 I dovedi tele pred šator od sastanka, a Aron i sinovi njegovi neka metnu ruke teletu na glavu.

11 I zakolji tele pred Gospodom na vratima šatora od sastanka.

12 I uzevši krvi od teleta pomaži rogove oltaru prstom svojim, a ostalu krv svu prolij na podnožje oltaru.

13 I uzmi sve salo po crevima, i mrežicu na jetri, i oba bubrega i salo oko njih, i zapali na oltaru.

14 A meso od teleta i kožu i balegu spali ognjem izvan logora; to je žrtva za greh.

15 Potom uzmi ovna jednog, i na glavu ovnu neka metnu ruke svoje Aron i sinovi njegovi.

16 I zakolji ovna i uzmi krvi od njega i pokropi oltar unaokolo.

17 A ovna izudi, i operi drob i noge, i metni ih na udove njegove i na glavu.

18 I svega ovna zapali na oltaru; to je žrtva paljenica Gospodu, miris ugodan, žrtva ognjena Gospodu.

19 Pa uzmi i drugog ovna, i neka mu metne Aron i sinovi njegovi ruke svoje na glavu.

20 I zakolji tog ovna, i uzmi krvi od njega i pomaži njom kraj od desnog uha Aronu i kraj od desnog uha sinovima njegovim, i palac u desne ruke njihove i palac u desne noge njihove, a ostalom krvlju pokropi oltar unaokolo.

21 I uzmi krvi koja bude na oltaru i ulja za pomazanje, i pokropi Arona i haljine njegove, i sinove njegove i haljine njihove, i biće svet on i haljine njegove i sinovi njegovi i haljine njihove.

22 Potom uzmi salo od ovna i rep i salo što je po crevima i mrežicu na jetri i oba bubrega i salo oko njih, i desno pleće; jer je ovan posvetni;

23 I jedan hleb i jedan kolač s uljem i jednu pogaču iz kotarice u kojoj budu presni hlebovi pred Gospodom.

24 I to sve metni u ruke Aronu i u ruke sinovima njegovim, i obrći tamo i amo, da bude žrtva obrtana pred Gospodom.

25 Po tom uzmi im to iz ruku, i zapali na oltaru svrh žrtve paljenice, da bude miris ugodan pred Gospodom; to je žrtva ognjena Gospodu.

26 I uzmi grudi od ovna posvetnog, koji bude za Arona, i obrtaćeš ih tamo i amo, da bude žrtva obrtana pred Gospodom; i to će biti tvoj deo.

27 Tako ćeš osvetiti grudi od žrtve obrtane i pleće od žrtve podizane, šta je obrtano i šta je podizano od ovna posvetnog za Arona i za sinove njegove.

28 I to će biti Aronu i sinovima njegovim uredbom večnom od sinova Izrailjevih, jer je žrtva podizana. Kad je žrtva podizana sinova Izrailjevih od njihovih žrtava zahvalnih, žrtva podizana biće Gospodu.

29 A svete haljine Aronove neka budu sinovima njegovim nakon njega da se pomazuju u njima i da im se u njima posvećuju ruke.

30 Sedam dana neka ih oblači koji na njegovo mesto bude sveštenik između sinova njegovih, koji će ulaziti u šator od sastanka da služi u svetinji.

31 A ovna posvetnog uzmi i skuvaj meso od njega na mestu svetom.

32 I Aron i sinovi njegovi neka na vratima šatora od sastanka jedu meso od tog ovna i hleb što je u kotarici.

33 Neka ga jedu oni za koje je bilo očišćenje da bi im se posvetile ruke da bi bili posvećeni; a drugi da ne jede, jer je stvar sveta.

34 Ako li bi ostalo šta mesa posvetnog ili hleba do jutra, onda što ostane sažeži ognjem, a da se ne jede, jer je stvar sveta.

35 I tako učini Aronu i sinovima njegovim po svemu što ti zapovedih; sedam dana svetićeš im ruke.

36 I svaki ćeš dan prinositi na žrtvu tele za greh radi očišćenja; i očistićeš oltar čineći očišćenje na njemu, i pomazaćeš ga da se osveti.

37 Sedam dana činićeš očišćenje na oltaru i osvetićeš ga, te će oltar biti svetinja nad svetinjama; šta se god dotakne oltara, biće sveto.

