222. I napisaću na njemu ime Boga svojega. Da ovo označava koliko je u skladu sa Božanskom istinom koja je usađena u život, vidi se iz značenja napisati na nekome, kada se kaže da to čini Gospod, što označava usaditi u život, o čemu ćemo govoriti ubrzo, a isto tako iz značenja imena, što označava kvalitet njihovog stanja (o čemu vidi gore, br. 148); i iz značenja od Boga, što označava Božansku istinu koja proizilazi od Gospoda u nebu, pa je tako i Gospod u nebu (vidi br. 220); jer Gospod je iznad neba, jer se pokazuje onima koji su u nebu kao Sunce (kao što se može videti u delu, Nebo i Pakao 116-125). Božansko proizlazeće od Sunca neba, koje se naziva Božanskom istinom, je ono što se u Reči označava Bogom; otuda to da se anđeli nazivaju bogovima, i da je izraz Bog, u jevrejskom jeziku, Elohim, u množini. Iz ovih se razmatranja jasno vidi zašto Gospod ovde kaže, ime Boga moga (br. 219), i u onome što sledi, napisaću na njemu ime grada Boga moga, novoga Jerusalima, koji silazi iz neba od Boga (br. 223).

Razlog da pisanje na nekome označava usađivanje u život je to, što pisati znači staviti nešto na papir iz sećanja, iz misli i uma, da bi se sačuvalo; stoga, u duhovnom smislu, to označava ostati u čovekovom životu, jer je upisano i usađeno u njemu. Tako se prirodni smisao ovoga izraza okrenuo u duhovni smisao; jer prirodno je pisati na papiru ili u knjizi, a duhovo je upisati u život, što se radi onda kada se to usađuje u veru i ljubav; jer ljubav i vera sačinjavaju duhovni život čoveka.

Zato što napisati označava usaditi u život, stoga se kaže za Jehovu, ili Gospoda, da On piše, i da je napisao knjigu, čime se označava ono što jeupisano od Gospoda u čovekovom duhu, to jest, u srcu i duši, ili, što je isto, u njegovoj ljubavi i veri. Kao kod Davida:

Ni jedna kost moja nije bila tebi sakrivena, iako sam sazdan tajno. Zametak moj vidješe oči tvoje, u knjizi je tvojoj sve to zapisano, i dani zabilježeni, kad ih još nije bilo ni jednoga (Psalam 139:15, 16).

Ponovo:

Neka se izbrišu iz knjige živijeh, s pravednicima neka ne budu zapisani (Psalam 69:28).

Kod Danila:

Svi će se izbaviti koji budu upisani u knjizi (12:1).

Kod Mojsija:

Izbriši me iz knjige svoje, koju si napisao. A Jehova reče Mojsiju: ko mi je zgriješio, onoga ću izbrisati iz knjige svoje (Izlazak 32:32, 33).

U Apokalipsi:

I vidjeh u desnici onoga što sjeđaše na prijestolu knjigu napisanu iznutra i spolja, zapečaćenu sa sedam pečata (5:1)

Ponovo:

I pokloniše se svi koji žive na zemlji, kojima imena nijesu zapisana u životnoj knjizi Jagnjetovoj, koje je zaklano od postanja svijeta (13:8; 17:8).

I opet:

I vidje gdje se knjige otvoriše. I druga se knjiga otvori, koja je knjiga života; i sud primiše mrtvaci kao što je napisano u knjigama, po djelima svojim, i ko se ne nađe upisan u knjizi života, bačen bi u jezero ognjeno (20:12, 13, 15).

I opet:

I nijedan neće ući u Novi Jerusalim osim koji je upisan u Jagnjetovu knjigu života (21:27).

Iz ovoga ne treba razumeti da su osobe upisane u knjizi života, nego da su sve stvari vere i ljubavi upisane u čovekovom duhu (kao što se vidi iz onoga što je rečeno o ovome predmetu u delu, Nebo i Pakao 41-469). Da pisati, u Reči, označava upisati i usaditi u život, vidi se isto tako iz drugih odlomaka gde se to pominje; kao kod Jeremije:

Staviću zakon moj u njih, i napisaću ga na srcima njihovim (31:33).

Staviti zakon u njih, označava Božansku istinu u njih, označava iznutra u čoveka (kao što se može videti, Nebeske Tajne, br. ?074, 2940, 2973); a napisati na njihovim srcima, to je utisnuti na njihovu ljubav, jer srce označava ljubav (vidi Nebeske Tajne 7542, 9050, 10336).

