222. I napisaću na njemu ime Boga svojega. Da ovo označava koliko je u skladu sa Božanskom istinom koja je usađena u život, vidi se iz značenja napisati na nekome, kada se kaže da to čini Gospod, što označava usaditi u život, o čemu ćemo govoriti ubrzo, a isto tako iz značenja imena, što označava kvalitet njihovog stanja (o čemu vidi gore, br. 148); i iz značenja od Boga, što označava Božansku istinu koja proizilazi od Gospoda u nebu, pa je tako i Gospod u nebu (vidi br. 220); jer Gospod je iznad neba, jer se pokazuje onima koji su u nebu kao Sunce (kao što se može videti u delu, Nebo i Pakao 116-125). Božansko proizlazeće od Sunca neba, koje se naziva Božanskom istinom, je ono što se u Reči označava Bogom; otuda to da se anđeli nazivaju bogovima, i da je izraz Bog, u jevrejskom jeziku, Elohim, u množini. Iz ovih se razmatranja jasno vidi zašto Gospod ovde kaže, ime Boga moga (br. 219), i u onome što sledi, napisaću na njemu ime grada Boga moga, novoga Jerusalima, koji silazi iz neba od Boga (br. 223).

Razlog da pisanje na nekome označava usađivanje u život je to, što pisati znači staviti nešto na papir iz sećanja, iz misli i uma, da bi se sačuvalo; stoga, u duhovnom smislu, to označava ostati u čovekovom životu, jer je upisano i usađeno u njemu. Tako se prirodni smisao ovoga izraza okrenuo u duhovni smisao; jer prirodno je pisati na papiru ili u knjizi, a duhovo je upisati u život, što se radi onda kada se to usađuje u veru i ljubav; jer ljubav i vera sačinjavaju duhovni život čoveka.

Zato što napisati označava usaditi u život, stoga se kaže za Jehovu, ili Gospoda, da On piše, i da je napisao knjigu, čime se označava ono što jeupisano od Gospoda u čovekovom duhu, to jest, u srcu i duši, ili, što je isto, u njegovoj ljubavi i veri. Kao kod Davida:

Ni jedna kost moja nije bila tebi sakrivena, iako sam sazdan tajno. Zametak moj vidješe oči tvoje, u knjizi je tvojoj sve to zapisano, i dani zabilježeni, kad ih još nije bilo ni jednoga (Psalam 139:15, 16).

Ponovo:

Neka se izbrišu iz knjige živijeh, s pravednicima neka ne budu zapisani (Psalam 69:28).

Kod Danila:

Svi će se izbaviti koji budu upisani u knjizi (12:1).

Kod Mojsija:

Izbriši me iz knjige svoje, koju si napisao. A Jehova reče Mojsiju: ko mi je zgriješio, onoga ću izbrisati iz knjige svoje (Izlazak 32:32, 33).

U Apokalipsi:

I vidjeh u desnici onoga što sjeđaše na prijestolu knjigu napisanu iznutra i spolja, zapečaćenu sa sedam pečata (5:1)

Ponovo:

I pokloniše se svi koji žive na zemlji, kojima imena nijesu zapisana u životnoj knjizi Jagnjetovoj, koje je zaklano od postanja svijeta (13:8; 17:8).

I opet:

I vidje gdje se knjige otvoriše. I druga se knjiga otvori, koja je knjiga života; i sud primiše mrtvaci kao što je napisano u knjigama, po djelima svojim, i ko se ne nađe upisan u knjizi života, bačen bi u jezero ognjeno (20:12, 13, 15).

I opet:

I nijedan neće ući u Novi Jerusalim osim koji je upisan u Jagnjetovu knjigu života (21:27).

Iz ovoga ne treba razumeti da su osobe upisane u knjizi života, nego da su sve stvari vere i ljubavi upisane u čovekovom duhu (kao što se vidi iz onoga što je rečeno o ovome predmetu u delu, Nebo i Pakao 41-469). Da pisati, u Reči, označava upisati i usaditi u život, vidi se isto tako iz drugih odlomaka gde se to pominje; kao kod Jeremije:

Staviću zakon moj u njih, i napisaću ga na srcima njihovim (31:33).

Staviti zakon u njih, označava Božansku istinu u njih, označava iznutra u čoveka (kao što se može videti, Nebeske Tajne, br. ?074, 2940, 2973); a napisati na njihovim srcima, to je utisnuti na njihovu ljubav, jer srce označava ljubav (vidi Nebeske Tajne 7542, 9050, 10336).

