946. Jer se sudovi tvoji javiše, označava da su im otkrivene Božanske istine. To je vidljivo iz značenja "sudova", kao Božanskih istina (o čemu uskoro); takođe iz značenja izraza "javiše", kao nečega što ima da bude otkriveno. Da su Božanske istine otkrivene na kraju Crkve, kao i da su one, uopšteno, otkrivene, pokazaće se u onome što sledi u ovom poglavlju, jer se o tome ovde govori. Pojam "sudovi" označava Božanske istine jer se zakoni vladanja u Gospodnjem duhovnom kraljevstvu nazivaju "sudovima"; dok se zakoni vladanja u Njegovom nebeskom kraljevstvu nazivaju "pravdom". Jer zakoni vladanja u Gospodnjem duhovnom kraljevstvu jesu zakoni Božanske istine; dok su zakoni vladanja u Gospodnjem nebeskom kraljevstvu - zakoni Božanskog dobra. To je razlog zašto se pojmovi "sud" i "pravda" pominju u Reči, u odlomcima koji slede. U Isaiji: Bez kraja će rasti vlast i mir na prijestolu Davidovu i u carstvu njegovu da se uredi i utvrdi sudom i pravdom otsada dovijeka. To će učiniti revnost Gospoda nad vojskama. (Isa. 9:7). Ovo je rečeno o Gospodu i Njegovom kraljevstvu. Njegovo duhovno kraljevstvo označeno je putem izraza "na prijestolu Davidovu;" usled toga što je ovo kraljevstvo u Božanskim istinama od Božanskog dobra, kaže se, "sudom i pravdom. " U Jeremiji: Gle, idu dani, govori Gospod, u koje ću podignuti Davidu klicu pravednu, koja će carovati i biti srećna i činiti sud i pravdu na zemlji. (Jer. 23:5). Ovo je takođe rečeno o Gospodu i Njegovom duhovnom kraljevstvu. A, kako je ovo kraljevstvo u Božanskim istinama od Božanskog dobra, stoga se kaže, "koja će carovati i biti srećna i činiti sud i pravdu na zemlji. " Bog se naziva pojmom "Car, " od Božanske istine; a kako je Božanska istina istovremeno i Božanska inteligencija, to se kaže " On će vladati kao kralj i biti mudar. " [prevod Jeruzalemska Biblija, dok stih iz King James Biblije glasi: "He shall reign king, and shall act intelligently", a u Daničić-Karadžićevom prevodu: "koja će carovati i biti srećna" – prim. M. V. ] A, kako je Božanska istina od Božanskog dobra, tako se kaže "i činiti sud i pravdu na zemlji."

[2] U Isaiji: Uzvišen je Gospod, jer nastava na visini; napuniće Sion suda i pravde. (Isa. 33:5). Izraz "Sion" reprezentuje nebo i crkvu, gde Gospod vlada Božanskom istinom; a, kako je sva Božanska istina od Božanskog dobra, stoga je rečeno, "napuniće Sion suda i pravde. " U Jeremiji: Nego ko se hvali, neka se hvali tijem što razumije i poznaje mene da sam ja Gospod koji činim milost i sud i pravdu na zemlji, jer mi je to milo, govori Gospod. (Jer. 9:24). I ovde, takođe, izraz "sud i pravdu" označava Božansku istinu od Božanskog dobra. U Isaiji: Premda me svaki dan traže i radi su znati putove moje, kao narod koji tvori pravdu i ne ostavlja suda Boga svojega; ištu od mene sudove pravedne, žele približiti se k Bogu. (Isa. 58:2). Izraz "sudove pravedne" reprezentuje Božanske istine iz Božanskog dobra, isto kao i izraz "sud i pravdu", jer duhovni smisao povezuje stvari koje bukvalni smisao razdvaja. U Osiji: I zaručiću te sebi dovijeka, zaručiću te sebi pravdom i sudom i milošću i milosrđem. I zaručiću te sebi vjerom, i poznaćeš Gospoda. (Osija 2:19, 20). To se odnosi na Gospodnje nebesko kraljevstvo, koje se sastoji od onih, koji su u ljubavi prema Gospodu; a, kako je Gospodnje sjedinjenje s takvima srazmerno slično sjedinjenju muža sa ženom, jer dobro ljubavi sjedinjuje na taj način, kaže se, "zaručiću te sebi pravdom i sudom", gde se izraz "pravda" ovde stavlja na prvo mesto, dok se izraz "sud" stavlja na drugo, jer oni, koji su u dobru ljubavi prema Gospodu, takođe su i u istinama; to zbog toga, što oni mogu da vide istine od dobra. Budući da je "pravda" utemeljena na dobru, a "sud" na istini, takođe se kaže: "u milosrđu i istini", gde "milosrđe" pripada dobru, jer je od ljubavi.

[3] U Davidu: Gospode! do neba je milost tvoja, i istina tvoja do oblaka. Pravda je tvoja kao gore Božije, sudovi tvoji bezdana velika; ljude i stoku ti čuvaš, Gospode! (Ps. 36:5, 6). "Pravda" je utemeljena na Božanskom dobru i stoga se upoređuje s izrazom "gore Božije"; to stoga, što izraz "gore Božije" označava dobra ljubavi (videti u prethodnom tekstu, br. 405, 510, 850); a "sudovi" su utemeljeni na Božanskim istinama i zato se upoređuju s "velikim bezdanom"; budući da izraz "veliki bezdan" označava Božansku istinu. Iz ovoga se sada može videti da pojam "sudovi" označava Božanske istine.

[4] U mnogim odlomcima u Reči pominju se "sudovi", "zapovesti" i "naredbe"; "sudovi" tamo označavaju građanske zakone, "zapovesti" - zakone duhovnog života, dok izraz "naredbe" reprezentuje zakone vezane za bogopoštovanje. Da "sudovi" označavaju građanske zakone, vidljivo je iz Izlaska (21, 22, 23), gde se zapovesti nazivaju "sudovima", jer su prema njima sudije donosile presude unutar gradskih kapija; pa ipak, one označavaju Božanske istine, kakve su u Gospodnjem duhovnom kraljevstvu na nebesima, jer ih sadrže u duhovnom smislu; kao što se može videti iz objašnjenja zapovesti u delu "Nebeske tajne" (br. 8971-9103, 9124-9231, 9247-9348). Da su zakoni dati sinovima Izraela nazvani "sudovi", "zapovesti" i "naredbe", može se videti iz narednih odlomaka. U Mojsiju: A ti stani ovdje kod mene, i kazaću ti sve zapovijesti i uredbe i zakone, koje ćeš ih naučiti da tvore u zemlji koju im dajem u našljedstvo. (Pon. Zak. 5:31). U istom: A ovo su zapovijesti i uredbe i zakoni, koje Gospod Bog vaš zapovjedi da vas učim da ih tvorite u zemlji u koju idete da je naslijedite (Pon. Zak. 6:1). U istom: Zato drži zapovjesti i uredbe i zakone, koje ti danas ja zapovijedam, da ih tvoriš. (Pon. Zak. 7:11). U Davidu: Ako sinovi njegovi ostave zakon moj, i ne uzidu u zapovijestima mojim; Ako pogaze uredbe moje, i zapovijesti mojih ne sačuvaju, Onda ću ih pokarati prutom za nepokornost, i ranama za bezakonje njihovo; (Ps. 89:30-32). Tako i na mnogim drugim mestima, kao što su: 3. Knjiga Mojsijeva 18:5; 19:37; 20:22; 25:18; 26:15; Pon. Zak. 4:1; 5:1, 6, 7; 17:19; 26:17; Jezek. 5:6, 7; 11:12, 20; 18:9; 20:11, 13, 25; 37:24. U ovim odlomcima izraz "zapovesti" znači zakone života, osobito one sadržane u Dekalogu, te se, stoga, nazivaju: Deset zapovesti; dok "naredbe" znače zakone bogopoštovanja, koji se osobito odnose na žrtve i svete službe; a pojam "sudovi" znači građanske zakone; budući da su ti zakoni predstavljali duhovne zakone, oni označavaju takve Božanske istine kakve su u Gospodnjem duhovnom kraljevstvu na nebesima.

(Nastavak)

[5] Iz toga sledi da, kada čovek izbegava zlo i odvraća od njega kao greha, i uzdiže se na nebo od strane Gospoda, on više nije u onome što je njegovo vlastito (proprium), nego je u Gospodu, i tako misli i želi dobro. Opet, budući da čovek deluje onako kako misli i hoće, jer svaki čin čoveka proizlazi iz misli njegove volje, sledi da, kad čovek izbegava zlo i kada se odvraća od njega, on počinje da čini dobra od Gospoda, a ne od sebe; i to je razlog zašto izbegavanje zla čini dobra. Dobra stvar koju čovek tada učini je označena izrazom "dobra dela"; a dobra dela u njihovoj celokupnosti podrazumevaju se pod milosrđem. Čovek se ne može reformisati osim ako ne misli, hoće i čini kao sam od sebe, jer ono, što se čini kao da ga je učinio sam čovek, povezuje se sa njim i pripada mu, i, posledično, ostaje u njemu, dok se za ono, što čovek nije učinio kao da je od njega samog, ne prihvata da ima ikakvog životnog smisla, i to teče kroz čoveka poput etra; zbog toga, Gospod želi ne samo da čovek izbegava zlo i odvraća se od njega kao da to čini sam od sebe, nego, takođe, treba misliti, hteti i činiti kao da je od sebe, a ipak priznati u srcu, da su sve ove stvari od Gospoda. To se mora priznati, budući da je istinito.

405. I svaka gora i ostrvo s mjesta svojih pokrenuše se. Da ovo označava da je svo dobro ljubavi i istina vjere nestalo, jasno je iz značenja brda, što označava dobro ljubavi prema Gospodu, o čemu će se ubzo govoriti; iz značenja ostrva, što označava istnu vjere, što će se objasniti u sledećem članku; i iz značenja pokrenuti se s mjesta, što označava biti odvojen i nestati, pošto se misli na dobro ljubavi i istinu vjere, jer kada se ovi pokrenu sa svojih mjesta, tada ulaze zla i obmane, pa zbog zala i obmana dobra i istine nestanu. Razlog da brda označavaju dobro ljubavi, i da su oni, koji obitavaju na brdima, u dobru ljubavi prema Gospodu, a oni na humovima, u ljubavi prema bližnjem, ili što je isto, oni koji su u Gospodovom nebeskm carstvu, obitavaju na brdima, a oni koji su Njegovom duhovnom carsvu, na humovima; a nebesko carstvio se razlikuje od duhovnog carstva u ovome, da su oni koji su u nebeskom carstvu, u ljubavi prema Gospodu, a oni koji su u duhovnom, u ljubavi prema bližnjem (ali o jednim i drugim vidi djelo o Nebu i Paklu, br. 20-28). Ovo su razlozi da brda označavaju dobro ljubavi prema Gospodu.

