Bible

 

Izlazak 14

Studie

   

1 I reče Gospod Mojsiju govoreći:

2 Kaži sinovima Izrailjevim neka saviju i stanu u logor pred Pi-Airot između Migdola i mora prema Vel-Sefonu; prema njemu neka stanu u logor pokraj mora.

3 Jer će Faraon reći za sinove Izrailjeve: Zašli su u zemlju, zatvorila ih je pustinja.

4 I učiniću da otvrdne srce Faraonu, te će poći u poteru za vama, i ja ću se proslaviti na njemu i na svoj vojsci njegovoj, i Misirci će poznati da sam ja Gospod. I učiniše tako.

5 A kad bi javljeno caru misirskom da je pobegao narod, promeni se srce Faraonovo i sluga njegovih prema narodu, te rekoše: Šta učinismo, te pustismo Izrailja da nam ne služi?

6 I upreže u kola svoja, i uze narod svoj sa sobom.

7 I uze šest stotina kola izabranih i šta još beše kola misirskih, i nad svima vojvode.

8 I Gospod učini te otvrdnu srce Faraonu caru misirskom, i pođe u poteru za sinovima Izrailjevim, kad sinovi Izrailjevi otidoše pod rukom visokom.

9 I teravši ih Misirci stigoše ih, sva kola Faraonova, konjici njegovi i vojska njegova, kad behu u logoru na moru kod Pi-Airota prema Vel-Sefonu.

10 I kad se približi Faraon, podigoše sinovi Izrailjevi oči svoje a to Misirci idu za njima, i uplašiše se vrlo, i povikaše sinovi Izrailjevi ka Gospodu.

11 I rekoše Mojsiju: Zar ne beše grobova u Misiru, nego nas dovede da izginemo u pustinji? Šta učini, te nas izvede iz Misira.

12 Nismo li ti govorili u Misiru i rekli: Prođi nas se, neka služimo Misircima? Jer bi nam bolje bilo služiti Misircima nego izginuti u pustinji.

13 A Mojsije reče narodu: Ne bojte se, stanite pa gledajte kako će vas Gospod izbaviti danas; jer Misirce koje ste videli danas, nećete ih nikada više videti do veka.

14 Gospod će se biti za vas, a vi ćete ćutati.

15 A Gospod reče Mojsiju: Što vičeš k meni? Kaži sinovima Izrailjevim neka idu.

16 A ti digni štap svoj i pruži ruku svoju na more, i rascepi ga, pa neka idu sinovi Izrailjevi posred mora suvim.

17 I gle, ja ću učiniti da otvrdne srce Misircima, te će poći za njima; i proslaviću se na Faraonu i na svoj vojsci njegovoj, na kolima njegovim i na konjicima njegovim.

18 I Misirci će poznati da sam ja Gospod, kad se proslavim na Faraonu, na kolima njegovim i na konjicima njegovim.

19 I podiže se anđeo Gospodnji, koji iđaše pred vojskom izrailjskom, i otide im za leđa; i podiže se stup od oblaka ispred njih, i stade im za leđa.

20 I došav među vojsku misirsku i vojsku izrailjsku beše onim oblak mračan a ovim svetljaše po noći, te ne pristupiše jedni drugima celu noć.

21 I pruži Mojsije ruku svoju na more, a Gospod uzbi more vetrom istočnim, koji jako duvaše celu noć, i osuši more, i voda se rastupi.

22 I pođoše sinovi Izrailjevi posred mora suvim, i voda im stajaše kao zid s desne strane i s leve strane.

23 I Misirci terajući ih pođoše za njima posred mora, svi konji Faraonovi, kola i konjici njegovi.

24 A u stražu jutarnju pogleda Gospod na vojsku misirsku iz stupa od ognja i oblaka, i smete vojsku misirsku.

25 I pobaca točkove kolima njihovim, te ih jedva vucijahu. Tada rekoše Misirci: Bežimo od Izrailja, jer se Gospod bije za njih s Misircima.

26 A Gospod reče Mojsiju: Pruži ruku svoju na more, neka se vrati voda na Misirce, na kola njihova i na konjike njihove.

27 I Mojsije pruži ruku svoju na more, i dođe opet more na silu svoju pred zoru, a Misirci nagoše bežati prema moru; i Gospod baci Misirce usred mora.

28 A vrativši se voda potopi kola i konjike sa svom vojskom Faraonovom, što ih god beše pošlo za njima u more, i ne osta od njih nijedan.

29 I sinovi Izrailjevi iđahu posred mora suvim; i stajaše im voda kao zid s desne strane i s leve strane.

30 I izbavi Gospod Izrailja u onaj dan iz ruku misirskih; i vide Izrailj mrtve Misirce na bregu morskom.

31 I vide Izrailj silu veliku, koju pokaza Gospod na Misircima, i narod se poboja Gospoda, i verova Gospodu i Mojsiju sluzi Njegovom.

