3708. Te ćeš se raširiti i na zapad (prema moru) i na istok. Da ovo označava beskonačno prostiranje (širenje) dobra; i na sjever i na jug, označava beskrajno širenje istine, to jest, svih stanja dobra i istine, vidi se iz značenja raširiti se, što je prostiranje; u ovom slučaju, beskonačno prostiranje, jer se odnosi na Gospoda; iz značenja mora ili zapada, što je dobro, iako zatamnjeno, a to znači na svom početku; iz značenja istoka, što je dobro koje je svetlo, pa stoga i savršeno: iz značenja sjevera, što je istina ali zatamnjena; i iz značenja juga, što je istina u svetlu. U mnogim odlomcima u Reči pominje se more, ili zapad, istok i sjever, kao i jug; ali zato što se do sada nije znalo da išta od ovoga u Reči ima unutrašnji smisao, u kome sve ove stvari ne označavaju svetske stvari kao što izgleda u smislu slova, nego duhovne i nebeske stvari; a u najvišem smislu, Božanske stvari Gospoda samoga, stoga je čovek mislio da su zapad, sjever, istok, i jug samo strane sveta, i da širenje prema tim stranama označava umnožavanje. Ali ovim izrazima se ne označavaju strane sveta, niti razmnožavanje nekog naroda, nego stanja dobra i istine, i njihova širenja, i to se može videti iz svih odlomaka u Reči, osobito iz Proroka, gde se ovi izrazi pominju, da se u nebu ne zna za zapad, istok, sever, i jug, jer tamo sunce, koje je Gospod, nije kao sunce na svetu, koje se diže i silazi, a kad je u navećoj visini čini podne, a kad je u najmanjoj, čini noć; nego se (sunce u nebu) pokazuje neprekidno, ali u skladu sa stanjima onih koji od njega primaju svetlost, jer njegovo svetlo sadrži u sebi mudrost i inteligenciju (vidi br. 1619-1632, 2776, 3138, 3168, 3167, 3190, 3195, 3222, 3223, 3339, 3341, 3485, 3636, 3643); dalkle, pokazuje se prema stanju mudrosti i inteligencije svake osobe: onima koji su u dobru i istini, pokazuje se s toplinom i svetlošću slično našem suncu kada se diže i u podne; dok onima koji nisu u dobru i istini, pokazuje se kao naše sunce pri zalasku, i u noći. Iz ovoga se može videti da se u unutrašnjem smislu Reči istokom, jugom, zapadom, i severom, označavaju stanja dobra i istine. Neka se zna da se stanja dobra i istine ne opisuju u Reči samo pomoću strana sveta, nego i vremenima ili stanjima godine – prolećem, letom, jeseni, i zimom; kao i vremenima ili stanjima dana – jutrom, podnevi, večerom, i noću, i sve to iz sličnoga razloga; ali kada se govori o širenju dobra i istine, to se opisuje stranama sveta. Šta je označeno svakom stranom sveta, može se videti iz odlomaka u Reči gde se oni pominju. Da se istokom označava Gospod, i dobro ljubavi i milosrđa koji su od Gospoda, bilo je gore pokazano (br. 101, 1250, 3249), i da jug označava istinu u svetlosti (br. 1458, 3195); ali šta je označeno u pravom smislsu zapadoma a šta severom, i šta to znači u obrnutom smislu, može se videti iz sledećih odlomaka.

Kod Isaije: Ne boj se, jer sam ja s tobom; Ovde se radi o novoj duhovnoj crkvi, od istoka dovešću sjeme tvoje, i od zapada sabraćui te. Kazaću sjeveru: daj; i jugu: ne brani; dovedi sinove moje s krajeva zemaljskih (Isaija 43:5, 6), označava duhovnu crkvukoja se ovde naziva Jakovom i Izrailjem. Dovesti sjeme s istoka, i sabrati sa zapada, označava one koji su u dobru; reci sjeveru; daj, i jugu, ne brani, označava one koji su u istini.

