9714. I načini oltar. Da ovo označava reprezentativ Gospoda i njegovog bogoštovanja, vidi se iz značenja oltara za ponude i za žrtve, što je Gospodo eprezentativ; a pošto seprinosima i žrtvama označavaju stvari Gospodovog bogoštovanja, stoga je oltar isto tako i reprezentativ njegovog bogoštovanja. Međutim Gospoda se ne bogoštuje prinosima i žrtvama, nego onima stvarima koje su pretstavljene njima, a to su nebeske stvari ljubavi i duhovne stvari vere (vidi br. 922-923, 1823, 8680, 8936).

[2] Dve su dve stvari bile kojima je Gospod bio pretstavljen u pogledu Božanskog ljudskog: hram i oltar. Da je bio pretstavljen hramom, on sam uči kod Jovana: Isus reče, srušite ovaj hram, i za tri dana ja ću ga podići. Govoraše o hramu svoga tijela (Jovan: 19, 21). da je bio pretstavljen i oltarom, može i to videti iz njegovih reči kada je govorio o hramu i a u isto vreme i o oltaru, kod Mateje: Teško vama vođi slijepi koji govorite: ako se ko kune crkvom, nije ništa; ako se ko kune zlatom crkvenim kriv je. Budale slijepe: šta je veće: ili zlato, ili crkva koja zlato osveti? I ako se ko kune oltarom, ništa je to. I koji se kune oltarom, kune se njim i svijem što je na njemu. I koji se kune crkvom, kune se njomi onijem koji živi u njoj. I koji se kune nebom, kune se prijetolom Božijim i onijem koji sjedi na njemu (Mat. 23:16-22). Iz ovoga se vidi da je, kao hram, i oltar preprezentativ Gospodovog Božanskog ljudskog; jer se kaže o oltaru kao i o hramu, naime, da je to ono što posvećuje prinos koji je na njemu; tako da je oltar ono od čega dolazi posvećenje; stoga da je i on reprezenativ Gospodovog Božanskog ljudskog od kojega proističe sve ono što je sveto. Ali oltar je bio njegov reprezentativ Gospoda u pogledu njegovog Božanskog dobra; dok je hram bio njegov reprezentativ u pogledu njegove Božanske istine koja proističe od Gospoda i koja čini nebo. Iz toga se razloga kaže o hramu da onaj ko se kune hramom, kune se i onim koji u njemu živi; a dodaje se da onaj ko se kune nebom, kune se i prijestolom Božijim, i onim koji sjedi nanjemu. Prijestol Božiji označava Božansku istinu koja proističe od Gospoda, stoga označava nebo; a onaj koji sjedi na njemu, označava Gospoda (br. 5313). Isto ono što je bilo pretstavljeno hramom, bilo je je pretstavljeno i šatorom; Gospod u pogledu Božanske istine koji je bio tamo, bio je označen svedočanstvom koje je bilo u kovčegu (br. 9503).

[3] Pošto je oltar pretstavljao Gospoda kao Božansko dobro, stoga je bio sama svetinja nad svetinjama, stoga je posvećivao sve što je bi se njega dotaklo; što se može videti iz onoga što sledi u ovaj knjizi, gde se kaže, Sedam dana činićešočišćenje na oltaru i osvetićeš ga, te če biti oltar svetinja nad svetinjama; što segod dotakne oltara, biće sveto (Izlazak 29:37); pa je stoga vatra morala da neprekidno gori, i nikada d e gasi (Levitska 6:13); i od vatre se uzimala vatra za kad, i niotkuda drugo (Levitska 10:1-6); jer se vatrom na oltaru označavalo Božansko dobro Gospodove Božanske ljubavi (br. 5215, 6314, 6832, 6834, 6849).

[4] Da je oltar bio reprezentativ Gospoda, vidi se iz sledećih odlomaka kod Davida: Pošlji vidjelo svoje i istinu svoju, i neka me vode, i izvedu na svetu goru tvoju i u dvorove tvoje. I onda ću pristupiti k žrtveniku (oltaru) Božijem (Psalam 43:3-4). Umivam pravdom ruke svoje, i idem oko oltara (žrtvenika) tvojega, o Jehova (Psalam 26:6).

