Bible

 

Ponovljeni Zakon 5

Studie

   

1 I Mojsije sazva sav narod Izrailjev, i reče im: Čuj Izrailju uredbe i zakone, koje ću danas kazati da čujete, da ih naučite i držite ih i tvorite.

2 Gospod Bog naš učini s nama zavet na Horivu.

3 Nije s ocima našim učinio taj zavet, nego s nama, koji smo danas tu svi živi.

4 Licem k licu govorio vam je Gospod na ovoj gori isred ognja;

5 Ja tada stajah između Gospoda i vas, da vam javim reči Gospodnje, jer vas beše strah od ognja i ne iziđoste na goru; i reče:

6 Ja sam Gospod Bog tvoj koji sam te izveo iz zemlje misirske, iz doma ropskog,

7 Nemoj imati bogove druge do mene.

8 Ne gradi sebi lik rezani, niti kakvu sliku od tvari koje su gore na nebu ili koje su dole na zemlji ili koje su u vodi ispod zemlje.

9 Nemoj im se klanjati niti im služiti, jer sam ja Gospod Bog tvoj, Bog revnitelj, koji na sinovima pohodim bezakonja otaca njihovih do trećeg i do četvrtog kolena, onih koji mrze na me,

10 A činim milost na hiljadama onih koji me ljube i čuvaju zapovesti moje.

11 Ne uzimaj uzalud ime Gospoda Boga svog, jer neće pred Gospodom biti prav ko uzme ime Njegovo uzalud.

12 Drži dan od odmora i svetkuj ga, kao što ti je zapovedio Gospod Bog tvoj.

13 Šest dana radi i svršuj sve poslove svoje.

14 A sedmi je dan odmor Gospodu Bogu tvom; nemoj raditi nikakav posao ni ti, ni sin tvoj ni kći tvoja, ni sluga tvoj ni sluškinja tvoja, ni vo tvoj ni magarac tvoj, niti koje živinče tvoje, ni došljak koji je kod tebe, da bi se odmorio sluga tvoj i sluškinja tvoja kao i ti.

15 I pamti da si bio rob u zemlji misirskoj, i Gospod Bog tvoj izvede te odande rukom krepkom i mišicom podignutom. Zato ti je Gospod Bog tvoj zapovedio da svetkuješ dan od odmora.

16 Poštuj oca svog i mater svoju, kao što ti je zapovedio Gospod Bog tvoj, da bi se produžili dani tvoji i da bi ti dobro bilo na zemlji, koju ti dade Gospod Bog tvoj.

17 Ne ubij.

18 Ne čini preljube.

19 Ne kradi.

20 Ne svedoči lažno na bližnjeg svog.

21 Ne poželi ženu bližnjeg svog, ne poželi kuću bližnjeg svog, ni njivu njegovu, ni slugu njegovog, ni sluškinju njegovu, ni vola njegovog, ni magarca njegovog, niti išta šta je bližnjeg tvog.

22 Te reči izgovori Gospod svemu zboru vašem na gori isred ognja, oblaka i mraka, glasom velikim, i ništa više, nego ih napisa na dve ploče kamene koje mi dade.

23 A vi kad čuste glas isred tame, jer gora ognjem goraše. pristupiste k meni, svi glavari od plemena vaših i starešine vaše,

24 I rekoste: Gle, pokaza nam Gospod Bog naš slavu i veličinu svoju, i čusmo glas Njegov isred ognja; danas videsmo gde Bog govori s čovekom, i čovek osta živ.

25 Pa sada zašto da pomremo? Jer će nas spaliti onaj oganj veliki; ako još čujemo glas Gospoda Boga svog, pomrećemo.

26 Jer koje je telo čulo glas Boga Živoga gde govori isred ognja, kao mi, i ostalo živo?

27 Idi ti, i saslušaj sve što će ti kazati Gospod Bog naš, pa onda ti kaži nama šta ti god kaže Gospod Bog naš, a mi ćemo slušati i tvoriti.

28 I Gospod ču glas od reči vaših kad vi govoraste, i reče mi Gospod: Čuh glas od reči tog naroda, koje rekoše tebi; šta rekoše dobro rekoše.

29 O, kad bi im bilo srce svagda tako da me se boje i drže sve zapovesti moje svagda, da bi bilo dobro njima i sinovima njihovim doveka.

30 Idi, reci im: Vratite se u šatore svoje.

31 A ti stani ovde kod mene, i kazaću ti sve zapovesti i uredbe i zakone, koje ćeš ih naučiti da tvore u zemlji koju im dajem u nasledstvo.

32 Gledajte, dakle da činite onako kako vam je zapovedio Gospod Bog vaš, ne svrćite ni nadesno ni nalevo.

33 Celim putem, koji vam je zapovedio Gospod Bog vaš, idite, da biste živi bili i da bi vam dobro bilo, i da bi vam se produžili dani u zemlji koju ćete naslediti.