Kod Davida: Skupio ih iz zemalja, od istoka i zapada, od sjevera i mora. Lutaše po pustinji gdje se ne živi, put gradu naseljenome ne nahodiše (Psalam 107:4, 5). Ovo opisuje one koji ne znaju dobro i istinu. Od istoka i od zapada označava one koji su u neznanju o dobru; od sjerera i od mora, one koji ne znaju o dobru; o onima koji su u neznanju o dobru, kaže se da lutahu po pustinji, a za one koji su u neznanju o istini, da lutahu onamo gdje niko ne živi; a o onima koji su u neznanju kako o dobru tako i o istini, kaže se da ne nalažahu puta gradu naseljenime. (Da grad označava dobro od istine, može se videti gore, br. 402, 2443, 2943, 3216; i da se naseliti se odnosi na dobro, br. 2268, 3451, 2712) Kod Isaije: Gle, ovi će iz daleka doći. Gle, i oni od sjevra i od zapada, i oni iz zemlje Sinske (Isaija 49:12. Ovde sever označava one koji su u tami u pogledu istine; a zapad one koji su u tami u odnosu na dobro, za koje se kaže da će doći iz daleka, jer su oni udaljeni od svetlosti koja je od Gospoda.

Kod Amosa: Gle, idu dani, govori Jehova, kad ću pustiti glad na zemlju, ne glad hljeba i žeđ

vode, nego slušanja reječi Jehovinih. I potucaće se od mora do mora, i od sjevera i od istoka tražeći rioječ Jehovinu, i ne će je naći Mateju 8:11, 12). Ovde glad označava nedostatak i gubljenje saznanja (br. 1460, 3364); lutati od mora do mora, označava saznanja u opštem, vidi gore br. 28, 2850); a potucati se odsjevera do istoka, označava lutati od ovih saznanja koja su u tami do onih koja su u svetlosti. Jasno je da se ovde misli na saznanja, jer se kaže, da će tražiti riječ Jehovinu, i da je ne će nalaziti.

Kod Jeremije: Idi i viči ove riječi k sjeveru, i reci: vrati se, odmetnice Izrailje, veli Jehova, i ne ću pustiti da padne gnjev moj na vas, jer sam milostiv, veli Jehova, ne ću se gnjeviti do vijeka. U to će vrijeme dom Judin ići s domom Izrailjevijem, i doći će zajedno iz zemlje sjeverne u zemlju koju dadoh u našljedstvo ocima vašim Jeremija 3:12, 18). Ovde se govori o obnovi crkve koja je od Neznabožaca. Sjever označava one koji su u neznanju istine, ali su u životu dobra. Jasno je da se u ovome odlomku ne misli na sever, niti na zemlju severnu; jer Izrailj više nije postojao.

Opet: Tako da je živ Jehova koji je izveo sinove Izrailjeve iz zemlje sjeverne i iz svijeh zemalja u koje ih bješe razagnao Jeremija 16:15. Ovde sever na sličan način označava nezanje istine.

Opet: Evo, ja ću ih dovesti iz zemklje sjeverne, i sabraću ih iz krajeva zemaljskih, i slijepa i hroma, i trudnu i porodilju, sve zajedno, zbor veliki vratiće se ovamo (30:8). Zemlja sjeverna označava nepozavanje dobra, zbog (nemanja) istine; a zato što zemlja Hananska predstavlja Gospodovo carstvo, a otuda i dobro (br. 3705); a ono što je bilo posred njega (Hanana), kao Sion i Jerusalim, označavali su najdublje dobro s kojim je istina bila spojena; a sve ono što je u tami, naziva se zemljom severnom, kao i krajevima zemaljskim. Osim toga, pošto se svo dobro koje se uliva sa svetlošću od Gospoda završava u onome što je tamno u čoveku, to se sever naziva i skupštinom ilikongregacijom, kao kod Isaije: A govorio si u srcu svom: izaći ću na nebo, više zijezda Božijih podignuću prijesto svoj, i sješću na gori zbornoj na strani sjevernoj (Isaija 14:13).

Opet: Ridajte, vrata! Viči, grade! Rastopila si se sva zemljo Filistejska, jer od sjevera ide dim i niko se neće osamiti u zborovima njegovijem (Isaija 14:31).

Kod Davida: Velik je Jehova i slavan veoma u gradu Boga našegam na svetoj gori svojoj. Prekrasna je visina, utjeha svoj zemlji gora Sion, na sjevernoj strani njezinoj gospodara velikoga (Psalam 48:1, 2).

Opet: Tvoje je nebo i Tvoja je zemlja: Ti si sazdao vaseljenu i što je god u njoj, Sjever i jug (na desnu ruku) Ti si stvorio, Tavor i Ermon o tvom se imenu raduje (Psalam 89:11, 12). Ovde sjever označava one koji su viš daljeni od svetlosti dobra i istine; a na desnu ruku (jug) one koji su bliže. (Da su oni u Gospodovoj desnoj ruci, vidi gore, br. 1274, 1276).