[5] A da je oltar bio reprezentativ Gospodovoga bogoštovanja, vidi se iz ovih odlomaka: Sva stada cedarska (od Arabije) skupiće se k tebi; ovnovi Nabajotski biće ti na potrebu; prineseni na oltaru mom biće ugodni (primljeni), i dom slave moje proslaviću (Isa. (60:7). Odbaci Gospod oltar svoj, omrznu na svetinju svoju (Plač 2:7); gde odbaciti oltar označava otstraniti reprezentativ Gospodovog bogoštovanja od dobra ljubavi; omrznuti svetinju označava ukinuti reprezentativ Gospodovog bogoštovanja od istine vere.

[6] Kod Jezikilja: Oltari će se vaši raskopati i opustjeti; i pobacaću kosti vaše oko oltara vaših; i gadni bogovi vaši izlomiće se, i više ih ne će biti (Jez. 6:5. 6); raskopati, opustjeti, i pobacati označava da će tako biti sa reprezentativom bogoštovanja.

Kod Isaije: Za to će se tijem očistiti bezakonje Jakovljevo, kad se sve kamenje oltarno razmetne (ISA. (27:9); gde kamenje oltarno koje će se razmetnuti označava sve istine bogoštovanja.

[7] Ponovo: U to će vrijeme čovjek pogledati na tvorca svojega, i oči njegove gledaće na sveca Izrailjeva; a on će pogledati na oltare, djelo ruku svojih, niti će gledati na ono što su načinili prsti njegovi (Isa. (17:7-8); gde oltari koji su djelo ruku njegovih i i koje su načinili prsti njegovi označavaju bogoštovanje od svoga vlastitoga razuma.

[8] Kod Osije (Ozeja): Što umnoži oltare svoje da griješe(Ozeja 8:11); gde umnožavati oltare da griješe označava izmišljati bezvredne stvari bogoštovanja.

Kod istoga: Trnje i čkalj rasti će na oltarima njihovijem (Ozeja 10:8); označavajući zla i obmane koji će ući i sačinjavati bogoštovanje. (9] Kod Isaije: U taj će dan Jehovin oltar biti u Egiptu (Isa. (19:19); gde Jehovin oltar označava bogoštovanje Gospoda.

[10] Pošto se oltar opisan u ovome poglavlju mogao nositi, bio je načinjen od drveta sitima, i bio je okovan mjedi; dok je oltar koji je stajao na jednome mjestu, bio načinjen od zemlje ili od neklesanoga kamenja. Oltar od zemlje bio je glavni reprezentativ Gospodovog bogoštovanja od dobra ljubavi; a olatr načinjen od neklesanoga kamenja bio je reprezentativ bogoštovanja o obra i istna vere (br. 8935, 8940); dok je oltar ovde opisan bio reprezentativ bogoštovanja Gospoda od dobra ljubavi. Iz toga razloga bio na načinjen od drveta sitima i okovan mjedi.

5313. Samo ću ovijem prijestolom biti veći od tebe. Ovo označava da će ipak izgledati kao da sve to dolazi od Prirodnog, jer dolazi od Nebeskog od Duhovnog preko Prirodnog, kao što se vidi iz značenjas biti veći od drugoga, naime, veći po izgledu ili pogledu; iz značenja prijestola, ovde, naime, Prirodnog. jer se Prirodno označava prijestolom onda kada se Nebesko od Duhovnog predstavlja onim koji sjedi na njemu; jer Prirodno je kao prestol za Duhovno, ovde Nebesko od Duhovnog. U opšte ono što je niže je kao prestol za ono što je više; jer više je i deluje u tome, i doista preko nižega, a ono što je učinjeno, izgleda kao da ga je niže učinilo, jer, kao što je rečeno, to se radi preko njega. To je ono što je označeno Faraonovim rečima Josipu, samo ću ovijem prijestolom biti veći od tebe.