   

Ze Swedenborgových děl

 

Nebeske Tajne # 9397

Prostudujte si tuto pasáž

  
/ 10837  
  

9397. I pročita je u uši naroda (pred narodom). Da ovo označava ohrabrenje i poslušnost, vidi se iz značenja pročitati, što je ohrabrivati; jer kad se nešto čita, to je da bi se to čulo, opažalo, i da bi je tome pokoravalo; to jest, da bi se ohrabrilo; i iz značenja ušiju, što je poslušnost; jer uši i slušanje označavaju poslušnost (vidi br. 2542, 3869, 8990, 9311).

[2] Poštouši označavaju slušanje i pažnju, ali i poslušnost, stoga se one često pominju u Reči, govoreći u uši, čitajući u uši naroda, i ne govoreći i ne čitajući pred njima; kao u sledećim odlomcima: Ali čuj ovu riječ koju ću ja kazati pred tobom pred svijem narodom (Jer. 28:7). Oni kazivaju riječi ove u uši naroda (1 Sam. (11:4). Neka sluškinja tvoja kaže u tvoje uši (1 Sam. (25:24). Proglasi u uši naroda, govoreći (Sudije 7:3). Govori u uši naroda (Izlazak 11:2). Počuj, o Izrailje, uredbe i sudove koje kazujem u vaše uši danas (Zak. Ponov. (5:1). Govorim riječi ove u uši njihove (Zak. Ponov. (31:28). Mojsije reče sve riječi pjesme u uši naroda (Zak. Ponov. (32:44). On pročita u uši njihove sve riječi knjige zavjeta (2 o Carevima 23:2). I rekoše mu: sjedi i pročiaj u uši naše; i Baruh prpčita u uši njihove (Jer. 36:15). Kad Isus završi riječi ove u ušima naroda (Luka 7:1).

[3] Poštouši i slušanje označavaju primanje istine, opažanje, i poslušnost, a tako i prvo i posledje vere, stoga je često Gospod govorio, Neka onaj ko ima iši, posluša (Matt. (11:15; 13:8; Marko 4:9, 23; Luka 14:35). I pošto se gluhima, to jest, onima koji ne čuju, označavaju u duhovnom smislu oni koji nisu u istini vere, jer nisu u znanjima i opažanju [znanja], (br. 6989, 9209), stoga kad je Gospod izlečio gluhoga, On stavi svoj prst unjegove uši i reče, Eftata, što znači, otorite se. I odmah mu se uši otvoriše (Mark 7:32-35). (Da su sva čuda Gospodova označavala stanja crkve, vidi br. 8364, 9086.)

  
/ 10837  
  

Ze Swedenborgových děl

 

Nebeske Tajne # 9209

Prostudujte si tuto pasáž

  
/ 10837  
  

9209. Ako li daješ u zajam novaca (srebra) narodu mojemu. Da ovo označava one koji ne znaju istinu a koji čeznu da je saznaju, vidi se iz značenja srebra(novca), što je istina (vidi br. 1551, 2048, 7999, 8932); iz značenja davati u zajam, što je kominicirati (prenositi) dobra neba izosećanja ljubavi prema bližnjem (br. 9174), stoga poučavati; iz značenja naroda, a to su oni koji su u istinama, ovde oni koji su u neznanju istine akoji čeznu da je nauče, jer ovi su u duhovnom dobru, i treba da budu poučeni.

[2] U Reči se često kaže da treba davati potrebitim i siromašnim. Oni koji su u spoljašnjim istinama, i koji još nisu uvedeni u unutrašnje istine, veruju da treba davati (pomoć) svima kojima je potrebna bilo koja pomoć, a osobito prosjacima, koji se nazivaju siromašnijim od ostalih. Oni koji ovo čine iz poslušnosti, jer je ako bilo zapoveđeno, dobro čine; jer se preko ovih vanjskih stvari upućuju u unutrašnje stvari ljubavi prema bližnjem i milosti. Unutrašnje ljubavi prema bližnjemu i milosti se sastoje u tome da se jasno razlikuje ko su i kakvi oni kojima se daje pomoć, ina koji način svakome od njih. Oni koji su na kraju uvedeni u unutrašnje stvari ljubavi prema bližnjemu i milosti, znaju da se ovo unutrašnje sastoji u tome da se hoće dobro unutrašnjem čoveku, stoga s takvim stvarima koje doprinose duhovnom životu; i da se spoljašnje [ljubavi prema bližnjemu] sastoji u činjenju dobra spoljašnjem čoveku, stoga s takvim stvarima koje pomažu telesni život, ali sve to mudro, tako da dok se spoljašnji čovek pomaže, da se pomaže i unutrašnji u isto vreme. Jer onaj koji čini dobro spoljašnjem čoveku a zlo unutrašnjem čoveku, ne vrši delo ljubavi prema bližnjem; pa stoga kada se čini jedno, i drugo se mora imati u vidu.