Kod Zaharije: Vidjeh , a to četvora kola izlažahu između dvije gore, a te gore bijahu od mjedi; u prvijem kolima bjehu konji riđi, a u drugim kolima konji vrani, a u trećim kolima konji bijeli, a u četvrtim kolima konji šareni, jaki. I rekoh anđelu koji govoraše sa mnom, šta je to, gospodaru moj? A anđeo odgovori i reče mi: to su četiri vjetra nebeska, koji izlaze ispred Gospoda sve zemlje, gdje stajaše. Konji vrani što su nad jednijem, oni idu u sjevernu zemlju, a bijeli idu za njima; a šareni idu u južnu zemlju. I jaki izašavši šćahu da idu i prolaze zemlju, i reče: Idite, prolazite zemlju. I stadoše prolaziti zemlju. Tada me zovnu, i reče mi: vidi, koji otidoše u zemlju sjevernu, umiriše duh moj u zemlji sjevernoj Zaharija 6:1-8. Četvora kola koja izlažahu između dvije gore mjedene označavaju stvari nauka o dobru. Da kola označavaju stvari nauka (doktrine), biće pokazano na drugome mestu; da gora označava ljubav, može se videti gore (br. 795, 1430, 2722); otuda dvije gore označavaju dve ljubavi – nebesku ljubav, koja je ljubav ka Gospodu, i duhovnu ljubav, koja je ljubav ka bližnjemu; da mjed (bronza) označava dobro iz toga, koje je u Prirodnom, vidi gore (br. 425, 1551); da konji označavaj intelektualne stvari, a to je razumevanje doktrinarnih stvari o dobru (vidi br. 2760-2762, 3217), zemlja južna označava one koji su u poznanjima dobra i istine (br. 1458, 3195), zemlja sjeverna, one koji su u neznanju o dobru i istini, ali su u životu dobra (imaju dobar život, ili čine dobro u životu), u kojemu su pravedni Neznabošci, te kada se među njima ustanovljava jedna nova crkva, kaže se da se duh Božiji smirio.

Kod Jeremije: Tako da je živ Gospod, koji je izveo i doveo sjeme doma Izrailjeva iz sjeverne zemlje i iz svijeh zemalja, u koje ih bijah razagnao, i oni će sjedjeti u svojoj zemlji Jeremija 23:8. Iz sjeverne zemlje označava iz tame neznanja u odnosu na dobro i istinu.

Opet: Eda li će gvožđe slomiti gvožđe sjeverno i mjed? Isus Navin 15:12. Gvožđe označava prirodnu istinu (br. 425, 426); mjed, prirodno dobro, jer je od Prirodnog, gde je relativno tama i završetak. Da ovo proroštvo ne znači da su gvožđe i mjed sa severa, jasno je bez objašnjenja; jer šta bi u tome bilo Božansko, ili povezano s onim što prethodi i što sledi, kada bi značenje bilo da su gvožđe i mjed otuda? Kod Meteje: I ja vam kažem da će mnogi od istoka i od zapada doći i sješće za trpezu s Avramom i Isakom i Jakovbom u carstvu nebeskom Amos 8:11; Luka 13:29). Ovde mnogi će od istoka i zapada označava one koji su u poznanjima i životu dobra, ne koji su u tami i u neznanju; stoga one koji su unutar crkve i one koji su izvan; jer da su stanja dobra označena s istok i zapad, rečeno je gore. (Da sjesti s Avramom, Isakom, i Jakovom, označava biti kod Gospoda, može se videti gore, br. 3305.

Da će tome slično, doći od istoka i od zapada koji će biti kod Gospoda u Njegovom carstvu ili u Njegovoj crkvi, kaže se kod Proroka; kao kod Isaije: Dovešću sjeme tvoje od istoka, i skupiću ga od zapada (Isaija 43:5).

Opet: Bojaće se imena Jehovinog oni sa zapada, i slave Njegove od istoka (Isaija 59:19).

