9815. Za slavu (čast) i diku. Da ovo označava kako bi se pretstavila, u unutrašnjoj i u spoljašpnoj formi, Božanska istina kakva je u duhovnom carstvu pripojenm nebeskom carstvu, vidi se iz značenja slave (časti), što je Božanska istina (vidi predgovor Postanju 18; i br. 5922, 9429); i iz značenja dike (krasote), što je tako isto Božanska istina, ali u spoljašnjoj formi, jer se blistavilo i krasota Božanske istine, kao što se pokazuje u spolajšnjem, označava dikom (krasotom). Stoga duhovno nebo, koje se ovde označava svetim haljinama koje služi za slavu(čast) i diku (krasotu), je slavaonoliko koliko je Božanska istina tamo u unutrašnjoj formi, i koja je isto tako dika (krasota).

[2] Slično je označeno dikom (krasotom) u sledećim odlomcima.

Kod Jeremije: Kako obastrije Gospod oblakom u gnjevu svome kćer Sionsku! Svrže s neba na zemlju diku (slavu, krasotu) Izrailjevu, i ne opomenu se podnožja nogu svojih u dan gnjeva svojega! (Plač 2. 1); gde kćer Sionska označava nebesku crkvu; a dika (krasota) Izrailjeva, duhovnu crkvu, koja se naziva dikom zbog blistavila i krasote istine. Na isti način kod Isaije: Približih pravdu svoju, nije daleko, i spasenje moje ne će odocniti jer ću u Sionu postaviti spasenje, u Izrailju slavu (čast) svoju (Isa. (46:13). Pogledaj s neba, i vidi iz stana svetinje svoje i slave svoje, gdje je revnost tvoja i sila tvoja (Isa. (63:15); gde sta vetinje označava nebesko carstvo; a stan slave svoje duhovno carstvo. I kod Danila: I iz jednoga od njih izide jedan rog malen i naraste vrlo velik prema jugu i istoku i prema krasnoj zemlji (Dan. 8:9). I car sjeverni ustaviće se u krasnoj zemlji, koju će potrti svojom rukom, kada dođe u krasnu zemlju, i mnoge će propasti (Dan. 11:11, 41); gde krasna zemlja označava crkvu Gospodovu, u kojoj je istina Božanska, ili Reč.