2. Da se dobro ljubavi prema Gospodu označava apstraktno brdom je stoga što su sve stvari, pomenute u Riječi, duhovne, a duhovne stvari označavaju nešto odvojeno (apstraktno) od osoba i mjesta; isto tako anđeli, pošto su duhovni, misle i govore odvjeno od takvih stvari, pa stoga imaju inteligenciju i mudrost; jer ideja osoba i mjesta ograničava misao, jer je sužava na te stvari, i tako ih ograničava. Ova ideja misli je zapravo prirodna, a ideja odvojena od osoba i mjesta širi se u nebu u svim pravcima, i nije vezana kao što nije vezan pogled na nebo bez predmeta koji smetaju /pogledu/; takva je ideja duhovna. Otuda to da se brdom u duhovnom smislu Riječi, označava dobro ljubavi. Isto je i sa značenjem zemlje, koja označava crkvu; jer ideja odvojena od mjesta, i od nacija i naroda na zemlji, je ideja crkve kod onih koji žive tamo; stoga je ovo označeno zemljom u Riječi. Isto je s drugim stvari koje se pominju u prirodnom smislu Riječi, kao sa humovima, stijenama, dolinama, potocima, morima, gradovima, kućama, vrtovima, šumama, i drugim stvarima.

3. Da gora označava ljubav ka Gospodu, pa stoga sve dobro koje iz nje, koje se naziva nebeskim dobrom; i da u obrnutom smislu, označava ljubav prema sebi, a otuda sve zlo koje je iz nje, jasno je iz slijedećih odlomaka u Riječi.

Kod Amosa:

Pripravi se, o Izrailju, da sretneš Boga svojega. Jer eto onoga koji je sazdao gore i koji je stvorio vjetar (duh) i javlja čovjeku šta misli (4:12, 13).

Bog se ovdje naziva sazdateljem gora, jer gore označavaju dobra ljubavi; i tvorcem duha (vjetra), jer duh označava život iz njih (dobara ljubavi); i pošto On daje inteligenciju čovjeku, dodaje se, da On javlja čovjeku njegovu misao; jer je čovjekova inteligencija od njegove misli, koja se uliva od Gospoda preko dobra ljubavi u njegov život, pa stoga javljati ovdje znači ulivati .

Kod Davida:

4. Bog koji je postavio gore svojom silom, opasao se jačinom (Psalam 65:6).

Gorama se ovdje označavaju dobra ljubavi; ove Gospod postavlja u nebu i crkvi pomoću Svoje Božanske istine, koja ima svu silu, pa se stoga kaže, Postavio je gore svojm silom, opasao se jačinm. U Riječi, silom Božijom se označava Božanska istina; svom silom, kad se kaže za Gospoda, misli se na svu moć ili svemoć. (Da je sva moć u Božanskoj istini koja proističe od Gospoda, može se vidjeti u djelu o Nebu i Paklu, br. 228-233. i gore, br. 209-333; i da ta jačina, kojom se opasuje Gospod, označava svemćoć, vidi gore, br. 338).

Kod istoga:

5. Podižem oči svoje ka gorama, odakle mi stiže pomo

(Psalam 121:1).

Gorama se ovdje označavaju neba; i pošto u nebima oni koji su u dobrima ljubavi i u ljubavi prema bližnjem, obitavaju na gorama i humovima, kao što je rečeno gore, a Gospod je u tim dobrima, stoga podignuti oči ka gorama znači ka Gospodu, od kojega dolazi sva pomoć. Kada se gore pomenu u množini, misli se kako na brda tako i na humove, pa stoga, se misli kako na dobra ljubavi ka Gospodu tako i na ljubav prema bližnjem.

Kod Isaije:

6. I na svakoj gori visokoj i na svakom humu visokom biće izvori i potoci, kad bude pokolj veliki, kad popadaju kule (30:25).

Ovdje se govori o Poslednjem Sudu kojim se označava dan velikoga pokolja, kada će pasti kule. Veliki pokolj označava razaranje zlih; kule koje će popadati, označavaju obmane doktrine od ljubavi prema sebi i svijetu. Da su ovakve stvari označene kulama, je od izgleda u duhovnom svijetu, jer oni koji idu za tim da vladaju preko stvari koje pripadaju crkvi, grade sebi kule na visokim mjestima, o čemu vidi malo djelo o Poslednjem Sudu, br. 56, 58. Da se tada oni koji su u ljubavi ka Gospodu, i u ljubavi ka bližnjem, uzdižu u nebo, i darivaju inteligencijom i mudrošću, označeno se sa, Na svakoj visokoj gori i visokom humu biće izvori i potoci; Visoke gore označavaju gdje su oni koji su u ljubavi ka Gospodu, a visoki humovi, gdje su oni koji su u ljubavi prema bližnjem, dok izvori označavaju mudrost, a potoci inteligenciju; jer vode označavaju istine od kojih su inteligencija i mudrost.

Kod Joila:

7. I tada će gore kapati slatkim (novim) vinom, a humovi će se topiti od mlijeka, i svijem potocima Judinijem teći će voda (3:18).

Ovdje se govori o Gospodvom dolasku, i novom nebu i novoj zemlji koji će se tada stvoriti. A sa, Gore će kapati slatkim vinom, označava se sva istina od dobra ljubavi ka Gospodu; sa, humovi će se topiti od mlijeka, misli se na duhovni život od dobra ljubavi ka bližnjem, a izvorima Judinijem kojima će teći vode, označavaju se istine iz pojednosti u Riječi, kojima se označava inteligencija (ali ove se stvari mogu vidjeti potpuno objašnjene gore, br. 376).

Kod Nauma:

8. Gle, na brdima noge onoga koji nosi dobre glase, i oglašuje mir (1:15).

Kod Isaije:

Kako su krasne na gorama noge onoga koji nosi dobre glase, koji oglašuje mir; govori Sionu: Car (Bog) tvoj caruje (52:7).

Kod istoga:

O Sione, koji javljaš dobre glase, izidi na visoku goru; podigni silno glas svoj, o Jerusalime, koji javljaš dobre glase. podigni sa silom (XL9).

Ovo se kaže o Gospodovom dolasku, i o izbavljenju tada onih koji su u dobru ljubavi ka Gospodu, a otuda u istinama doktrine iz Riječi; a pošto se govori o izbavjenju tih, stoga se kaže, Gle, na gorama stope onoga koji oglašuje mir, i O Sione, koji nosiš dobre glase, izidi na visoku goru. Oglašavajnem mira se označava najavljvati Gospodov dolazak; mirom se, u najvišem smislu, označava Gospod, a u unutrašnjem smislu, sve dobro i istina od Gospoda (kao šo se može vidjet gore, br. 365); a Sionom, koji nosi dobre glase, označena je crkva koja je u dobru ljubavi ka Gospodu, a Jerusalimom, koji nosi dobre glase, crkva koja je u itinama doktrine iz Riječi.

Kod Isaije:

9. I sve gore svoje obratiću u putove, i staze moje biće povišene. Pjevajte, o nebesa! i veseli se, zemljo, podvikujte, gore, veselo;jer Jehova utješi narod svoj (49:11, 13).

Gorama u množini, označavaju se brda i humovi, stoga dobro ljubavi i dobro ljubavi prema bližnjem. Da će brda i bregovi biti pretvoreni u puteve, i da će staze biti povišene, označava da će oni koji su u dobrima, da će biti u pravim istinama; obratiti u puteve, označava biti u istinama, a putevi koji će biti povišeni, označava biti u pravim istinama, jer putevi i staze označavaju istine za koje se kaže da će biti povišeni od dobra, a da će istine od dobra biti prave istine. Njihova radost u srcu označava se sa, Pjevajte, o nebesa, veseli se, zemljo! gdje se unutrašnja radost označena sa, pjevajte, nebesa! a spoljašnja radost sa, veseli se, o zemljo! Ispovijedanje (slavljenje) radosno koje potče od dobra ljubavi, označava se sa, podvikujte, gore!; da je to radi popravka i preporda, označeno je sa, jer Jehova utješi narod svoj. Da se ovdje ne misli na brda u svijetu, jasno je; jer čemu bi služilo da se brda pretvaraju u puteve, i da se putevi uzdižu, i da nebesa podvikuju?

Kod istoga:

10. Pjevajte, nebesa, jer Gospod učini, podvikujte, nizine zemaljske, popijevajte, gore, šume, i sva drveta u njima, jer izbavi Jehova Jakova i proslavi se u Izrailju (Psalam 44:23).

Sa, Pjevajte, o nebesa, podvikujte, nizine zemaljske, označavaju se dobra ljubavi prema bližnjem; stoga se kaže, vi šume, i svako drvo u njima, jer se šumom označava spoljašnji ili prirodni čovjek u pogledu svih ovih stvari, a svakim drvetom označava se poznavanje doslovog dijela u tome. Popravak tih označava se sa, Jehova izbavi Jakova i proslavi se u Izrailju. Jakovom i Izrailjem označava se crkva spoljašnja i unutrašnja; stoga i spoljašnje i unutranje kod onih kod kojih je crkva.

Kod istoga:

11. Gore i bregovi pjevaće pred vama od radosti, i sva drveta poljska pljeskaće rukama (55:12).

Kod Davida:

Hvalite Jehovu, brda i humovi; drveta plodna i svi kedrovi (Psalam 148:7, 9).

Ovim se riječima opisuje radost u srcu koja potiče od dobra ljubavi i ljubavi prema bližnjem; a gore, humovi, drveta, i kedri, kaže se da pjevaju i pljeskaju rukama i da hvale, jer se time označavaju dobra i istine koje čovjeka raduju; jer se čovjek ne raduje od sebe samog, nego zbog dobara i istina koje ima; ove se stvari raduju, jer one ine da se čovjek raduje.

Kod Isaije:

12. Pustinja i gradovi njezini, sela gdje stanuje Arabija (Kedar), neka podignu glas, neka pjevaju koji žive po stijenama, neka klikuju sa vrh gora (43:11).