Opet: Da bi poznali od istoka sunčanoga i od zapada da nema drugoga osim mene; ja sam jJhova, i nema drugoga (Isaija 41:25. Štaviše, da je takvo značenje istoka, zapada, juga, i sjevera, može se jasno videti iz toga kako je sagrađen šator (od sastanka); iz toga kako su(Izrailjci) stajali u okolu i kako su se kretali sinovi Izrailjevi; iz opisa zemlje Hananske; a isto tako iz opisa novoga hrama, novog Jerusalima, i nove crkve. Iz toga kako je sagrađen šator, da su sve stavri u njemu raspoređene prema stranama (sveta) (Izlazak 38); kao šta treba da bude na istoku i zapadu uglova, a šta na jugu i severu uglova (Izlazak 26:18, 20, 22; 27:9, 12, 14); i da svetnjak prema stolu treba da bude na južnoj strani šatora, da sto bude na severnoj strani (Izlazak 26:35; 40:22). Iz toga kako su stajali u okolu i kako su se kretali sinovi Izrailjevi, tako isto prema stranama, da su bili u okolu oko šatora od sastanka sa plemenima Jude, Isahara, I Zevulona prema istoku; sa plemenima Ruvima. Simeona, i Gada prema jugu, sa plemenima Efraima, Manasije, i Venijamina prema zapadu; i sa plemenima Dana, Ašera, i Naftalima prema severu (Brojevi 2:1 do kraja). Isto tako, da Leviti i Geršoniti budu prema zapadu, a Koatiti prema jugu, Marariti prema severu; i da Mojsije, Aran, i njegovi sinovi, budu ispred šatora prema istoku (Brojevi 3:23-38); čime je bio predstavljen nebeski red u Gospodovom carstvu koji je u skladu sa stanjima dobra i istine; i da kada se kreću prema jugu, treba da zatrube (Brojevi 10:6), i kada se zaustave u okolu, i kada se pokrenu (treba da daju znak trubom)(Brojevi 2:34); Iz opisa zemlje Hananske, koja je prvo opisana kod Mojsija i pogledu granica okolo nje, i to kod svernoga kraja, kod zapadnoga kraja, sevrnoga kraja, i istočnoga kraja (Brojevi 34:2-12): a isto tako kasnije kada se zemlja dodeljivala plemenima (Jošua 15:0 do 19:0); iz čega, kao i iz onoga kako su pradrevni ljudi živeli u Hananu, sva mesta postala su reprezentativi i značenja, prema njihovom položaju, udaljenosti, i granicama u pogledu strana (br. 1607, 1866). Iz opisa novoga hrama, novoga Jerusalima, i nov emlje, a isto tako iz strana kod Jezikilja, u tome što se grad gradio od juga, i da su vrata zgrade bila na jugu, i da su vrata zgrade morala da budu okrenuta prema istoku, prema severu, i prema jugu (Jezekilj 40:2? 40:6? 40:19? 40:20-46); prema merama (razmerama) hrama, da su njegova vrata prema severu, i prema jugu Jezekilj 41:11; o predvorju, da treba da bude na severu, istoku, jugu, i zapadu Jezekilj 42:1? 42:4? 42:10? 42:11? 42:17-20); ida je slava Jehove Boga Izrailjeva ušla od istoka Jezekilj 43:1? 43:2? 43:4); o vratima na spoljašnjem predvorju Jezekilj 41:1? 41:2? 41:4; ?? 44:9? 44:10? 44:19? 44:20); o granicama svete zemlje (47), prema severu (stihovi Jezekilj 47:15-17), prema istoku (stih 18ccc ?), prema jugu (stih 19ccc ?), i prema zapadu (stih 20ccc ?); i o nasledstvu (baštini) prema stranama za svako pleme (48); i o vratima (kapijama) svetog Jerusalima, na istoku, severu, jugu, i zapadu (Okr. (21:13), Iz svega ovoga jasno je da u unutrašnjem smislu četiri strane sveta, prema kojima su gornje svete stvari ili reprezentativi onoga što je sveto, bile postavljene, da one ne označavaju te strane, nego stanja dobra i istine u Gospodovom carstvu, a da u obrnutom smislu sever, i zapad, označavaju ono što je zabluda i zlo, može se videti iz sledećih odlomaka.