38 I ovo ćeš prinositi na oltaru: dva jagnjeta od godine svaki dan bez prekida.

39 Jedno jagnje prinosi jutrom a drugo prinosi večerom,

40 I još desetinu efe pšeničnog brašna smešana s uljem ceđenim, kog da bude četvrt ina, i naliv vina, četvrt ina na jedno jagnje.

41 A drugo jagnje prinesi uveče; kao sa žrtvom jutarnjom i s nalivom njenim tako i s ovom čini da bude miris ugodan, žrtva ognjena Gospodu.

42 To neka bude žrtva paljenica svagda od kolena do kolena vašeg na vratima šatora od sastanka pred Gospodom, gde ću se sastajati s vama da govorim s tobom.

43 I onde ću se sastajati sa sinovima Izrailjevim, da se osvećuje slavom mojom.

44 I osvetiću šator od sastanka i oltar; i Arona i sinove njegove osvetiću da su mi sveštenici.

45 I nastavaću među sinovima Izrailjevim, i biću im Bog.

46 I poznaće da sam ja Gospod Bog njihov, koji sam ih izveo iz zemlje misirske da nastavam među njima, ja Gospod Bog njihov.

   

Ze Swedenborgových děl

 

Apokalipsa Objašnjena # 272

Prostudujte si tuto pasáž

  
/ 1232  
  

272. I imahu krune zlatne na glavama svojim. Da ovo označava sve istine koje Božansko dobro raspoređuje, a isto tako označava prethodna neba, vidi se iz značenja dvadeset i četiri starešine koji sede na dvadeset i četiri prestola, obučeni u bele haljine, što su sve istine u nebesima, stoga i sve u nebesima, kako u višim tako i u nižim, kao što je maločas objašnjeno (br. 270, 271); i iz značenja zlatne krune, što je Božansko dobro iz kojega se izvode istine, o čemu će se govoriti u onome što sledi. Sve su istine neba i crkve iz Božanskog dobra; istine koje nisu it tog izvora, nisu istine. Istine koje nisu od dobra, su kao školjke bez srži, i kao kuća u kojoj ne stanuju ljudi, nego divlje zveri; a takve su istine koje se nazivaju istinama vere, bez dobra ljubavi prema bližnjem; dobro ljubavi prema bližnjem je dobro od Gospoda, stoga dobro Božansko. Sada, pošto starešine na prestolima označavaju istine u nebesima, a zlatne krune dobro iz kojega se istine izvode, stoga su starešine viđene sa takvim krunama. Isto je označeno krunama careva; jer carevi, u reprezentativnom smislu, označavaju istine, a krune na njihovim glavama označavaju dobra iz kojih su istine izvedene (da carevi označavaju istine, može se videti gore, br. 31); otuda to da su krune od zlata, jer zlato na isti način označava dobro (vidi br. 242). Da krune označavaju dobro a otuda i mudrost, a da su istine stvari koje se krunišu, vidi se iz sledećih odlomaka.

Kod Davida:

Tu ću učiniti da uzraste rog Davidu, postaviću videlo pomazaniku svojemu. Neprijatelje ću njegove obući u sramotu. I na njemu će cvetati kruna njegova (Psalam 132:17, 18).

Ovde se Davidom i pomazanikom označava Gospod, kao što se može gore videti (br. 205); rogom se označava Njegova moć; videlom se označava Božanska istina od koje je Božanska inteligencija; krunom se označava Božansko dobro od kojega je Božanska mudrost, i od koje je Gospodova uprava; a neprijatelji koji će se obući u sramotu, su zla i obmane.

Ponovo:

Razgnjevio si se na pomazanika svojega; zanemario si savjet sa slugom svojim, bacio si na zemlju krunu njegovu (Psalam 89:38, 39.

Ovde se pomazanikom označava Gospod, a gnevom stanje iskušenja, u kojemu je On bio kada je bio u borbama s paklovima. Plač se tad opisuje gnjevom i osudom, kao u poslednjem iskušenju na krstu, kad se Gospod žalio da je napušten. Jer je krst bio poslednje iskušenje, ili borba s paklovima; a posle toga iskušenja On se obukao u Božansko dobro Božanske ljubavi, i tako ujedinio Božansko Ljudsko sa suštinskim Božanskim koje je bilo u Njemu. Ponovo, kod Isaije:

U to će vrijeme Jehova nad vojskama biti slavna kruna (vijenac) ostatku naroda svojega (28:5).