Pustinjom se ovdje označava zamračeno /stanje/ istine; njenim gradovima označavaju se doktrinarne stvari; selima, prirodna poznavanja i doslovna znanja. Arabijom (Kedrom) označava se prirodni čovjek, jer jedan Arabijac (Kedar) označava prirodnog čovjeka. Koji žive po stijanama označavaju dobra vjere, ili one koji su u dobrima vjere. Vrhom gora označava se dobro ljubavi prema Gospodu. Iz toga je jasno zašto se da pojedine stvari redom, hvala i radosno bogosluženje, ovdje pominju; klikovati sa vrha gora, označava bogoslužiti od dobra ljubavi.

Kod Davida:

13. Gora je Vazanska gora Božija; gora /s humovima/ je gora na kojoj omilje Bogu živjeti (Psalam 68:15, 16).

Gorom se Vazansokm označava voljno dobro (dobro u volji), kao što je ono kod onih koji su u spoljašnjim stvarima crkve; jer je Vasan bila oblast preko Jordana, koja je bila data u nasledstvo polovina plemenu Manasijinom, kao to se može vidjeti i kod Jošue (13:29-32); a Manasijom se označava voljno dobro spoljašnjeg ili prirodnog čovjeka. Ovo voljno dobro je isto što i dobro spoljašnjeg čovjeka, jer svo dobro ljubavi pripada volji, a sva istina iz njega pripada razumu. Stoga se Jevremom (Efraimom), njegovim bratom, označava intelektualna istina toga dobra. Pošto gora Vasanska označava to dobro, stoga se humovima te gore označavaju dobra u djelu. Pošto volja djeluje – jer je svaki djelotvorni dio uma i tijela od volje, kao što je svaki djelotvorni dio misli i govora od razuma – stoga se radost u tom dobru ljubavi opisuje i označava pljeskanje ruku i poklikivanjem; otuda je jasno šta je označeno sa, Gora Vasanska gora je Božija; gora Vasanska s humovima gora je Božija; zašto gledate zavidljivo, humovi gore? Evo gore na kojoj Bogu omilje živjeti. (Zato što Gospod obitava u čovjeku u njegovom voljnom dobru, otkuda proističu dobra u djelu, stoga se kaže, Bogu omilje živjeti na njoj; doista, Jehova će živjeti na njoj va vjeke.

Kod istoga:

14. Judeja (Juda) ostade svetinja Jehovina, /Izrailj oblast njegova/. More vidje, i pobježe; Jordan se vrati natrag. Gore skakaše kao ovnovi, a brdašca kao jaganjci. Pred licem Jehovinim drhti, zemljo, pred licem Boga Jakovljeva, koji pretvara kamen u jezero vodeno, granit u izvor vodeni (Psalam 114:1 do kraja).

Ovako se opisuje odlazak sinova Izrailjevih iz Egipta: ipak, bez obješnjenja unutrašnjeg smisla, niko ne može d zna značenja gora koje skači kao ovnovi i humova kao jaganjci, i značenje mora koje se bježi i Jordana koji se vraća natrag;

stoga će to biti objašnjeno. Podizanje crkve, ili preporod ljudi crkve, označano je u unutrašnjem smislu, jer se podizanje crkve označava sinovima Izrailjevim; podizanje, njehovim odlaskom; odbacivanje zala označava se prelaskom preko Crvenoga Mora, za koje se kaže da je pobjeglo; uvođenje u crkvu označava se prelaskom preko Jordana, za koji se kaže da se vraća natrag. Dok se za pojedinosti kaže: Da je Judeja postala svetinja, a Izrailj oblast (posjed), označava da je dobro ljubavi ka Gospodu ono najsvetije u nebu i u crkvi, i da je istina od toga dobra sredstvo preko kojega se vlada. Jer se Judejom (Judom) označava nebesko dobro, koje je dobro ljubavi ka Gospodu; svetinjom, ono najsvetije u nebu i u crkvi; Izrailjem, duhovno dobro, koje je istina od toga dobra pomoću koje se upravlja ; jer sva uprava pripada Gospodu premo Božanske istine koja potiče od Božanskog dobra. Sa, More pobježe; Jordan se vrati natrag, označava se da su odbačena zla i obmane koje su bile u prirodnom čovjeku, a da su na njihovo mjesto došle istine i poznavanja istine i dobra. Gore su poskakivale kao ovnovi, a humovi kao jaganjci, označava da nebesko dobro, koje je dobro ljubavi, i duhovno doro, koje je istina toga dobra, iz radosti čine dobra, i imaju to kao učinak. Gore označavaju dobro ljubavi; humovi, dobra ljubavi prema bližnjem, koje je u svojoj sušini istina od toga dobra; skakati, jer se kaže za ove, označava od radoti kad se čine dobra. Kaže se kao ovnovi, i kao jaganjci, jer ovnovi ozna avaju dobra ljubavi prema bližnjem, a jaganjci istine iz ovih. Stoga se podizanje crkve, ili preporod ljudi crkve, označava sa, Pred licem Jehovinim drhti, zemljo; pred licem Boga Jakovljeva, koji pretvara kamen u jezero, granit u izvor vodeni. Zemlja označava crkvu, pa se kaže da se rađa, kada se ustavljava, ili kada se čovjek ponovo rađa; kaže se, pred licem Gospodovim, i pred Bogom Jakovljevim, jer gdje se god govori o dobru ljubavi, Gospod se naziva Gospodom, a kada se govori o dobrima u djelu, On se naziva Bogom Jakovljevim. Prepord pomoću istina od dobara oznčava se sa, pretvaraš kamen u jezero vodeno, a granit u izvor vodeni, gdje se jezerom se vodenim označavaju poznavanja istine, a izvorom vodenim ozanačava se Riječ od koje one potiču; a kamenom, prirodni čovjek u pogledu dobra prije obnove (reformacije)

Kod istoga:

15. Prenio si čokot iz Egipta; izagnao narode, i posadio ga. Gore se pokriše njegovi sjenom, i loze su mu kao kedri Božiji (Psalam 80:8, 10).

Čokotom iz Egipta označava se duhovna crkva, koja počinje kod čovjela doslovnim znanjima i poznavanjima u prirodnom čovjeku; čokot označava duhovnu crkvu, a Egipat označava Doslovno znanje koje je u prirodnom čovjeku. Sa, Izagnao si narode, i posadio ga /čokot iz Egipta/, označava se da kada su uzagnana zla, crkva je podignuta; narodi označavaju zla, a posaditi čokot označava ustanoviti crkvu. Sa, Gore se pokriše sjenom njegovijem, a čokoti su mu kao kedri Božiji, označava se da je cijela crkva o duhovnih dobara i istina; gore označavaju duhovna dobra, a kedri Božiji, duhovne istine. Očito je, da se ovime označava dovesti sinove Izrailjeve iz Egipta i uvesti ih u zemlju Hanansku, odakle su bili izagnani narodi; ali ipak, u unutrašnjem smislu, iste riječi označaaju ono što je pokazano u objašnjenju; jer je samo to bilo pretstavljeno i označeno uvođenjem sinova Izrailjevih u zemlju Hanansku i izgonjenjem naroda iz nje; jer se istorijski dijelovi Riječi, kao i njegovi proročki dijelovi, odnose na duhovne stvari.

Kod Isaije:

16. Na sve gore koje su se kopale motikom, na njih ne će doći strah od čkalja i trnja, nego će biti ispust volovima i gaziće ih ovce (7:25).

Gorama koje se kopaju motikom, ozna avaju se oni koji čine dobra iz ljubavi prema dobru. Šta je označeno ostalim stvarima, može se vidjeti gore (br. 104), gdje su objašnjene. Kod istoga:

Ja ću izvesti sjeme iz Jakova, i iz Jude našljednika gorama svojim, i naslijediće ih izabrani moji, i sluge moje naseliće se ondje (65:9).

Jakovom i Judom označava se crkva: Jakovom, spoljašnja crkva, koja je u poznavanjima dobra i istine; stoga se sjemenom Jakovljeim označavaju poznavanja dobra i istine, a otuda i oni koji su u njima; a gorama, čiji će naslednik biti Juda, označava se dobro ljubavi ka Gospodu, a otuda i oni koji su u njoj. Izabranima koji će naslijediti goru, a to su oni koji su u istinama od dobra.

Kod Jeremije:

17. Jer ću sinove Izrailjeve opet dovesti u zemlju njihovu koju sam dao ocima njihovim. Ja ću poslati mnoge ribare koji će ih loviti po svakoj gori, i svakome humu, i po rasjeklinama kamenijem (16:15, 16).

Ovdje se govori o podizanju jedne nove crkve, što je pretstavljeno i označeno povratkom Jevreja iz ropstva u zemlji Vavilonskoj u zemlju Hanansku. Onaj ko ne zna šta je označeno ribanjem i lovom, gorom, humom, i rasjelinama u stijenama, ništa ne može da vidi u ovim riječima, to jest, ne može da ih razumije. Da će biti podignuta jedna crkva od onih koji su u prirodnom dobru i u duhovnom dobru, označeno je sa, Poslaću ribare, da ih love (ribaju); i lovce, da ih love. Sakupiti one koji su u duhovnom dobru, označeno je lovcima koji će iih loviti; pošto se misli na takve, stoga se isto tako kaže, na svakoj gori, i svakome humu, u rasjelinama na stijenama. Oni koji su na gori označavaju one koji su u dobru ljubavi; oni koji su na humu, ozanačavaju one koji su u dobru ljubavi prema bližnjem; a oni koji su u rasjelinama na stijenama, one koji su u zatamnjenoj istini.

Kod Jezikilja:

18. A vi gore Izrailjeve, puštaćete grane svoje, i rod svoj nosićete narodu mom Izrailju, jer će skoro doći (36:8).

Gorama Izrailjevim označavaju se dobra ljubavi prema bližnjem; da su otuda istine vjere i dobra života, označeno je sa, i puštaćete grane svoje, i rod svoj nosićete; grana označava istinu vjere, a rod označava dobro života.

Kod Amosa:

Evo, idu dani, kad će orač stizati žeteoca, i koji gazi grožđe sijača. I gore će kapati slatkim vinom, i svi će se humovui rastapati. I povratiću roblje naroda svojega Izrailja (9:13, 14).