Kod Jeremije: Opet mi dođe riječ Jehovina drugom govoreći: šta vidiš?i rekoh: vidim lonac gdje vri, prednja mu je strana prema sjeveru. Tada mi reče Jehova: sa sjevera će navaliti zlo na sve stanovnike ove zemlje. Jer, gle, ja ću sazvati sve porodice iz sjevernijeh carstava, veli Jehova, te će doći, i svaki će metnuti svoj prijesto na vratima Jerusalimskim i oko svijeh zidova njegovijeh i oko svijeh gradova Judinijeh Jeremija 1:13-15. - Opet: Podignite zastavu prema Sionu, bježite i ne stajte, jer ću dovesti zlo od sjevera i pogibao veliku Jeremija 4:6).

Opet: Gle, ide glas i vreva velika iz sjeverne zemlje da obrati gradove Judine u pustoš, u stan zmajevski Jeremija 10:22).

Opet: U Tekvi zatrubite u trubu, i podignite znak ognjen nad Bet-Akeremom, jer se vidi zlo od sjevera i velika pogibao. Evo, narod će doći iz zemlje sjeverne, i veliki će narod ustati od krajeva zemaljskih Jeremija 6:1, 22).

Opet: I uzeh čašu iz ruke Jehovine, i napojih sve te narode, ka kojima me posla Jehova, Jerusalim i gradove Judine i careve njegove i knezove njegove, da budu pustoš i čudo i podsmjeh i uklin kao što je danas. Faraona cara Egipatskog i sluge njegove i knezove njegove i sav narod njegovI sve careve Arapske i sve careve od mješavine koji žive u pustinji. I sve careve sjevernem koji su blizu i koji su daleko, kako jednoga tako drugoga, i sva carstva zemaljska što su po zemlji Jeremija 25:17-20, 22, 26).

Opet: Da ne uteče laki, niti se izbavi jaki; da se na sjeveru na brijegu rijeke Eufrata spotaknu i padnu. Ko je taj koji se diže kao potok ode mu se kolebaju kao rijeke? Egipat se diže kao potok i njegove se vode kolebaju kao rijeke, i veli: Idem, pokriću zemlju, i zatrću grad i one koji žive u njemu. Jer je ovo dan osvete Jehove nad vojskama, da se osveti neprijateljima svojim; mač će ih proždrijeti i nasitiće se i opićese krvlju njihovom; jer će biti žrtva Jehove Boga nad vojskama u zemlji sjevernoj na rijeci Eufratu. Posrami se kći Egipatska, predana je u ruke narodu sjevernome Jeremija 46:6-8, 10, 20, 24).

Opet: Ovako veli jehova: evo, voda dolazi sa sjevera, i biće kao potok koji je razlijeva, i potopiće zemlju i što je u njoj, grad i one koji žive u njemu; i ljudi će vikati, i ridaće svi stanovnici zemaljski Jeremija 47:2).

Opet: Riječ Jehovina na Vavilon: jer se narod podiže sa sjevera, koji će mu zemlju opustiti, da ne će biti nikoga da živi u njoj Jeremija 50:3).

Opet: Jer, evo, ja ću podignuti i davešću na Vavilon zbor velikih naroda iz zemlje sjeverne, koji će se uvrstati da se biju s njim, i uzeće ga; strijele su im kao u dobra junaka, ne vraćaju se prazne. Evo, narod će doći sa sjevera, velik narod, i carevi silni podignuće se od krajeva zemaljskih Jeremija 50:9, 41).

Opet: Nebo i zemlja, i sve što je u njima pjevaće nad Vavilonom, jer će doći na nj sa sjevera zatirač, govori Jehova Jeremija 51:48).

Opet: Za to prorokuj, sine čovječiji, i reci Gogu: ovako veli Jehova Bog: u ono vrijeme, kad će moj narod živjeti bez straha, ne ćeš li znati? I doći ćeš iz svojega mjesta, sa sjevernoga kraja, ti i mnogi narodi s tobom, svi jašući na konjima, mnoštvo veliko i vojska velika Jezekilj 38:14-16).

Opet: Evo me na te , Gože, kneže i glavo Molohu i Tubalu, i vratiću te natrag i vodiću te, i izvešću te iz sjevernijeh krajeva i dovešću te u gore Izrailjeve. Na gorama ćeš Izrailjevim pasti i čete tvoje i narodi koji budu s tobom. Na polju ćeš pasti, jer ja rekoh, Govori Jehova Bog (Jez. 39:1? 39:2? 39:4? 39:5). Zaharija; Ej, ej, bježite iz zemlje sjeverne, govori Jehova, jer vas razasuh u četiri vjetra nebeska, govori Jehova. Ei, Sione, što sjediš kod kćeri Vavilonske, izbavi je Zaharija 2:6, 7).