2. Prestol se često pominje u Reči kada se govori o Božanskoj istini i sudu koji od nje potiče; a prijestolom se u unutrašnjem smislu označava ono što pripada Božanskom carstvu; onim koji sjedi na njemu, označava se Gospod Sam kao Car ili Sudija. Ali značenje prijestola, kao i mnogih drugih stvari, zavisi od toga na šta se prmenjuje (taj izraz). Kada se Božansko Samo i Gospodovo Božansko Ljujdsk značavaju onim koji sjedi na prijestolu, tada se Božanska istina koja proizlazi od Njega označava prijestolom; ali kad se Božanska istina koja proističe od Gospoda označava onim koji sjedi na prijestolu, tada se sveukupno nebo ispunjeno Božasnskom istinom označava prijestolom, ali kad se Gospod kao Božanska istina u višem nebu oznasčava onim koji sjedi na prijestolu, tada se Božanska istina u najnižem nebu i u crkvi označava prijestolom. Na taj način je značenje prijestola relativno. Prijestoj označava ono što pripada Božanskoj istini, jer istina se u Reči označava carem, kao i carstvom. (Da se istina označava carem, može se videti gore, br. 162, 1728, 2015, 2069, 3009, 3670, 4581, 4966, 5044, 5068; a carstvom, br. 1672, 2547, 4691.).

3. Ali na šta se posebno misli u Reči pod prestolom, jasno je iz konteksta, kao kod Mateje: jer vam kažem: Ne kunite se; ni nebom, jer je prijesto Božiji, ni zemljom, jer je podnožje Njegovo; ni Jerusalimom, jer je grad velikog cara Mateju 5:34, 35). Opet na drugome mestu: Ko se kune nebom, kune se prijestoljem Božijim, i Onim što sjedi na njemu Mateju 23:22. Ovde se izričito kaže da je nebo prijestol Božiji; a zemlja da je podnožje Njegovo, što označava ono što je ispod neba, a to je crkva. (Da je zemlja crkva, može se videti gore, br. 566, 662, 1066, 1067, 1262, 1413, 1607, 1733, 1850, 2117, 2118, 2928, 3355, 4447, 4535), Isto tako i kod Isaije; . Ovako veli Jehova: nebesa su prijestol Moj, a zemlja Mi je podnožje (46:1); Kod Davida: Jehova na nebesima postavi prijesto svoj, i carstvo njegovo svijem vlada (Psalam 103:19); Kod Mateje: kada Sin čovjčiji dođe u slavi Svojoj, i svi anđekli s Njim, tada će sjesti na prijesto slave Svoje Mateju 25:31. ; Ovo se odnosi na Poslednji Sud, a Onaj koji sedi na prestolu naziva se carem (stihovi 34, 40). Ovde prijesto slave je u unutrašnjem smislu Božanska istina koja je od Gospoda, koji se, pošto je Sudija od Božansk istine, naziva ovde Carem. 4.

