4197. Stih 48. I reče Laban: ova gomila neka bude svjedok između mene i tebe danas; za to se prozva Galad. Da ovo označava da će ovako biti u večnosti, što ponovo pokazuje kavalitet, vidi se iz značenja gomile, što je potvrda dobra preko istine (o čemu vidi niže): iz značenja danas, što je večnost (br. 2838Nebeske tajne 3998-3901); i iz značenja nazvati imenom, što je kvalitet (br. 144, 145, 1754, 2009, 2724, 3421). Sam kvalitet sadržan je u imenu Galad; jer u drevna vremena imena koja su davana, sadržavala su kvalitet (br. 340, 1946, 2643, 3422). Iz ovoga se vidi šta je označeno sa Laban reče: Ova gomola (stup) neka bude svjedok izmežu mene i tebe danas, stoga se nazva Galad, naime, svedočanstvo povezanosti dobra ovde označenog Labanom, sa dobrom Božanskim Gospodovog Prirodnog, pa stoga povezanost Gospoda sa Neznabošcima preko dobra; ovo je ono dobro koje je sada predstavljeno Labanom (br. 4189). Istine ovoga dobra svedoče za povezanost; pa ipak, sve dok žive u svetu, njihovo je dobro sa strane (sporedno), jer nemaju istina Božanskih. Ali oni koji žive u ovome dobru, to jest, u uzajamnoj ljubavi, iako nemaju istina Božanskih neposredno iz Božanskog izvora, to jest, iz Reči, njihovo dobro nije zatvoreno, nego je takvo da se može otvoriti; i ono se otvara u drugom

žiotu, kada ih se poučava u istinama vere, i o Gospodu. Nije tako sa Hrišćanima, jer oni koji su u uzajamnoj ljubavi a još više oni koji su u ljubavi ka Gospodu, oni su u neposrednom dobru još dok SEKCIJA 2 žive u svetu, jer su u Božanskim istinama; stoga, oni ulaze u nebo bez takve pouke, pod uslovom da u njihovim istinama nema obmana, koje treba prvo da se razagnaju. Ali oni Hrišćani koji nisu živeli u uzajamnoj ljubavi, oni su sebi zatvorili nebo, a mnogi su to uradili u takvom stepenu, da se više ne može otvoriti; oni znaju istine, ali ih osporavaju, i još se utvrđuju protivu njih, ako ne ustima, a ono u srcu. To što je Labav prvo nazvao gomilu (stub) Jegar-Sahadut na svom jeziku, a što je posle nazvan Galad na jeziku Hanana, kad ova imena imaju isto značenje, to je bilo radi molbe i radi povezanosti kroz to. Reći na jeziku Hanana, or usnama Hanana, znači moliti se (okrenuti se) Božanskom; jer se Hananom označava Gospodovo carstvo, a u najvišem smislu, Gospod (br. 1697, 3038, 3705); kao što se vidi kod Isaije: U to će vrijeme biti pet gradova u zemlji Egipatskoj koji će govoriti jezikom Hananskim i zaklinjati se Jehovom nad vojskama; jedan će se grad zvati Aheres. U to će vrijeme biti oltar Jehovin usred zemlje Egipatske, i spomenik Jehovin na međi njezinoj. I biće znak i svjedočanstvo Jehovi nad vojskama u zemlji Egipatskoj (Isaija 19:18-20. Svedok ovde označava potvrđivanje dobra preko istine, i istine preko dobra; a da otuda svedočanstvo označava dobro od kojega potiče istina, i istinu iz koje potiče dobro, može se videti iz drugih odlomaka u Reči. Da SEKCIJA 3 svedok označava potvrđivanje dobra preko istine, i istine preko dobra, vidi se iz sledećih odlomaka u Reči.