Šta je označeno ovim riječima, može se vidjeti gore (br. 376), gdje su objašnjene. Za gore se kaže da kaplju slatkim vinom, i humovi da se rastapaju, jer se gorama označava dobro ljubavi ka Gosodu, a humovima dobro ljubavi prema bližnjem, a slatkim vinom, istine; otuda se ovim riječima označava da će od oba dobra imati istna u obilju, jer se povratkom naroda iz ropstva, o čemu se govore ove riječi, označava podizanje jedne nove crkve.

Kod Davida:

20. O Jehova, pravda tvoja je kao gore Božije, sudovi toji bezdana velika (Psalam 36:6).

Zato što se pravda kaže, u Riječi, za dobro, a sud za istinu, stoga se kaže da je pravda Jehovina kao gora Božija, a sudovi Njegovi kao bezdan velika; jer se gorama Božijim označavaju dobra ljubavi prema bližnjem, a bezdanom se označavaju istine u opšte, koje se nazivaju istinama vjere. Da se pravda kaže za dobro, a sud za istinu, može se vidjeti, br. 2235, 9857.

Kod istoga:

21. Jehova je utvrdio zemlju na temeljima njezinim da se ne pomjesti va vijeke. Bezdanom kao haljinom odjenuo si je; na gorama stoje vode. Od prijetnje tvoje bježe, od gromovnoga glasa tvoga teku. Izlaze na gore i silaze u doline, na mjesto koje si im utvrdio. Postavio si među preko koje ne prelaze, i ne vraćaju se da pokriju zemlju. Izveo si izvore po dolinama; između gora teku vode. Napajaju se sve zvijeri poljske; divlji magarci gase žeđu svoju. Na njima ptice nebeske žive; kroz grane razleže se glas njihov. Napajaš gore s visina svojih, plodovima tvojim siti se zemlja (Psalam 104:5-13).

Ovim se riječima, shvaćenim u duhovnom smislu, opisuje proces preporađanja, ili stvaranja crkve kod čovjeka. Sa, Utvrdio je zemlju na temeljima njezinim, označava se crkva kod čovjeka, s njenim granicama, i krajevima. Sa, Bezdanom kao haljinom pokrio si je, označava se da je su oni okruženi doslovnim znanjima u prirodnom čovjeku, u pogledu unutrašnjih stvari, gdje se nalaze duhovne stvari crkve; bezdan označava dosovno znanje u opšte, a haljina, doslovne istine, koje okružavaju i ograničavaju. Sa, na gorama stoje vode, označavaju se obmane iz uživanja prirodnih ljubavi, koja su uživanja po sebi zla; gore označavaju zla tih ljubavi, a vode označavaju obmane iz ovih. Sa, Od prijetnje tvoje bježe, od gromovnoga glasa tvoga teku, označava da se obmane rasipaju pomoću istina, a zla pomoću dobara iz neba. Sa, Izlaze na gore i silaze u doline, na mjesto koje si im utvrdio, označava se da umjesto prirodnih ljubavi, i odnjihovh zala, i umjesto obmana primaju se opšte istine. Sa, Postavio si među, preko koje ne prelaze, i ne vraćaju se da pokriju zemlju, označava da se obmane drže izvana, odvojeno od dobara i istina, i okružene kako se bi ponovo ulivale /obmane/ i razarale. Sa, Izveo si izvore po dolinama, između gora teku vode, označava da Gospod, od istina Riječi, daje inteligenciju, i da su sve stvari od dobra nebeske ljubavi; izvorima se označavaju istine Riječi; izvorima po dolinama, označava se inteligencija iz toga; a sa, među gorama, označava se da su od dobara nebeske ljubavi, gdje gore označavaju ta dobra. Sa, napajaš gore s visina svojih, označava se da se do dobara dolazi preko istina iz neba; vode se kažu za istine, jer vode označavaju istine; gore označavaju dobra ljubavi, a iz visina /iz svojih odaja), ozna ava iz neba, odake su ova/dobra/. Sa, Plodovima djela tvojh siti se zemlja, označava se da zbog Božanskog djelovanja rkva neprestano raste kod čovjeka; plodovi djela, kada se govori o Gospodu, označavaju Božansko djelovanje, a zemlja označava crkvu kod čovjeka, o čijem se stvaranju ovdje govori, pa se kaže da neprestano raste. Ovo su tajne sadržane u ovim riječima. Ali ko ih može vidjeti, osim onaj koji ih zna iz unutrašnjeg smisla, to jest, samo onaj ko zna šta je unutrašji a šta spoljašnji čovjek, i šta su dobra i istine koje sačinjavaju crkvu u njima?

Kod Zaharije:

22. Podigoh opet oči svoje, i vidjeh, a to četvora kola izlažahu između dvije gore, a te gore bijahu od mjedi (6:1).

U ovome se poglavlju govori o novoj crkvi koju je trebalo podignuti među Neznabošcima, jer se govori o novome hramu, kojim se označava nova crkva. Kolima koja su izlazila između gora, označena je doktrina, koja je trebalo da se oblikuje pomoću istina; kola označavaju doktrinarne stvari, gore dobra ljubavi, između gora označava istine od dobara; jer doline između gora označavaju niže istine, koje su istine prirodnog čovjeka. Da bi se znalo da se gorama označavaju dobra prirodnog čovjeka, kaže se, a te gore bijahu od mjedi.

Kod Zaharije:

23. Jer će Jehova izaći, i vojevaće na narode kao što vojuje na dan kad je boj. I noge će njegove stati u taj dan na gori Maslinskoj koja je prema Jerusalimu s istoka, i gora će se Maslinska raspasti posrijedi na istok i zapad, da će biti prodol vrlo velika, i polovina će gore ustupiti na sjever, a polovina na jug. I bježaće u prodol gorsku, jer će prodol gorska dopirati do Azala (14:3, 5),

Ove se stvari kažu o Poslednjem Sudu, koji je izvšio Gospod kad je bio u svijetu. Jer je Gospod, dok je bio u svijetu, doveo u red sve stvari u nebima i u paklovima, pa je stoga tada izvršio sud nad zlim i dobrima. Ovaj sud je ono što se u Starom Zavjetu naziva danom gnjeva, žestine, i osvete Jehovine, kao i danom plaćanja (o ovome sudu vidi traktat o Poslednjem Sudu, br. 46). Da se u ovome poglavlju govori o Gospodovom dolasku i sudu koje se tada zbio, vidi se iz ovih riječi u njemu /kod Zaharije/:

Jehova Bog moj doći će, i svi sveti s tobom. I u taj dan ne će biti vidjelo svijetlo i blistavo; i nego će biti u jedan dan koji je poznat Jehovi; ne će biti i dan ni noć; jer će i u veče biti svjetlost (stihovi 5-7).

Večernje vrijeme označava poslednje vrijeme crkve, kad se izvršava sud; tada je veče kod zlih, a dan kod dobrih. Kad se ove prve stvari znaju, vidi se kasnije preko duhovnoga smisla, šta pojediniosti u tome označavaju, naime, sa, Jehova će doći i boriti se protivu nacija, označava poslednji sud nad zlima; doći i borii se označava izvršiti sud, a nacije označavaju zlo. Sa, noge će Njegove stati u taj dan na gori Maslinskoj, koja je prema Jerusalimu s istoka, označava da će se ovo izvršiti iz Božanske ljubavi pomoću Božanskih istina koje proističu od Njegovog Božanskog dobra. Jer gora Maslinska, kad se govori o Gospodu, označava Božansku ljubav; Jerusalim crkvu u pogledu istina, a otuda i Božanske istine crkve; a istok, Božansko dobro. Gora će se Maslinska raspasti po srijedi na istok i na zapad, da će biti prodol velika, oznaava odvajanje onih koji su u dobru od onih koji su u zlu; jer, kao što je rečeno, gora Maslinska označava Božansku ljubav; istok označava one koji su u Božanskom dobru (koji obitavaju ) ; a more označava gdje su oni koji su zli, jer more na zapadnoj strani duhovnog svijeta razdvaja. Sa, polovina će gore ustupiti na sjever, a polovina na jug, označava odvajanje onih koji su u obmanama od onih koji su u istinama od dobra; sjever označava gdje su oni koji su u u obmanama od zla, jer su u tami, a jug one koji su u istinama od dobra, jer su u svjetlosti. Sa, I bježaće u prodol gorsku, označava da će tada biti izbavljeni oni koji su u istinama od dobra; bježati označava biti izbavljen; prodol (dolina) gorska označava gdje su oni koji poznaju istine, a otuda su u istinama od dobra; jer oni koji poznaju istinu, obitavaju u dolinama (prodolima), a oni koji su u dobru, na gorama. Jer će prodol (dolina) gorska dopirati do Azala, označava odvajanje od obmana iz zla; jer Azal označava odajanje i izbavjenje.

24. Stoga što je gora Masliska, koja je bila pred Jerusalimom na istok, označavala Božansku ljubav, a Jerrusalim na istok, Božansku istinu koja proističe od Božanskog dobra, kao što je gore pomenuto, stoga je Gospod obično boravio na toj gori; kao što se vidi kod Luke:

Isus danju učaše u crkvi, a noću izlažaše i noćivaše na gori kojase zove Maslinska (21:37;22:39; Jovan 8:1).

I ovdje On razgovara s učenicima i Svom dolasku, i o svršetku vremena, to jest, o Poslednjem Sudu (Mateja 24:3 i sledeći; Marko 13:1; 14:26; Luka 19:29, 37, 21:37;22:39); a ovim se označava da je On sve činio iz Božanske ljubavi, jer Maslinska gora to označava; jer sve što je Gospod ikad učinio u svijetu, nešto je pretstavljalo, a sve što je govorio, nešto je oznčavalo. Razlog što je /Njegov život/ bio u pretstavama i u značenjima kad je bio u svijetu, bilo je stuga da bude u poslednjim stvarima neba i crkve, a u isto vrijeme u prkim, i u posrednim od prvih pomoću poslednjih; pošto su pretstave i značenja u poslednjim.

25. Zato što gora označava dobro ljubavi, a kad se govori o Gospodu, Božansko dobro od Božanske ljubavi, a od dobra proističe Božanska istina, stoga je Jehova, to jest, Gospod, sišao na goru Sinajsku, i oglasio zakon, Jer kaže se da

Siđe na goru, na vrh gore (Izlazak 19:20; 24:17);

i da je tamo objavio zakon (Izlazak 20). Otuda se Sinajem u Riječi označava Božanska istina od Božanskog dobra, isto ako oznčava se zakon koji je tamo objavljen. Pa stoga isto tako:

Gospod uze Petra, Jakova i Jovana na visoku goru, kada se preobrazio (Mateja 17:1; Marko 9:2);

a kada se preobrazio, izgledao je kao Božanska istina od Božanskog dobra; jer je Njegovo lice, koje je sijalo kao sunce, pretstavljalo Božansko dobro, a Nejgove haljine, koje su bile kao svjetlost, bile su Božanska istina; a Mojsije i Ilija, koji su se pokazali, označavali su Riječ, koja je Božanska istina od Božanskog dobra.

