8038. POGLAVLJE 13.

1. I reče Jehova Mojsiju govoreći:

2. Posveti mi svakoga prvenca, što god otvori materinu u sinova Izrailjevih, i od ljudi i od stoke; jer je moje.

3. I Mojsije reče narodu: pamtite ovaj dan, u koji izidoste iz Egipta, iz doma ropskoga, jer vas rukom krjepkom izvede Jehova odande; neka se dakle ne jede ništa s kvascem.

4. Danas izlazite, mjeseca Ahiba.

5. Pa kad te Jehova uvede u zemlju Hananejsku i Hetejsku i Amorejsku i Hevejsku i Jebuzejsku, za koju se zakleo ocima tvojimda će ti je dati, zemlju u kojoj teče mlijeko i med, tada da služiš službu ovu ovoga mjeseca;

6. Sedam dana jedi hljebove prijesne, a sedmi dan neka je praznik Jehovin.

7. Hljebovi prijesni da se jedu sedam dana, i da se ne vidi u tebi ništa sa kvasce, niti da se u tebe vidi kvasac u cijelom kraju tvom.

8. I kazaćeš sinu svojemu u taj dan govoreći: ovo je za ono što mi je učinio Jehova kad sam izlazio iz Egipta.

9. I neka ti bude kao znak na ruci tvojoj i kao spomen pred očima tvojim, da ti zakon Jehovin bude u ustima tvojim; jer te je rukom krjepkom izveo Jehova iz Egipta.

10. Za to vrši zakon onaj na vrijeme, od godine do godine.

11. I kad te uvede Jehova u zemlju Hananejsku, kao što se zakleo tebi i tvojim ocima, i dade ti je.

12. Odvajaćeš Jehovi sve što otvara matericu, i od stoke tvoje što god otvara matericu; što je muško, da bude Jehovi.

13. A svako magare prvenče otkupi jagnjetom ili jaretom; ako li ga ne bi otkupio, slomi mu vrat. Ali svakoga prvenca čovječijega između sinova svojih otkupi.

14. A kad te zapita sin tvoj u napredak govoreći: šta je to? Reci mu: rukom krjepkom izvede nas Jehova iz Egipta, iz doma ropskoga.

15. Jer kad otvrdnu Faraon, te nas ne htje pustiti, pobi Jehova sve prvence u zemlji Egipatskoj od prvenca čovječijega do prvenca stoke; za to prinosim Jehovi sve muško što otvara matericu, a svakoga prvenca sinova svojih otkupljujem.

16. I to neka ti je znak na ruci i kao počelnik među očima tvojim, da nas je rukom krjepkom izveo Jehova iz Egipta.

17. A kad Faraon pusti narod, ne odvede ih Bog putem k zemlji Filistejskoj, ako i bješe kraći, jer Bog reče: da se ne pokaje narod, kad vidi rat, i ne vrati se u Egipat.

18. Nego Bog zavede narod putem preko pustinje na Crvenome Moru. A vojničkim redom izidoše sinovi Izrailjevi iz zemlje Egipatske.

19. I Mojsije uze kosti Josipove sa sobom; jer bješe zakleo sinove Izrailjeve rekavši: zaista će vas pohoditi Bog, a tada iznesite kosti moje odavde sa sobom.

20. Tako otišavši iz Sokota stadoše u oko u Etamu, nakraj pustinje.

21. A Jehova izađe pred njima u stubu od oblaka vodeći ih putem, a noću u stupu od ognja svjetleći im, da bi putovali i danju i noću.

22. I ne uklanjaše ispred naroda stupa od oblaka danju ni stupa od ognja noću.

SADRŽAJ

U ovome poglavlju predmet o kome se govori je vera u Gospoda, i neprekidno sećanje na to da nas je On izbavio od prokletstva. Vera u Gospoda označena je posvećivanjem prvenaca; a neprekindo sećanje da smo bili izbavljeni kroz Gospoda, svetkovanjem pashe.