Kod Jezekilja:

I prorok vidje savijenu knjigu. I razvi se preda mnom, i bješe ispisana iznutra i spolja. I bješe u njoj upisan plač i naricanje i jauk (2:9, 10; 3:1-3).

Savijena knjiga napisana iznutra i izvana označava stanje crkve u to vreme, stoga kvalitet života onih koji su pripadali crkvi; stoga savijena knjiga, koja se ovde pominje, slična je onoj knjizi života pomenutoj gore; i pošto je njihov život bio lišen dobara ljubavi i istina vere, kaže se, da je U njoj upisan plač i naricanje i jauk.

Zakonom koji je bio napisan na kamenim pločama prstom Božijim (Izlazak 31:18; Zak. Ponov. 4:13;9:10)

bilo je označeno da zakon mora da bude uveden (utisnut) u život (Nebeske Tajne 9416); zakonom se, u uskom smislu, označavaju zapovesti Dekaloga, ali u širem smislu, cela Reč (vidi Nebeske Tajne 6752, 7463). Kamenom se označava istina, a tamo označava Božansku istinu (vidi Nebeske Tajne 643, 1298, ?72, 6426, 8609, 10376). Isto je označeno riječima zakona napisanog na dvanaest kamenova izvađenih iz Jordana (Zak. Ponov. 27:2-4, 8; Jošua 4:3 i sledeći stihovi).

Kod Jezekilja:

Sine čovječiji, uzmi jedno drvo, i napiši na njemu: Judi i svima sinovima Izraljevim, drugovima njegovijem. Pa onda uzmi drugo drvo, i na njemu napiši: Josifu drvo Jefremovo i svega doma Izrailjeva, drugova njegovijeh. I sastavi ih jedno s drugim da budu kao jedna palica u mojoj ruci (37:16, 17).

Šta ove stvari označavaju niko ne može da zna ukoliko ne zna šta je predstavljeno Judom, a šta Jefremom, a šta Josifom. Judom je predstavljeno nebesko carstvo Gospodovo, a Josifom, njegovo duhovno carstvo; pisanjem njima da drvenim palicama, označava se stanje ljubavi, a otuda život jednog i drugog carstva. Njihova se povezanost u jedno nebo označava njihovim spajanjem u jedan komad, koji može da bude u mojoj ruci /u ruci proroka, odnosno Gospoda/. Značenje je slično značenju Gospodovih reči,

I druge ovce imam koje nisu od ovoga sada; i njih moram dovesti; da bude jedno stado i jedan pastir (Jovan 10:16).

Razlog da je pisano na drvetu je to, što drvo označava dobro, i ono je to što povezuje. (I ove će stvari biti jasnije iz onoga što je pokazano u Nebeskim Tajnama, da Gospodovo carstvo pre njegovog dolaska nije bilo kao posle njegovog dolaska, br. 6372, 8054; da su duhovni posebno bili izbavljeni Gospodovim dolaskom u svijet, i da su se tada povezali s onima koji su bili u Njegovom nebeskom carstvu u jedno nebo, br. 2661, 2716, 2833, 3969, 6854, 7035, 7091, 7828, 9684. Da postoje dva carstva, nebesko i duhovno, i tri neba, i da su ona povezana u jedno nebo, može se videti u delu, Nebo i Pakao 20-28, 1:29-40. Da se Judom, u reprezentativnom smislu, označava Gospodovo nebesko carstvo, Nebeske Tajne 3654, 381, 5583, 6363; da se Josifom označava Gospodovo duhovno carstvo, br. 3969, 3971, 6417; da se Jefremom označava Intelektualno duhovne crkve, br. 3969, 5354, 6222, 6238, 6296; da se drvetom označava dobro ljubavi, br. 643, 3720, 8354.)

Kod Isaije:

Ovaj će reći: ja sam Jehovin; a onaj će se zvati po imenu Jakovljevu, a drugi će se pisati svojom rukom da je Jehovin, i prezivaće se imenom Izrailjevim (44:5).

Ove se stvari kažu o Gospodu i Njegovom Božanskom Ljudskom; a Jakovom i Izrailjem, gde se govori o Gospodu, označava se Njegovo Ljudsko; a da je bilo Jehova, označeno je rečima: Ja sam Jehovin, kao i pisanjem svojom vlastitom rukom Jehovin. (Da se, u najvišem smislu, Izrailjem i Judom označava Gospod, može se videti, Nebeske Tajne 4286, 4570, 6424.)