Zato što je gora označavala dobro ljubavi i u najvišem smislu, Božansko dobro, a od Božanskog dobra proističe Božanska istina, stoga je gora Sionska bila izad Jerusalima; a gorom Sionskom u Riječi označava se crkva koja je u istinama od dobra, ili crkva u pogledu doktrine. Stoga se Jerusalim i naziva gorom i humom svetim, jer se gorom svetom označava duhovno dobro, koje je u svojoj uštini istina od dobra, slično i humom, kao što se vidi iz sledećih odlomaka.

Kod Isaije:

Biće u potonja vremena gora doma Jehovinog utvrđena uvrh gora i uzvišena iznad humova, i stjecaće se k njoj svi narodi. I ići će mnogi govoreći: hodite da idemo na goru Jehovinu, u dom Boga Jakoljeva (2:2, 3).

Kod istoga:

I tada će se zatrubiti u veliku trubu, i koji se bjehu izgubili u zemlji Asirksoj, i koji bijahu izgnani u zemlju Egipatsku, doći će i klanjati se Jehovi na svetoj gori u Jerusalimu (27:13).

Kod Joila:

Zatrubi u trubu sa Siona, i podigni glas s gore svete (2:1).

Kod Danila:

Neka se gnjev tvoj odvrati od Jerusalima, svete gore tvoje (9:16).

Kod Isaije:

I svu ću braću vašu iz svijeh naroda dovesti Jehovi na dar, u Jerusalim, ka svetoj gori (66:20).

Kod istoga:

Ali ko se u mene uzda, nalijediće zemlju i dobiće svetu goru moju (57:13).

Kod Jezikilja:

Jer na svetoj gori mojoj, na visokoj gori Izrailjevoj, ondje će mi služiti sav dom Izrailjev, koliko ih god bude u zemlji, ondje će mi bii mili i ondje ću iskati prinose vaše i prvine od darova vaših sa svijem svetijem stvarima vašim (20:40).

Kod Miheja:

U pošljednja vremena biće utvrđena gora doma Jehovinog nad humovima, i narodi će se stjecati k njoj (4:1).

Pored mnogih drugih odlomaka, u kojima se pominje sveta gora, i gora Jehovina;

Sveta gora, kod Isa. 11:9;56:7; 65:11, 25; Jer. 31:23; Jez. 28:1; Dan. 9:20;11:45:Joilo 2:1;4:17; Sof. 3:11;LXXX; Obad. 1:17, 21;Mheja 4:7; Plač 5:18; Psa. 48:11; 74:2; 78:8; 125:1 etc.

Zato što Sion označava Božansko dobro, i crkvu u pogledu toga, stoga se kaže kod Isaije:

Za to utroba moja ječi kao gusle za Moavom, i srce moje za Kir-Jeresom (16:1.

I u Apokalipsi:

I Jagnje stajaše na gori Sionu, is njim sto četrdese ti četiri tisuće (16:1).

27. Iz ovoga sevidi tkuda to da je Jezikilj vidio Novi Jerusalim, u kojemu je bio hram, da je sagrađen na visokoj gori, a što je ovako opisano:

U utvarama Božijim odvede me u zemlju Izrailjevu, i postavi me na goru vrlo visoku, na kojoj bješe s juga kao sagrađen hram (40:2).

Puno toga je rečeno o ovome u poglavljima koja slijede.

Kod Davida:

Velik je Jehova, i slavan veoma u gradu Boga našega; na svetoj gori svojoj; prekrasna je visina, utjeha svoj zemlji gora Sion, na sjevernoj strani njezinoj grad Cara velikoga. Bog u dvorima njegovim zna da je branič (Psalam 48:1-3).

Ovim se riječima opisuje bogoštvanje Gospoda od istina koje su od dobra. Njegovo bogoštovanje od duhovnih istina i dobara, opisuje se sa, Velik je Jehova, i slavan veoma u gradu Boga našega, na svetoj gori svojoj; prekrasna je visina. Bogoštovanje je označeno sa, biti veliki i biti slavan (hvaljen); duhovna istina, od koje je duhovno dobro, sa, u gradu Boga nešega, na gori svetoj; a duševno zadovoljstvo iz toga, sa, prekrasna je visina. Bogoštovanje Gospoda od nebeskih dobara i istina opisuje se sa, Utjeha svoj zemlji je gora Sion, na sjevernoj strani njeznoj grad je Cara velikoga. Bogoštovanje od nebeskoga dobra, označeno je sa, utjeha svoj zemlji je grda Sion, a istine od toga dobra označene su sa, na strani sjevernoj grad je Cara velikoga; strana sjeverna označava istine od nebeskoga dobra, dok grad Cara velikoga označava doktrinu istine iz toga (dobra). Da su istine upisane u onima koji su u nebeskom dobru, označeno je sa, Bog je poznat u dvorima njezinim (Bog u dvorima njezinim zna da je branič). Razlog što sjeverne strane označavaju istine od nebeskoga dobra je to, što oni koji su u Gospodovm nebeskom carstvu obitavaju na istočnoj strani nenba; a oni koji su u istinama od toga dobra, na sjeveroj strani .

Kod Isaije:

28. Luciferu, govorio si u srcu svome: izaći ću na nebo, zvijezdo danice, više zvijezda Božijih podignuću priestol svoj, i sješ u na goi zbornoj na strani sjevernoj (14:12, 13).

Luciferom se označava Vavilon, kao što se vidi iz onoga što prethodi i što slijedi u ovome poglavlju; njegova se ljubav za vladanjem nad nebom, i crkvom, opisuje njegovim uzdizanjem iznad nebesa, i postavljanjem svog prijestola iznad zvijezda Božijih; čime se označava ljubav za vladanjem nad nebima koja sačinjavaju Gopodovo duhovno carstvo, jer se istine i poznavanja istine kod njih pokazuju kao zvjezde. Njegovim sjedenjem na gori zbornoj, na sjevernoj strani, označava ljubav za vladanjem nad nebima koja sa injavaju Gospodovo nebesko carstvo jer gora zbona, i sjeverna strana označavaju dobra i istine tamo, kao što je gore rečeno. Zato što su gora Sion i Jerusalim bili sagrađen, koliko je bilo mo, po slici neba, stoga se vidi šta je označeno ovim riječima gore navedenim iz Davida:

Gora Sion, na strani sjevernoj, grad je Cara velikoga; a ovim riječima opisuje gora zborna, na strani sjevernoj kod Isaije:

29. Sinaherib car Asirski, s mnoštvm kola svojih zaći će na visoke gore, na strane Livanske, i posjeći visoke kedre njegove i lijepe jele njegove, i doći će na najviši kraj njegov (37:24).

Ovim se rije ima, u unutrašnjem smislu, opisuje ponositost onih koji žele, mudrovanjima od obmana, da razore dobra i istine crkve. Car Asirski označava izokrenuto Racionalno. Mnoštvo kola njegovih označava mudrovanja od obmana doktrine; zaći na visoke gore, sa strane Livanske, i posjeći visoke kedre njegove, i lijepe jele njegove, označava pokušaj da se razore dobra i istine crkve, unutrašnje i spoljašnje. Gore označavaju dobra crkve, na stranama Livanskim, strane označavaju gdje su oni koji su povezani s istinama, a Livan označava duhovnu crkvu, a kedri označavaju njene unutrašnje istine, koje su od dobra, a lijepe jele označaavaju njene spoljašnje istine, isto tako od dobra. To je ono što je označeno u duhovnom smislu tim riječima, stoga, u nebu /se tako objašnjava/.

Gora i gore isto tako označavaju dobra ljubavi i ljubav prema bližnjem u sledećim odlomcima.

Kod Davida:

30. Jehova zastire nebo oblacima, sprema zemlji dažd, čini te raste na gorama trava (Psalam 147:8).

Oblacima, kojma je Jehova zastro nebesa, označavaju se spoljašnje istine, kakve su u smislu slova Riječi; jer oni koji su u tome smislu, u Riječi, nazivaju se oblacima, a oni koji su u unutrašnjem smislu, nazivaju se slavom. Nebesima se označavaju unutrašnje istine, jer oni u nebima su u tim /istinama/. Daždem, koji On sprema za zemlju, označava se influks (upliv) istine, zemlja označava crkvu, a otuda one koji primaju istinu, jer se crkva sasoji od ovakvih. Gorama na kojima čini te trava raste, označavaju se dobra ljubavi, a otuda i oni koji su u dobrima ljubavi. Trava označava duhovnu hranu koju imaju; jer se trava daje stoki, a stoka označava dobra osjećanja prirodnog čovjeka.

Kod Mojsija:

31. A za Josifa reče: blagoslovena da je zemlja njegova od Jehove blagom s neba, rosom, i iz dubine ozdo. I blagom starijeh brda i blagom vječnijeh humova (Zak. Ponov. 33:13-15). Ovo je Mojsijev blagoslov Josifu, ili plemenu koje je dobilo ime po Josifu – a ovaj je bagosov izrečen na njemu, zato što se Josifom označava Gospodovo duhovno carstvo, a ovo nebo tamo komunicira s Gospodovim nebeskim carstvom. (pp. Autorona greška pera; Blagoslov nije Mojsijev nego Jakovljev, to jest, Izrailjev koji je bio otac Josifu i ostaloj braći). Zemljom Josifovom označava se nebo, a isto tako i crkva koja je sačinjena od onih koji su bili u tome nebu. Blagom s neba, Božansko-duhovne stvari; rosom, duhovne stvari koje se prenose; a dubinom ozdo, duhovno-prirodne stvari. Blagom starijeh brda na istoku, i blagom vječnijeh humova, označavaju se prava dobra, kako dobra ljubavi ka Gospodu tako i ljubavi prema bližnjem; gore na istoku označavaju dobra ljubavi ka Gospodu; blao /prvim plodovima) označavaju se prava dobra; a humovima vječnim dobra ljubavi prema bližnjem. Oni koji ne znaju šta je pretstavljeno Josifom i njegvim plemenom, i šta je ozna eno rosom, dubinom ozdo, gorama na istoku, i vječnim humovima, jedva da išta mogu razumjeti od ovih riječi, naime svih riječi koje nalaze kod Mojsija u cijelom poglavlju o plemenima Izrailjevim, koje je izrekao otac Izrailj, u Postanju 49.

