Bible

 

Izlazak 21

Studie

   

1 A ovo su zakoni koje ćeš im postaviti:

2 Ako kupiš roba Jevrejina, šest godina neka ti služi, a sedme nek otide slobodan bez otkupa.

3 Ako bude došao inokosan, neka i otide inokosan; ako li bude imao ženu, neka ide i žena s njim.

4 Ako ga gospodar njegov oženi, i žena mu rodi sinove ili kćeri, žena s decom svojom neka bude gospodaru njegovom, a on neka otide sam.

5 Ako li rob reče tvrdo: Ljubim gospodara svog, ženu svoju i decu svoju, neću da idem da budem slobodan,

6 Onda neka ga dovede gospodar njegov pred sudije i postavi na vratima ili kod dovratka, i onde neka mu gospodar probuši uho šilom, pa neka mu robuje doveka.

7 Ako ko proda kćer svoju da bude robinja, da ne odlazi kao robovi što odlaze.

8 Ako ne bude po volji gospodaru svom, i on je ne uzme za ženu, neka je pusti na otkupe; ali da nema vlasti prodati je u tuđ narod učinivši joj neveru.

9 Ako li je zaruči sinu svom, da joj učini po pravu koje imaju kćeri.

10 Ako li uzme drugu, da joj ne umali hrane ni odela ni zajednice.

11 Ako joj ovo troje ne učini, onda nek otide bez otkupa.

12 Ko udari čoveka, te umre, da se pogubi.

13 Ako li ne bude hteo, nego mu ga Bog dade u ruke, odrediću ti mesto kuda može pobeći.

14 Ako bi ko namerno ustao na bližnjeg svog da ga ubije iz prevare, odvuci ga i od oltara mog da se pogubi.

15 Ko udari oca svog ili mater svoju, da se pogubi.

16 Ko ukrade čoveka i proda ili se nađe u njegovim rukama, da se pogubi.

17 Ko opsuje oca svog ili mater svoju, da se pogubi.

18 Kad se svade ljudi, pa jedan udari drugog kamenom ili pesnicom, ali onaj ne umre nego padne u postelju,

19 Ako se pridigne i izađe o štapu, da ne bude kriv onaj koji je udario, samo dangubu da mu naknadi i svu vidarinu da plati.

20 Ko udari roba svog ili robinju štapom tako da mu umre pod rukom, da je kriv;

21 Ali ako preživi dan ili dva, da nije kriv, jer je njegov novac.

22 Kad se svade ljudi, pa koji od njih udari trudnu ženu tako da izađe iz nje dete, ali se ne dogodi smrt, da plati globu koliko muž ženin reče, a da plati preko sudija;

23 Ako li se dogodi smrt, tada ćeš uzeti život za život,

24 Oko za Oko, zub za zub, ruku za ruku, nogu za nogu,

25 Užeg za užeg, ranu za ranu, modricu za modricu.

26 Ako ko udari po oku roba svog ili robinju svoju, te mu pokvari oko, da ga otpusti slobodnog za oko njegovo.

27 I ako izbije zub robu svom ili robinji svojoj, da ga pusti slobodnog za zub njegov.

28 Ako vo ubode čoveka ili ženu, te umre, da se vo zaspe kamenjem i da se ne jede meso od njega, a gospodar od vola da nije kriv.

29 Ali ako je vo pre bio bodač i gospodar njegov znao za to pa ga nije čuvao, te ubije čoveka ili ženu, vo da se zaspe kamenjem, i gospodar njegov da se pogubi.

30 Ako mu se odredi da se otkupi, neka da otkup za život svoj, koliko mu se odredi.

31 Ako ubode sina ili kćer, da mu bude po istom zakonu.

32 Ako li roba ubode vo ili robinju, da da gospodaru njihovom trideset sikala srebra i vo da se zaspe kamenjem.

33 Ako ko otkrije jamu ili iskopa jamu a ne pokrije, pa upadne vo ili magarac,

34 Da naknadi gospodar od jame i plati novcem gospodaru njihovom, a što je uginulo da je njegovo.

35 Ako vo jednog ubode vola drugom, te pogine, onda da prodadu vola živog i novce da podele, tako i ubijenog vola da podele.

36 Ako li se znalo da je vo pre bio bodač pa ga nije čuvao gospodar njegov, da da vola za vola, a ubijeni neka bude njemu.