Kod Jezekilja:

I prorok vidje savijenu knjigu. I razvi se preda mnom, i bješe ispisana iznutra i spolja. I bješe u njoj upisan plač i naricanje i jauk (2:9, 10; 3:1-3).

Savijena knjiga napisana iznutra i izvana označava stanje crkve u to vreme, stoga kvalitet života onih koji su pripadali crkvi; stoga savijena knjiga, koja se ovde pominje, slična je onoj knjizi života pomenutoj gore; i pošto je njihov život bio lišen dobara ljubavi i istina vere, kaže se, da je U njoj upisan plač i naricanje i jauk.

Zakonom koji je bio napisan na kamenim pločama prstom Božijim (Izlazak 31:18; Zak. Ponov. 4:13;9:10)

bilo je označeno da zakon mora da bude uveden (utisnut) u život (Nebeske Tajne 9416); zakonom se, u uskom smislu, označavaju zapovesti Dekaloga, ali u širem smislu, cela Reč (vidi Nebeske Tajne 6752, 7463). Kamenom se označava istina, a tamo označava Božansku istinu (vidi Nebeske Tajne 643, 1298, ?72, 6426, 8609, 10376). Isto je označeno riječima zakona napisanog na dvanaest kamenova izvađenih iz Jordana (Zak. Ponov. 27:2-4, 8; Jošua 4:3 i sledeći stihovi).

Kod Jezekilja:

Sine čovječiji, uzmi jedno drvo, i napiši na njemu: Judi i svima sinovima Izraljevim, drugovima njegovijem. Pa onda uzmi drugo drvo, i na njemu napiši: Josifu drvo Jefremovo i svega doma Izrailjeva, drugova njegovijeh. I sastavi ih jedno s drugim da budu kao jedna palica u mojoj ruci (37:16, 17).

Šta ove stvari označavaju niko ne može da zna ukoliko ne zna šta je predstavljeno Judom, a šta Jefremom, a šta Josifom. Judom je predstavljeno nebesko carstvo Gospodovo, a Josifom, njegovo duhovno carstvo; pisanjem njima da drvenim palicama, označava se stanje ljubavi, a otuda život jednog i drugog carstva. Njihova se povezanost u jedno nebo označava njihovim spajanjem u jedan komad, koji može da bude u mojoj ruci /u ruci proroka, odnosno Gospoda/. Značenje je slično značenju Gospodovih reči,

I druge ovce imam koje nisu od ovoga sada; i njih moram dovesti; da bude jedno stado i jedan pastir (Jovan 10:16).

Razlog da je pisano na drvetu je to, što drvo označava dobro, i ono je to što povezuje. (I ove će stvari biti jasnije iz onoga što je pokazano u Nebeskim Tajnama, da Gospodovo carstvo pre njegovog dolaska nije bilo kao posle njegovog dolaska, br. 6372, 8054; da su duhovni posebno bili izbavljeni Gospodovim dolaskom u svijet, i da su se tada povezali s onima koji su bili u Njegovom nebeskom carstvu u jedno nebo, br. 2661, 2716, 2833, 3969, 6854, 7035, 7091, 7828, 9684. Da postoje dva carstva, nebesko i duhovno, i tri neba, i da su ona povezana u jedno nebo, može se videti u delu, Nebo i Pakao 20-28, 1:29-40. Da se Judom, u reprezentativnom smislu, označava Gospodovo nebesko carstvo, Nebeske Tajne 3654, 381, 5583, 6363; da se Josifom označava Gospodovo duhovno carstvo, br. 3969, 3971, 6417; da se Jefremom označava Intelektualno duhovne crkve, br. 3969, 5354, 6222, 6238, 6296; da se drvetom označava dobro ljubavi, br. 643, 3720, 8354.)

Kod Isaije:

Ovaj će reći: ja sam Jehovin; a onaj će se zvati po imenu Jakovljevu, a drugi će se pisati svojom rukom da je Jehovin, i prezivaće se imenom Izrailjevim (44:5).

Ove se stvari kažu o Gospodu i Njegovom Božanskom Ljudskom; a Jakovom i Izrailjem, gde se govori o Gospodu, označava se Njegovo Ljudsko; a da je bilo Jehova, označeno je rečima: Ja sam Jehovin, kao i pisanjem svojom vlastitom rukom Jehovin. (Da se, u najvišem smislu, Izrailjem i Judom označava Gospod, može se videti, Nebeske Tajne 4286, 4570, 6424.)