Kod Mateje:

32. Vi ste vidjelo svijetu; ne može se grad sakriti kad na gori stoji (5:14)

Ovo se kaže učenicima, kojima se označava crkva koja je u istinama od dobra; vidjelo svijeta označava istinu crkve. Da nije istina osim ako je od dobra, označeno je sa, grad se ne može sakriti kad na gori stoji, gdje grad označava istinu od dobra,

Kod istoga:

33. Ako ima jedan čovjek sto ovaca pa zađe jedna od njih, ne ostavi li on devedeset i devet u planini, i ne ide li da traži onu što je zašla? (18:12).

Kaže se, ne će li ostaviti devedeset i devet u planini? jer ovce u planini označavaju one koji su u dobru ljubavi i ljubavi prema bližnjem; ali ona koja je zašla, označava onoga koji nije u tome /dobru/, jer je u obmnama zbog neznanja; jer gdje su obmane, tamo nije dobro, jer dobro je od istine.

Kod Jevanđelista:

34. Kad vidite mrzost opustošenje, za koju govori prorok Danilo, neka onaj koji je u Judeji bježi u planine; a onaj koji je na krovu, neka ne silazi u kuću (Marko 13:14, 15; Mateja 24:16; Luka 21:21).

U ovim se poglavljima opisuje, u čistim korespondencijama, kako Gospod pustoši crkvu. Kad vidite mrzost opustošenja, to jest, kada učenici, to jest, oni koji su u istinama od dobra, opaze da je crkva opustošena, što se dešava kada više nema istina jer nema dobra, ili nema vjere jer nema ljubavi prema bližnjem. Neka onaj koji je u Judeji bježi u planine, označava da oni koji pripadaju Gopodovoj crkvi, treba da ostanu u dobru ljubavi; Judeja označava Gospodovu crkvu; a planine, dobra ljubavi; bježati u njih označava ostati u njoj. Neka onaj koji je na krovu ne silazi u kuću, označava da onaj koji je u pravim istinama, treba da ostane u njoj, gdje kuća označava čovjeka u pogledu unutrašnjih stvari u njegovom umu, pa otuda krov označava inteligenciju od pravih istina, pošto se preko pravih istina stvara inteligencija u čovjeku. Ako se ne rasvijetle pojedinosti koje je govorio Gospod u ovome poglavlju Jevanđelista, malo se može znai o tome šta je ozačeno sa, neka onaj koji je na krovu, ne silazi u kuću; i na drugome mjestu, neka se onaj koji je u polju ne vraća da uzme haljine svoje; pored mnogih drugih odlomaka.

35. Do sad je pokazano da planine u Riječi označavaju dobra ljubavi; a pošto većina stvari u Riječi imaju i obrnuto značenje, tako i planine, kjoe u tome smislu označavaju zla ljubavi, ili zla koja se ulivaju od ljubavi prema sebi i svijetu. Planine se pomin u ovome smislu u sledećim odomcima u Riječi.

Kod Isaije:

Dan Jehove nad vojskama doći će na sve ponosite i ohole i na sve visoke gore i sve humove uzdignute (2:12, 14).

Danom Jehove nad vojskama označava se Poslednji Sud, kada se zli bacaju sa planina i humova, koje zaposjedaju u duhovnom svijetu, kao što je opisano na pločetku ovoga članka; i pošto su takvi nastanjivali planine i humove prije Poslednjeg Suda, stoga se planinama i humovima označavaju ljubavi i njihova zla, u kojima su bili; planinama, zla ljubavi prema sebi; a humovima, zla ljubavi prema svijetu. Treba da se zna da svi oni koji su u svijetu u lubavi prema sebi, osobio ako su u ljubavi za vladanjem, kada dođu u duhovni svijet, najveća im je želja da se uzdnu na najviša mjesta, što je nasledno u toj ljubavi; otuda je to, da se u običnom govoru kaže, biti visokog i uzvišenog uma, i Težitii višim stvarima. Stvarni razlog da postoji takva želja u jubavi za vladanjem je to što žele da od sebe naprave bogove, a Bog je na najvećoj visini. Da planine i humovi označavaju te ljubavi i njihva zla, očito je, jer se kaže, Jehova nad vojskama će doći na sve ponosite i ohole, i na svaku visoku planinu, i svaki uzdignti hum. Šta bi inače bila svrha Njegovog dolaska na planine i na humove?

Kod istoga:

36. Glas je onoga koji viče u pustinji, Pripravite u pustinji put Jehovin, poravnite stazu Bogu našemu. Sve doline neka se povise, i sve gore i bregovi neka se slegnu (40:3, 4).

Ovdje se isto tako govori o Gospodovom dolasku i Poslednjem Sudu. I sa, Glas onoga koji viče u pustinji, pripremite put Jehovin, i poravite stazu Bogu našemu, označava se da treba d se pripreme da prime Gospoda; pustinja označava one koji nisu u dobru, jer nisu u istinama, pa stoga kod njih još nema crkve. Sa, svaka dolina da se uzdigne i svaka planina u hum da se slegnu, označva se da će svi ponihzna srca, a to su oni koji su dobrima i istinama, i koji će primiti Gospoda, biti uzdignuti unebo. A sa, sve će gore i doline da se slegnu, označava se da će se svi oni koji su uzdignutog uma, a to su oni koji su u ljuabavi prema sebi i svijetu, spustiti dolje.

Kod Jezikilja:

37. Jer ću sa svijem opustiti tu zemlju, i nestaće ponosa i sile njezine, i opusjeće gore Izrailjeve da ne će niko prolaziti (33:28).

Ovdje se ovim rječima opisuje razaranje i pustošenje duhovne crkve, pretstavljene Izraelićanima; jer su Jevreji pretstavljali Gospodovo nebesko carstvo, ili nebesku crkvu, a Izraelićani, Gospodovo duhovno carstvo, ili duhovnu crkvu. Razaranje i pustošenje ove poslednje označava poslednje stanje prethodne crkve, što se desilo kad više nije bilo u njoj istine jer nije bilo dobra, ili, kad nije bilo više vjere jer nije bilo ljubavi prema bližnjemu; razaranje se kaže za istinu koja pripada vjeri; a pustošenje, za dobro koje pripada ljubavi prema bližnjem. Oholost i ponositost uma od obmana za koje oni kažu da su istine, označeni su silom njezinom, gdje se sila i moć kažu za istine od dobra, jer ove imaju svu silu i svu moć; ovdje se, međutim, one kažu za obmane, jer potiču od oholosti i ponosa uma. Da više nema dobra ljubavi prema bližnjem i vjere, označava se sa, opustjeće gore Izrailjeve. Da više nije bilo dobra nego samo zla, označeno je sa, ne će niko prolaziti.

Kod istoga:

Sine čovječiji, okreni lice svoje prema gorama Izrailjevim, i prorokuj protiv njih, i reci: gore Izrailjeve, čujete riječ Gospoda Jehove, ovako veli Gospod Jehova za zemlju Izrailjevu: kraj, dođe kraj na četiri strane zemlji. Ovako veli Gospod Jehova gorama i humovma, potocima i dolinama; gle, nosim mač na tebe (6:2, 3).

38. Ovdje, tako isto, gorama Izrailjevim označavaju se zla koja proističu od ljubavi prema sebi i svijetu, kad u njima više nema ni malo dobra života, nego samo zla života i obmane doktrine. Gorama, humovima, potocima, i dolinama, označavaju se sve stvari crkve, kako unutrašnje ili duhovne tako i spoljašnje ili prirodne. Gore i humovi označavaju stvari unutrašnje ili duhovne; potoci i doline, stvari spoljašnje ili prirodne; da će nestati zbog obmana, označeno je sa, Evo, nosim mač na tebe. Mač označava razaranje istine pomoću obmana.

Kod istoga:

39. A kad dođe Gog na zemlju Izrailjevu, onda će se podignuti jarost moja u gnjevu mome. I u revnosti svojoj, u ognju gnjeva svojega, govoriću: doista, tada će biti drhat veliki u zemlji Izrailjevoj. I ribe morske i ptice nebeske i zvijeri poljske i sve što gmiže po zemlji, i svi ljudi po zemlji zadrhtaće od mene, i gore će se razvaliti i vrleti popadati, i svi će zidovi popadati na zemlju. I dozvaću na nj na mač po svijem gorama svojim (38:18-21). .

Šta je označeno ovim stvarima, može se vidjeti gore (br. 400), gdje su objašnjene, naime, značenje Goga, riba morskih, ptica nebeskih, zvijeri poljskih, svime što gmiže po zemlji; a gorama se Izrailjevim označavaju dobra duhovne ljubavi, ali ovdje zla suprotna ovim dobrima.

Kod Miheja:

40. Ustani, sudi se s gorama, i neka čuju humovi glas tvoj. Slušajte, gore i tvrdi temelji zemaljski, parbu Jehovinu, jer Jehova ima parbu s narodom svojim, i s Izrailjem se sudi (6:1, 2).

I ove se stvari kažu za duhovnu crkvu koju su Izraelićani pretstavljali a koju su odvojili od Jevreja; a gorama se označavaju dobra ljubavi prema bližnjem, a humovima dobra vjere; ovdje, međutim, zla i obmane suprotne tim dobrima; stoga se kaže, sudi se s gorama, i neka čuju humovi glas tvoj. Jaki temelji zemaljski označavaju glavne obmane u toj crkvi, zemlja označava crkvu, a temelji označavaju glavne (početne) stvari na kojima su zasnovane druge. Kaže se, sa Njegovim narodom, s Izrailjem, jer se narodom označavaju oni koji su u istinama, a i oni koji su u obmanama; a Izrailjem, oni koji su u dobrima, i oni koji su u zlima.

Kod Jeremije:

41. Evo me na tebe, goro, koja zatireš, koja zatireš svu zemlju, i zamahnuću rukom svojom i svaliću te sa stijena i načiniću od tebe goru izgorjelu (51:25).