Kod Jeremije:

O Jehova, nado Izrailjeva; svi koji te ostavljaju neka se posrame; koji odstupaju od mene, neka se zapišu na zemlji, jer ostaviše izvor žive vode. Iscijeli me, o Jehova, i biću izbavljen! (17:13, 14).

Zapisati se na zenlji, je biti osuđen zbog stanja života, jer se zemljom označava ono što je osuđeno (vidi, Nebeske Tajne, 2327, 7418, 8306). Otuda se vidi šta je označeno Gospodovim pisanjem prstom po zemlji, kao što je zabeleženo kod Jovana:

A književnici i fariseji dovedoše k njemu ženu uhvaćenu u preljubi, i postaviše je na srijedu. I rekoše mu: učitelju, ova je žena uhvaćena sad u preljubi; a Mojsije nam u zakonu zapovijedi da takove kamenom ubijamo; šta ti kažeš? Ovo pak rekoše kušajući ga da bi ga imali za što okriviti. A Isus, saže se dolje i pisaše prstom po zemlji (ne gledajući na njih). A kad ga jednako pitahu, ispravi se i reče im: koji je među vama bez grijeha, neka najprije baci kamen na nju. Pa se opt saže i pisaše po zemlji. A kad oni to čuše, pokarani budući od svoje savjesti, izlažahu jedan za drugijem počevši od starješina do pošljednjeg; i osta Isus sam i žena stojeći po sredini. A kad se Isus ispravi, a ne vidjevši ni jednoga do ženu samu, reče: gdje su oni koji te tužahu? Ni jedan te ne osudi? A ona reče: ni jedan, Gospode! A Isus reče: ni ja te ne osuđujem; Idi, i odsele ne griješi (8:3-11).

Gospodovim pisanjem po zemlji, označava se i ono što je označeno gore kod Jeremije, gde se kaže, Koji odstupaju od mene, neka se zapišu na zemlji, naime, da su i oni podjednako osuđeni zbog preljuba; stoga Isus kaže: Onaj koji je među vama bez grijeha, neka baci prvi kamen na nju.

To što je Gospod dva puta pisao po zemlji u hramu, označava, u duhovno msmislu, njihovu osudu zbog preljuba. Jer su Književnici i Fariseji bili oni koji su preljubočinili dobra i falsifikovali istine Riječi, stoga i crkve; a preljube, u duhovnom smislu, su preljubočinjenja dobra i falsifikovanja istine (kao što se može videti gore, br. 141, 161); stoga je On taj narod nazvao preljubočinskim giješnim pokoljenjem (Marko 8:38).

148. I na kamenu novo ime napisano, kojega niko ne zna osim onoga koji ga primi. Da ovo označava stanje unutrašnjeg života, koje je poznato samo onima koji su u njemu, vidi se iz značenja imena, što označava kvalitet stanja (o čemu vidi Nebeske Tajne 1754, 1896, 2009, 3237, 3421). Ovde označava kvalitet stanja unutrašnjeg života, jer se naziva novim imenom kojega niko ne zna osim onoga koji ga primi; jer je kvalitet stanja života sasvim nepoznat onima koji nisu u njemu. Oni su u unutrašnjem stanju ljubavi koji su u ljubavi prema Gospodu, a u ljubavi prema Gospodu su samo oni koji priznaju Božansko u Njegovom Ljudskom. (Da je voleti Gospoda živeti u skladu s Njegovim zapovestima, može se videti, Nebeske Tajne 10143, 10153, 1058, 10829.) Unutrašnjei je život duhovni život u kojemu su anđeli u nebu, dok je spoljašnji život prirodni život u kojemu su oni koji nisu u nebu. Kod onih koji žive u skladu sa Gospodovim zapovestima, i priznaju Božansko u Njegovom Ljudskom, unutrašnji um je otvoren, i oni tada postaju duhovni; ali oni koji ne žive tako, i koji ne priznaju, ostaju prirodni. (Da stanje unutrašnjeg života ili duhovni život, nije poznato onima koji nisu u nebeskoj ljubavi, može se videti u delu, Nebo i Pakao 395-414; i u Nauku Novoga Jerusalima, br. 105, 238.)

Da ime u Reči označava kvalitet stanja, vidi se iz mnogih odlomaka, od kojih se neki ovde navode kao potvrda. Tako kod Isaije:

Podignite gore oči svoje, i vidite; ko je to stvorio, ko izvodi vojsku svega toga na broj i zove svako po imenu (40:26).