[3] Spoljašnje ljubav rema bližnjemu opisano je u spoljašnjem ili doslovnom smislu Reči nalogom da treba davati pomoć siromašnim i potrebitim; ali unutrašnje ljubavi prema bližnjem opisuje se u unutrašnjem ili duhovnom smislu Reči; jer u ovome smislu se kaže da je unutrašnji čovek taj koji je siromašan i potrebit, i kome treba pomagati. U ovome smislu siromašni i potrebiti su oni koji nemaju i koji ne znaju dobro i istinu, a čeznu za dobrom i istinom. Tako isto, Reč uči u slovu kako treba ove pomagati; posebno Reči uči ono što je Gospod učio dok je bio u svetu; jer je Gospod tada otvorio stvari koje pripadaju unutrašnjem čoveku, kao što je jasno iz Jevanđelista svuda. Pa ipak, on je govorio na takav način da je svaka reč imala smisao za anđele, a u isto vreme i za čoveka unutrašnje crkve. Jer unutrašnji smisao sadrži stvari koje naučava prava doktrina crkve.

[4] Uzmimo kao primer šta je Gospod rekao učenicima, koje je bio poslao Jovan Krstitelj da pitajuda li je on Gospod koji je trebao da dođe; kojima je odgovorio: Idite i kažite Jovanu što ste vidjeli i čuli: slijepi vide, hromihodaju, gubavi se čiste, gluhi čuju, i siromašnima se propovijeda jevanđelje (dobra vijest) (Luka 7:20. 22). Ove reči su namenjene spoljašnjem čoveku, a u isto vreme i unutrašnjem čoveku; spoljašnjem čoveku, da se čine takva čuda; a unutrašnjem, da se crkva podiže među neznabošcima koji ne znaju šta je dobro i istina, a koji čeznu za njima. Jer oni se nazivaju slijepima koji su u neznanju istine (br. 6990); a hromima, oni koji su u dobru, ali zbog neznanja istine, nisu u pravom dobru (br. 4302); gubavima, oni koji su nečisti a čeznu da budu očišćeni; gluhima, koji nisu u veri od istine; jer je ne opažaju; i siromašnima, oni koji nemaju Reč, pa stoga ne znaju o Gospodu, ali čeznu da budu poučeni. Stoga se kaže da se ovima propoveda jevanđelje.

[5] Da se se siromašnim i potrebitim u unutrašnjem smislu označavaju oni koji su izvan crkve i koji su u neznanju istine, zato što nemaju Reč, a čeznu da budu poučeni, a koji u zbog malo onoga što znaju u malo dobra; a tako isto oni unutar crkve koji su zbog raznih uzroka u neznanju istine, ali ipak zbog nekog dobra čeznu za njom, vidi se iz odlomaka gde se siromašni i potrebiti pominju u Reči, kao kod Davida: Ja sam ništ i ubog; Bože, pohitaj k meni! ti si pomoć moja i izbavitelj moj, o Jehova! (Psalam 70:5); ove je reči kazivao David, koji nije bio siromašan (ništ) i potrebit, iz čega se vidi da se ovde misli na duhovno siromaštvo i potrebu. Na sličan način i na drugim mestima: Ja sam nesrećan i ništ, neka se Jehova postara za me! Ti si pomoć moja i izbavitej moj, Bože moj, ne časi! (Psalam 40:17); On će suditi narodu tvojemu po pravdi, evoljnicima tvojim po pravici. Rodiće narodu gore mirom, i humovi pravdom. Bog će suditi nevoljnima u narodu, pomoći će sinovima ništega, a nasilnika će oborit (Psalam 72:2-4): nevoljni ovde označavaju one koji su u duhovnom dobru, pa stoga su u gladi, to jest, u čežnji da budu poučeni u istinama.

[6] Kod istoga: Sve će moje kosti reći: o Jehova! ko je kao ti, koji izbavljaš stradalca od onoga koji mu dosađuje, i ništega i ubogoga od onoga koji ga upropašćuje? (Psalam 35:10); kosti označavaju sećanja-znanja (br. 800); ništi, one koji su u malo istine; a ubogi, one koji su u malo dobra; a koje napadaju zla i obmane. Zbog ovih nevolja potrebiti (ništi) se nazivaju u izvrnom jeziku bolnim , jer biti bolan označava biti napadan od obmana (br. 9196). Opet u sledećim odlomcima: Sjedi u potaji kao lav u pećini, sjedi u zasjedi da uhvati ubogoga, hvata ubogoga uvukavši ga u mrežu svoju (Psalam 10:8); A nije li ovo post što izabrah? da razvežeš sveze bezbožnosti, i da razdiješiš remene od bremena? (Isa. (58:6-7). Jer Jehova utješi narod svoj, i na nevoljnike svoje smilovase (Isa. (49:13); I ostaviću u tebi narod nevoljan i siromašan, i on će se uzdati u ime Jehovino (Sof. ( ?). U ovim se odlomcima potrebitima označavaju se oni koji su u neznanju istine a koji čeznu da budu poučeni.

  
/ 10837