Ovo se kaže o Vavilonu, koijm se označavaju oni koji su u obmanama od zla, i u zlima od obmana, iz ljubavi prema sebi, jer oni zloupotrebljavaju svete stvari crkve kao sredstva za vladanje. To je zbog te ljubavi, i obmana i zala iz nje, da se kaže da gori koja zatireš, zatireš cijelu zemlju, gdje zemlja označava crkvu. Njihovo razaranje i osuda zbog obamna od zla, označava se sa, Svaliću te sa stijena, gdje stijene označavaju gdje su istine vjere, ovdje obmane od zla; njihovo razaranje i osuda zbog zala od obmana, ozna ava se sa, načiniću od tebe goru izgorjelu; izgorjela se kaže zbog ljubavi prema sebi, jer vatra označava tu ljubav (kao što se može vidjeti u djelu o Nebu i Paklu, br. 566-573). Iz ovoga je sasvim jasno, da se gorama označavaju zla ljubavi prema sebi i svijetu, jer se Vavilon naziva gorom koja zatire, i od koje će se učiniti gora izgorjela.

Kod Nauma:

Gore se tresu od njega, humovi se rastapaju, a zemlja gori pred njim i vaseljena i sve što živi na njoj. Pred gnejvom njegovim, ko će se održati? (1:5, 6).

Šta ove stvari označavaju u nizu, može se vidjeti gore (br. 400), gdje su objašnjene pojedinosti; i da gore i humovi ovdje označavaju zla ljubavi prema sebi i svijetu.

Kod Miheja:

42. Jehova izlazi iz mjesta svojega, i sići će, i hodiće po visinama zemaljskim. I gore će se rastapati pred njim, i doline će se rasjesti, kao vosak od ognja, i kao voda koja teče niz strmen. Sve je to za zločinstvo Jakovkljevo i zbog grijeha doma Izrailjevog (1:3-5).

Ovo se kaže o Poslednjem Sudu, i o onima koji su sebi napravili nešto slično nebu na gorama i bregovima, o čemu je često bilo govor. Poslednji Sud je označen sa, Jehova izlazi iz mjesta svojega, i sići će, i hodiće po visinama zemaljskm; po visokim mjestima označava po onima koji su na visokm mjestima, naime, po onima nad kojima je izvršen sud; jer u duhovnom svijetu postoje zemlje, planine, bregovi, i doline, baš kao i u prirodnom svijetu. Obaranje onih koji su na planinama i u dolinama, jer su ovi u zlima iz ljubavi prema sebi i svijetu, i u njihovim obmanama, označeno je sa, Gore će se rastapati pred njim, i doline će se rasjesti, kao visak od ognja i kao voda što teče niz strmen; gore označavaju zla ljubavi prema sebi i svijetu, a doline njihove obmane. O zlima ljubavi prema sebi i svijetu označenim gorama, kaže se da će se rastopiti kao vosak od ognja, jer oganj označava te ljubavi; a o obmanama označenm dolinama, kaže se da su kao vode koje teku niza strmen, jer vode označavaju obmane.

43. Da je ovo zbog zala i obmana, jasno je, jer se kaže, zbog zločinstva Jakovljevog, i zbog grijeha doma Izrailjevog.

Kod Jeremije:

Pogledah na zemlju, a gle bez obličja je i pusta; i na nebo, a svjetlosti svoje nema; i pogledah na gore, i gle, tresu se, i svi humovi drmaju se. Pogledah a gle. to nema čovjeka, i sve ptice nebeske odletješe (4:23-25).

Tresenje gora označava razaranje onih koji su u zlima ljubavi prema sebi, a potresanje humova, razaranje onih koji su u zlima ljubavi prema svijetu i u obmanama; ostale se pojednosti mogu vidjeti objašnjene gore (br. 280, 304).

Kod Isaije:

O Jehova, o da bi razdro nebesa i sišao, da se rastope gore pred tobom! (64:1).

Ovim se riječima označava isto što i ono što je objašnjeno gore kod Miheja 1:3-5.

Kod Davida:

44. Savij nebesa svoja, o Jehova, i dotakni se gora, i zadimiće se; sijevni munjom, i razagnaj ih; pusti strijele svoje, i raspi ih (114:5, 6.)

Sa, savij nebesa i siđi, označava se isto što i gore sa, razdri nebesa i siđi, iziđi sa svojega mjesta, siđi i zgrazi po visinama zemaljskim, to jest, pohodi i sudi. Sa, dotakni gore i zadimiće se, označava se Njegovo prisustvo koje ruši one koji su u ljubavi prema sebi i svijetu u njihovim obmanama; zadimi se, označava biti u zlima tih ljubavi i obmanama, jer označava te ljubavi, a dim njihove obmane. Sa, sini munjom i razagnaj ih, označava se Božanska istina, koja ih rasipa, jer se Njegovim prisustvom otkrivaju zla i obmane, a ti sudari tada izgledaju kao munje.

Kod Mojsija:

45. Jer se oganj razgorio u gnjevu mome, i goreće do najdubljeg pakla; spaliće zemlju i rod njezin, i popaliće temelje brdima (Zak. Ponov. 32:22).

Kaže se da se oganj razgorio Jehovin u gnjevu Njegovom, koji će gorjeti do najdubljeg pakla, iako On nema gnjeva kao oganj u Sebi, a najmanje gnjeva kao oganj u najdubjem paklu; jer Jehova, to jest, Guspod, ne gnjevi se ni na koga, niti pričinjava zlo nekome, niti baca u pakao (kao što se može vidjeti u djelu Nebo i Pakao 545-550); ali tako se kaže u smislu slova Riječi, jer tako izgleda zlom čovjeku, kao i neukom čovjeku (prostom čovjeku); jer je smisao slova usklađen s izgedom, to jest, onome kako izgleda shvatanju prirodnih ljudi. Ali pošto anđeli, koji su duhovni, ne vide istine same Riječi onako kako ih razumije čovjek, nego duhovno, stoga se smislao ovih izraza, koji je tako isto unutrašnji ili duhovni smisao, izokreće kod njih, naime, da je taj oganj paklena ljubav kod čovjka, i da ona gori do najdubljega pakla;i pošto taj oganj, to jest, ta ljubav razara sve stvari crkve kod čovjeka, stoga se kaže da razara temelje zemli i njen rod, i pali temelje gorama; zemlja označava crkvu, njen rod sve što pripada crkvi, dok temelji gorama označavaju istine na kojima su zasnovana dobra ljubavi, za koje se kaže da se razgorjevaju ognjem ljubavi prema sebi i svijetu.

Kod Davida:

Zatrese se i pokoleba zemlja, zadrmaše se i pomjeriše iz temelja gore, jer se on ražljuti (Psalam 18:7).

Slične su stvari označene i ovim riječima; a što se može vidjeti posebno objašnjeno gore (br. 400). Kod istoga:

Bog nam je utočište i sila. Za to e ne ćemo bojati, da bi se i zemlja pomjestila, i gore se prevalile u srce morima. Neka buči i kipi voda njihova, nek se planine tresu od vala njihovih (Psalam 46:1-3).

I ove su rije i gore objašnjene, br. 304, kao i to šta je označeno gorama koje se prevališe u srce morima, i gorama koje se tresu u ponosu, naime, zlima ljubavi prema sebi i svijetu, da će sjajiti rodom svojim.

Kod Isaije:

46. Jer se Jehova razgnjevio na sve narode, i ražljutio se na svu vojsku njihovu, zatrće ih, i predati ih na pokolj. I pobijeni njihovi baciće se i od mrtvaca njihovijeh dizaće se smrad, a gore će se rasplinuti od krvi njihove (24:2, 3).

Ovo se kaže o Poslednjem Sudu; gnjevom Jehovinim protivu svih naroda, i gnjevom Njegovim protivu vojske njihove, označava se rušenje i osuda svih onih koi su u zlima i njihovim obmanama. Da će takvi koji su u ovim /zlima i obmanama/biti prokleti i da će nestati, označava se sa, zatrešće ih, i predati ih na pokolj. Osuda onih koji će nestati zbog obmana označava se sa, njihovi će pobijeni biti bačeni, gdje se pobijene, u Riječi, kaže za one koji nestanu zbog obmana, a biti izbačen označava biti proklet. Prokletstvo onih koji će nestati zbog zala označava se sa, smrad njihovih mrtvaca dizaće se, gdje se mrtvaci, u Riječi, kaže za one koji nestanu zbog zala, a smrad se kaže za njihovo prokletstvo. Gore će se rasplinuti (rastopiti) od krvi njihove, označava da se zla njihovih ljubavi odnose na obmane; gore označavaju zla ljubavi prema sebi i svijetu, a krv označava obmanu.

Kod istoga:

47. Opustiću gore i bregove, i svaku travu na njima osušiću, i od rijeka načiniću ostrva, a jezera ću isušiti (42:15).

Opustiti gore i bregove, označava, srušiti svo dobro ljubavi ka Gospodu i ka bližnjem; osušiću svaku travu, označava razoriti sve istine, gdje trava označava istine koje izniknu iz dobra. Od rijeka načiniti ostrva, i isušiti jezera, označava uništiti svo razumijevanje i opažanje istine; ostrva, označavaju gdje nema inteligencije, jezera označavaju opažanje istne; razumijevanje istine dolazi od svjetlosti istine, dok opažanje istine dolazi od srca ili ljubvai prema istini.

Kod istoga:

48. Gle, Jakove, učiniću da budeš kao sprava za vršenje nova sa zupcima; vrijeći ćeš gore i satrćeš ih, i brda ćeš obratiti u pljevu. Vijaćeš ih, i oluja (vjetar)r će ih odnijeti i vihor će ih rasuti (41:15, 16).

Jakovom se označava spoljašnja crkva u pogledu dobra i istine, a otuda isto tako spoljašnje dobro i istina, koji su dobro i istina iz smisla slova Riječi. U ovima su oni koji pripadaju spoljašnjoj crkv ki. Razlog da se ovi upoređuju sa novom spravom za vršidbu s oštrim zupcima je to, što se spravom za vršidbu vrši pšenica, ječam, i oslalo žito, iz klasova (ušiju), a ovima se označavaju dobra i istine crkve (kao što se može vidjeti gore, br. 374, 375); kao što se označava i to da će slomiti zla i obmane, pa se stoga kaže, sprava za vršenje nova sa zupcima, kako bi vršio gore, i satirao ih, i kako bi bregove obatio i pljevu, čime se označava razaraje zala koja izbijaju iz ljubavi prema sebi i svijetu, kao i iz njihovih obmana. Isto se tako kaže, vjaćeš ih, da bi ih vjetar rasuo tako da neće ništa vrijedjeti. Pominju se i vjetar i vihor, jer se pominju zla i obmane; jer se vjetar kaže za istine, a u obrnutom smislu za obmane, a vihor za zla od obmane.