Zvati svako po imenu, označava da On poznaje kvalietet svih, i daje im u skladu s njihovim stanjem ljubav i veru. I kod Jovana:

Onaj koji ulazi na vrata taj je pastir stada. Njemu vratar otvara, i ovce čuju gas njegov; on zove ovce svoje po imenu, i izvodi iz na pašu (10:2, 3).

Slično, kod Isaije:

Ovako kaže Jehova stvoritelj tvoj, O Jakove, koji te je sazdao, Izrailju: ne boj se, jer te otkupih, pozvah te po imenu tvom; moj si (43:1).

Ponovo:

Da poznaš da sam ja Jehova Bog Izrailjev, koji te zovem po imenu. Radi sluge svojega Jakova, i Izrailja izbranika svojega prozvah te imenom tvojim i prezimenom, iako me ne znaš (45:3, 4).

Pozvah te imenom tvojim, označava da On zna kvalitet stanja crkve; jer Jakov i Izrailj su crkva, Jakov spoljašnja crkva, a Izrailj unutrašnja crkva. Ponovo, kod istoga proroka:

O Izrailje, ako se držiš uredaba mojih, ime se tvoje neće zatrti ni istrijebiti ispred mene (48:19).

Zatrti i istrebiti ime pred Jehovom, označava kvalitet stanja preko kojega se ostvaruje povezianje; ovo je duhovno stanje onih koji pripadaju crkvi koja je označena Izrailjem. Kod istoga:

Jehova me pozva iz utrobe matere moje, i pomenu ime moje (49:1).

Ovde pomenuti ime, označava poznavati kvalitet. Kod istoga:

Siona radi neću umuknuti, i Jerusalima radi neću se umiriti, dokle kao svjetlost pravda njegova i spasenje se njegovo razgori kao svijeća. Tada će vidjeti narodi pravdu tvoju i svi carevi slavu tvoju, i prozvaćeš se novijem imenom, koje će usta Jehovina izreći (62:1, 2.)

Ponovo, kod istoga proroka:

Prozvaće sluge svoje drugijem imenom (65:15).

Prozvati novim imenom, ili drugim imenom, označava dati drugo stanje života, naime, stanje duhovnog života. I kod Jezekilja:

Gradu krvničkom, čije je ime ukaljano (22:2, 5).

Grad krvnički označava doktrinu koja čini nasilje ljubavi prema bližnjem, za koju se kaže da je ukaljanog imena, kada obiluje obmanama a otuda i zlima, što čini njen kvalitet. I kod Mojsija:

Mojsije reče Jehovi: Kazao si, poznam te po imenu. A Jehova reče Mojsiju: učiniću i to što si kazao, jer si našao milost preda mnom, i znam te po imenu (Izlazak 33:12, 17).

da je On znao Mojsijevo ime, označava da je znao njegov kvalitet. I u Apokalipsi:

Ali imaš malo imena u Sardisu, koji ne opoganiše svojih haljina. Koji pobijedi on će se obući u haljine bijele. I neću izbrisati imena njegova iz knjige života, i priznaću ime njegovo pred ocem svojim. Koji pobijedi, učiniću ga stubom u crkvi Boga svojega, i ime novoga Jerusalima, i moje ime novo (3:4, 5, 12).

Da se imenom označava kvalitet stanja u pogledu dobra ljubavi i istine vere, očito je. I na drugome mestu,

čija imena nisu napisana u knjizi života (Apok. 12:8; 17:8).

Imena upisana u knjizi života, to su sve stvari njegovog duhovnog života u pogledu njihovog kvaliteta. Ponovo:

I vidjeće lice Božije i Jagnjetovo, i njegovo će ime biti na čelima njihovim (Apok. 22:4).

Njegovo ime na njihovim čelima, označava stanje ljubavi; jer čelo korespondira ljubavi, pa otuda i označava ljubav. Razlog da ime u Reči označava kvalitet čovekovog stanja, je to što svako u duhovnom svetu dobija ime u skladu sa stanjem života u kojemu je, stoga različito. Jer duhovni govor nije kao ljudski govor; tamo se sve stvari izražavaju u skladu s idejom stvari ili osoba; a te ideje padaju u reči ili izraze. (Ovo će biti jasnije iz onoga što se kaže o govoru anđela neba, u delu, Nebo i Pakao 234-245. Osim toga, može se videti i gore, br. 102, 135, gdje je pokazano šta se označava u Reči imenom Jehove, Gospoda, i Isusa Hrista.)