Kod Jeremije:

O Jehova, nado Izrailjeva; svi koji te ostavljaju neka se posrame; koji odstupaju od mene, neka se zapišu na zemlji, jer ostaviše izvor žive vode. Iscijeli me, o Jehova, i biću izbavljen! (17:13, 14).

Zapisati se na zenlji, je biti osuđen zbog stanja života, jer se zemljom označava ono što je osuđeno (vidi, Nebeske Tajne, 2327, 7418, 8306). Otuda se vidi šta je označeno Gospodovim pisanjem prstom po zemlji, kao što je zabeleženo kod Jovana:

A književnici i fariseji dovedoše k njemu ženu uhvaćenu u preljubi, i postaviše je na srijedu. I rekoše mu: učitelju, ova je žena uhvaćena sad u preljubi; a Mojsije nam u zakonu zapovijedi da takove kamenom ubijamo; šta ti kažeš? Ovo pak rekoše kušajući ga da bi ga imali za što okriviti. A Isus, saže se dolje i pisaše prstom po zemlji (ne gledajući na njih). A kad ga jednako pitahu, ispravi se i reče im: koji je među vama bez grijeha, neka najprije baci kamen na nju. Pa se opt saže i pisaše po zemlji. A kad oni to čuše, pokarani budući od svoje savjesti, izlažahu jedan za drugijem počevši od starješina do pošljednjeg; i osta Isus sam i žena stojeći po sredini. A kad se Isus ispravi, a ne vidjevši ni jednoga do ženu samu, reče: gdje su oni koji te tužahu? Ni jedan te ne osudi? A ona reče: ni jedan, Gospode! A Isus reče: ni ja te ne osuđujem; Idi, i odsele ne griješi (8:3-11).

Gospodovim pisanjem po zemlji, označava se i ono što je označeno gore kod Jeremije, gde se kaže, Koji odstupaju od mene, neka se zapišu na zemlji, naime, da su i oni podjednako osuđeni zbog preljuba; stoga Isus kaže: Onaj koji je među vama bez grijeha, neka baci prvi kamen na nju.

To što je Gospod dva puta pisao po zemlji u hramu, označava, u duhovno msmislu, njihovu osudu zbog preljuba. Jer su Književnici i Fariseji bili oni koji su preljubočinili dobra i falsifikovali istine Riječi, stoga i crkve; a preljube, u duhovnom smislu, su preljubočinjenja dobra i falsifikovanja istine (kao što se može videti gore, br. 141, 161); stoga je On taj narod nazvao preljubočinskim giješnim pokoljenjem (Marko 8:38).

7091. Ovako veli Jehova Bog Izrailjev, označava da je to dolazilo od Gospodovog Božanskog Ljudskog, naime, dolazio je potstrek onima koji su protivu istina Crkve.

Ovo se vidi ako se uzme u obzir da se Jehovom Bogom Izrailjevim označava Gospod kao Božansko Ljudsko. Da je Gospod Jehova u Reči, vidi br. 1343, 1736, 2921, 6905); On se naziva Bogom Izrailjevim, jer se Izrailjem označava Gospodovo duhovno carstvo (br. 6426, 6637), a i stoga što je Gospod Svojim dolaskom u svet spasio one u tome carstvu ili u toj Crkvi (br. 6854, 6914, 7035). Razlog da Bog Izrailjev označava Gospoda kaoBožansko Ljudsko je to, što su oni koji pripadaju toj Crkvi imaju prirodne ideje o svemu što je duhovno i nebesko, kao i o Božanskom; stoga ako ne bi mislili o Božanskom kao o prirodnom Čoveku, ne bi mogli da se povežu sa Božanskim preko osećanja; jer kad ne bi mislili o Božanskom kao o prirodnom Čoveku, ne bi imali o Njemu nikakvu ideju, ili bi o Njemu mislili kao o nekom čudovištu, atime bi uprljali Božansko. Otuda to da se pod Bogom Izrailjevim misli na Gospoda kao o Božanskom Ljudskom, a uistinu, kao o Božanskom Prirodnom. Da se pod Izrailjem i Jakovom, u najvišem smislu, misli na Gospodovo Božansko prirodno, a pod Jakovom na spoljašnje Božansko Prirodno, vidi br. 4570; i da su oni u duhovnoj Crkvi bili spaseni i spašavaju se preko Gospodovog Božanskog Ljudskog, br. 2833, 2834; isto tako, da je čovek duhovne Crkve, koji je Izrailj, unutrašnji-prirodni čovek, br. 4286, 4402. Iz ovikh razmatranja, sada se vidi zašto se Gospod u Reči nazivaJehovom Bogom Izrailjevim, i Jehovom Svecem Izrailjevim; svako može da zna da se Božansko tako naziva zbog nečeg svetog, što se ne pokazuje u smislu slova. Da se Gospod u pogledu Božanskog Prirodnog podrazumeva pod Bogom Izrailjevim, vidi se iz mnogih odlomaka u Reči, a vrlo jasno u sledećim, - Po tom Mojsije i Aron. . . vidješe Boga Izraljeva, i pod nogama njegovijem kao djelo od kamena safira i kao nebo kad je vedro (Izlazak 24:9. 10). Da je to bio Gospod, a ne Jehova, koji se naziva Ocem, vidi se iz Gospodovih reči kod Jovana,