   

Ze Swedenborgových děl

 

Nebeske Tajne # 3974

Prostudujte si tuto pasáž

  
/ 10837  
  

3974. Stih 26. Daj mi žene moje. Da ovo označava da osećanja prema istini pripadaju Prirodnom; i da moju djecu označava da su to učinile istine koje otuda potiču, jasno je iz značenja žena ili robinja, što su osećanja prema istini; njegova

žena Lija, osećanje prema spoljnoj istini; a Rahela, osećanje prema unutarnjoj istini (o kojoj vidi često gore); i iz značenja dece, što su istine koje proizilaze; jer se decomkoja su ođena od robinja označavaju istine koje proizilaze; a sinovima se označavaju istine (br. 489, 491, 533, 1147, 2623, 3373); a decom koja su rođena odrobinja, istine koje proističu. Bila je to odredba muđu drevnima da robinje, koje su date slugama za žene, pripadaju gospodaru kod kojega služe, kao i deca koja su rođena od njih; to je očito kod Mojsija: Ako kupiš roba Jevrejina, šest godina neka ti služi, a sedme neka otide slobodan bez otkupa. Ako ga gospodar njegov oženi, i žena mu rodi sinove ili kćeri, žena s djecom svojom neka bude gospodaru njegovu, a on neka otide sam (Izlazak. (21:2, 4). Ovo je bila odredba i u Drevnoj Crkvi, pa je tako Labanu bila poznata, stoga je on za sebe tražio robinje (žene) i decu Jakovljevu, kao što je jasno iz sledećeg poglavlja: A Laban odgovori Jakovu i reče: ove su kćeri moje kćeri, i ovi su sinovi moji sinovi, i ova stoka moja stoka, i što god vidiš je moje; pa šta bih učinio danas kćerima svojim ili sinovima njihovijem koje rodiše? (Postanje 31:43). Zato što je Jakov znao ovo, rekao je Labanu, Daj mi žene moje i djecu moju. Ali ta odredba, kako što stoji kod Mojsija na navedenome mestu, predstavlja pravo unutrašnjeg ili racionalnog čoveka da prisvoji dobra i istine spoljašnjeg ili prirodnog čoveka; jer je muškarcem slugom bila predstavljena istina Prirodnog kakva je na početku, pre nego li su uvedene prave istine. Istina koja se stekne u početku nije istina, ali izgleda kao istina, ali ona ipak, kao što je pokazano, služi kao sredstvo da se uvedu prave istine i dobra; pa stoga, kada se se dobra i istine ustanove preko ovih, ili preko njihovih usluga, one se odbacuju, a zadržavaju se prava dobra i istine koje su stečene. Bilo je to radi ove SEKCIJA 2 reprezentacije da je ovaj zakon o slugama (robovima) ustanovljen. Ali što se tiče Jakova, on nije bio kupljeni sluga (rob), jer je bio iz bolje porodice nego li Laban. On je kupio svojim službom kćeri od Labana, kao i decu koja su od njih rođena; jer je to bila njegova plata. Labanova misao, dakle, nije bila u skladu s istinom. Pored toga, robom Jevrejinom bila je označena istina koja služi za uvođenje pravih dobara i istina, a njegovom ženom bilo je označeno osećanje prema prirodnom dobru. S Jakovom je bilo drugačije. Njime je predstavljeno dobro prirodne istine; a njegovim ženama osećanje prema istini; Niti je predstavljeno Labanom ono što je predstavljeno gospodarem u zakonu koji je naveden o robu Jevrejinu, naime, o racionalnom; nego sporedno dobro (vidi br. 3612, 3665, 3778); koje nije pravo dobrom SEKCIJA 3 nego izgleda kao pravo, a služi za uvođenje istina (br. 3665, 3778), koje su stoga bile Jakovljeve (istine). Ove stvari, koje se ovde izlažu, zaista su takve da ih malo ko može shvatiti; jer malo njih zna šta je istina i dobro prirodnog, i da se ovi razlikuju od istine i dobra racionalnog. Još se manje zna da dobra i istine koje nisu prave, da izgledaju kao prave, ali da moguda posluže za uvođenje pravih dobara i istina, pogotovo u početku preporoda. Međutim, pošto je ovo sadržano u unutrašnjem smislu ovih reči, kao i u unutrašnjem smislu onih reči koje slede o Labanovom stadu, preko kojega je Jakov stekao stado za sebe, o njima ne treba ćutati. Možda ima i onih koji mogu da ih shvate. Oni koji žele da znaju takve stvari, to jest, koji su u osećanju za duhovno dobro i istinu, oni su prosvetljeni u pogledu ovakvih stvari.

  
/ 10837