Ovde se ukrasnom krunom označava mudrost koja pripada dobru od Božanskog; a vencem krasnim označava se inteligencija koja pripada istinama od toga dobra. Ponovo;

Siona radi neću umuknuti i Jerusalima radi neću se umiriti, dokle ne izađe svjetlost kao pravda njegova i spasenje se njegovo razgori kao svijeća. I bićeš krasan vijenac u ruci Gospodnjoj i carska kruna u ruci Boga svojega (62:1, 3).

Ovde se Sionom i Jerusalimom označava crkva; Sionom, crkva koja je u dobru; a Jerusalimom, crkva koja je u istinama od toga dobra: otuda se naziva krasnom krunom u ruci Jehovinoj, i carskim vencem u ruci Božijoj. Krasna kruna označava mudrost, koja pripada dobru, a carski venac označava inteligenciju, koja pripada istini. I pošto se vencem označava mudrost, koja pripada dobru, stoga se kaže da je u ruci Jehovinoj; a pošto se vencem označava inteligencija, koja pripada istini, stoga se kaže da je u ruci Božijoj; jer gde se govori o dobru, koristi se reč Jehova, a gde se govori o istini, koristi s reč Bog (kao što se može videti u Nebeskim Tajnama, br. 2586, 2769, 6905).

Kod Jeremije:

Reci caru i carici: dolje sjedite, jer će se slavni vijenac skinuti s glave vaše (13:18).

Ovde se krasnim vencem označava mudrost koja pripada dobru, jer je lepota Božanska istina crkve (vidi Nebeske Tajne 9815). Ponovo:

Nesta radosti u srcu našem, igra naša pretvori se u žalost. Pade vijenac s glave naše (Plač, 15, 16).

Vencem za koji se kaže da je pao s glave, označava se mudrost onih koji pripadaju crkvi kroz Božansku istinu, čija je mudrost nestala, zajedno s unutrašnjim blaženstvom.

Kod Jezekilja:

I grivnu metnuh ti oko čela, i oboce u uši, slavan vijenac na glavu (16:12).

Jerusalimom, o kome se ovde govori, označava se crkva kada je tek ustanovljena. Obocem na nosu, označava se opažanje dobra; obocima naušima, opažanje istine i poslušnost; a vencem na glavi označava se mudrost iz toga.

Kod Jova:

Svukao je s mene slavu moju i skinuo vijenac s glave moje (19:9).

Ovde se slavom označava inteligencija koja izvire iz Božanske istine, a vencem mudrost iz nje. Isto tako, u Apokalipsi:

I vidjeh, I gle, konj bijel, i onaj koji sjeđaše na njemu imaše luk; i njemu se dade vijenac, i iziđe pobjeđujući, i da pobijedi (6:2).

Beli konj i onaj koji je sedio na njemu je Gospod kao Reč; luk označava doktrinu istine uz pomoć koje se On borio. Stoga je očito da je kruna, pošto se govori o Gospodu, Božansko dobro u koje je obukao svoje Ljudsko kao nagradu za pobedu.

I na drugome mestu:

I vidjeh, i gle, oblak bijel, i na oblaku sjeđaše kao Sin čovječiji, i imaše na glavi svojoj krunu zlatnu, i u ruci srp oštar (14:14). Beli oblak označava doslovni smisao Reči (vidi Nebeske Tajne, br. 4060, 4391, 5922, 6343, 8281); Sin čovečiji označava Gospoda kao Božansku istinu; zlana kruna, Božansko dobro od kojega je Božanska istina; a oštri srp označava rasipanje zla i obmane. Da kruna označava Božansko dobro od kojega je Božanska istina, bilo je predstavljeno zlatnom pločom, koja je bila na Aronovoj kapi (mitri), koja se nazivala krunom i krunicom, o kojoj se ovako piše u Izlasku:

I načini ploču od čistoga zlata, i na njoj izreži kao na pečatu: svetinja Jehovi. I veži je vrpcom od porfire za kapu, sprijed na kapi da stoji (28:36, 37).

(Da se ova ploča nazivala svetom krunom i krunicom, može se videti u Izlasku 29:6; 39:3; Levitska 8:9; ali šta je posebno time bilo označeno, može se videti u Nebeskim Tajnama, br. 9930-9936, gde se izrazi objašnjavaju.)

  
/ 1232