Kod Jošue: A Jošua reče narodu: sami ste sebi svjedoci da ste izabrali sebi Jehovu da mu služite. I oni rekoše; svjedoci smo. Povrzite dakle bogove tuđe što su među vama, i privijte srce svoje ka Gospodu Bogu Izrailjevu. A narod reče Jošui: Jehovi Bogu svojemu služićemo i glas njegov slučaćemo. Tako učini Jošua zavjet s narodom onaj dan i postavi im uredbe i zakone u Sihemu. I napisa Jošua ove riječi u knjigu zakona Božijeg; i uzevši kamen velik podiže ga pod hrastom koji bješe kod svetinje (kovčega) Jehovine. I reče Jošua narodu: evo, kamen ovaj neka nam bude svjedočanstvo; jer je (ovaj kamen) čuo sve riječi Gospodove koje nam je govorio; i neka vam bude svjedočanstvo da ne biste slagali Bogu svojemu Isus Navin 24:22-27. Da je svedok ovde potvrđivanje, jasno je, naime, da je potvrda saveza, to je stoga što potiče iz povezanosti; jer savez (zavet) označava povezanost (br. 665, 1923, 1938, 1864, 1996, 2003, 2021). A pošto povezanost s Jehovom ili s Gospodom može d ostoji samo preko dobra; a svako dobro je onakvo kakva je istina povezana s tim dobrom; to sledi da svedok označava potvrđivanje dobra preko istine. Dobro na koje se ovde misli, je povezanost s Jehovom ili Gospodom kada izaberu Njega da Mu služe; a istina kojom se potvrđuje, je kamen. (Da kamen označava istinu, može se videti gore, br. 643, 1298, 3720). U najvišem smislu, kamen je Gospod Sam, jer sva je istina od Njega, pa se stoga i naziva stenom (kamenom) Izraljevom (Postanje 49:24); a kaže SEKCIJA 4 se i, Gle, svjedok je ovaj kamen, jer on je čuo reči Jehovine koje nam je govorio.

Kod Jovana: I daću dvojici svojijeh svjedoka i proricaću hiljadu i dvjesta i šezdeset godina obučeni u vreće. Ovi su dvije masline i dva žiška što stoje pred gospodarom zemaljskim. I ako im ko nepravdu učini, oganj izlazi iz usta njegovijeh, i poješće neprijatelje njihove; i koji htedbude da da im učini na žao onaj valja da bude ubijen. I ovi će imati vlast da zatvore nebo, da ne padne dažd na zemlju u dane njihovog proricanja; i imaće vlast nad vodama, da ih pretvaraju u krv, i da udare zemlju svakom mukom, kadgod htjedbudu. I kad svrše svjedočanstvo svoje, onda će zvijer što izlazi iz bezdani učiniti s njima rat, i pobijediće ih i ubiti. I poslije tri dana i po duh života od Boga uđe u njih, i staše oba (svjedok) na nogama svojim, i strah veliki napade na one koji ih gledahu Otkrivenju 11:3-7, 11).

Da su dva svjedoka ovde pomenuta dobro i istina, to jest, dobro u kojemu je istina, i istinaa koja je od dobra, obe potvrđene u srcima, vidi se iz toga što se kaže da su dva svedoka dve masline i dva svetnjaka. (Da je maslina (maslinovo stablo) takvo dobro, može se videti gore, br. 886.) Dva maslinova stabla označavaju nebesko dobro i duhovno dobro. Nebesko dobro je dobro ljubavi ka Gospodu, a duhovno dobro je dobro ljubavi ka bližnjemu. Svijetnjaci su istine od ovih dobara, kao što će biti pokazano kada bude govora, po Gospodovoj Božanskoj milosti, o svetnjacima. Da ova dobra i istine imaju moć da zatvore nebo i da ga otvore, može se videti u predgovoru dvadeset i drugom poglavlju; da će ih zvijer iz bezdana, to jest, iz pakla, ubiti , označava pustošenje dobra i istine unutar crkve; i da će duh života od Boga ući u njih, i da će SEKCIJA 5 stati na svoje noge, označava jednu novu crkvu. Da su u drevna vremena gomile (stupovi) postavljani kao svedoci, i da su posle bili oltari, vidi se kod Jošue: Sinovi Ruvimovi i Gadovi će tada reći: vidite sliku od oltaraJehovinog koju načiniše oci naši ne na žrtvu paljenicu ni na drugu žrtvu, nego da je svedočanstvo među nama i vama. I prozvaće sinovi Ruvimovi i Gadovi onaj oltar Ed govoreći: svjedok je među nam a je Jehova Bog naš Isus Navin 22:28, 34). Oltar je dobro ljubavi, i u najvišem smislu, Gospod Sam (br. 921, 2777, 2811). U unutrašnjem smislu, svjedokSEKCIJA 6označava potvrdu dobra preko istine. A pošto se svedokom označava potvrđivanje dobra kroz istinu i istine kroz dobro, stoga, u najvišem smislu, svedok označava Gospoda, jer je On Božanska istina koja potvrđuje; kao kod Isaije: Evo, dadoh ga za svjedoka narodima; za vođu i zapovjednika narodima (Isaija 55:4).