Iz ovih je odlomaka jasno šta je označeno, u obrnutom smislu, sjeverom; naime, obmana od koje potiče zlo, i obana koja potiče od zla. Pošto obmana koja potiče od zla ima svoj uzrok u umovanju o Božanskim stvarima, i protivu Božanskih stvari, od reči-znanja koja pripadjau prirodnom čoveku, to se stoga naziva sjevernim narodomiz Egipta (da Egipat označava reči-znanja, može se videi gore, br. 1164, 1165, 2588). Pošto obmana koja potiče od zla ima uzrok u spoljašnjem bogoštovanju koje je sveto samo po izgledu, a čije je unutrašnje profanisano, to s aziva narodom sjevernim izVavilona. (Da Vavilon označava spoljašnje bogoštovanje, može se videti gore, br. 1182, 1283, 1304, 1306-1308, 1321, 1322, 1326; da je Vavilon to što uzrokuje pustošenje, br. 1327. Kako obmana koja dolazi od zla tako i obmna koja je uzrok zla, vezuju se za Goga, jer Gog označava bogoštovanje u spoljašnjem bez unutrašnjeg, stoga, idolopokloničko bogoštovanje, vidi gore, br. 1151. Iz tame koja je pripada prirodnom čoveku ishodi i ono što je istinito i ono što je lažno; kada čovek primi rasvetljenje kroz Reč od Gospoda, tada se njegova tama pretvara u svetlo, jer se tada otvara unutrašnji put preko kojega se odvija komunikacija i uticaj preko neba od Gospoda, ali kada se ne dopušta da bude prosvetljen kroz Reč od Gospoda, nego samo preko svoje inteligencije, tada njegova tama postaje mrak, i obmana; jer je unutrašnji put zatvoren, i nema uticaja ni komunikacije preko neba od Gospoda, osim toliko da još uvek izgleda čovek u spoljašnjem obliku, dok misli i govori od onoga što je zlo i obmna. Iz ooga razloga, kod prethodnog (čoveka) sjever označava ono što je istinito, ali kod drugoga ono što je obmana; jer se prethodni uzdiže u svetlost, dok se potonji spušta u tamu, to jest, udaljava se od svetlosti; tako je prethodni nošen na jug, a potonji u paklene oblasti. Da sever označava mrak koji dolazi od obmane, a jug svetlosti istine, vrlo je jasno kod Danila, gde se opisuju ovan i jarac, kao car južni i car sjeverni; oovnu i jarcu, kaže se: Vidjeh ovna gdje bode na zapad i na sjever i na jug, i nijedna zvijezda ne mogaše mu odoljeti, i ne bijaše nikoga ko bi izbavio od njega, nego činjaše što hoćaše, i osili. A kad ja motrah, gle, izađe jarac od zapada povrh sve zemlje a ne doticaše se zemlje; i taj jarac imaše rog znamenit među očima svojim. I iz jednog od njih izide jedan rog malen i naraste vrlo velik prema jugu i istoku i prema krasnoj zemlji (Danilo 8:4, 5, 9). O caru južnm i caru sjevernom (car južni označava one koji su u saznanjima istine; a car sjeverni, one koji su u obmani), napisano je: I poslije nekoliko godina oni će se oprijateljiti, i kći južnoga cara doći će k caru sjevernome da učini pogodbu; ali ona ne će sačuvati silu mišici, niti će se on održati mišicom svojom, nego će biti predana i ona i oni koji je dovedu i sin njezin i onaj koji bude pomagao u to vrijeme. Po tom će izdanka iz korjena njezina nastati jedan na mjesto njegovo, koji će doći s vojskom svojom, i udariti na gradove sjevernoga, i biće ih i osvojiti ih. I bogove će njihove, i knezove njihove sa zakladama njihovijem dragocijenijem i srebrnim odnijesti u ropstvo u Egipat, i ostaće nekoliko godina u Ergiptu, i ostaće nekoliko godina jači od car jevernoga. I tako će car južni doći u svoje carstvo, i vratiće se u svoju zemlju. Ali će sinovi njegovi zaratiti, i skupiće veliku vojsku, i jedan će doći iznenada, i poplaviti i proći; i vrativši se ratovaće do grada njegova. Tada će se razljutiti car južni, i izaći će i ratovaće s njim, s carem sjevernijem, i podignuće veliku vojsku, te će mu biti data u ruke vojska. I kad razbije vojsku, ponijeće se srce njegovo, i pobiće tisuće, ali se neće ukrijepiti. Jer će car sjeverni opet dignuti vojsku veću od prve; i poslije nekoliko godina doći će s velikom vojskom i velikim blagom. I u to će vrijeme mnogi ustati na cara južnoga; i zlikovci od tvojega naroda podignuće se da se potvrdi utvara, i popadaće. I doći će car sjeverni, i načiniće opkope, i uzeće tvrde gradove, i mišica južnoga cara ne će odoljeti ni izabrani narod njegov, niti će biti sile da se opre. I vojska će stajati uza nj, i oskrvnuće svetinju u gradu, i ukinuti žrtvu svagdašnju i postaviti gnusobu pustošnu. I koji su bezbožni prema zavjetu, on će ih laskanjem otpaditi, ali narod koji poznaje Boga svojega ohrabriće se i izvršiće. I razumni u narodu naučiće mnogo, padaće od mača i ognja, ropstva i grabeža mnogo vremena. A u pošljednje vrijeme južni će car se pobiti s njim; i car će sjeverni udariti na nj kao vihor s kolima i konjicima i s mnogo lađa, i ušavši u zemlju poplaviće i proći. I doći u krasnu zemlju, i mnoge će propasti, a ne će se izbaviti od njegovijeh ruku Edomska, Moapska i glavno dio sinova Amonovijeh. I posegnuće rukom svojom na zemlje, i zemlja Egipatska ne će umaknuti. I osvojiće blago u zlatu i u srebru i sve zaklade Egipatske; i Libijani i Etiopljani ići će za njim. Ali će ga glasovi s istoka i sa sjevera smesti, te će izaći s velikim gnjevom da pogubi i zatre mnoge. I razapeće šatore dvora svojega među morima na krasnoj svetoj gori; i kada dođe k svome kraju, niko mu ne će pomoći (Danilo XI.). Car južni označava one koji su u svetlosti istine, a car sjeverni one koji su prvo u senci, a posle u tami obmane, što se može se videti iz pojedinosti; i da je tako to opis stanja crkve, i načina na koji se (crkva) postupno izvitoperuje. Oni se nazivaju carevi južni i sjeverni, jer se carevima označavaju, u unutrašnjem smislu Reči, istine, a u oprečnom smislu, obmane (br. 1672, 2015, 2069): a carstvima, stvari koje pripadju istini, a u obrnutom smislu, stvari koje pripadaju obmani (br. 1672, 2547).