Kod Luke: On će biti veliki, i nazvaće se sin najvišega, daće mu Gospod Bog prijesto Davida oca Njegovog Luka 1:32. : Ovo je anđeo rekao Mariji. Svako može da vidi da presto Davidov ovde nije carstvo Davidovo, ili neko carstvo na zemlji, nego nebesko carstvo; stoga se pod Davikdom ne misli na Davida, nego na Gospodovo Božansko carstvo; i da se prestolom u unutrašnjem smislu označava Božanska istina koja čini Gospodovo carstvo. U Otkrovenju: I odmah bih u duhu; i gle, prijesto stajaše na nebu, i na pijestolu sjeđaše neko; I onaj što sjeđaše bijaše po viđenju kao kamen jaspis i sard; a oko prijestola bijaše duga po viđenju kao smaragd. I oko prijestola bijahu dvadeset i četiri prijestola, i na prijestolima vidje vadeset i četii starješine gdje sjede, obučene u bijele haljne, imahu krune zlatne na glavama svojijem. I od prijestola izlađahu munje i gromovi i glasovi; i sedam žižaka ognjenih gorahu pred prijestolom, koje su sedam duhova Božijih. I pred prijestolom bijaše stakleno more, kao kristal, i nasred prijestola i oko prijestola četiri životinje, pune očiju sprijed i sastrag. I prva životinja bješe kao lav, i druga žvotinja kao tele, i treća životinje imaše lice kao čovjek, a četvrta životinja bješe kao orao kad leti. I svaka od četiri životinje imaše po šest krila naokolo i unutra puna očiju, i mira ne imaju dan i noć glovoreći; svet, svet, svet Gospod Bog svedržitelj, koji bješe, koji jest, i koji će doći. I kad daše životinje slavu i čast i hvalu onome što sjeđaše na prijestolu, i pokloniše se onome što živi u vijek vjeka, i metnuše krune soje pred prijestolom govoreći: Dostojan si, Gospode, da primiš slavu i čast i silu; jer si ti sazdao sve, po volji tvojoj jest i stvoreno je Otkrivenju 4:2 do kraja). vo kamenje, ka i svi dr 5. U ovim stihovima se (reprezentativno) opisuje presto Gospodove slave, stoga i Božanska istina koja proističe od Njega; ali ako se ne znaju značenja ovih predstava, skoro se ništa ne može znati o značenju ovin proročanskih reči, a zbog čega bi se smatralo da su ove reči lišene dubljih Božanskih stvari; u kojem bi se slučaju o nebeskom carstvu mislilo kao o nekom zemaljskom carstvu. Dok je prestolom na nebu označena Božanska istina u nebu, stoga i nebo ka Božanska istina; a Onim koji sjedi na prijestolu, označen je Gospod. Izgledao je kao jasper kamen i kao sard, zato što svo drago kamenje o kojemu se govori u Reči, onačava Božanske istine (br. 114, 3858, 3862); a kamenje u opšte označava istine vere (643, 1298, 3720, 3769, 3771, 3773, 3780, 3798).

6. Dugom okolo prijestola su označene istine prozirne od dobra; a to je zato što su boje u drugom životu od svetlosti neba, a svetlost neba je Božanska istina (O dugama u drugom životu vidi šta je rečeno gore, br. 1042, 043, 1053, 623-1625; a o bojama, br. 1953, 1624, 3993, 4530, 4677, 4741, 4742, 492). Dvadeset i četiri prijestola okolo prijestola označavaju sve stvari istine skupno, isto što je označeno i sa dvanaest. (Da dvanaest označava sve stvari istine skupno, može se videti gore, br. 577, 989, 2129, 2130, 3272, 3858, 3913.) Munje, gromovi, i glasovi koji dolaze od prijestola označavaju strahove koje uzrokuje Božanska istina kod onih koji nisu u dobru. Sedam svijetljaka sa žišcima su osećanja istine od dobra, koji nanose bole (vređaju) one koji nisu u dobru, pa se stoga nazivaju sedam duhova Božijih koji nanose bol, kao što se vidi iz sledećih stihova.

7. Stakleno more ispred prijestola j va istina u Prirodnom, to znači znanja i reči-znanja (da su ove stvari more, može se videti gore, br. 28, 2850). Četiri životinje posred prijestola i okolo prijestola punih očiju ispred i sastrag jesu stvari koje pripadaju razumuod Božanskog u nebima, gde četiri označava njihovu povezanost sa stvarima volje. Jer istine pripadaju intelektualnom delu, a dobra voljnome delu, pa se stoga kaže da su pune očiju ispred i sastrag, jer oči označavaju stvari razuma, a u višem smislu stvari vere (br. 2701, 3820, 4403-4421. 4523-4534). {ign94}Da četiri označava povezivanje{ign95} isto što i dva{ign95} može se videti gore 1686, 3519, 5194.) Svetost Božanske istine koja proizilazi od Gospoda opisuje se u ostatku ovoga odlomka.

8. Pošto se sa dvadeset i četiri prijestola i dvadeset i četiri starješine označavaju sve stvari istine ili sve stvari vere skupno, a isto je označeno i sa dvanaest, od kojih i po kojim istinama se izvršava Sud, stoga je to označeno u unutrašnjem smislu sa dvanaest prijestola na kojima će sedeti dvanaest apostola, o kojima čitamo kod Mateje: A Isus im reče: zaista vam kažem da ćete vi koji idete za Mnom, u drugm rođenju, kad sjedne Sin čovječji na prijestolu slave svoje, sješćete i vi na dvanaest prijestola i suditi nad dvanaest plemena (koljena) Izrailjevih Mateju 19:28. i kod Luke: I ja ostavljam vama carstvo kao što je otac moj Meni ostavio: Da jedete i pijete za trpezom Mojom u carstvu Mojemu, i da sjedite na prijestolima i sudite nad dvanaest plemena (koljena) Izrailjevih Luka 22:29, 30).

