Bible

 

Ponovljeni Zakon 4

Studie

   

1 A sada, Izrailju, čuj uredbe moje i zakone, koje vas učim da tvorite, da biste poživeli i ušli u zemlju koju vam daje Gospod Bog otaca vaših i da biste je nasledili.

2 Ništa ne dodajte k reči koju vam ja zapovedam, niti oduzmite od nje, da biste sačuvali zapovesti Gospoda Boga svog koje vam ja zapovedam.

3 Oči su vaše videle šta učini Gospod s Velfegora; jer svakog čoveka koji pođe za Velfegorom istrebi Gospod Bog tvoj između tebe.

4 A vi koji se držaste Gospoda Boga svog, vi ste svi živi danas.

5 Gle, učio sam vas uredbama i zakonima, kao što mi zapovedi Gospod Bog moj, da biste tako tvorili u zemlji koju idete da je nasledite.

6 Držite dakle i izvršujte ih, jer je to mudrost vaša i razum vaš pred narodima, koji će kad čuju sve ove uredbe reći: Samo je ovaj veliki narod mudar i razuman.

7 Jer koji je veliki narod kome je Gospod blizu kao što je Gospod Bog naš kad Ga god zazovemo?

8 I koji je narod veliki koji ima uredbe i zakone pravedne kao što je sav ovaj zakon koji iznosim danas pred vas?

9 Samo pazi na se i dobro čuvaj dušu svoju, da ne zaboraviš one stvari koje su videle oči tvoje, i da ne iziđu iz srca tvog dokle si god živ; nego da ih obznaniš sinovima svojim i sinovima sinova svojih.

10 Onaj dan kad stajaste pred Gospodom Bogom svojim kod Horiva, kad mi Gospod reče: Saberi mi narod da im kažem reči svoje, kojima će se naučiti da me se boje dok su živi na zemlji, i da uče tome i sinove svoje;

11 Kad pristupiste i stajaste pod gorom, a gora ognjem goraše do samog neba i beše na njoj tama i oblak i mrak;

12 I progovori Gospod k vama isred ognja; glas od reči čuste, ali osim glasa lik ne videste;

13 I objavi vam zavet svoj, koji vam zapovedi da držite, deset reči, koje napisa na dve ploče kamene.

14 I meni zapovedi onda Gospod da vas učim uredbama i zakonima da ih tvorite u zemlji u koju idete da je nasledite.

15 Zato čuvajte dobro duše svoje; jer ne videste nikakav lik u onaj dan kad vam govori Gospod na Horivu isred ognja,

16 Da se ne biste pokvarili i načinili sebi lik rezan ili kakvu god sliku od čoveka ili od žene,

17 Sliku od kakvog živinčeta koje je na zemlji, ili sliku od kakve ptice krilate koja leti ispod neba;

18 Sliku od čega što puže po zemlji, ili sliku od kakve ribe koja je u vodi pod zemljom;

19 I da ne bi podigavši oči svoje k nebu i videvši sunce i mesec i zvezde, svu vojsku nebesku, prevario se i klanjao im se i služio im; jer ih Gospod Bog tvoj dade svim narodima pod celim nebom;

20 A vas uze Gospod i izvede vas iz peći gvozdene, iz Misira, da mu budete narod nasledni, kao što se vidi danas.

21 Ali se Gospod razgnevi na me za vaše reči, i zakle se da neću preći preko Jordana ni ući u dobru zemlju, koju ti Gospod Bog tvoj daje u nasledstvo.

22 I ja ću umreti u ovoj zemlji i neću preći preko Jordana; a vi ćete preći i naslediti onu dobru zemlju.

23 Pazite da ne zaboravite zavet Gospoda Boga svog, koji učini s vama, i da ne gradite sebi lik rezani, sliku od koje god tvari, kao što ti je zabranio Gospod Bog tvoj.