402. Da se sazida grad odnosi na sva doktrinarna i jeretička učenja koja su proizašla iz te jeresi, jasno je iz svakog odlomka Reči gde se pominju nazivi gradova, jer nijedan od njih ne znači grad nego uvek nešto doktrinarno ili jeretičko. Anđeli ne znaju za gradove ili za naziv nekoga grada, jer su oni u duhovnim i nebeskim idejama, kao što je već pokazano. Oni samo opažaju šta grad i njegov naziv označavaju. Tako se Svetim gradom, koji se naziva i Sveti Jerusalim, označava kraljevstvo Gospodovo uopšte ili kraljevstvo u svakoj osobi. Tako se razume i šta je označeno sa grad, gora, Sion; ovo poslednje označava nebesko vere, a prethodno njeno duhovno. Samo nebesko i duhovno opisuju se sa: gradovi, palate, kuće, zidovi, temelji zidova, zidine, dveri, brana i hram u sredini; kao kod Jezekilja 48; u Otkrivenju 21:15 do kraja, gde se naziva i Sveti Jerusalim, stihovi 2, 10; i kod Jeremije 31:38; kod Davida se naziva Grad Božji, Psalam 48:35, o kojem Isaija piše:

I tuđini će sazidati zidove tvoje, i carevi njihovi služiće ti; jer u gnjevu svome udarih te, a po milosti svojoj pomilovaću te... I sinovi onih koji su te mučili doći će tebi klanjajući se, i svi koji te preziraše padaće k stopalima nogu tvojih, i zvaće te gradom Jehovinim, Sionom sveca Izrailjeva. (Izaija 60:10, 14)

Kod Zaharija:

Ovako veli Gospod: Vratih se u Sion i naselih se usred Jerusalima, i Jerusalim će se zvati Grad istiniti, i gora Jehovina nad vojskama Sveta gora. (Zaharija 8:3).