   

Ze Swedenborgových děl

 

Nebeske Tajne # 8093

Prostudujte si tuto pasáž

  
/ 10837  
  

8093. Ne odvede ih Bog putem k zemlji Filistejskoj. Da ovo označava da je to bilo proviđeno od Božanskog da ne usvoje (ne pređu u) istinu koja nije od dobra, vidi se iz značenja ne odvede ih Bog putem, što znači da je bilo proviđeno Božanskim da oni ne usvoje (ne pređu u) istinu; jer se sa odvesti, kada to čini Bog, označava Proviđenje, a putem se označava istina (vidi br. 627, 2333), ovde usvojiti onu [istinu vere koja ne potiče od dobra]; i iz reprezentacije Filistejaca, a to su oni koji su u znanjima poznavanja vere, a nisu u ljubavi prema bližnjemu (br. 1197, 1198, 3412, 3413), stoga su to oni koji su u istini vere koja nije od dobra. Da je ovo označeno Filistejcima i njihovom zemljom, vidi se iz odlomaka u Reči gde se pominju, osobito kod Jeremije 47:1 do kraja, gde se oni opisuju; a i kod JoilaIII. (4, 5, 6; a isto tako i u istorijskim delovima Reči, gde se govori o ratovima između sinova Izrailjevih i Filistejaca, o njihovom potčinjavanju Filistejcima, asnije o potčinjavanje Filistejaca sinovima Izrailjevim. Tamo Filistejci pretstavljaju one koji su u veri odvojenoj, ili one kojima su znanja o spoznajama glavna stvar, a ne život u skladu s njima; stoga one koji naučavaju i veruju da sama vera spasava. Mišljenje da sama vera spasava nije novo, ili samo u današnje vreme, jer je postojala i u drevnim crkvama, pa su tako poslale zle u pogledu života. Ona je opisana u celoj Reči, ali samo imenima; prvo Kainom, da je ubio svoga brata Avelja (vidi br. 337, 340, 1179); Kain, u unutrašnjem reprezentativnom smislu, označava takvu veru, dok Avelj označava ljubav prema bližnjemu. Tako isto opisana je Hamom. kada ga je otac prokleo (br. 1062, 1063); kasnije, Rubenom koji je legao u postelju svoga oca (br. 3870, 4601); i Simeonom i Levijem, kada su poubijali Hamora i ljude i Šehemu, i kada ih je posle toga otac prokleo (br. 3870, 6352). Ova je vera opisana i Egipćanima, njihovim prbvencima koji su bili pomoreni (vidi br. 7766, 7778), kao i Egipćanima koji su se utopili u Sufskom Moru. Tako isto, opisana je Filistejcima (br. 3412, 3413), kao i Tirom i Sidonom kod proroka, gde se Filistejcima označava znanja spoznaja vere, a Tirom i Sidonom same spoznaje, unutrašnje i spoljašnje. Na kraju, opisuje je i Petrom, kada se tri puta odrekao Gospoda (br. 6000{ign95} 6073kraj). Ali pogledaj šta je već rečeno o ovoj veri (br. 36, 389, 916, 1017, 1076, 1077, 1162, 1176, 4672, 7790, 7950).

  
/ 10837  
  

Ze Swedenborgových děl

 

Nebeske Tajne # 1063

Prostudujte si tuto pasáž

  
/ 10837  
  

1063. A Ham je otac Hananejaca. Da to znači kako je iz iskvarene crkve izniklo bogoštovanje u spoljašnjem bez unutrašnjeg, koje je nazvano Hanan, i to je očito iz onoga što sledi i što je sadržano u sledećim stihovima. Da Ham označava iskvarenu crkvu ili one koji veru bez ljubavi prema bližnjemu čine suštinom svoje vere, jasno je kod Davida:

Pobi sve prvence u Misiru, prvi plod po kolibama Hamovije. (Psalam 72:51)

Prvencima u Misiru (Egiptu) predstavljena je vera bez ljubavi prema bližnjemu. Da je vera prvenac Crkve, može se videti ranije (stav 352, 367); i da se takva vera naziva početak sile, kao ovde kod Davida, može se videti i u Knjizi Postanja Postanje 49:3. , gde se to kaže za Ruvima, koji je predstavljao veru zato što je bio prvenac Jakovljev i koji je nazvan početkom sile. Kolibe Hamove su bogoštovanje koje od toga potiče. Da kolibe označavaju bogoštovanje, može se videti gore (stav 414). Otuda se Egipat naziva zemlja Hamova (Psalam 105:23,27; 106:22). Ovakvi ljudi, koji su se u Drevnoj crkvi nazivali Ham, jer su živeli život u požudi, hvaleći se kako se mogu spasti bez obzira na to kako žive, izgledali su drevnim ljudima crni zbog vatre požude, pa su se zbog toga nazivali Ham. Za Hama se kaže da je bio otac Hananejaca iz razloga što se ovakvi ljudi ne brinu o tome kako čovek živi, pod uslovom da održava svete obrede – jer oni i dalje žele neko bogoštovanje. Ali za njih postoji samo spoljašnje bogoštovanje; oni odbacuju unutrašnje bogoštovanje koje se sastoji samo od ljubavi prema bližnjemu. Otuda se kaže da je Ham otac Hananejcima.

  
/ 10837