24 Jer je Gospod Bog tvoj oganj koji spaljuje i Bog koji revnuje.

25 Kad izrodiš sinove i unuke, i ostarite u onoj zemlji, ako se pokvarite i načinite sliku rezanu od kakve tvari i učinite šta nije ugodno Gospodu Bogu vašem, dražeći Ga,

26 Svedočim vam danas nebom i zemljom da će vas brzo nestati sa zemlje u koju idete preko Jordana da je nasledite, nećete biti dugo u njoj, nego ćete se istrebiti.

27 Ili će vas rasejati Gospod među narode, i malo će vas ostati među narodima u koje vas odvede Gospod;

28 I služićete onde bogovima koje su načinile ruke čovečije, od drveta i od kamena, koji ne vide ni čuju, niti jedu ni mirišu.

29 Ali ako i onde potražiš Gospoda Boga svog, naći ćeš Ga, ako Ga potražiš svim srcem svojim i svom dušom svojom.

30 Kad budeš u nevolji i sve te to snađe, ako se u poslednje vreme obratiš ka Gospodu Bogu svom, i poslušaš glas Njegov,

31 Gospod je Bog tvoj milostiv Bog, neće te ostaviti ni istrebiti, jer neće zaboraviti zavet s ocima tvojim, za koji im se zakleo.

32 Jer zapitaj sada za stara vremena, koja su bila pre tebe, od onog dana kad stvori Bog čoveka na zemlji, i od jednog kraja neba do drugog, je li kad bila ovakva stvar velika, i je li se kad čulo šta takvo?

33 Je li kad čuo koji narod glas Božji gde govori isred ognja, kao što si ti čuo i ostao živ?

34 Ili, je li Bog pokušao da dođe te uzme sebi narod iz drugog naroda kušanjem, znacima i čudesima i ratom i rukom krepkom i mišicom podignutom i strahotama velikim, kao što je učinio sve to za vas Gospod Bog naš u Misiru na vaše oči?

35 Tebi je to pokazano da poznaš da je Gospod Bog, i da nema drugog osim Njega.

36 Dao ti je da čuješ glas Njegov s neba da bi te naučio, i pokazao ti je na zemlji oganj svoj veliki, i reči Njegove čuo si isred ognja.

37 I što mu mili behu oci tvoji, zato izabra seme njihovo nakon njih, i izvede te sam velikom silom svojom iz Misira,

38 Da otera ispred tebe narode veće i jače od tebe, i da tebe uvede u njihovu zemlju i dade ti je u nasledstvo, kao što se vidi danas.

39 Znaj dakle i pamti u srcu svom da je Gospod Bog, gore na nebu i dole na zemlji, nema drugog.

40 I drži uredbe Njegove i zapovesti Njegove, koje ti ja danas zapovedam, da bi dobro bilo tebi i sinovima tvojim nakon tebe, da bi ti se produžili dani na zemlji koju ti Gospod Bog tvoj daje zasvagda.

41 Tada odeli Mojsije tri grada s ove strane Jordana prema istoku,

42 Da bi bežao u njih krvnik koji ubije bližnjeg svog nehotice ne mrzevši pre na nj, i kad pobegne u koji od tih gradova, da bi ostao živ:

43 Vosor u pustinji, na ravnici u zemlji plemena Ruvimovog, i Ramot u Galadu u plemenu Gadovom, Golan u vasanskoj u plemenu Manasijinom.

44 Ovo je zakon koji postavi Mojsije sinovima Izrailjevim.

45 Ovo su svedočanstva i uredbe i zakoni, koje kaza Mojsije sinovima Izrailjevim kad iziđoše iz Misira,

46 S ove strane Jordana u dolini prema Vet-Fegoru u zemlji Siona cara amorejskog, koji življaše u Esevonu, kog ubi Mojsije i sinovi Izrailjevi kad iziđoše iz Misira,

47 I osvojiše zemlju njegovu i zemlju Oga, cara vasanskog, dva cara amorejska, koja je s one strane Jordana prema istoku,