Dvanaest apostola označavaju sve stvari istine, od kojih i po kojima se izvršava Sud. Isto je označeno i anđelima s kojima će Gospod doći da sudi (Mateja 25:31); (da se anđelima u Reči označavaju stvari u Gospodu, može se videti gore, br. 1705, 1925, 2321, 2821, 3039, 4085); u ovom slučaju označavaju se istine od Božanskog, koje se u Reči nazivaju i sudovima (br. 2235).

9. Isto tako i u Otkovenju: I vidjeh prijestole, i sjeđahu na njima, i dade im se sud, i duše isječenijeh za svjedočanstvo Isusovo i za riječ Božiju Otkrivenju 20:4. : prijestoli ovde označavaju sve stvari istine, od kojih i po kojima se izvršava Sud. Isto je označeno i anđelima s kojima Gospod dolazi da izvši sud (Mateja 25:31); da se anđelima u Reči oznčavaju stvari u Gospodu, vidi se gore, br. 1705, 1925, 2321, 2821, 3039, 4085); u ovoj prilici oni označavaju istine od Božanskog, koje se istine u Reči nazivaju i sudovima (br. 2235).

10. Na vrlo mnogo drugih mesta prijestol se pripisuje Jehovi ili Gospodu, a to je zato što prijestol predstavlja carstvo. Kada se višem nebu vodi razgovor o Božanskoj istini i o Sudu, u poslednjem nebu pojavi se prijestol. To je razlog da je prijesto predstava (reprezentativ) , i zato se o njemu tako često govori u proročkoj Reči, i zbog čega je od pra drevnih vremena presto postao oznaka cara i stoga označava carstvo, kao u sledećim odlomcima. kao kod Mojsija: Tada načini Mojsije oltar, i nazva ga Jehova je zastava moja. I reče: što se ruka bješe podigla na prijestol Jehovin, Jehova će ratovagi na Amalika od koljena na koljeno (Izlazak 17:15, 16). Šta je označeno rukom koja se podigla na prijesto Jah - a, i ratom Jehovinim protivu Amalika od koljena do koljena, može se znazi samo iz unutrašnjeg smisla, to jest, ako se zna šta je označeno prijestolom, a šta Amalikom. Amalikom se u Reči označavaju obmane koje napadaju istine (br. 1679), a prijestolom Božanska istina sama koja je napadnuta. 11.

Kod Davida: Jer si svršio sud moj i odbranio me; sio si na prijesto, sudija pravedni. Ali Gospod uvijek živi; spremio je za sud prijesto svoj (Psalam 9:4, 7).

Opet: Prjestol je tvoj, Bože, vječan i nepokolebljiv; skiptar je carstva tvojega skiptar pravice. (Psalam 45:6 Opet: Oblak je i mrak okolo njega; blagost i pravda podnožje prijestolu njegovu Psalam 97:2).

Kod Jeremije: U to će vrijeme nazvati Jerusalim prijestolom Jehovinim; i svi će narodi prići njemu (3:7); Jerusalim označava Gospodovo duhovno carstvo.

12. Ovo je carstvo označeno i novim Jerusalimom kod Jezikilja, i svetim Jerusalimom koji silazi s neba u Otkrovenju. Gospodovo duhovno carstvo je tamo gde je vodeće načeno Božanska istina u kojoj je dobro, a nebesko carstvo je tamo gde je vodeće načelo Božansko dobro od kojega je Božanska istina, i to pokazuje zašto se Jerusalim naziva prijestoljem Jehovinim; stoga se kaže kod Davida: U Jerusalimu je prijesto za sud (Psalam XCXXII. 5). Ali Sion se naziva prijestol slave Jehovine kod Jeremije: E da si sasvijem odbacio Judu? nemoj nas odvrći radi imena svojega; nemoj naružiti prijestola slave svoje, opomeni se zavjeta svojega s nama, nemoj ga ukinuti Jeremija 14:19, 21). Sionom se ovde označava Gospodovo nebesko carstvo.