Kod istoga:

49. I gore će se pomaknuti i humovi pokolebati, ali milost moja ne e se odmaknuti od tebe (54:10).

Gorama koje će se pomaknuti i humovima koji će se pokolebati, ne označavaju se gore koje će se pomaknuti ni humovi koji će se pokolebati, nego oni koji su u ljubavi prema sebi, i u njihovim obmanama; pošto se u ovome poglavlju govori o Neznbošcima od kojih će biti stvorena jedna nova crkva, stoga se gorama i humovima posebno označavaju oni iz prethodne crkve, stoga Jevreji, kod kojih je bilo samo zala i obmana od zla, jer su bili u ljubavi prenma sebi i svijetu.

Kod Jeremije:

50. Za ovijem gorama udariću u plač i u ridanje, jer stanovi u pustinji izgorješe da niko ne prolazi njima (9:10).

Gore, za kojima će udariti u plač i ridanje, označavaju zla svake vrste koja se ulivaju od dvije ljubavi gore pomenute; a stanovima u pustinji označavaju se njihove obmane; jer se pustinjom označava gdje nema dobra jer nema istine; a stanovima, tamo gdje ima ovih /dobra i istine/; ovdje, stoga, stanovi u pustinji označavaju obmane od zala ranije pomenutih; da nema ni dobra ni istine, označava da su opustošeni, da niko ne prolazi kroz njih. Obično se u Riječi kaže, tamo gdje se govori o pustošenju, da niko ne prolazi tuda, a time se označava da nema više istine, pa stoga ni inteligencije. Da se ovdje ne govori o gorama i stanovima u pustinji, nad kojima se plače i rida, očito je.

Kod istoga:

51. Narod je moj stado izgubljeno; pastiri njegovi zavedoše ga; te lutaju po gorama, idu s brda na humove, zaboravivši stan svoj (50:6).

Kod Jezikilja:

Ovce moje lutaju po svijem gorama i humovima; po svoj zemlji raspršene su ovce moje, i nema nikoga da pita za njih, nikoga da ih traži (34:6).

Da ovce lutaju po gorama i humovim, i da su raspršane po cijeloj zemlji, i da nema niko da ih traži, označava da oni traže dobra i istine, ali ih ne nalaze, i da umjesto ovih nalaze zla i obmane. Da se gore otkreću, označava da umjesto dobara ima zala.

Kod Jeremije:

52. Dajte slavu Jehovi Bogu vašemu, dok nije spustio mrak, dokle se nijesu spotakle noge vaše po gorama u sumraku (mračnijem) (13:16).

Ovim se riječima označava da se Božanska istina mora priznavati, kako se ne bi obmane i zla ulivali iz prirodnog čovjeka. Dati slavu Bogu, označava priznati Božansku istinu, gdje slava u Riječi označava Božansku istinu; a priznati ovo, i živjeti u skladu s tim, slava koju Gospod želi, i koja Mu se daje. Dok nije spustio mrak, označava kako obmane ne bi ovladale, gdje mrak označava obmane; dokle se nijesu spotakle noge vaše po gorama u sumrak (mračnijem), označava, kako zla iz prirodnog čovjeka ne bi preovladala, gdje gore označavajuj zla, a sumrak je kada se istina ne vidi, a umjesto nje vidi se obmana; a noge označavaju prirodnog čovjeka, jer su sva zla i obmane u prirodnom čovjeku, jer čovjek po svojoj naslednoj prirodi naginje ljubvai prema sebi i svijetu iznad svega, a ne prema Bogu, i prijanja za te ljubavi koje nasleđuje od svojih roditelja. Ova zla i obmane uklanjaju se samo pomoću Božanske istine, i života u skladu s njom. Preko ovih se otvar viši ili unutrašnji umm koji vidi u svjetlosti neba, a ovom svjetlošću Gospod razgoni zla i obmane u prirodnom čovjeku. (Da noge označavaju prirodnog čovjeka, može se vidjeti gore, br. 65, 69; i u Tajnama Nebeskim, br. 2162, 3147, 3986, 4280, 4938-4952.)

kod Jevanđelista:

53. Isus reče učenicima svojim, Imajte vjeru Božiju: jer vam zaista kažem: ako ko reče gori ovoj: digni se i baci se u more, i ne posumnja u srcu svome, nego uzvjeruje da će biti kao što govori, biće mu štogod reče (Marko 11:22, 23; Mateja 17:20).

Onaj ko ne zna tajne neba, i duhovni smisao Rijči, može da pomisli da je Gospod izrekao ove riječi, ne o vjeri koja spasava, koju nazivaju istorijskm i vjerom u čuda (mirakuloznom vjerom); ali Gospod je govorio o vjeri koja spasava a koja je vjera jedno s ljubavlju prema bližnjem; a pošto je ta vjera od Gospoda, stoga Gospod naziva tu vjeru vjerom Božijom. A pošto Gospod pomoću ove vjere zasnovane na ljubavi prema bližnjemu od Njeba, uklanja sva zla koja se ulivaju iz ljubavi prema sebi i svijetu, i baca ih u pakao odakle i dolaze, stoga On kaže, Ako neko kaže gori, digni se i baci se u more, jer se gorom označavaju zla onih ljubavi, a morem se označava pakao. Otuda, rekavši, Digni se, označava se dignuti (ukloniti) te stvari, a baciti se u more, znači baciti ih u pakao odakle potiču. Zbog ovakvog značenja gore i mora, to je postalo kod drevnih govorni izraz, kada se govorilo o moći vjere; ne da da se gore na zemlji mogu tako baciti u more, nego zla mogu da se bace u pakao. Ima gora i u duhovnom svijetu, na kojima zli obitavaju, a koje se obično bacaju u pakao pomoću vjere od Gospoda; jer kada se kod njih zla bacaju /u pakao/, kao što je gore rečeno mnogo puta, i što sam ja sam vidio. Da se ovdje označava samo vjera i ljubav ka bližnjemu, vidi se u nastavku Gospodovog govora kod Marka, gdje se kaže:

Za to vam kažem; sve što ištete na molitvi, vjerujete da ćete primiti; i biće vam. A kad stojite na molitvi, praštajte ako imate što na koga, da Otac vaš koji je na nebesima oprosti vama pogrješke vaše. Ako li pak vi ne opraštate, ni Otac vaš koji je na nebesima ne će oprostiti vama pogriješaka vaših (11:24-26).

Iz ovih se riječi vidi da je vjera Božija, o kojoj Gospod govori ovdje, vjera ljubavi prema bližnjem, to jest, vjera koja čini jedno s ljubavlju prema bližnjem pa stoga, vjera koja je od Gospoda. Osim toga, Gospod je rekao ovo učencima onda kad su mislili da mogu da čine čuda od svoje vlastite vjere, stoga od sebe samih, dok se ovo može činiti samo vjerom od Gospoda, to jest, pomoću Gospoda, kao što se vidi kod Mateje (17:19, 20), gdje se kažu slične stvari.

54. Zato što brda označavaju dobra nebeske ljubavi, a humovi, dobra ljubavi prema bližnjem, stoga su drevni, kod kojih je crkva bila reprezentativna, držali Božansku službu na brdima i humova, pa je stoga i Sion bio na brdu a Jerusalimna brdovitom mjestu, ali niže do njega/Siona/. da je stoga Jevrejima i Izraelićanima, koji su bili predani idolopoklonstvu, bilo im je naređeno da vrše bogoštovanje samo u Jerusalimu, i nigdje drugo; ali zato što su bili u srcu idolopoklonici, nisu bili zadovoljni da bogoštuju u Jerusalimu, nego da to čine po običaju naroda (Neznabožaca), koji je običaj poticao od drevnih, pa su i oni bogoštovali na brdima i humovima, i prinsili žrtve i darove na njima; i pošto je ovo bilo kod njih idolopoklonično, njihovim bogoštovanjem na brdima i humovma označavalo se bogoštovanje od zla i obmane; kao u sledećim odlomcima.

Kod Isaije:

Na gori visokoj i uzvišenoj mećeš postelju svoju;i onamo izlaziš da prineseš žrtvu (57:7).

Kod Osije:

Prinose žrtve na vrhovima gora, i kade kadom na bregovima (4:3).

Kd Jeremije:

Odmetnica Izrailj odlazi na svako visoko brdo i pod svako zeleno drvo, i kurva se ondje /vrši preljubu/ (3:6).

Sa kurvati se označava se falsifikovati bogoštovanje; da je ovo bilo idolopoklonično, vidi se iz ovih riječi Mojsijevih:

Raskopajte sasvim sva mjesta na kojima su služili bogovima svojim narodi koje ćete naslijediti, po visokim brdima i po humovima i pod svakim zelenim drvetom (Zak. Ponov. 12:2).

U ovim se odlomcima, stoga, bogoštovanjem na brdima i humovima označava bogoštovanje od zala i obmana. Od toga, tako isto, došlo je da neznabošci u Grčkoj postave Helikon na visoku planinu, a Parnas na brijeg ispod njega, i da su vjerovali da bogovi i boginje imaju tamo svoj stan; a ovo je poticalo od drevnih u Aziji, posebno u zemlji Hananskoj, ne daleko od nje, kod kojih se bogoštovanje sastojalo od reprezentativa.

Kod Jevanđelisa se kaže da

55. Đavo uze Isusa i odvede ga na goru vrlo visoku, i pokaza mu carstva ovoga svijeta i slavu njihovu, i tako ga iskušavaše (Mateja 4:8; Luka 4:5). Ovime se označava da je đavo iskušavao Gospoda ljubavlju prema sebi, jer ovo je označeno visokom gorom; jer se sa tri iskušenja opisana u tim odlomcima, označavaju i obuhvataju sva iskušenja koja je Gospod izdržao kad je bio u svijetu; jer je Gospod preko iskušenja koja je dopustio da Mu priđu paklovi i pobjedama u to vrijeme, doveo u red sve u paklovima, i tako isto proslavo Svoje Ljudsko, to jest, učinio ga Božanskim. Razlog da se Gospodova iskušenja opisuju u tako malo riječi je to, što ih On nije njima otkrio /Jevanđelistima/; ali su zato na široko opisana u unutrašnjem smislu Riječ (ali o Gospodovim iskušenjima vidi ono što je navedeno u Nauku Novoga Jerusalima, br. 201, 293, 302).