48 Od Aroira, koji je na potoku Arnonu, do gore Siona, a to je Ermon,

49 I sve polje s ove strane Jordana prema istoku do mora uz ravnicu pod Azdot-Fazgom.

   

Ze Swedenborgových děl

 

Nebeske Tajne # 2441

Prostudujte si tuto pasáž

  
/ 10837  
  

2441. A kad sunce ogranu po zemlji: da ovo označava poslednje vreme, koje se naziva Poslednji Sud, vidi se iz značenja sunce ogranu, kada se govori o vremenima i stanjima crkve. Da vremena dana, kao i vremena godine, označavaju, u unutrašnjem smislu, izastopna stanja crkve, bilo je gore pokazano, br. 2323; i da zora ili jutro označava dolazak Gospoda, ili približavanje Njegovoga carstva, bilo je pokazano u br. 2405; tako se ovde izlazak sunca ili granjanje po zemlji, označava samo Gospodovo prisustvo, i to zbog toga što sunce i istok označavaju Gospoda. Da sunce ima ovo značenje, može se videti, br. 31, 32, 1053, 1521, 1529-1531, 2120; i da istok ima isto značenje, br. 101. Razlog da je Gospodovo prisustvo isto što i poslednje vreme, koje se naziva Poslednji Sud, je to što Njegovo prisustvo razdvaja dobre od zlih, i što se završava na taj način što se dobri uzdižu u nebo a zli sami bacaju u pakao. Je vako je u drugom životu:- Gospod je sunce sveukupnom nebu, vidi br. 1053, 1521, 1529-1531; jer to dolazi od toga što se Božansko nebesko Negove ljubavi pokazuje tako pred očima, i što ono čini samu svetlost neba. Pa koliko su oni u nebeskoj ljubavi, toliko se uzdižu u nebesko svetlo koje je od Gospoda; ali onoliko koliko su udaljeni od nebeske ljubavi, toliko se bacaju sami od sebe iz svetla u paklenu tminu. Otuda to da izlazak sunca, kojim se označava Gospodovo prisustvo, obuhvata kako spasenje dobri i propast zlih; i otuda se ovde prvo kaže da je Lot došao u Segor, a odmah zatim da je Jehova pustio dažd (kišu) od sumpora i ognja na Sodomu i Gomoru, to jest, da su zli bili osuđeni. Onima koji su u zlima ljubavi prema sebi i svetu, to jest, koji su u mržnji protivu svih stvari ljubavi ka Gospodu i ljubavi ka bližnjemu, svetlost neba izgleda kao mrkla tama, pa se stoga i kaže u Reči da je ovakvima sunce pomrčalo (potamnilo), čime je označeno da su oni odbacili sve što pripada ljubavi i milosrđu, i da su primili sve ono što je tome suprotno; kao kod Jezikilja: I kad te ugasim, zastrijeću nebo, i zvbijezde na njemu pomrčati, sunce ću zakloniti oblakom, i mjesec neće svjetljeti svetlošću svojom. Sva ću svijetla vidjela na nebu pomrčati za tobom, i pustiću tamu na tvoju zemlju Jezekilj 32:7? 32:8), gde svako može videti da pokrivanje neba, zatamnjivanje zvezda, pomračavanje sunca, i gašenje svetila, da se tu izražava nešto drugo nego što je označeno u slovu. Slično kod Isaije: Jer zvijezde nebeske i prilike nebeske neće pustiti svjetlossti svoje, sunce će pomrčati o rođaju svome, i mjesec ne će pustiti svjetlosti svoje (Isaija 13:9, 10). A kod Joila: Sunce će i mjesec pomrknuti, i zvijezde će ustegnuti svjetlost svoju Joilo 2:2, 10). Tako se može videti i šta je označeno Gospodovm rečima kod Mateje, kad govori o poslednjem vremenu crkve, koje se naziva Sud: I odmah će po nevolji dana tijeh sunce pomrčati, i mjesec svjetlost svoju izgubiti, i zvijezde s neba pasti, i sile nebeske pokrenuće se Mateju 24:29. , gde se pod suncem ne misli na sunce, niti pod mesecem mesec, niti pod zvezdama na zvezde, nego je suncem označena ljujbav i milosrđe, a mesecem vera koja potiče od toga, a zvezdama poznavanja dobra i istine, koja će tada da potamne, da izgube svetlo, i da padnu s neba, kada više ne bude priznavanja Gospoda, ili ljubavi prema njemu, ili ljubavi prema bližnjem; i kada ove stvari nestanu, tada ljubav prema sebi s obmanama koje otuda potiču, obuzmu čoveka, jer jedno je posledica drugoga. Otuda se može ideti šta treba razumeti pod ovim rečima u Otkrovenju:

I četvrti anđeo izli čašu svoju na sunce, i dano mu bi da žeže ljutim ognjem. I opališe se ljudi od velike vrućine, i huliše na Boga, koji ima oblast nad zlima ovima, i ne pokajaše se da mu dadu slavu Otkrivenju 16:8, 9), gde je predmet poslednje vreme crkve, kada se bude ugasila ljubav ka bližnjem ili, kako se obično kaže, kad ne bude više vere. Gašenje ljubavi i vere označeno je čašom kojom je sunce zaliveno; a ljubav prema sebi i njihove požude, koje se tada pojavljuju, označene su ljudima koji se opališe vatrom i koji trpe veliku vrućinu; huljenje na Bga je samo posledica svega ovoga. U Drevnoj Crkvi suncem je bio označen samo Gospod, i Bnožansko nebesko Njegove ljubavi i otuda je došao običaj da se mililo s licem okrenutim prema izlazećem suncu, pri čemu se nije mislilo o suncu. Ali kada se kod njihovog potomstva ovo bilo izgubilo, zajedno s osalim saobraznostima i značenjima, oni su počeli da se klanjaju samom suncu i mesecu, koje bogoštovanje se bilo proširilo po mnogim narodima, tako da su posvećivali hramove suncu i mesecu, i postavlajli likove (kipove) kojima su se klanjali; tada su sunce i mesec dobili novo značenje, jer si uznačavali ljubav prema sebi i prema svetu, što je suprotno nebeskoj i duhovnoj ljubavi; otuda se u Reči klanjanjem suncu i mesecu označava ljubav prema sebi i svetu. Kao kod Mojsija: i da ne bi podigavši oči svoje k nebu i vidjevši sunce i mjesec i zvijezde, svu vojsku nebesku, prevario se i klanjao im se i služio im (Ponovljeni Zakoni 4:19).

I opet:

I otide i služi drugim bogovima i klanja im se, ili suncu i mjesecu. . . Izvedi onoga čovjeka ili onu ženu, koji učiniše ono zlo, na vrata svoja, i zaspi ih kamenjem da poginu (Ponovljeni Zakoni 17:3, 5). Drevno bogoštovanje bilo se promenilo u ovakvo, kada ljudi nisu više verovali da je bilo šta unutrašnje označeno u obredima crkve, nego su verovali samo u ono što je spoljašnje.

Slično kod Jeremije:

U to vrijeme, izvadiće se iz grobova kosti careva Judinijeh i kosti svećeničke. . . i razmetnuće se prema suncu i mjesecu i svoj vojsci nebeskoj, koje ljubiše i kojima služiše i za kojima idoše (Jeremija 8:1, 2),

gde sunce stoji za ljubav prema sebi i njegove požude; razmetanje kostiju označava unutrašnje stvari koje pripadaju ovome.

Opet kod istog Proroka:

I izlomiće stupove (kipove) u domu sunčanom što je u zemlji Egipatskoj, i kuće bogova Egipaskih popaliće ognjem (Jeremija 43:1),

gde stupovi (kipovi, slike) doma sunčanog označavaju klanjnje samome sebi.

  
/ 10837