13. Način na koji je Gospod predstavjen u pogledu suda u nebu, gde se ponekad pokazuju stvari koje su iznošene kod proroka, vidi se kod Danila: Gledah dokle se postaviše prijestoli, i starac sjede, na kom bijše odijelo bijelo kao snijeg, i kosa na glavi kao čista vuna, prijesto mu bijaše kao plamen ognjeni, točkovi mu kao oganj razgorio. Rijeka ognjena izlazaše, i tecijaše ispred njega, tisuća tisuća služaše mu, i deset tisuća po deset tisuća stajahu pred njim, sud sjede, i knjige se otvoriše Danijel 7:9, 10).

Ovakve se stvari neprestano viđaju u nebu, a sve su reprezentativne, a pojavljuju se zbog razgovora anđela u višim nebima, koji razgovori, kada se spuste, tako se pokazuju pogledu. A anđeoski duhovi, kojima Gospod daje da opažaju, znaju šta ove stvari označavaju, na primer Starac s haljinama belim kao sneg, i kosom kao čista vuna, presto kao plamen ognjeni, i točkovi kao oganj razgoreli, koji tecijaše od Njega. Plamenom ognjenim i ognjenom rijekom predstavljeni su dobro Božanske ljubavi (vidi br. 934, 4906, 5071, 5215).

14. Tako kod Jezikilja: I ozgo na onom nebu što im bijaše nad glavama, bijaše kao prijesto, po viđenju kao kamen safir, i na prijetolu bijaše po obličju kao čovjek Jezekilj 1:26; ?). I u prvoj knjizi o Carevima: A Miheja mu reče: za to čuj riječ Jehovin; vidjeh Jehovu gdje sjedi na prijestolu svom, i sva vojska nebeska stajaše s desne i s lijeve strane 1. Kraljevima 22:19. Svako ko nije svestan da ovi izrazi samo predstavjaju i označavaju, mora da poveruje da Gospod ima presto kao carevi na zemlji, i da postoje stvari koje su ovde pomenute; ali nema takvih stvari u nebima, nego se one pokazuju pogledu u poslednjem nebu, a u njima se kao u slikama vide Božanske misterije.

15. Gospodovo carstvo, kojim se označava Božanska istina koja proističe od Njega, bilo je predstavljeno i prestolom koji je Salamun sagradio, a koji je opisan u prvoj knjizi o Carevima: I načini car velik prijesto od slonove kosti, i obloži ga čistijem zlatom. Šest basamaka bješe u prijestola i vrh okrugao bješe ozad na prijestolu, i ručice bjehu s obje strane prijestola, i dva lava stajahu pored tijeh ručica. I dvanaest lavova stajahu na šest basamaka otud i odovud. Ne bi tako načinjen ni u kojem carstvu. I svi sudovi iz kojih pijaše car Salamun bijahu zlatni, i svi sudovi u domu od šume Libanske bijahu od čistoga zlata 1. Kraljevima 10:18-21. Prijesto slave bio je tako predstavljen, gde su lavovima bile predstavljene Božanske istine koje se bore i koje pobeđuju, a sa dvanaest lavova sve ove istine skupno.

16. Pošto skoro sve stvari u Reči imaju i obrnuto značenje, tako i presto, koji u ovom smislu označava carstvo obmane, kao u Otkrovenju: Anđelu crkve u Pergamu: znam djela tvoja, i gdje sjediš, i gdjd je prijesto Satanin Otkrivenju 2:12, 13).

Kod istoga: I peti anđeo izli čašu svoju na priestol zvijerin; i carstvo njezino posta tamno, i žvatahu jezike svoje od bola Otkrivenju 16:10. I kod Isaije: I reče u srcu svojem: podignuću se u nebesa, i podići ću prijesto svoj iznad zvijezda Božijih (Isaija 14:13. ; ovo se kaže za Vavilon.