Kod Jovana: I od Isussa Hrista, koji je vjeran Svjedok, prvorođeni iz mrtvih, i knez nad carevima zemaljskim (Otkr. 1:5).

Kod istoga: Ovo reče vjerni i istiniti Svjedok, početak stvaranja Božijega (Otkr 3:14). SEKCIJA 7 Zapovest koja je data reprezentativnoj crkvi, da svaka istina počiva na reči dva ili više svedoka, a nikako na jednom (Brojevi 35:30; Zak. PonovljeniXVII. (6, Ponovljeni Zakon ccc7; 19:15; Mateja 18:16), zasnovana je na Božanskom zakonu da jedna istina ne potvrđuje dobro, nego više istina; jer jedna istina nepovezana s drugima koje je potvrđuju, ali zajedno, jer se iz jedne može videti druga. Ne stvara se samo jedna forma, to jest, jedan kvalitet, nego više njih povezanih u niz. Jer kao što jedan ton ne stvara melodiju, a još manje harmoniju, tako ni jedna istina. Ovo su stvari na kojima je zasnovan zakon o kome se govori, iako u izvanjskom obliku izgleda da je zasnovana na građanskom stanju (životu); međutim, jedna nije suprotna drugoj, kao što je slučaj i sa zapovestima iz SEKCIJA 8 Desetorečja, o kome vidi gore (br. 2609).

Da svedočanstvo označava dobro od kojega dolazi istina, i istinu koja je od dobra, sledi iz onoga što je rečeno; ako i iz toga što se zapovesti iz Desetorečja napisane na kamenim tablicama nazivaju jednom rečju svedočanstvo, kao kod Mojsija: Mojsije siđe sa brda, i sa dve tablice svedočanstva u rukama, tablicama koje su bile ispisane na dve strane (Izlazak 31:15) (prim. prev. Autor ponekad prevodi iz originala na način kako više odgovara unutrašnjem smislu. U Daničićevom prevodu ovaj stih ide ovako: I izgovorivši ovo Mojsiju na gori Sinajskoj, dade mu dvije plače svjedočanstva, ploče pisane prstom Božijim). AIi pošto su tablice (ploče) bile stavljene u kovčeg, to se kovčeg zvao kovčeg svedočanstva, kao kod Mojsija: Jehova reče Mojsiju, Stavićeš u kovčeg zaveta ono što ću ti dati (Izlazak 25:16, 21). Mojsije uze i stavi svedočanstvo u kovčeg (Izlazak 40:20).

Kod istoga: I tu ću se sastajati s tobom i govoriću ti ozgo sa zaklopca između dva heruvima, koji će biti na kovčegu od svjedočanstva (Izlazak 25:22).

Kod istoga: I neka metne kad (tamjan) na oganj da dim od kada zakloni zaklopac koji je na svjedočanstv Levitska 16:13).

Kod istoga: I ostavi ih (palice dvanaest plemena) u šatoru od sastanka (Brojevi 17:4). (Da se po ovome kovčegu nazivao i kovčeg svedočanstva, vidi, pored već navedenih odlomaka, i Izlazak 25:22; 31:7; Otkr. 15:5). Stoga su se zapovesti Desetorečja SEKCIJA 9 nazivale svedočanstvo, jer su pripadale zavetu (savezu), to jest povezanosti između Gospoda i čoveka; koje se povezivanje može ostvariti samo ako čovek drži zapovesti, ne samo u spoljašnjem njihovom obliku, nego i u unutrašnjem. Šta je unutrašnja forma ovih zapovesti, može se videti gore (br. 2609); stoga, dobro potvrđeno istinom, i istina koja proističe iz dobra, su ono što je označeno svedočanstvom. Pošto je tako, tablice (ploče) su se zvale tablice zaveta; a kovčeg, kovčeg zaveta. Iz svega ovoga se vidi šta je u pravom smislu označeno u Reči svedočanstvom (kao u Zak. Ponovljeni 4:45; 6:17, 20; Isa. (8:16; 2 o Carevima 17:15; Psalam 19:7; 25:10; 78:5; 6:9; 12:17; 19:10).