Ovde Grad istiniti ili Jerusalim označava duhovne pojmove vere, a Sveta gora ili Sion nebeske pojmove vere. Pošto su nebesko i duhovno u veri predstavljeni gradom, to Judini i Izrailjevi gradovi predstavljaju doktrinarne pojmove, svaki od njih ima specifično značenje u pogledu doktrine ili nauka, ali se to može znati samo iz unutrašnjeg smisla. Kao što su doktrine označene gradovima, tako su i jeresi; a u ovom posebnom slučaju svaki pojedinačni grad, već prema svom nazivu, označava neko jeretičko mišljenje. Za sada ćemo samo pokazati iz sledećih odlomaka Reči da grad uopšte označava nešto što se odnosi na nauk ili nešto jeretičko. Tako čitamo kod Isaije:

U to će vrijeme biti pet gradova u zemlji egipatskoj koji će govoriti jezikom hananskim i zaklinjati se Jehovom nad vojskama; jedan će se zvati Aheres. (Izaija 19:18).

Predmet o kojem se ovde govori jeste poznavanje duhovnih i nebeskih stvari u vreme Gospodovog dolaska. Tako opet, govoreći o dolini utvare ili o fantaziji:

Grade puni vike i vreve, grade veseli, tvoji pobijeni nijesu pobijeni mačem niti pogiboše u boju. (Isaija 20:2)

Kod Jeremije, govoreći o onima koji su na jugu, a to su oni koji su u svetlosti istine i koji su je ugasili:

Gradovi južni zatvoriće se i neće biti nikoga da ih otvori, odvešće se Juda u ropstvo, sa svijem će se odvesti u ropstvo. (Jeremija 13:19).

Opet:

Jehova naumi da raskopa kćeri sionske; rasteže uže, i ne odvrati ruke svoje da ne zatre, i ojadi opkop i zid, iznemogoše skupa. Utonuše u zemlju vrata njezina, polomi i potre prijevornice njezine; car njezin i knezovi njezini među narodima su; zakona nema, i proroci njezini ne dobivaju utvare od Jehove. (Plač, 2:8, 9)

Ovde svako može da vidi kako se pod zid, opkop, vrata i prijevornice misli na doktrinarne stvari. Na isti način kod Isaije:

Tada će se pjevati ova pjesma u zemlji Judinoj: Imamo tvrd grad; zidovi su i opkop spasenja. Otvorite vrata da uđe narod pravedni, koji drži vjeru. (Izaija 26:1, 2)

Opet:

Gospode, ti si Bog moj, uzvišavaću te, slaviću ime tvoje, jer si učinio čudesa; namjere tvoje od starine vjera su i istina. Jer si od grada načinio gomilu, i od tvrdoga grada zidine; od grada dvor za strance, dovijeka se neće sagraditi. Zato će te slaviti narod silan, grad naroda strašnijeh bojaće te se. (Izaija 25:1-3).

U ovom odlomku ne pominje se nijedan poseban grad. U proročanstvu Valaama:

I Edom će osvojiti i Seira će osvojiti neprijatelji njegovi; jer će Izrailj raditi junački. I vladaće koji je od Jakova, i zatreće ostatak od grada. (Knjiga brojeva 24:18, 19)

Ovde svakome mora da je jasno kako grad ne označava grad. A kod Isaije:

Razbiće se pusti grad, zatvorene će biti sve kuće da niko ne ulazi. Tužnjava će biti po ulicama radi vina, proći će svako veselje, otići će radost zemaljska. (Izaija 24:10, 11)

Pust grad označva praznunu nauka; a ulice znače ovde kao i drugde ono što pripada gradu, bilo obmane bilo istine.

Kod Jovana:

I sedmi anđeo izli čašu svoju po nebu, i iziđe glas veliki iz crkve nebeske od prijestola govoreći: Svrši se. I grad veliki razdijeli se na tri dijela, i gradovi neznabožački padoše; i Vavilon veliki spomenu se pred Bogom da mu da čašu vina ljutoga gnjeva svojega. (Otkrivenje 16:17, 19)

Da grad veliki označava nešto jeretičko i da gradovi neznabožački označavaju to isto, mora da je svakome jasno. Objašnjeno je takođe da je veliki grad bio žena koju je Jovan video Otkrivenju 17:18. ; a da žena označava crkvu toga karaktera, bilo je ranije pokazano.