Niko nikada nije vidjeo Oca Jovan 1:18. ; Nitgi Mu glasa čuste ni lica vidjeste (V-37).

Kod Isaije, I daću ti blago tajno i bogatstvo sakriveno, da poznaš da sam ja Jehova Bog Izrailjev, koji te zovem po imenu (Isaija 45:3).

Kod Jezikilja, I ozgo na onom nebu što im bijaše nad glavama, bijaše kao prijesto, po viđenju kao kamen safir, i na prijestolu bijaše po obličju kao čovjek. i vidjeh kao jaku svjetlost i u njoj kao oganj naokolo, kao duga u oblaku kad je kiša Jezekilj 1:26-28. Ove se stvari nazivaju slavom Jehovinom, i Bogom Izrailjevim (poglavlje ?; ?; ?; ?? 10:20), kod istoga proroka; kao i gde segovori o Novom

Hramu kod toga proroka, poglavlje ?; ?; pored mnogi drugih odlomaka. , kao kod Isaije 17:6; 21:10, 17; Psalam 41:13; 59:5; 67:8, Psalam ccc35; 72:18, i drugde), kao i Svecem Izrailjevim (Isa. (1:4; 5:19; 10:20; 17:7; 30:111215; (49:7; 60:9; Jezek. 39:7).

Da Bog Izrailjev i SvetacIzrailjev označavaju Gospod kaoBožansko Ljudsko, vidi se i po tome što se On naziva Otkupiteljem, Spasiteljem, i Tvorcem. OTKUPITELJEM, kod Isaije,

Naš Otkupitelj, Jehova od vojske nebeske Njegovo je ime, Svetac Izrailjev (Isaija 17:4; 41:14; 43:17; 54:5); SPASITELJEM, kod Isaije (43:3); TVORCEM, kod Isaije (45:11). Iz ovih se odlomaka tako isto vidi da se pod Jehovom u Reči Staroga Zaveta označava Gospoda, jer se naziva Jehovom Bogom i Svecem Izrailjevim, Otkupiteljem, Spasiteljem, i Tvorcem: Jehovom Otkupiteljem i Spasiteljem kod Isaije,

I poznaće svako tijelo da sam ja Jehova Spasitelj tvoj i izbavitelj tvoj, jaki Bog Jakovljev (Isaija 49:26. Ponovo, Da bi znali da sam ja Jehova Spasitelj tvoj i Otkupitelj, i Silni Izrailjev (40:16; a isto tako (43:1; 44:6, 24; 54:624; (54:8; 63:16; Psalam XIUX. 14). Da je Gospod spasio Izrailja, to jest, one koji pripadaju duhovnoj Crkvi, vidi se kod Isaije,

Pominjaću dobrotu Jehovinu hvalu Jehovinj za sve što nam je učinio Jehova, i mnoštvo dobra što je učinio domu Izrailjevu po milosti svojoj i po velikoj dobroti svojoj. Jer reče: doista su moj narod, sinovi koji ne će iznevjeriti. I bi im Spasitelj. U svakoj tuzi njihovoj on bješe tužan, i anđeo koji je pred njim, spase ih. Ljubavi svoje radi i milosti svoje radi on ih izbavi, i podiže ih i nosi ih sve vrijeme (Isaija 63:7-9.